Vidi kôd stranice Marija Brenčič Jelen

<!--'''Marija Brenčič Jelen'''-->{{Infookvir književnik
| Ime            = Marija Jelen
| boja           =
| slika          =Marija-Brencic Anton-Jelen.jpg
| caption     = 
| veličina       =
| opis slike     = Marija Brenčič na dan vjenčanja sa Antonom Jelenom, 5. studenog 1939 na Maloj Loci
| puno ime       = Marija Brenčič Jelen
| pseudonim      = MJB
| rođenje        = [[28. siječnja]] [[1919.]]
| smrt           = [[21. ožujka]] [[2000.]]
| zanimanje      = Književnik
| nacionalnost   = [[Slovenci|Slovenka]]
| period pisanja = [[1928.]] − [[1998.]]
| vrsta          = [[poezija]], [[drama]], [[putopis]], [[novela]], [[pripovijetka]], [[radijska igra]]|
| teme           =
| period         = neo-[[romantizam]], [[realizam]]|
| supruga        =
| suprug         = [[Anton Jelen]]|
| djeca          = Hedvika, Anton ml., Janez, Marija ml., Florijan, Franc, Jož, Blaž, Ivanka – časna sestra Vesna.
| djela          = ''Spjev tihe doline'', ''Sedam brava'', ''Naših njiva nitko više ne ore''
| nagrade        =
| potpis         = Marija-Jelen-Brencic_PODPIS.jpg
| web            =
| fusnote        =
}}

'''Marija Brenčič-Jelen''' ([[Podlipa]], [[28. siječnja]] [[1919.]] – [[Arnače]], [[21. ožujka]] [[2000.]]), slovenska [[književnik|književnica]].

== Životopis ==
Marija Brenčič rođena je 28. siječnja 1919. u [[Podlipa|Podlipi]] kod [[Vrhnika|Vrhnike]] od oca Franca i majke Marije (r. Cankar). Po završenoj osnovnoj školi u zavičaju, školske 1938./1939. godine bila je pitomica banovinske poljoprivredno-domaćinske škole (''banovinska kmetijsko-gospodinjska šola'') u [[Mala Loka (Trebnje, Slovenija)|Maloj Loki]] kod [[Trebnje|Trebnja]], koju su vodile [[Školske sestre franjevke]]<ref>{{cite web
|url = http://www.kamra.si/Default.aspx?module=5&id=1877
|title = ''Banovinska kmetijska šola na Mali Loki'' (Banovinska poljoprivredna škola ), Digitalizirana kulturna baština slovenskih općina ''Kamra''
|website = www.kamra.si
|date = 8.10.2012.
|accessdate = 08. studenog 2013.
}} </ref>.
U školi je uređivala zbornik "Sunčani zrak" (''Sončni žar'').<ref>{{cite web
|url = http://www.kamra.si/Default.aspx?module=7&id=10373
|title = Naslovnica zbirke ''Sončni žar'', Digitalizirana kulturna baština slovenskih općina ''Kamra''
|website = www.kamra.si
|date = 8.10.2012.
|accessdate = 08. studenog 2013.
}} </ref>.<ref name="mjb" />


=== Obitelj ===
Nakon svršetka škole, 5. studenog 1939. vjenčala se s [[Anton Jelen|Antonom Jelenom]]. To je bilo prvo vjenčanje u malološkoj [[Jože Plečnik|Plečnikovoj]] kapeli otkako su školu vodile časne sestre. Vjenčao ih je katedralni [[dekan (religija)|dekan]] i [[skladatelj]] [[Franc Kimovec]]. <ref name="mjb">{{cite web
|url = http://www.kamra.si/Default.aspx?module=5&id=1894
|title = ''Gojenka Marija Brenčič, poročena Jelen'' (Pitomica Marija Brenčič, udata Jelen), Digitalizirana kulturna baština slovenskih općina ''Kamra''
|website = www.kamra.si
|date = 8.10.2012.
|accessdate = 08. studenog 2013.
}} </ref>
Nakon vjenčanja Marija je otišla živjeti sa suprugom u njegov dom u mjestu Arnače kod Velenja. Izrodili su devetero djece: Hedvika (1940.), Anton (1942.), Janez (1944.), Marija (1946.), Florjan (1948.), Franc (1950.), Jož (1952.), Blaž (1955.) te Ivanka (1958.) (=časna sestra Vesna).

<!-- === Selidba ===
Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|rata]] su [[nacionalsocijalizam|nacistički]] [[Nijemci|Nijemci]] obitelj selili – prvorođena kćerka je tada bila stara godinu i pol; kad su već stigli u [[Maribor]], ih je od daljnjega putovanja u [[Požega|Slavonsku Požegu]] spasio Josef Hummel, vojnik iz [[Beč]]a:  upravo isti, koji je sa kolegom noću u pola dva ujutro došao po njih sa autom; isposlovao im je na vlastitu odgovornost dozvolu, da su se smjeli još istoga dana vratiti natrag u domaće selo. Ovako je ovaj događaj ispričala novinarki ''Kmečkoga glasa'':

»Svakog se dana dogodilo nešto novo; rat u [[Poljska|Poljskoj]] je počeo već tada, kad sam bila još na Maloj Loki.<ref>[[Adolf Hitler|Hitler]] i [[Josif Staljin|Staljin]] su napali i podijelili si Poljsku 1. rujna 1939 i tako izazvali rat svjetskih razmjera</ref>. Za tim si svakoga dana strepio pred nečim. Djeca su dolazila jedan za drugim. Četrdesete godine se rodila Hedvika i očekivala sam drugo dijete. Četrdesetdruge – neke nedjelje u srpnju – pak su Jelenove usred noći već odveli u meljsku kasarnu u Mariboru. Spasio ih je vojnik – katolik, koji je i sam morao ostaviti kod kuće ženu i dvoje male djece: sina i kćerku. "Upoznali smo se tada, u pola dva ujutro, godine 1942. Na njegovu sahranu poslije rata pak sa mužem nismo smjeli ići, jer nismo bili „moralno-politički podobni“, kako se tada kazalo.«<ref>Alenka Regally: Anton in Marija Jelen, Bobovc je kot paver (Anton i Marija Jelen: Bobovec (stara vrsta jabuke) je kao seljak (čvrst).</ref>

Ovu tragičnu priču sa sretnim krajem pak je sama ovako opisala:
<blockquote>Bum, bum, bum! je zatutnjalo po drvenoj stijeni naše kućice. »Jelen - Anton, Marie, Hedwig!« i opet: :»Auf machen! Auf!«
»Po radio su došli,« je u polusnu tješio muž. Znala sam: »Ne po radio – po nas su došli!«
I kad je konačno muž, još sav zbunjen, otvorio vrata predsoblja, se vratio u spavaonicu i kazao: »Mamice, ići moramo!« sam planula prema tuđincima i povikala:
»Ako moramo ići, budemo išli! Ali ćemo i natrag doći! Tada budete išli vi!«
I nisam osjećala nikakvu tugu, nisam vrištala, ne grdila; osjećala sam samo duboku mržnju i otpor. Kad bih samo mogla uništiti ove nasilnike, koji nas progone od doma!
I taj neprijatelj, koji je došao po nas, da nas uhapsi i odveze u v gradsku kasarnu u Maribor i poslije dalje u [[Hrvatska|Hrvatsku]], [[Požega|Slavonsku Požegu]] – a vjerojatno i dalje, u [[Srbija|Srbiju]] - je bio ljubazni Bečlija, Josef Hummel. Taj je u pisarnici u Mariboru tako dugo govorio nama u prilog, da smo se smjeli stvarno vratiti kući. Nismo gledali na sat, kada je to bilo, a noć za noću, godine i godine sam se budila nekoliko minuta pred pola dva ujutro. Nikakve more ne lošeg sna, samo iznenadno buđenje. Bdjela sam do dva i poslije opet zaspala, i nisam znala zašto…<ref>M. Brenčič-Jelen: Zgodba mojega življenja, Tisoče so jih selili (revija Zdravje, str. 48, poslije 1986)</ref></blockquote> --- mislim da je nepotrebno zatrpavanje članka -->

== Djelo ==
[[File:Sentilj-Jelen.jpg|thumb|Klemšetov dom u [[Općina Šentilj|Šentilju]] kod [[Velenje|Velenja]].]]
[[File:BrencicM JelenA-1939.jpg|thumb|Marija na vjenčanju s [[Anton Jelen|Antonom]] u Plečnikovoj kapeli u Maloj Loki (5. studenog 1939).]]
[[File:MJB-by-writing.jpg|thumb|Marija za pisaćom mašinom Underwood (iz 1922. godine) piše crtice (1985.)]]

Pjesme je počela pisati već u pučkoj školi s devet godina te ih kasnije objavila u nedjeljnim prilozima časopisa [[Slovenec (novine)|Slovenca]], ''Mladom Slovencu'' i ''Družini'' (Obitelj) te u drugim časopisima i kalendarima. Pjesme za prvu zbirku ''Spev tihe doline'' (Spjev tihe doline) je [[samizdat|sama]] sabrala, izdala i prodavala. Krajem šezdesetih je pripravila još tri zbirke pjesama planirane još u mladosti, koje tvore ciklus ''Spev tihe doline''.

{| class="wikitable"
|-
! Spev tihe doline (motto)
! Spjev tihe doline (motto)
|-
| <poem>
Vsa dolina je prekrasen vrt;
okrog nje zeleni so gozdovi,
nizkih gričev travnati vrhovi –
a nad njo je nebes razprostrt…
</poem>
| <poem>
Sva dolina je jedan predivni vrt;
okružuju je zeleni lugovi i šume,
livade su cvjetnih čaša pune –
a nad njima je nebeski svod rasprostrt…
</poem>
|}

Napisala je nekoliko dramskih igara za djecu. Radio Ljubljana emitirao je njezinu radijsku igru u stihovima ''Mamica, spet si naša'' (Majko, opet si naša) (1939.). Omladinska opereta ''Mamice naše z dejanji slavimo'' (Majke naše djelima slavimo), koju je uglazbio [[Matija Tomc]], igrana je u operskom kazalištu u Ljubljani (1939.).

Prozu je počela pisati 1986. godine. Crtice i priče, u kojima priziva uspomene na mladost u svojoj zavičajnoj dolini, objavljivala je u ''Kmečkome glasu'' (Glas seljaka) i drugim časopisima. O sebi je rekla da nije i ne želi postati spisateljica, nego je samo pjesnikinja koja piše svoje uspomene.

== Djela ==
*''Spev tihe doline'' (Spjev tihe doline, 1937.) {{COBISS|ID=657011}}
*''Vzdih cvetne dobrave'' (Uzdah cvjetne dubrave, 1968.) {{COBISS|ID=7077123}}
*''Vrisk jasne planine'' (Vrisak jasne planine, 1969.) {{COBISS|ID=7079939}}
*''Mir sinje višave'' (Mir modre visine, 1970.) {{COBISS|ID=7118083}}
*''Naših njiv nihče več ne orje'' (Naše njive nitko više ne ore, zbirka crtica, 1991.) {{COBISS|ID=23461120}}
*''Sedem ključavnic '' (Sedam brava, 1995.) {{COBISS|ID=5364995}}

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.saleskibiografskileksikon.si/index.php?action=view&tag=714 Marija Jelen-Brenčič, Šaleški biografski leksikon]



{{GLAVNIRASPORED:Brenčič Jelen, Marija}}
[[Kategorija:Slovenski književnici]]
[[Kategorija:Slovenski pjesnici]]