Vidi kôd stranice Bijela Hrvatska

<!--'''Bijela Hrvatska'''-->{{otheruses2|[[Primorska Hrvatska (kneževina)]]. "Bijela Hrvatska" bilo je ime i za tu ranosrednjovjekovnu hrvatsku kneževinu na današnjem području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. "[[Crvena Hrvatska]]" se nalazila južnije, od Cetine do Albanije}}
{{Hrvatska povijest}}
'''Bijela Hrvatska''' ('''[[Bijela Hrvatska#Značenje imena|Velika Hrvatska]]''', '''[[Bijela Hrvatska#Stara Hrvatska|Stara Hrvatska]]''', lat. '''Chrobatia''') je drevna domovina [[Hrvat]]a.<ref name="PROLEKSIS">[http://proleksis.lzmk.hr/12199/ PROLEKSIS: Bijela Hrvatska]</ref> Naziv je za povijesno područje nastanjeno [[Bijeli Hrvati|Bijelim Hrvatima]]. U povijesnoj znanosti nema jedinstvena mišljenja o tome na koji se prostor taj naziv odnosio. Pri određivanju pojma Bijela Hrvatska valja imati u vidu promjenjivost smještaja Bijelih Hrvata, koji su se – pod još nestišanim posljednjim selidbenim valovima – do polovice X. stoljeća pomicali prema zapadu.<ref name="HELZMK">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7557 HE(LZMK): Bijela Hrvatska]</ref> Prema bizantskom caru Konstantinu Porfirogenetu (''[[O upravljanju carstvom]]''), Velika Hrvatska (koju zovu i Bijelom) nalazila se u [[Zakarpatje|Zakarpaću]] uz gornju Vislu. Ime Bijele Hrvatske spominje se u ''[[Ljetopis popa Dukljanina|Ljetopisu popa Dukljanina]]'' i djelima drugih pisaca, koji naziv katkada rabi i za [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Primorsku Hrvatsku]]. Ime se tumači hrvatskim označivanjem strana svijeta: Bijela Hrvatska na sjeveru ili zapadu (nasuprot [[Crvena Hrvatska|Crvenoj Hrvatskoj]] na istoku ili jugu). Njezin vjerojatni smještaj u Zakarpaću potvrđuje i ime za narod ([[Bijeli Hrvati]]), koji se do XI. stoljeća spominje uz gornju [[Visla|Vislu]] sa sjedištem u [[Krakov]]u, kao i tragovi [[Podrijetlo Hrvata|hrvatskih imena i dijaspore]] na širem području (preko Češke, Slovačke i Austrije do Crvene Hrvatske).<ref name="PROLEKSIS"/>

== O upravljanju carstvom ==

Raspravljanja u historiografiji o najstarijem [[podrijetlo Hrvata|hrvatskom identitetu]] ne prestaju. ''[[De administrando imperio]]'' (DAI) prvo je pisano vrelo koje spominje Bijelu Hrvatsku i Bijele Hrvate. Nastajanje tog spisa datira se u doba oko sredine X. stoljeća, ali se postanje nekih njegovih dijelova smješta i u drugu polovinu IX. stoljeća. U glavi
XIII. DAI o [[Hrvati]]ma se navodi:<ref>Konstantin Porfirogenet 2003, str. 34–35.</ref>
[[Datoteka:02 Ferdinand Quiquerez Dolazak Hrvata k moru.JPG|mini|''[[Dolazak Hrvata]] k moru'', Ferdo Kikerec]]
{{citat2|Turcima jesu ovi narodi susjedi: prema zapadu Frangija, prema sjeveru Pečenezi, a prema jugu Velika Moravska ili država Svetoplukova, koja je posvema uništena od tih Turaka i od njih zauzeta. Hrvati su pako prema gorama susjedni Turcima.}}

Dio teksta o doseljenju Hrvata u [[O upravljanju carstvom#Poglavlja 29-31|glavi XXX. DAI]] glasi:<ref>Tomašić 1918, str. 75–77.</ref>
{{citat2|...Poklaše tada sve u gradu (Avari u Solinu) i od tog doba obladaše čitavom zemljom Dalmacijom, i učadoriše se u njoj. Samo primorski gradići ne predadoše im se, nego ostaše u vlasti Rimljana, jerbo imahu izvore živeža iz mora. Videći dakle Avari da je ta zemlja prelijepa, učadoriše se u njoj. Hrvati pako stanovahu u ono vrijeme tamo od Bagibareje gdje su sada Bjelohrvati. Jedan njihov rod, naime petero braće Klukas, Lonelos, Kosences, Muhlo i Hrobatos, i dvije sestre Tuga i Buga, odijelivši se od njih skupa sa narodom svojim, dodjoše u Dalmaciju i nadjoše ondje Avare, koji držaše tu zemlju. I neko vrijeme ratujući jedni s drugima, nadjačaju Hrvati i jedne od Avara pokolju, a ostale prisile, da im se pokore. Od toga doba obladaše tom zemljom Hrvati. A ima još jednako u Hrvatskoj potomaka Avara i pozna im se da su Avari. Ostali pako Hrvati ostadoše kod Frangije, i zovu se danas Bjelohrvati, imajući svoga vlastitoga Arhonta, a podložni su Otonu Velikomu, kralju Frangije i Saske. Oni su nekršteni, a ulaze sa Turcima (Magjarima) u tazbine i prijateljstva. Od onih se pako Hrvata, koji dodjoše u Dalmaciju, odijeli jedna čest i obladaše Ilirikom i Panonijom. I ovi imahu samosvojnog arhonta, koji tek šiljahu prijateljske darove arhontu Hrvatske.}}

Bitan je smisao teksta glave XXX. DAI kako [[Hrvati]] neposredno po avarskom zauzeću i naseljenju Dalmacije [[Dolazak Hrvata|dolaze]] iz Bijele Hrvatske sa svojim narodom u Dalmaciju i "nađoše ondje Avare". [[Hrvati]], prema toj glavi, zauzimlju zemlju od Avara sami bez dopuštenja [[Bizant]]a, ali se ne precizira vrijeme ove doseobe. U ovoj se glavi DAI spominju [[Bijeli Hrvati]], koji se tako nazivaju u doba kada je pisana ta glava.

[[Dolazak Hrvata]] sa sjevera na Balkan spominje se u [[O upravljanju carstvom#Poglavlja 29-31|glavi XXXI. DAI]] i datira se u doba cara [[Heraklije|Heraklija]], dakle u VII. stoljeću, a glasi:<ref>Tomašić 1918, str. 80–81, 83.</ref>

{{citat2|Hrvati, koji sada nastavaju strane Dalmacije, potječu od nekrštenih Hrvata, koje i Bijelima nazivlju. Oni su onkraj Turske, stanuju blizu Frangije, a susjedi su Slovenima, nekrštenim Srbima… Po naredjenju dakle cara Heraklija ovi Hrvati, pograbivši oružje i protjeravši odanle Avare, nastane se po odredbi cara Heraklija u toj zemlji Avara, u kojoj sada stanuju... Velika Hrvatska, koju i Bijelom zovu, nije krštena ni do danas, kao ni susjedni joj Srbi. Isto tako podiže manje konjaništva i pješadije, nego li krštena Hrvatska, jerbo ih neprekidno pljačkaju Frangi, Turci (Magjari) i Pečenezi. Isto nemaju ni sagena, ni kondura, niti trgovačkih ladja, zašto je daleko more. Od njih do mora ima puta 30 dana, a more, koje je 30 dana puta daleko, jest tako nazvano Crno more.}}

[[Hrvati]] u Dalmaciji, prema glavi XXXI. DAI, potomci su nekrštenih Hrvata, zvanih i [[Bijeli Hrvati]], koji su došli u Dalmaciju u doba Heraklija i potražili bizantsku zaštitu. Oni su iz Dalmacije protjerali Avare i s Heraklijevim dopuštenjem naselili se u toj zemlji. Hrvati su u glavi XXXI. DAI "nekršteni i Bijeli Hrvati", a njihova je država "megale" Hrvatska. Doseljenje Hrvata, kako se navodi u ovoj glavi DAI, u doba cara Heraklija nije se moglo dogoditi s europskoga sjevera u VII. stoljeću jer su im prepreka bili [[Avari]].

[[O upravljanju carstvom#Poglavlje 32|Glava XXXII. DAI]] nosi naslov ''O Srbima i zemlji'', koju sada nastavaju, a dio o [[Hrvati]]ma glasi:<ref>Tomašić 1918, str. 83.</ref>
{{citat2|Valja znati da Srblji potječu od nekrštenih Srbalja, koje i Bijelima nazivlju, što su doma tamo od Turske u kraj što zovu Bojičima, gdje graniči i Frangija, kao i Velika Hrvatska, ona nekrštena i Bijelom prozvana. Tamo i ovi Srblji od početka stanovahu.}}

U glavi XL DAI (poglavlje ''O Kabarima i Turcima'') navodi se Moravija, koju uništiše "Turci" i nastavlja:<ref>Konstantin Porfirogenet 2003 str. 101. (N. Tomašić u bilješci
ovaj navod komentira samo riječima: "To su ilirski Hrvati.")</ref>
{{citat2|Susjedni su pako Turkom na istočnu stranu Bugari, gdje ih dijeli rijeka Istar, koga i Danubijem zovu. Prema sjeveru su Pečenezi, a više prema zapadu Franci, a prema jugu Hrvati.}}

== Drugi pisani izvori ==

Analizirajući problem prisutnosti Hrvata, moraju se uzeti u obzir i drugi izvori. Osim najpoznatijega djela Konstantina Porfirogeneta, spominju se i u kronici kralja Alfreda Velikoga. On također spominje neke Hrvate, koji bi imali biti negdje između Visle i Češke. Najvažniji je dokument, tzv. Praški dokument iz 1086, u kojem se izričito spominju Hrvati ("chrowati et altera chrowati") u sjevernoj Češkoj.

U knjizi Zakarpats'ka Ukrajina: povijest – tradicija – identitet J. Paščenko piše:

{{citat2|Ali na našem planetu nema zemlje koja ne bi imala svoj naziv. Iznimka nije ni ukrajinsko etnopovijesno Zakarpattje. Tako su od 8. do 9. st. Predkarpattje (vrhovi Dnjestra i Sjana) i Zakarpattje (Verhnje Potyssje) nazivali Bijela Hrvatska, a Konstantin Bagrjanorodnyj (908–959) naznačio je da su »Bijeli Hrvati vladari velike države«. Očito su Bijeli Hrvati bili pod političkim utjecajem Kijeva, jer su 907. sudjelovali u pohodu kneza Olega na Carigrad, ali su se nakon smrti Svjatoslava (972) odvojili od Rus’i.}}

U kronici ''Povijest minulih ljeta'', za koju se smatra da je dovršena u Kijevu najvjerojatnije 1113., spominju se i [[Bijeli Hrvati]], ali samo na balkanskom prostoru. Taj navod o Bijelim Hrvatima glasi:<ref>Povijest minulih ljeta 2003, str. 6–7.</ref>
{{citat2|Poslije mnogo vremena sjeli su Slaveni zu Dunav, gdje su danas Ugarska zemlja i Bugarska. Od ovih Slavena raziđoše se Slaveni po zemlji i nazvaše se imenima svojima po mjestima gdje sjedoše. Oni, koji došavši sjedoše zu rijeku po imenu Morava, i nazvaše se Morava, a drugi se Česi nazvaše. A ovo su još ti isti Slaveni: Bijeli Hrvati, i Srbi, i Horutani.}}

== Smještaj ==
[[Datoteka:Bijela Hrvatska (Poljska).PNG|mini|Prije se mislilo kako je Bijela Hrvatska bila smještena u gornjem toku rijeke Visle, u današnjoj Maloj Poljskoj. Izvor: Genetsko podrijetlo Hrvata ([[HRT]]) - 4. epizoda]]
[[Datoteka:Bijela Hrvatska (Ukrajina).PNG|mini|Moguća Bijela Hrvatska u današnjoj Ukrajini sa središtem oko Kijeva. Izvor: Genetsko podrijetlo Hrvata ([[HRT]]) - 4. ep.]]
[[Datoteka:Bijele Hrvatske.PNG|mini|Koliko bi se danas moglo zaključiti, Bijela Hrvatska mogla bi se odnositi na prostore istočne Bavarske, južne Poljske i sjeverne Češke. Moguće je da je postojala još jedna Bijela Hrvatska na prostoru današnje Ukrajine sa središtem oko Kijeva. Izvor: [[Hrvatski kraljevi (serija)|Hrvatski kraljevi (HRT)]] - 7. epizoda]]
U historiografiji prevladava smještaj Bijele Hrvatske iz DAI na sjeveru Europe i to posebno pozivom na stilizaciju "onkraj Bagibareie" u smislu da to označuje [[Bavarska|Bavarsku]]. To je pokušao obrazložiti 1880. [[Franjo Rački]], ali njegovo mišljenje nije jednodušno
prihvaćeno.<ref>Rački 1880, str. 145–181.</ref> Armin Pavić je 1906. godine prvi put
iznio stajalište da su Hrvati prebivali "iza Bablje gore na Kupi,... dakle u starom Noriku".<ref>Pavić 1906, str. 29.</ref> Prošlo je više od jednoga stoljeća poslije, a da ova problematika ni do danas nije uvjerljivo objašnjena.

Posebno shvaćanje Bijele Hrvatske, odnosno [[Bijeli Hrvati|Bijelih Hrvata]] u DAI, iznio je [[Tomislav Maretić|Toma Maretić]] 1889. Iz onoga, kako [[Konstantin Porfirogenet|Porfirogenet]] određuje položaj Bijele Hrvatske, vidi se i opet [[O upravljanju carstvom|njegova površnost]], jer po njegovim naznakama ležala je Bijela Hrvatska negdje u današnjoj sjeveroistočnoj [[Češka|Češkoj]] pokraj gornje Labe, ali i u istočnoj Galiciji. On naime piše, da Bijela Hrvatska leži madžarskoj zemlji na sjeveru, [[franačka|franačkoj]] na istoku, bavarskoj na sjeveroistoku, ali piše i to, da na Bijelu Hrvatsku često udaraju [[Pečenezi]], koji su u njegovo doba živjeli u zapadnoj [[Rusija|Rusiji]] na obje strane rijeke Dnjepra. Svatko će lako dokučiti, da Pečenezi ne bi mogli često napadati na Bijelu Hrvatsku, kad bi od nje bili tako rastavljeni kako je rastavljena sjeveroistočna Češka od Podnjeparja. U ostalom lako je naći izvor navedenoj Konstantinovoj pogrješki.<ref name="Maretić">Maretić 1889, str. 68.</ref>

Treba naime znati, da je u sjeverozapadnoj Češkoj u Konstantinovo doba živjelo češko pleme, [[Podrijetlo Hrvata|koje se zvalo]] Hrvati, ali premda su se tako zvali, nisu južnoslavenskim Hrvatima stajali ni malo bliže nego ostala češka plemena. Još se nalazilo pleme Hrvati u istočnoj Galiciji ispod [[Karpati|Karpata]], ali ovi su Hrvati bili rusko pleme, i poslije im se ime izgubilo kao i drugim ruskim plemenima. Čuvši Porfirogenet, da Hrvata osim na slavenskom jugu ima također u Češkoj i [[Galicija (srednja Europa)|Galiciji]], pomislio je, da su češki i galički Hrvati jedan narod i da su se od njih otcijepili južni Hrvati. Izraze [[Bijeli Hrvati]] i  Bijela Hrvatska također je Konstantin [[O upravljanju carstvom|krivo upotrebio]], jer je to ime po [[Bijela Hrvatska#Nestorova kronika|svjedočanstvu staroruskoga ljetopisca Nestora]] negda pripadalo južnoslavenskim Hrvatima, a ne češkima ni galičkima.<ref name="Maretić" />

[[Ljudmil Hauptmann]] je 1937. posebno upozorio na kontradiktornosti u poglavljima DAI koja spominju Bijelu Hrvatsku, i to precizirao:<ref name="Ljubo">Hauptmann 1937, str. 32–34.</ref>
# Bijela Hrvatska – s one strane Bagibareje, blizu [[Franci|Franaka]] te je podložna [[Oton I. Veliki|Otonu Velikome]];
# Bijela Hrvatska – s one strane Mađara, blizu Franaka i Srba;
# Bijela Hrvatska – blizu Srba, Mađara, Franaka i [[Pečenezi|Pečenega]],
# [[Bijela Srbija]] – s one strane Mađarske, u zemlji zvanoj Bojki, blizu Franaka i Bijele Hrvatske, a
# Mađarska graniči – prema jugozapadu sa Francima, prema sjeveroistoku s Pečenezima, prema jugu s [[Velikomoravska Kneževina|Velikomoravskom]] ili Svetopukovom zemljom a "prema gorama" sa Hrvatima.

Kako se vidi, Konstantinov je tekst posve smušen jer ako se prihvati, Bijela bi Hrvatska
ležala jedanput u Češkoj, drugi put iza Karpata, a treći put potpuno je nepoznato na koji se od ovih predjela njegove riječi odnose.<ref name="Ljubo" /> [[Miho Barada]] također je dokumentirao kakve su potpuno kontradiktorne zaključke na temelju vrela DAI izvlačili istraživači o Bijeloj Hrvatskoj na sjeveru Europe i o [[Dolazak Hrvata|doseobi Hrvata]], pa je logično zaključio da u pitanju seobe Hrvata tražiti rješenje u samim vijestima Porfirogeneta uzaludna je svaka muka i nastojanje.<ref>Barada 1952, str. 8.</ref>

== Značenje imena ==

O smislu stilizacija o bijeloj Hrvatskoj i velikoj Hrvatskoj u [[O upravljanju carstvom#Poglavlja 29-31|glavama XXX. i XXXI. DAI]] u historigrafiji prevladava jedno tumačenje.
Porfirogenet) kaže sasvim jasno: "Velika Hrvatska koja je nazvana i Bijela..." Kako "Velika Hrvatska" može da bude istovremeno i "Bijela"? Preko grčkih nevolja sa [[Beta (β)|betom]] koja je u jednom dijelu Grčke čitana kao B a u drugom kao V. Pa je u [[starogrčki|starogrčkom]] preovlađivao prvi a u novije vrijeme drugi izgovor. Tako je "beta" postala "vita". Dakle, isto slovo, u jednoj riječi, mijenja glasovnu vrijednost.

Kada se na [[grčki]] prenese slavenski pridjev "Vela (velja, velika)" uz Hrvatska,... to daje
oblik koji se nalazi u Porfirogeneta: "Belohrobatoi", i eto kako Vela (grč. ''megale'') Hrvatska postane i Bijela i Velika! Do ovakvih zaključaka došli su i [[Franjo Rački|Rački]] (1880.) i [[Petar Skok|Skok]] (1927.) a u novije vrijeme i njemački slavist Kunstmann (1984.). Ovo stajalište dijele i Božidar Ferjančić i Radoslav Rotković.<ref>Rotković 1999, str. 113–114.</ref>

=== Stara Hrvatska ===

Izneseno shvaćanje spomenutih autora u istom smislu, u konkretnom primjeru, po nekima nije
točno. Oznaka "megale" u DAI nema značenje prostorne veličine. To nije velika Hrvatska nego stara, prva Hrvatska iz koje su Hrvati iselili i te je pojmove do sada najpotpunije protumačio [[Martin Kuzmić]]. On je naveo 24 primjera, i od toga 22 primjera iz vrela
raznih pisaca koji potvrđuju da megale znači stara, starija, prva. Ti primjeri, koje on navodi, dokazuju da grč. μέγας μεγάλη znači stari, stara, starija, stariji, a ne veliki, velika. Oznaka μέγας, μικρός u značenju "stariji, mlađi" mogla je nastati samo kod [[Bizant|Latino-Bizantinaca]]. Može se reći, da su od Bizantinaca potekli naslovi [[Karlo Veliki]] (742.−814.) i slični, u značenju "stariji", "prvi" itd. (= oznaka vremena), a danas se to više ne zna, pa
se kod naslova "veliki" doista misli na "veličinu".<ref>Kuzmić 1930, str. 203–216.</ref> Imre
Boba također navodi da pridjev "megale" u kontekstu Porfirogenetova pisanja ne znači velik, nego stari, stariji ili nekadašnji, raniji,<ref>Boba 1986, str. 77.</ref> a isto zaključuje i Martin Eggers.<ref>Eggers 1995, str. 110, 341.</ref> Prema tome nije točan prijevod sporne rečenice u DAI: Velika Hrvatska koju i Bijelom zovu. Točan prijevod ove rečenice glasi: Stara Hrvatska koju i Bijelom zovu.<ref>U njemačkom izdanju DAI dovodi se u bilješci riječ megalos
s pojmom star (alt). Belke, Soustal 1995, str. 171.</ref>

== Predmet rasprave ==

Sam pojam Bijela Hrvatska spominje se polovicom X. stoljeća u djelu [[#O upravljanju Carstvom|''O upravljanju Carstvom'' (''De administrando imperio'')]] Konstantina VII. Porfirogeneta. On Bijelu Hrvatsku naziva [[#Značenje imena|Velikom Hrvatskom (''ἡ μεγάλη Χρωβατία'')]], za koju veli da je nekrštena, i po tome je razlikuje od krštene Hrvatske, pod kojom razumije [[srednjovjekovna hrvatska država|srednjovjekovnu hrvatsku državu]] na području [[Dalmacija (rimska provincija)|rimske provincije Dalmacije]]. Uspoređujući njihovu vojnu snagu, ističe kako Bijela Hrvatska podiže manji broj konjanika i pješaštva od krštene Hrvatske. Prema Porfirogenetu Bijela Hrvatska nalazi se s one strane [[Bavarska|Bavarske]] (Bagibareja) i [[Ugarska|Mađarske]] (Turska), odnosno blizu je Franaka, Srba, Pečenega i Mađara, s kojima graniči »prema gorama« ([[Karpati]]). Njegova Bijela Hrvatska udaljena je od [[baltičko more|Baltičkoga mora]] trideset dana hoda.<ref name="HELZMK"/>

Postojanje Velike ili Bijele Hrvatske u X. stoljeću drže vjerodostojnim [[Franjo Rački|F. Rački]], [[Milko Kos|M. Kos]], [[Lubor Niederle|L. Niederle]], a da nije postojala smatraju [[Vatroslav Jagić|V. Jagić]], [[John Bagnell Bury|J. Bury]] i [[Konstantin Jireček|K. Jireček]]. [[Ljudmil Hauptmann|L. Hauptmann]] drži da je postojala u X. stoljeću, ali da pisac nije mislio na nju nego na Češku. Povjesničari su je također različito zemljopisno određivali. U istočnu Galiciju smještali su je [[Ivan Lučić|I. Lučić]], A. Bandur, [[Matija Petar Katančić|M. P. Katančić]], [[Josef Dobrovský|J. Dobrovský]], [[Pavel Jozef Šafárik|P. J. Šafařík]], [[Natko Nodilo|N. Nodilo]] i dr.; na Labu u Češku C. D. Du Cange, [[Josip Mikoczi|J. Mikoczi]]; u malu Poljsku oko Krakova F. Rački i L. Hauptmann, a [[Vjekoslav Klaić|V. Klaić]] i M. Kos drže da je Velika Hrvatska Samova država. [[Nada Klaić|N. Klaić]] smatra da se danas može zaključiti kako je, u osnovi, jezgra Porfirogenetova spisa točna i da je Bijela Hrvatska postojala kao posebna politička jedinica u X. stoljeću, da nije proizvod careve fantazije, ali da joj je pridodao podatke iz pučke predaje. Inače i u nekim se drugim povijesnim vrelima spominje Bijela Hrvatska. U ''[[Ljetopis popa Dukljanina|Ljetopisu popa Dukljanina]]'', nastalom u XII. stoljeća, nalazi se podatak da je Svetopelegova država imala dva dijela, primorski se dio dijelio na [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Bijelu Hrvatsku]] (''Croatia Alba'') ili Donju Dalmaciju i na [[Crvena Hrvatska|Crvenu Hrvatsku]] (''Croatia Rubea'') ili Gornju Dalmaciju. Pop Dukljanin spominje vladare ili banove Bijele Hrvatske. Dukljaninovi su podatci prilično nepouzdani i kritička ih historiografija jedva uzima u obzir.<ref name="HELZMK"/>

Povijesti Bijele Hrvatske i [[Bijeli Hrvati|Bijelih Hrvata]] do danas je predmet proučavanja među europskim stručnjacima, posebno među slovačkim, mađarskim, poljskim i ukrajinskim povjesničarima. Ne postoje posve zajednička i usuglašena stajališta o značaju Bijele Hrvatske za [[Srednji vijek|srednjovjekovnu povijest]]. U novije vrijeme, [[Lujo Margetić]] je smjestio [[dolazak Hrvata]] krajem VIII. stoljeća.<ref>»Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata«, Zbornik Historijskog instituta JAZU 8, 1977, 5-88</ref> [[Nada Klaić]] je prihvatila radikalan Margetićev prijedlog, a pradomovinu Hrvata smjestila u Karantaniju. Slovenski povjesničari su odbacili takve prijedloge.<ref>»Karantanija = stara domovina Hrvatov?«, Zgodovinski časopis, 1987, 3, 531.</ref> Kasniji rad na gore spomenutim tezama doveo je Klaićku do preusmjerenja doseljenja Hrvata sa sjevera na jug na pravac jug-sjever. Poslije rada Radoslava Katičića, odbačena su takva shvaćanja.<ref>»O problemima stare domovine, dolaska i pokrštenja dalmatinskih Hrvata«, Zgodovinski časopis, 1984, 4, 253-270.</ref> [[Ivan Mužić]] je pak na osnovu Klaićkinog shvaćanja, točnog prijevoda izraza ([[Bijela Hrvatska#Stara Hrvatska|Bijela = Stara, ne Velika]]) i djela ''[[Historia Salonitana]]'' i ''[[Ljetopis popa Dukljanina#Hrvatska redakcija|Hrvatska kronika]]'' (u kojima se naziv Bijela Hrvatska koristi za [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Primorsku Kneževinu]]), Bijelu Hrvatsku poistovjetio s banskom Hrvatskom, koju su činile župe [[Lika]], [[Gacka (župa)|Gacka]] i [[Krbava]].<ref>»Bijeli Hrvati u banskoj Hrvatskoj i županijska Hrvatska«, Starohrvatska prosvjeta, Vol.III No.37. prosinca 2010..</ref>

Bijelu Hrvatsku ne treba promatrati kao nekakvu konkretnu državu već prostor, koji su nastanjivala manje ili više povezana [[Slaveni|slavenska plemena]]. Današnja arheologija, ne samo poljska nego općenito europska, zazire od povezivanja konkretnih materijalnih ostataka s konkretnim ljudima. Smatra se da materijalna kultura ne odražava etničke osobitosti. Iako češki i poljski povjesničari uglavnom niječu postojanje Bijele Hrvatske ipak postoje određene indicije o povezanosti tih prostora s [[Hrvatska|današnjom Hrvatskom]]. [[Podrijetlo Hrvata|Hrvatsko ime]] se spominje na jednom širokom prostoru, u [[Češka|Češkoj]], u okolici [[Prag]]a, u južnoj [[Poljska|Poljskoj]]. To je tzv. Bijela Hrvatska. Također, [[Hrvat]] se spominje u [[Karantanija|Karantaniji]], na području današnje Austrije i Slovenije te u današnjoj Ukrajini. Tamo su isto takve skupine postojale, ali se s vremenom nisu pretvorile u etničke zajednice.<ref name="Kraljevi">[http://www.youtube.com/watch?v=l8TepTy9q1M HRT, Hrvatski kraljevi - 7. epizoda]</ref>

[[Poljaci|Poljski]] i [[Česi|češki]] znanstvenici uglavnom ignoriraju postojanje [[Bijeli Hrvati|Bijelih Hrvata]], koji se smatraju precima današnjih Hrvata. Prema stručnjaku [[Neven Budak|Nevenu Budaku]] razlog tomu je što u njihovim nacionalnim povijestima ne bi bilo popularno tumačenje da je u stvaranju srednjovjekovne državnosti Čeha i Poljaka sudjelovao netko drugi, pa možda i ti pradavni [[Hrvati]], koji su živjeli na tom području. To pokazuje i veliki broj toponima koji asociraju na hrvatsko ime ili imena slična mnogim hrvatskim toponimima poput [[Osijek|Osiek]], [[Jamnica]] i slično.<ref name="Jutarnji">{{Citiranje časopisa |url=http://www.jutarnji.hr/-harvat--je-rijec-koja-znaci--zenski-/177837/ |accessdate=23. lipnja 2010. |title='Harvat' je riječ koja znači 'ženski' |archiveurl=https://web.archive.org/web/20120419201831/http://www.jutarnji.hr/-harvat--je-rijec-koja-znaci--zenski-/177837 |archivedate=19. travnja 2012. }}</ref>

U [[Ukrajina|Ukrajini]], koja pretendira na poziciju "majke svih slavenskih naroda", termin [[Bijeli Hrvati]] rado se prihvaća, pa je i jedan od braće osnivača [[Kijevska Rus'|Kijevske Rusi]], najstarije slavenske državne tvorevine, nosio ime koje se, kroz lingvističke promjene, može dešifrirati kao Hrvat. Riječ je o imenu Horiv. Zanimljiv je i podatak koji iznosi stručnjak Eugen Paščenko, da su [[Poljički statut]] i zakonik [[Kijevska pravda]], najvažniji srednjovjekovni dokumenti Hrvata i Ukrajinaca, frapantno slični. Prema antropološkim i povijesnim istraživanjima, najveći dio srednjovjekovnih Hrvata u hrvatske je današnje krajeve došao iz Poljske, točnije s [[Baltik]]a, a još prije toga su obitavali na pustopoljinama današnje zapadne Ukrajine i [[Karpati|Karpata]], gdje postoje, rijeke [[Neretva]], [[Trebišnjica]] i slično.<ref name="Jutarnji" />

== Galerija ==
<center>
<gallery>
Datoteka:Slavic peoples 9c map.jpg|Situacija na prijelazu iz VIII. u IX. stoljeće: [[Bijeli Hrvati]] i Crveni Hrvati na sjeveru, [[Dolazak Hrvata|Hrvati u novoj domovini]].
Datoteka:Europe_912.jpg|Dvije Hrvatske 912.: [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Jadranska]] i zakarpatska Bijela Hrvatska sa sjedištem u [[Krakov]]u.
Datoteka:Velika Bijela Hrvatska 9 st.jpg|Optimalan prostor srednjovjekovne Bijele Hrvatske u IX. i tragovi [[Bijeli Hrvati|Bijelih Hrvata]] prije VIII. st.
Datoteka:Historical map of the Balkans around 582-612 AD.jpg|[[Avari|Avarski Kaganat]] je imao ključnu ulogu u povijesti ovih prostora i [[Podrijetlo Hrvata|podrijetla Hrvata]] u VII. i VIII. stoljeću
</gallery>
</center>

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Literatura ==

*'''Jerzy Bechicki, František Dvorník, G. Iljinskyj, Orest Korčinskij, Tadeusz Lehr-Spławiński, Tadeusz Lewicki, Oleksandr Malyckij, Leopold Peřich, Neda Pintarić, Oleksij Strižak, Emanuel Šimek, Miloslav Vach, Józef Widajewicz, et al.''': Bijeli Hrvati 1, Maveda, Rijeka, 2006., {{ISBN|953-7029-04-2}} (prijevod: Neda Pintarić)
*'''Henryk Łowmiański''': Hrvatska pradomovina, Maveda, Rijeka, 2004., {{ISBN|953-7029-01-X}} (prijevod s poljskoga Barbara Kryżan-Stanojević, prijevod djela ''Chorwacja Nadwiślańska'')
*'''Evgenij Nykolaevyč Paščenko''': Podrijetlo Hrvata i Ukrajina, Maveda, Rijeka, 2006., {{ISBN|953-7029-03-4}} 
*'''Tadeusz Wojciechowski''':  Bijela Hrvatska, Maveda, Rijeka, 2005., {{ISBN|953-7029-02-6}} (prijevod: Neda Pintarić, prijevod djela ''Chrobacya'')

== Unutarnje poveznice ==
{{col-begin}}
{{col-2}}
* [[Stiljsko]]
* [[Bijeli Hrvati]]
* [[Rana povijest Hrvata]]
{{col-2}}
* [[Podrijetlo Hrvata]] 
* [[Dolazak Hrvata]]
* [[Pokrštenje Hrvata]]
{{col-end}}

== Vanjske poveznice ==
*[[Hrvatski kraljevi (serija)|Hrvatski kraljevi]] - 7. ep. [http://www.youtube.com/watch?v=l8TepTy9q1M Podrijetlo, pradomovina, doseljenje i pokrštenje Hrvata] (video, 36 min.)
*[[Orest Korčinski]] [http://hrcak.srce.hr/11469 Kultna središta ljetopisnih Hrvata IX.-XIV. st. u okolici gradine Stiljsko u Ukrajini]
*{{eng oznaka}} Новини УНIАН [http://www.unian.net/eng/news/news-210786.html Ukrainian highlanders Hutsuls, Boikos, and Lemkos  Ukraine News by UNIAN] 
*{{eng oznaka}} Atlas brit. povjesničara R. Lanea Poola [http://www.maproom.org/00/36/present.php?m=0005 Chrobats oko Krakova i na jugu Poljske]
*{{pol icon}} Polish Genealogical Society [https://web.archive.org/web/20120604073850/http://www.pgsa.org/images/AtlasMaps/Atlas2W.jpg Chrobatowie oko Krakova i na jugu Poljske]
*{{ukr icon}} Izbornyk.org.ua [http://izbornyk.org.ua/litop/map_viii_ix.htm Xоpвaти (Horvati) na ukrajinskoj karti, VIII. - IX. stoljeće]
*[[Nedjeljna Dalmacija]] [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/nedjeljna/20010209/ Hrvati su iz Češke došli na Jadran?] 9. veljače 2001.


{{Hrvati}}

[[Kategorija:Povijest Poljske]]
[[Kategorija:Povijest Ukrajine]]
[[Kategorija:Povijest Češke]]
[[Kategorija:Povijest Slovačke]]
[[Kategorija:Hrvatska i Hrvati prije seobe]]