Vidi kôd stranice Janko Vuković Podkapelski

<!--'''Janko Vuković Podkapelski'''-->{{Infokvir vojna osoba
|ime            = Janko Vuković Podkapelski
|slika          = Vukovic-pod.jpg
|opis           =
|veličina       = 200px
|datum rođenja  = [[27. rujna]] [[1871.]]
|mjesto rođenja = [[Jezerane]]
|datum smrti    = [[1. studenoga]] [[1918.]]
|mjesto smrti   = [[Pula]]
|nacionalnost   = {{ZD|H|HRV}} [[Hrvati|Hrvat]]
|puno ime       = Janko Mihovil Aleksandar pl. Vuković Podkapelski
|nadimak        =
|supruga        = Helene Nechay von Felseneis
|suprug         =
|titule         =
|knjige         =
|služba         = [[1890.]] – [[1918.]]
|čin            = [[File:K.u.K. Linienschiffskapitän.jpg|20px]] [[kapetan bojnog broda]]<br>[[File:Generic-Navy-O9.svg|20px]] [[kontraadmiral]]
|ratovi         = [[Prvi svjetski rat]]
|bitke          = [[Jadransko bojište u Prvom svjetskom ratu|Jadranska kampanja]]<br>
*Bitka kod rta Pelagosa
*Bitka kod Gargana
*[[Otrantski baraž|Bitka kod Otranta]]
|vojska         = [[Oružane snage Austro-Ugarske]]<br>[[Država Slovenaca, Hrvata i Srba#Vojska i redarstvo|Snage Narodnog vijeća SHS]]
|rod            = [[File:Austria-Hungary-flag-1869-1914-naval-1786-1869-merchant.svg|23px]] [[Austro-ugarska ratna mornarica|C. i kr. mornarica]]<br>{{ZD|D|DSHS}} Mornarica Države SHS
|jedinice       = 1. divizijun torpiljarki
|zapovijedao    = [[SMS Viribus Unitis]]<br>[[SMS Admiral Spaun]]<br>[[SMS Csepel]]<br>[[SMS Babenberg]]<br>Flota Države SHS
|odlikovanja    = Veliki križ Reda željezne krune<br>Vojni križ za zasluge
}}
'''Janko pl. Vuković Podkapelski''' ([[Jezerane]], [[27. rujna]] [[1871.]] - [[Pula]], [[1. studenoga]] [[1918.]]), bio je hrvatski [[ratna mornarica|mornarički]] [[časnik]] u austro-ugarskoj mornarici i kasnije kratkotrajno kontraadmiral [[Država SHS|Države Slovenaca, Hrvata i Srba]].<ref name="enciklopedija.hr">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65662 Vuković Podkapelski, Janko] Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 12. studenoga 2016.)</ref> Nakon završene [[Mornarička akademija u Rijeci|Pomorske akademije]] u [[Rijeka|Rijeci]], 1889. stupio je u [[austro-ugarska ratna mornarica|austro-ugarsku ratnu mornaricu]] kao pomorski kadet. Tijekom 1889. i 1890. oplovio je svijet na korveti ''Fažana''. Na početku [[Jadransko bojište u Prvom svjetskom ratu|Prvog svjetskoga rata]] bio je zapovjednik 1. torpedne divizije. Odlikovan je za zasluge pri potapanju talijanskog razarača ''Turbine'' 1915. U ožujku 1918. preuzeo je zapovjedništvo nad admiralskim brodom [[SMS Viribus Unitis|''Viribus Unitis'']]. Prilikom raspada države u listopadu 1918., austrijski car i [[Hrvatski vladari#Habsburgovci|hrvatsko-ugarski kralj]] [[Karlo I. Austrijski|Karlo]] predao je mornaricu novoosnovanoj [[Država SHS|Državi SHS]]. Narodno vijeće ga je promaknulo u čin kontraadmirala i imenovalo zapovjednikom flote pod hrvatskom zastavom. Već sljedeće noći talijanski podvodni diverzanti potopili su brod ''Viribus Unitis'' u pulskoj luci na kojem su poginuli Vuković i više stotina mornara.

== Mladost i školovanje ==

Janko pl. Vuković Podkapelski rođen je 27. rujna 1871. u obitelji Stjepana Vukovića Podkapelskog i Berte r. Lenuci u [[Velebit|podvelebitskom]] mjestu [[Jezerane]]. Po obiteljskoj tradiciji, kao prvi Stjepanov sin, dobio je ime po djedu Ivanu Janku (1811.-1895.). U Jezeranama, gdje je bilo i sjedište [[Vojna krajina|Treće graničarske satnije]], Vuković je sa sestrom Dragicom i bratom Vladimirom<ref name="croinfo">Marjan Prpić: [https://issuu.com/monetium/docs/magazin_1_webissue "Janko Vuković pl. Podkapelski, prvi hrvatski admiral"], Monetium - Brinjski magazin, svibanj 2006.</ref> odrastao u okružju Vukovića Podkapelskih, stare hrvatske plemićke obitelji. Svoj plemićki naslov i plemićku oznaku grba Vukovići Podkapelski dobili su još u tijeku [[tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjeg rata]], 21. studenoga 1646. od tadašnjeg vladara [[Ferdinand III., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda III.]] Vukovići su bili posjednici: Vukovićev djed, Ivan Janko, bio je zakupnik pošte u [[Žuta Lokva|Žutoj Lokvi]] i Jezeranima.<ref>Banovac, 6. travnja 1895., str. 3</ref> Vukovićev stric Janko (1849.-1914.) bio je kandidat [[Narodna stranka|Narodne stranke]] na [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1887.|saborskim izborima]] u kotaru [[Brinje]] 1887,<ref>''Narodne novine'', 31. svibnja 1887., str. 6</ref> no izgubio je od [[Stranka prava|pravaša]] [[Milan Pavlović (političar)|Milana Pavlovića]]. U bližoj obitelji je bilo i vojnika: stric Rudolf bio je pukovnik u [[Austro-ugarska vojska|austro-ugarskoj vojsci]], 1908-9. zapovjednik 4. bh. pješačke pukovnije u Mostaru.<ref>[http://www.mlorenz.at/Bewaffnete_Macht/01_Infanterie/01_Infanterie_02.htm bosnisch-hercegowinische Infanterie], mlorenz.at</ref><ref>[http://www.austro-hungarian-army.co.uk/regcomm08.html "Regimental Commanders 1908"], austro-hungarian-army.co.uk</ref><ref>[https://books.google.com/books?id=HgK39YU_1hAC&printsec=frontcover&hl=hr#v=onepage&q&f=false ''Schematismus für das kaiserliche und königliche Heer und für die kaiserliche und königliche Kriegsmarine''], K. K. Hof- und Staatsdruckerei., 1907, str. 678.</ref> Stric Aleksandar bio je mornarički časnik, 1892. u mornaričko-tehničkom zavodu.<ref>[https://archive.org/stream/bub_gb_QIdRh5v25rEC/bub_gb_QIdRh5v25rEC_djvu.txt "Rang- und einteilungsliste der K. u. K. Kriegsmarine"], 1892.</ref>

Poslije završene osnovne škole u Jezeranama, Vuković je školovanje nastavio u [[Osijek]]u, gdje je pohađao realnu gimnaziju. U mornaricu je stupio 1886. godine upisujući se na [[Mornarička akademija u Rijeci|Mornaričku akademiju u Rijeci]]. Kao kadet već je tijekom školovanja oplovio gotovo sva svjetska mora na školskom brodu ''Fažana''. Završetkom školovanja na akademiji i sa stečenim najvišim pomorskim vojnim obrazovanjem Podkapelski je već od 1. srpnja 1889. kao kadet 1. i 2. klase postao časnikom [[austro-ugarska ratna mornarica|austro-ugarske ratne mornarice]]. Slijedeći njegov uzor, mlađi bratić Zdenko Vuković-Podkapelski kasnije je također završio Mornaričku akademiju (naraštaj 1917.).<ref>[http://www.kuk-kriegsmarine.at/akademiejahrgaenge3.htm Marineakademie Jahrgänge], kuk-kriegsmarine.at</ref>

== Mirnodopska služba ==

Tijekom daljnjih napredovanja u službi postao je 1. svibnja 1893. zastavnikom bojnog broda, a poslije šest godina promaknut je u čin poručnika 1. klase bojnog broda. Iste godine, u svojoj dvadesetosmoj godini, imenovan je zapovjednikom torpiljarke. Vuković je dva puta oplovio svijet, a 1900. bio je s korvetom ''Dunav'' i u [[Amerika|Americi]]. U činu poručnika bojnog broda ostaje do 1. svibnja 1910., kada je dobio čin [[Kapetan korvete|kapetana korvete]]. U to vrijeme plovi na više brodova austrougarske flote, a od 1911. redovno je zapovjednik brodova. Važniji su bili razarač ''Csepel'', laka krstarica ''[[SMS Admiral Spaun|Admiral Spaun]]'' te bojni brodovi ''[[SMS Babenberg|Babenberg]]'' i ''[[SMS Monarch|Monarch]]''. S činom kapetana fregate koji je dobio 1. svibnja 1913. dočekuje i početak [[Jadransko bojište u Prvom svjetskom ratu|Prvog svjetskog rata]].

Od 1914. pa sve do kraja rata u vojnim djelovanjima ratnog brodovlja austro-ugarske mornarice Vuković Podkapelski isticao se kao promišljen i smion zapovjednik, što je dokazao u mnogim pomorskim bitkama koje svjedoče o njegovim vojnopomorskim sposobnostima zapovjednika.

==Prvi svjetski rat==
[[Datoteka:SMS Babenberg.jpg|220px|mini|lijevo|[[SMS Babenberg|SMS ''Babenberg'']], razarač pod zapovjedništvom kapetana Vukovića 1915.-1917.]]
Na dan 27. lipnja 1914. Vuković je zapovjednik ''Csepela'', koji je djelovao u prvoj grupi Prvog torpednog divizijuna Prve torpedne flotile. Neposredno nakon [[Kraljevina Italija|talijanskog]] prijelaza u redove [[Antanta|Antante]] 1915., 24. svibnja 1915. pred [[Italija|talijanskim]] poluotokom [[Gargano]]m u šestosatnoj bici Vukovićeva flota potopila je [[Italija|talijanski]] razarač ''Turbine'' čije je brodolomce spasila i kasnije odvela u zarobljeništvo u [[Šibenik]]. Poslije bitke Vuković je pohvalio držanje dalmatinskih i istarskih [[Talijani u Hrvatskoj|Talijana]] među svojom posadom, navevši da je "nadmašilo sva očekivanja".<ref>Lawrence Sondhaus: [https://books.google.com/books?id=O8xHL01QG8cC&pg=PA276 ''The Naval Policy of Austria-Hungary, 1867-1918: Navalism, Industrial Development, and the Politics of Dualism''], Purdue University Press, 1994, str. 276.</ref> Kao zapovjednik ''Csepela'' Vuković je sudjelovao i u bici kod rta Pelagosa 28. srpnja 1915. zajedno s bojnim brodovima ''[[SMS Helgoland (1912.)|Helgoland]]'' i ''[[SMS Saida|Saida]]'', razaračima ''Lika'', ''Orjen'', ''Tatra'', ''Balaton'', ''Triglav'', ''Dinara'', ''Reka'', ''Velebit'', kao i sedam torpednih čamaca. Zahvaljujući sposobnostima, stručnoj spremi i ratnim uspjesima, Vuković je 1. studenoga 1915. promaknut u čin [[Kapetan bojnog broda|kapetana bojnog broda]]. S tim činom postao je zapovjednikom bojnoga broda ''[[SMS Babenberg|Babenberg]]'', koji je djelovao u sastavu 4. ''divizijuna''. Njime je zapovijedao do početka 1917. godine, a već od svibnja postao je prvim čovjekom suvremene krstarice ''[[SMS Admiral Spaun|Admiral Spaun]]''. Od ostalih bitaka u kojima je sudjelovao kapetan Vuković može se spomenuti akcija u kojoj su potopljena tri broda iz združene englesko-francuske flote, kao i zauzimanje [[palagruža|Palagruže]] koju su ranije zauzeli i okupirali Talijani. Tom prilikom jedan talijanski brod je bio prisiljen istaknuti bijelu zastavu.
 
[[Datoteka:Charles I, Njegovan, Vukovic.jpg|250px|mini|desno|Kapetan Vuković (desno) iza cara i kralja [[Karlo I. Austrijski|Karla I.]] te pokraj zapovjednika mornarice admirala [[Maksimilijan Njegovan|Njegovana]], prilikom Karlovog posjeta Vukovićevom ''Admiralu Spaunu'' u pulskoj luci 1917.]]

Prigodom [[Bitka za Caporetto|ofenzive]] Centralnih sila na [[Talijansko bojište (Prvi svjetski rat)|talijanskom bojištu]] u studenom/prosincu 1917. zapovjednik mornarice, admiral [[Maksimilijan Njegovan|Njegovan]], poslao je Vukovića s krstaricom ''Admiral Spaun'', starim razaračem ''Arpad'' i šest drugih manjih razarača u [[Trst]] kao podršku nastupajućih snaga.<ref name="sondh312">Sondhaus, str. 312.</ref> Vukovićeva flotila (ojačana [[Austro-ugarska ratna mornarica#Austrijske mornaričke zračne snage|hidroavionima]], torpiljarkama i minolovcima) je granatirala talijanske [[Bitnica|bitnice]] na ušću rijeke [[Piave]] 19. prosinca kako bi pokrivala forsiranje Piave od strane [[kraljevina ugarska|mađarske]] divizije [[kraljevsko ugarsko domobranstvo|honveda]]. Operacija je propala zbog lošeg vremena.<ref name="sondh312"/>

Kruna austrougarske mornaričke karijere za Janka Vukovića je 11. ožujka 1918. Postavljen je za zapovjednika bojnog broda ''[[SMS Viribus Unitis|Viribus Unitis]]'', admiralskog i zapovjedničkog broda cjelokupne austrougarske mornarice. Zapovijedao je tijekom priprema prepadne operacije na [[Otrantski baraž]]. Odlikovan je odličjem Željezne krune.

== Promjena vlasti ==
{{Glavni|Država SHS#Ratna_mornarica|l1=Mornarica SHS|Raspad Austro-Ugarske|}}

Uslijed ubrzanog [[Raspad Austro-Ugarske|raspada Austro-Ugarske]], vojnih pobuna i nereda te urušavanja institucija, u ratnoj luci Pula mornari se svrstavaju po nacionalnim skupinama te osnivaju vijeća mornara po brodovima, preuzimajući kontrolu. Stožer mornarice situaciju je opisivao kao tihu i nenasilnu pobunu; mornari odbijaju naredbe, časnički zbor je nepomoćan uspostaviti disciplinu. Na Vukovićevom ''Viribus Unitisu'', 28. listopada [[kapetan korvete]] Aleksandar Milošević se ustrijelio, ne želeći sukobiti se sa svojim mornarima.<ref>Plaschka, str. 259.-260.</ref> Vijeće mornara ''Viribus Unitisa'' izabralo je [[Slovenci|slovenskog]] liječnika u mornaričkom stožeru, dr. Richarda Juga, za zapovjednika broda, time iskazujući nepovjerenje i protivljenje Vukovićevom zapovjedništvu.<ref name="sachslehner">Sachslehner, Johannes. (2013.) ''1918: Die Stunden des Untergangs'', Styriabooks, Beč</ref> Kapetan Vuković zamjerio se mornarima nespretnom turom u [[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj|Bosnu i Hercegovinu]] s [[Kraljevina Ugarska u dvojnoj monarhiji|ugarskim]] premijerom [[István Tisza|grofom Tiszom]], žestokim protivnikom reforme Monarhije i južnoslavenskih i hrvatskih težnji.<ref name="sachslehner"/> Car Karlo poslao je 1918. Tiszu na posjet južnoslavenskim područjima kako bi iz prve ruke saznao raspoloženje naroda prema vlasti i političku situaciju. Premijer Tisza je od mornarice zatražio brod kako bi ga prevezao iz Zadra u Kotor. Zapovjednik mornarice, admiral Horthy, stavio mu je na raspolaganje razarač i kapetana Vukovića kao prevoditelja i pobočnika.<ref>Horthy, str. 38.</ref> Tisza je pokušavao prisiliti [[Hrvatska i Slavonija|Hrvatsku]] i BiH na ostanak u Ugarskoj, a Vuković, premda rodoljub, samo je slijedio naredbe i nije imao izbora.<ref>Dr. Matthew Zvonimir Markotić: [http://www.cuvalo.net/?p=1039 The Austro-Hungarian Fleet under the Croatian Flag 1918], Posted on December 16, 2011</ref><ref>Baerlein, str. 20.</ref>

Zapovjednik flote razriješio je časnike dužnosti oružjem djelovati protiv mornara koji [[Dezerter|svojevoljno napuštaju]] brodove. Vrhovni stožer u Beču molio je [[Sabor|saborske zastupnike]] iz Zagreba za posjet Puli s ciljem umirenja mornara, na što je Narodno vijeće odgovorilo da će djelovati samo ako mu se prepusti flota.<ref name="pl260">Plaschka, str. 260.</ref> 30. listopada lučki admiralitet javio je u Beč da je mornarica "odigrala svoju ulogu u ratu" i da nema više mogućnosti uporabe uslijed raspada strukture.<ref name="pl260"/> Vrhovno zapovjedništvo [[Austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]] prihvatilo je 29. listopada 1918. uvjete [[primirje|primirja]] sa savezničkim državama. Uz predaju cjelokupne vojske, to je značilo i predaju austrougarske ratne mornarice i njezine flote. Istoga dana je u Zagrebu [[Hrvatski sabor]] [[Država SHS#Proglašenje|proglasio]] nezavisnost i stvaranje Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Želeći izbjeći predaju flote Italiji te nadajući se da će sačuvati mogućnost ostanka južnih Slavena u Austro-Ugarskoj, sljedećeg dana u Beču car [[Karlo I. Austrijski|Karlo]] je potpisao odluku kojom se 31. listopada ratna mornarica, sve utvrde i luke trebaju predati Narodnom vijeću SHS. Zagrebačko Narodno vijeće prihvatilo je prijedlog. 
[[Image:Prva hrvatska zastava 52 3 1919 dis.jpg|thumb|250px|right|Svečano podizanje prve [[Hrvatska zastava|hrvatske zastave]] na ratnom brodu, [[Pula]], 31. listopada 1918.]]
Predaja je obavljena na svečanosti u glavnoj mornaričkoj luci Puli. Mornaricu su formalno preuzeli izaslanici zagrebačkog [[Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba|Narodnog vijeća]] (dr. [[Ante Tresić Pavičić]], [[Vilim Bukšeg]] i dr. Ivan Čop) te članovi Mjesnog odbora Narodnog vijeća u Puli. Prema želji tadašnjeg zapovjednika austrougarske flote, mađarskog kontraadmirala [[Miklos Horthy|Miklosa Horthya]], primopredaja je počela točno u 16 sati na ''Viribus Unitisu''. U 16.45<ref>Anthony Eugene Sokol, ''Austro-Hungarian Navy'', US Naval Institute, 1968, p. 167.</ref> je na svim brodovima u Puli spuštena austrougarska te uz intoniranje hrvatske himne i 21 topovski plotun<ref>Plaschka, 261.</ref> istaknuta hrvatska zastava, dok je zapovjedni brod ''Viribus Unitis'' sutradan trebao biti preimenovan u ''Jugoslavija''.<ref>Wilhelm M. Donko: [https://books.google.com/books?id=zO4JBgAAQBAJ&pg=PA85 ''POLA/PULA: Ein historischer Reiseführer durch den ehemaligen Hauptkriegshafen von Österreich-Ungarn in Istrien (Kroatien)'' ], epubli, 2015., str. 85.</ref><ref>Elvis Mileta: [http://radio.hrt.hr/clanak/96-godina-od-potonuca-viribusa-unitisa/73904/ "96 godina od potonuća Viribusa Unitisa"], Hrvatski radio, OBJAVLJENO:31.10.2014</ref><ref>[http://www.istrapedia.hr/hrv/1281/viribus-unitis/istra-a-z/ "Viribus Unitis"], Istrapedia, pristupljeno 8. srpnja 2016.</ref> Prema Horthyjevim memoarima, on sâm je upitao članove Narodnog vijeća kojem časniku će predati flotu, na što oni prije nisu mislili, te im je osobno predložio Vukovića, što su uz oklijevanje prihvatili.<ref>Horthy, str. 107.</ref> Vijeće mornara potvrdilo je imenovanje Vukovića zapovjednikom flote,<ref>Izvještaj o političkim i diplomatskim koracima, poduzetim po izaslanicima N.V. Dr. TresićuPavičiću, Vilimu Bukšegu i Dr. Iv. Mar. Čoka na Krfu od 6. novembra do 13. novembra (Zagreb 20. studenog 1918.), u Marina Štambuk-Škalić i Zlatko Matijević: [http://hrcak.srce.hr/file/46053 "Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919. (izabrani dokumenti)"], ''Fontes : izvori za hrvatsku povijest'', Vol.14 No.1. studenoga 2008..; dok. 65., str. 221.</ref> no isprva ga je odbilo zbog sumnje u Vukovićevu privrženost Monarhiji.<ref name="baer16"/> Slovenski časnik [[Metod Koch]], koji je u međuvremenu istupio iz austrougarske mornarice i pristupio mjesnom Narodnom vijeću, privolio ih je na pristanak činjenicom da je Vuković jedini dostupni visoki časnik Hrvat ili Slovenac.<ref name="baer16">Baerlein, str. 16</ref> Narodno vijeće u Zagrebu na svojoj sjednici isti dan imenovalo je Janka Vukovića Podkapelskog zapovjednikom flote, a reaktivirani austrougarski kontraadmiral [[Dragutin Prica]] imenovan je zapovjednikom mornarice (povjerenikom za mornaricu) Države SHS u Zagrebu.<ref>[http://www.paluba.info/smf/index.php?action=dlattach;topic=13124.0;attach=522894;image Novinska vijest o imenovanju]</ref><ref>Ferdo ŠIŠIĆ: [http://documents.tips/documents/ferdo-sisic-dokumenti-o-postanku-kraljevine-srba-hrvata-i-slovenaca-1914-1919.html ''Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914.-1919.''], Zagreb, 1920., str. 220.</ref> Vuković je promaknut u čin [[kontraadmiral]]a.<ref>Boris Blažina: [http://prvisvjetskirat.arhiv.hr/Teme/ArticleId/91/oamid/485 "Kraj carske i kraljevske mornarice"], HDA: http://prvisvjetskirat.arhiv.hr/, objavljeno 18.08.2016.</ref><ref>Ryan K. Noppen: [https://books.google.com/books?id=vuK6CwAAQBAJ&pg=PA43 Austro-Hungarian Battleships 1914–18], Bloomsbury Publishing, 2012, str. 43.</ref> Kapetan fregate, Slovenac [[Metod Koch]], imenovan je zapovjednikom Pule.

Poslije primopredaje Horthy je zajedno s mnoštvom mornara i časnika Austrijanaca i Mađara otputovao vlakom u Mađarsku, a u pulskoj luci i na brodovima ostali su samo hrvatski, češki i slovenski mornari i časnici. Preuzevši zapovjedništvo, Vuković se odmah vratio na admiralski brod ''Viribus Unitis'', najveći<ref name="enciklopedija.hr"/> i najljepši brod{{nedostaje izvor}} čitave mornarice. Suočio se s bezvlašćem, u kojem su vijeća mornârā raznih nacionalnosti uglavnom ignorirala njegove i zapovijedi nadređenih.<ref>Dr. Matthias Hoy [http://www.marineverband.at/veranstaltungen/kriegsende.htm "Gedenken zum 90.Jahrestag der Versenkung der VIRIBUS UNITIS und Gedanken zur österreichischen Traditionspflege"], 30.10. bis 2.11.2008</ref>

==Smrt==
{{Glavni|Prepad na Pulu}}
[[Datoteka:Viribus unitis sunk.jpg|mini|250px|desno|Potonuće ''[[SMS Viribus Unitis|Viribus Unitisa]]'']]
Iako je Vuković na svoju ruku, bez dogovora s Narodnim vijećem, [[Telegram|radiogramom]] obavijestio Antantu da je Narodno vijeće preuzelo mornaricu i da nije u ratu sa silama [[Antanta|Antante]],<ref>''Izvještaj o političkim i diplomatskim koracima...'' u Štambuk-Škalić i Matijević (2008.)</ref> nije jasno je li talijanska strana zaprimila poruku. Znajući ili ne, [[Regia Marina|talijanska mornarica]] je i dalje namjeravala djelovati protiv flote u Puli. U noći s 31. listopada na 1. studenoga 1918., pred pulskom lukom talijanski razarač spustio je u more splav s vlastitim pogonom. Na njoj su se nalazili talijanski diverzanti, 27-godišnji inženjer [[Raffaele Rossetti]] i godinu dana mlađi liječnik [[Raffaele Paolucci]]. Zaplovili su prema osvijetljenoj luci i cilju svoje zadaće, ''[[SMS Viribus Unitis|Viribusu Unitisu]]''. Pod trup broda su oko 5.00 postavili mine. Mornari su ih primijetili, uhvatili i odveli Vukoviću. Talijani su tada shvatili da je brodovlje predano neutralnoj strani te su Vukoviću u 6.00 priznali cijeli plan.<ref name=der/> Vuković je posadi naredio napuštanje broda, što je dopustio i Paolucciju i Rossettiju, koji su skočili u more. Kako mine nisu eksplodirale u 6.30, kako je bilo namješteno i kako su Paolucci i Rossetti najavili, mornari koji su plivajući ili u spasilačkim brodovima napustili brod pokupili su Talijane te se, misleći da su lagali, počeli vraćati na brod. Vuković je zaštitio Paoluccija i Rossettija od mornara koji su im prijetili ili predlagali da ih se sveže na brodu. U 6.44 prva eksplozija je potresla 21.000-tonski brod koji se prelomio, nagnuo na bok i počeo tonuti. Lomljava je bila strahovita, teški topovi kalibra 305&nbsp;mm su se otkidali, a kapetanski most je pucao.

O smrti kontraadmirala Vukovića postoje različiti iskazi. Po svim iskazima, kao i dnevničkim zapisima [[Mate Balota|Mate Balote]] i memoarima admirala [[Miklós Horthy|Horthyja]], Vuković je po svom izboru ostao na palubi do kraja.<ref>Horthy, str. 108.</ref><ref>Giacomo Scotti [http://www.editfiume.com/archivio/lavoce/2005/inpiu/storia050702.pdf "Fine della Viribus Unitis a Pola"], ''[[La Voce del Popolo|La Voce del popolo]]'', Sabato, 2 luglio 2005. str. 7.</ref> Član posade Dragutin Valušnig bio je s njim na krmi nakon prve eksplozije. Unatoč njegovom pozivu na skakanje u more i spašavanje, Vuković je otišao naprijed prema pramcu vidjeti ima li na brodu još mornara.<ref name="croinfo"/> Dok su članovi posade panično napuštali brod u čamcima za spašavanje ili se bacali u more, Vuković je ostao miran i sabran. Naoružan i s pojasom za spašavanje, pomogao je Rossettiju i Paolucciju (po drugi put) napustiti brod koji tone.<ref name="scarabello">GIOVANNI SCARABELLO [http://bsa.ve.ismar.cnr.it/fedora/repository/ismarbsa:ve00276/PDF/ismarbsa_ve00276.pdf ''IL MARTIRIO DI VENEZIA DURANTE LA GRANDE GUERRA E L’ OPERA DI DIFESA DELLA MARINA ITALIANA''], Vol. II, str.443</ref> Po sjećanju Rafaela Paoluccija, skočio je s palube u more u zadnji trenutak te ga je povukao vrtlog.<ref>[http://digilander.libero.it/fiammecremisi/approfondimenti/marina1.htm IL RACCONTO DI RAFFAELE PAOLUCCI]</ref> Po drugoj priči, udario ga je drveni jarbol s broda dok je plivao.<ref>CAMPO GIANLUIGI: [http://www.xflottigliamas.com/index.php/blog-categoria/58-da-campo-gianluigi.html ORIGINI DELLA X FLOTTIGLIA MAS], 12 Maggio 2013</ref> Talijanski izvori navode da se Vuković popeo na kobilicu broda koji je tonuo te da ga je udarila jedna greda koja se otkinula.<ref name="croinfo"/><ref name="scarabello"/> Pulski list ''Polaer Tagblatt'' sljedeći dan piše da je Vuković kao jedan od posljednjih napustio brod skočivši u more i potom odbio ući u čamac koji ga je došao spasiti, da bi ga uto nakon treće eksplozije udario drveni jarbol i povukao na dno.<ref>[http://ino.com.hr/data/polaer/1918/4402.pdf Untergang der Schlachtshiffes "Viribus Unitis".], ''Polaer Tagblatt'' (14), br. 4402, 2. November 1918, str. 1.</ref> U 7.10 prvi zapovjedni brod nove mornarice potonuo je na dno luke zajedno s Vukovićem-Podkapelskim i 250<ref>[https://www.morh.hr/hr/vijesti-najave-i-priopcenja/vijesti/10578-obiljezeno-potonuce-broda-viribus-unitis.html "Obilježena 96. obljetnica potonuća broda Viribus Unitis"], morh.hr, 31.10.2014</ref> — 400<ref name=der>{{Citiranje weba
 | url =http://derstandard.at/3092321/Schicksal-der-absurden-Art
 | title =''Schicksal der absurden Art''
 | accessdate = 26. 03. 2015
 | language=njemački
 | publisher=DerStandard}}</ref><ref>Domazet-Lošo (2015)</ref> članova posade.

Vukovićevo tijelo nije bilo pronađeno.<ref name="dieflagge"/> Paolucci i Rossetti, doznavši za teško financijsko stanje Vukovićeve obitelji, dio novčane nagrade talijanske vlade za svoj pothvat (2% procijenjene vrijednosti potopljenog broda) donirali su Vukovićevoj udovici i sinu, što mu je omogućilo diplomiranje [[Medicina|medicine]].<ref>Matteo Del Nobile: [http://ilcentro.gelocal.it/chieti/cronaca/2016/03/07/news/paolucci-il-medico-soldato-che-affondo-la-corazzata-1.13086495 "Paolucci, il medico soldato che affondò la corazzata"], Il Centro, 7. ožujka 2016</ref>

== Odlikovanja ==
{|
|-
|[[File:Ordine imperiale della corona di ferro, austria.png|80px]] Veliki križ Reda željezne krune
|-
|[[File:AUT KuK Kriegsbande BAR.svg|80px]] Vojni križ za zasluge
|-
|[[File:AUT Karl-Truppenkreuz BAR.svg|80px]] Križ Karla Troopa
|}

== Obitelj==
Kapetan Vuković 16. veljače 1907. vjenčao se s [[Austrijanci|Austrijankom]] Helenom Nechay von Felseneis (1883.-1975.), kćeri mornaričkog časnika, [[Kapetan fregate|kapetana fregate]] Franza.<ref name="dieflagge">Prof. Dieter Winkler: [http://www.marineverband.at/downloads/flagge_2011_2.pdf "Die Seeoffiziere der Familie Vukovic de Podkapelski und Nechay von Felseis"], Die Flagge, Heft 2, 2011. str. 13.</ref> Njihov sin Metel Vuković Podkapelski (1907.-1989.){{fusg|1}} bio je liječnik, u mladosti uspješan atletičar [[HAŠK Mladost Sveučilišta u Zagrebu|HAAK Mladost]].<ref>Jura Ozmec: [http://www.haak-mladost.com/o-nama/povijest-kluba-mladost "HAAK Mladost - povijest kluba"], 20. 05. 2016.</ref> Vukovićev punac Franz Nechay ostao je u Puli nakon raspada Austro-Ugarske i [[Markgrofovija Istra#Kraj rata i talijanska okupacija|talijanske okupacije]], počinivši samoubojstvo u srpnju 1919.<ref name="dieflagge"/> Vukovićeva udovica i sin pokopani su na zagrebačkom [[Mirogoj]]u.

== Naslijeđe ==
Vuković se često spominje kao prvi hrvatski admiral. Međutim, Hrvati [[Maksimilijan Njegovan]], [[Vid Vončina]] i [[Dragutin Prica]] su i prije njega zaradili admiralske činove u [[Austro-ugarska mornarica|austro-ugarskoj mornarici]]. Primjerice, Njegovan je u čin [[kontraadmiral]]a promaknut još 1911., a službu je završio u najvišem činu [[Admiral flote|admirala flote]] (njem. ''Großadmiral'').<ref>[http://istrapedia.hr/hrv/407/njegovan-maksimilijan/istra-a-z/ Njegovan, Maksimilijan.], Istrapedia</ref> Nerijetko ga se naziva i prvim zapovjednikom hrvatske ratne mornarice.<ref>[http://vijesti.hrt.hr/126804/za-sve-te-besmislene-ratove-nisu-krivi-vojnici-vec-politike "Za sve te besmislene ratove nisu krivi vojnici, već politike"], HRT, 20.08.2011.</ref> No, mornaricu je [[Karlo I. Austrijski|car Karlo]] prepustio južnoslavenskom vijeću u Zagrebu, ne Hrvatskom saboru ili [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|vladi]]. Flota koju je Vuković preuzeo 31. listopada preuzeta je uime [[Država SHS|južnoslavenske države]] - izaslanik Narodnog vijeća [[Ante Tresić Pavičić]], koji ju je službeno i zapisnički preuzeo, u svečanom govoru tom prigodom govori o "jugoslavenskoj mornarici" i "mornarici jugoslavenske države".<ref>[http://ino.com.hr/data/hrvatski_list/1918/1190.pdf "Prvi dan jugoslavenske mornarice"], ''Hrvatski list'', 1. studenog 1918., god. IV, br. 1190, str. 1.</ref> Mornari Hrvati, Slovenci i drugi koji su položili prisegu [[Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba|Narodnom vijeću SHS]] i ostali u službi u Puli na kapama su njemački natpis "K. u K. Kriegsmarine" zamijenili natpisom "Jugoslavija".<ref>''Hrvatski list'', 1. studenog 1918., br. 1190, str. 2.</ref>

=== Spomen ===
* [[1919.]] na kapelici [[Mornaričko groblje u Puli|Mornaričkog groblja u Puli]] Vukovićeva udovica Helena postavila mu je spomen-ploču s posvetom na njemačkom, navodeći austro-ugarski čin [[Kapetan bojnog broda|kapetana bojnog broda]] (njem. ''Linienschiffkapitän''), ne kontraadmiralski [[Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba|Narodnog vijeća]].<ref>Perović, Branko. [http://www.regionalexpress.hr/site/more/janko-vukovi-pl.-podkapelski-linienschiffskapitaen-i-kontraadmiral "Austrougarske kuće i vile u Puli"], regionalexpress.hr, 6. ožujka 2013.</ref> 
* Spomen-ploča na njegovoj rodnoj kući u [[Jezerane|Jezeranima]], u organizaciji Zavičajnog kluba Brinjaka "Sokolac" u Zagrebu, postavljena je 1994.<ref>[http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10004/janko1.jpg Ploča], u Jezeranima</ref><ref>[http://zk-sokolac-zagreb.hr/posts.aspx?PageID=16&cmsID=3#part4 ''Postavljene spomen ploče''], zk-sokolac-zagreb.hr, pristupljeno 26. siječnja 2019.</ref> Njegovo ime nalazi se i na ploči kojom se odaje počast svim admiralima koji su diplomirali na nekadašnjoj [[Mornarička akademija u Rijeci|Mornaričkoj akademiji u Rijeci]]. Na pročelju bivše akademije, danas zgradi bolnice, otkrio ju je [[hrvatski predsjednik]] [[Ivo Josipović]] na Dan mornarice 2011.<ref>[http://www.rijeka.hr/SpomenPlocaPosvecena?dm=2 Spomen ploča posvećena admiralima koji su diplomirali na Carsko-kraljevskoj Vojno-pomorskoj Akademiji u Rijeci] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20161107221117/http://www.rijeka.hr/SpomenPlocaPosvecena?dm=2 |date=7. studenoga 2016. }}, Rijeka.hr, 12. rujna 2011.</ref> 
* Središnji trg u [[Brinje|Brinju]] i ulice u [[zagreb]]ačkoj četvrti [[Črnomerec]]<ref>[http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=13661 "Ulice i trgovi u četvrti Črnomerec"], Zagreb.hr</ref> i [[beograd]]skom Voždovcu<ref>[https://www.planplus.rs/vozdovac/ulica/admirala-vukovica/52 Ulica Admirala Vukovića, Voždovac, Grad Beograd], planplus.rs</ref> nose ime po Vukoviću.

=== U popularnoj kulturi ===
* Tragično potapanje ''Viribus Unitisa'' na kraju rata i Vukovićeva časna smrt tema su dvaju [[roman]]a hrvatskih književnika – ''Admiralski stijeg'' Ivana Katušića (1986.) i ''Admiral za vječnost'' [[Stjepan Vukušić|Stjepana Vukušića]] (2004.). 
* Vuković je bio i nadahnuće pulskom rock-cabaret sastavu [[Gori Ussi Winnetou]]u za istoimenu pjesmu.<ref>[https://www.youtube.com/watch?v=uo9OutO_Ip0 "GORI USSI WINNETOU - Janko Vuković de Podkapelski"]. YouTube.</ref>
* U svojoj knjizi ''Admiralovi zapisi - O pobjedi i ljubavi'' (2015.) [[admiral]] [[Davor Domazet-Lošo]] prvi dio prvoga poglavlja "Admiralska čast" posvećuje Janku Vukoviću o kojemu piše da je "čovjek plemenite ljudskosti, koji je admiralsku čast uzdigao na nedostižne, nebeske visine".<ref>Davor Domazet-Lošo (2015) "Admiralovi zapisi - O pobjedi i ljubavi", Zagreb - Sinj: Udruga Hrvatski identitet i prosperitet, Zagreb; Matica hrvatska ogranak Sinj; Parvus d.o.o., Zagreb, str. 17.</ref>

== Galerija ==
<gallery> 
Slika:Crkvica sv. Nikole, Mornaričko groblje, Pula.jpg|Crkvica sv. Nikole, [[Mornaričko groblje u Puli]]
Slika:Jedna od dvije spomen ploče na crkvici sv.Nikole, Mornaričko groblje, Pula2.jpg|Jedna od dvije spomen ploče na crkvici sv.Nikole, spomen ploča Janku Vukoviću Podkapelskom
</gallery>

== Literatura ==
* [http://istrapedia.hr/hrv/1378/vukovic-podkapelski-janko/istra-a-z/ Vuković-Podkapelski, Janko]. Istrapedia
* Baerlein, Henry. [http://library.umac.mo/ebooks/b28363814b.pdf ''The Birth of Yugoslavia''], London: Leonard Parson, 1922, Vol. 2.
* H. Bayer von Bayersburg, ''Österreichs Admiräle und bedeutende Persönlichkeiten der k. u. k. Kriegsmarine 1867–1918'', Beč, 1962. 
* [[Mate Balota|M. Balota (M. Mirković)]], ''Puna je Pula'', Zagreb, 1954.
* Horthy, Admiral Nicholas. [https://books.google.com/books?id=Qpzqnn95AHIC&pg=PA38 ''Memoirs''] (prir. Andrew L. Simon), Simon Publications LLC, 2000
* Katušić, Ivan. ''Admiralski stijeg''. Zagreb, Znanje, 1987
* Paschka, Richard Georg. [https://books.google.com/books?id=w8yOnK1kc9wC ''Avantgarde des Widerstands: Modellfälle militärischer Auflehnung im 19. und 20. Jahrhundert''], Böhlau Verlag. Wien, 2000
* Strukić, Hrvoje. [https://web.archive.org/web/20140328134919/http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/1422007/podlistak.asp "Originalni članak na internet izdanju"], ''Hrvatski vojnik''
* Vukušić, Stjepan. ''Admiral. Roman o Janku Vukoviću pl. Podkapelskom, prvom hrvatskom admiralu''. Zagreb, Naklada Pavičić, 2004; {{ISBN|953-6308-55-X}}
* Trogrlić, Marko i Jager, Mario. "Janko Vuković pl. Podkapelski: prvi hrvatski admiral", ''Hrvatska obzorja'': časopis Ogranka Matice hrvatske Split (1330-2957) 14 (2007); 66-74

== Bilješke ==
#{{fusd|1}} Ime ''Metel''<ref>[https://actacroatica.com/hr/name/Metel/ Ime Metel], Acta Croatica</ref> vjerojatno je nadahnuto obitelji Metel iz starog Rima, koja je dala mnogo visokih dužnosnika i slavnih vojskovođa, poput [[Kvint Cecilije Metel Pij Scipion Nasika|Metela Scipiona]] ili [[:en:Quintus Caecilius Metellus Macedonicus|Metela Makedonskog]].

== Izvori ==
{{izvori|2}}
{{istrapedia}} 
{{Hrvatski vojnik}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.paluba.info/smf/index.php?action=dlattach;topic=15136.0;attach=316426;image Izvorna spomen-ploča Vukoviću] udovice Helene
* [http://i2.wp.com/narod.hr/wp-content/uploads/2014/10/hrm_31102014_12.jpg Časnici HRM odaju počast ispred nove spomen-ploče]
* [http://www.kuk-marine-museum.net/images/photo/admiral_janko_vukovic_podkapelski.jpg Fotografija] Vukovića sa suprugom i sinom, KuK Marine Museum, Novigrad
* ''[http://tehnika.lzmk.hr/vukovic-podkapelski-janko/ Vuković Podkapelski, Janko.]'' Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine
* [http://www.stajnica.com/stajnica-old/clanak.php?broj=56 ''Admiral Janko Vuković pl. Podkapelski''], stajnica.com s portala Zavičajnog kluba "Brinje" - www.zk-brinje.hr
*Davor Domazet-Lošo: [https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/31115-d-domazet-loso-tri-velikana-cekaju-izlaz-iz-hrvatskoga-zaborava.html ''Tri velikana čekaju izlaz iz hrvatskoga zaborava''], Hrvatski tjednik.  24. siječnja 2019.

{{Redoslijed
|prethodnik         = 
|gl_članak_funkcija = [[Datoteka:Naval Ensign of Yugoslavia 1920.svg|30px]] [[Kraljevska jugoslavenska ratna mornarica|Zapovjednik flote mornarice SHS]] [[Datoteka:Naval Ensign of the Kingdom of Yugoslavia.svg|30px]] <br />(1918.)
|nasljednik         = [[Metod Koch]]
}}

{{Hrvatska u Prvom svjetskom ratu}}

{{GLAVNIRASPORED:Vuković Podkapelski, Janko}}
[[Kategorija:Austro-Ugarski vojni zapovjednici u Prvom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Austrougarski mornarički časnici]]
[[Kategorija:Hrvatski admirali u mornarici Kraljevine Jugoslavije]]
[[Kategorija:Životopisi, Lika]]