Uređujete McDonnell Douglas DC-10

<!--'''McDonnell Douglas DC-10'''-->{{Infokvir zrakoplov
 |subtemplate={{McDonnell Douglas}}
 |ime=McDonnell Douglas DC-10
 |tip=Linijski putnički avion
 |proizvođač=[[McDonnell Douglas]]
 |slika=slika:McDonnell Douglas DC-10-30.jpg
 |opis slike=Omni Air International DC-10 na [[Zračna luka Zagreb|Zračnoj luci Zagreb]]
 |dizajn=
 |probni let=[[29. kolovoza]] [[1970.]]
 |uveden u uporabu=[[5. kolovoza]] [[1971.]]
 |proizveden=[[1968.]] – [[1988.]]
 |povučen=
 |status=
 |prvotni korisnik=American Airlines
 |više korisnika= <!--maksimalno tri korisnika-->
 |broj primjeraka=386 + 60 (KC-10)
 |pojedinačna cijena=
 }}

'''Douglas DC-10''' je [[Amerika|američki]] širokotrupni linijski [[zrakoplov]] srednjeg do velikog doleta. Pokreću ga tri [[Mlazni motor|motora]] od kojih su dva ovješena ispod [[Krilo zrakoplova|krila]] dok se treći nalazi u donjem dijelu [[Repne površine zrakoplova#Vertikalni stabilizator|vertikalnog stabilizatora]]. [[Avion]] je bio nasljednik [[Douglas DC-8|DC-8]] za linije većeg doleta a za tržište se je borio zajedno s [[Airbus A300|A-300]], [[Boeing 747|B-747]] i [[Lockheed L-1011 Tristar|Lockheedom L-1011 Tristar]].

Proizvodnja DC-10 završila je u prosincu [[1988.]] s 386 isporučenih zrakoplova kompanijama, dok je još 60 isporučeno [[USAF|ratnom zrakoplovstvu SAD-a]] kao avioni-tankeri (KC-10 Extender)<ref name="mdc history">{{cite web|url=http://www.boeing.com/history/mdc/dc-10.htm | title=McDonnell Douglas DC-10/KC-10 Transport | publisher=[[Boeing]] | accessdate=2006-02-28}}</ref>. Nasljednik DC-10 je [[McDonnell Douglas MD-11]] koji je u redovni promet ušao [[1990.]] godine.

==Razvoj==
[[Datoteka:Fe-dc10-N357FE-071008-02-16.jpg|mini|lijevo|200px|Serija -10 (tri stajna trapa)]]
Douglas Aircraft počeo je [[1965.]] razvijati studiju baziranu na CX-HLS ([[Engleski|eng.]] '''H'''eavy '''L'''ogistics '''S'''ystem) dizajnu. U [[1966.]] [[American Airlines]] nudi specifikaciju za proizvodnju širokotrupnog zrakoplova manjeg od [[Boeing 747|Boeinga 747]] ali sposobnog letjeti slične rute velikog doleta i koristiti [[Zračna luka|zračne luke]] s kraćim uzletno-sletnim stazama. DC-10 je postao prvi komercijalni linijski putnički [[avion]] nakon spajanja između ''McDonnell Aircraft Corporationa'' i Douglas Aircraft Company u [[1967.]]

DC-10 ima prvi let [[29. kolovoza]] [[1970.]] American Airlines započinje s komercijalnim letovima [[5. kolovoza]] [[1971.]] na liniji između [[Los Angeles]]a i [[Chicago|Chicaga]], gotovo godinu dana prije [[Lockheed L-1011]] ''Tristara'', zrakoplova sličnih specifikacija. Sličnosti s L-1011 u pogledu kapacitet smještaja putnika i uvođenje u skoro istom vremenskom okviru utjecalo je na profitabilnost oba zrakoplova. Prvotni kupci za DC-10 bili su ''American Airlines'' i ''United Airlines'' s narudžbom za 25 odnosno 60 zrakoplova serije -10. DC-10 se jedino mogao razlikovati od svoje konkurencije s ugradnjom motora drugog dobavljača i time kontrolirati troškove, kao i ranije predstavljenim inačicama velikog doleta. 

Prva DC-10 inačica bila je serija -10 s doletom od 6.112 km. Serija -20 (naručena samo od strane [[Northwest Orient]]a i [[Japan Airlines]]a) imala je tipičan dolet od 9.265 km ili s maksimalnim utovarenim korisnim teretom 7.520 km. Na seriji 30 dolet se povećao na 10.010 km ili s maksimalnim utovarenim korisnim teretom 7.410 km. Na seriji -20 ugrađivani su Pratt & Whitney JT9D motori, dok su serije -10 i -30 bili opremljeni s General Electric CF6 motorima.

Prije isporuke zrakoplova za ''Northwest'', tražena je promjena oznake serije -20 u seriju -40 jer je zrakoplov bio znatno unaprijeđen u odnosu na originalni dizajn. [[FAA]] je certifikat za seriju -40 izdala [[27. listopada]] [[1972.]] godine<ref name="Waddington_p70">Waddington 2000, p. 70.</ref>. Jedan od glavnih vidljivih razlika između modela je da serija -10 ima tri kompleta [[Podvozje zrakoplova|podvozja]] (prednja nosna noga i dva glavna podvozja), dok su serije -30 i -40 opremljene s četiri (jedna nosna noga i tri glavna podvozja). Centralna noga s 2-kotača (koja izlaze iz centralnog dijela [[Trup zrakoplova|trup]]a) je dodana kako bi se bolje rasporedila dodatna nosivost i osiguralo dodatno kočenje. 

Zadnji, 446. DC-10 s proizvodne linije izašao je [[1988.]] godine. Sastavljen je u McDonnell Douglasovoj tvornici u [[Long Beach]]u, [[Kalifornija]]. [[Nigerija Airways]]u dostavljen je u srpnju [[1989.]]<ref name="Jet production list">{{Citiranje knjige| last = Roach | first = John | authorlink = | coauthors = Eastwood, Anthony | title = Jet Airliner Production List Volume 2 | publisher = ([http://www.tahs.com ''The Aviation Hobby Shop'' online]) |date=July 2006}}</ref> Već tijekom isporuke, nekoliko zadnjih DC-10 aviona, započela je izgradnja njegovog nasljednika [[MD-11]]. Iako površinski slični, MD-11 je duži, posada pilotske kabine je dvočlana, modernizirana je elektronika i još mnogo drugih poboljšanja. Međutim, MD-11 nije bilo uspješan kao DC-10 jer su mnoge kompanije nastavile letjeti s prvom generacijom, rasla je konkurencija iz [[Airbus]]a i [[Boeing]]a a MD-11 u završnici nije uspio doseći obećane osobine njegova zrakoplova.

==Inačice==
[[Datoteka:DC10cockpit.jpg|mini|[[Japan Airlines]] DC-10 pilotska kabina]]
[[Datoteka:Removable seats.jpg|mini|desno|Pretvaranje putničke u teretnu inačicu]]
[[Datoteka:KC-10_Extender_(2151957820).jpg|mini|desno|KC-10 Extender tijekom nadopune goriva]]
[[Datoteka:Waterbomber in Los Angeles County.jpg|mini|desno|10 tanker tijekom bacanja vodene bombe.]]
DC-10 je proizveden u nekoliko različitih inačica: 

*'''DC-10-10''' (izrađeno 122 aviona) - izvorna inačica, proizvođena od [[1970.]] Kupci ovog početnog modela su American Airlines(35), Continental Airlines(8), Laker Airways(6), National Airlines(11), Turkish Airlines(3), United Airlines(46) i Western Airlines(13). Na DC-10-10 ugrađeni su [[GE CF6-6]] motori, prvi civilni motori u uspješnoj ''CF6''-seriji. 
*'''DC-10-10CF''' (izrađeno 9 aviona) - konvertibilnih putničko/teretna inačica zrakoplova. Izrađivana je samo za Continental Airlines(8) i United Airlines(1). 
*'''DC-10-15''' (izrađeno 7 aviona) - također poznat kao "DC-10 Sport", dizajniran za upotrebu na zračnim lukama velike [[Nadmorska visina|nadmorske visine]]. Serija 15 je opremljen s ''GE CF6-50'' motorima većeg potiska. Model je građen za kompanije Aeroméxico i Mexicana a proizvođen je između [[1979.]] i [[1982.]] godine.
*'''DC-10-20''' – predložena inačica DC-10-10 s [[Pratt & Whitney JT9D]] turbofen motorima koja nije ugledala svjetlost dana. Uz minimalni interes aviokompanija za izvorni -20 avion, oznaka je u početku obnovljena kako bi se obuhvatili interkontinentalni modeli DC-10-30 pokretani s Pratt & Whitney motorima. [[Northwest]], jedan od prvih kupaca za ovu inačicu dalekog doleta zatražio je prije isporuke promjenu oznake u -40. 
*'''DC-10-30''' (izrađeno 164 aviona) - najčešći je model, izgrađen s ''General Electric CF6-50'' turbofen motorima i opremljen većim spremnicima [[goriva]] s čime se povećao dolet i učinkovitost goriva. Na ovaj model dodano je i centralno podvozje s čime se je povećala nosivost zrakoplova. Izrađivan od  [[1972.]] do [[1988.]] godine, DC-10-30 je bio isporučen za 38 različitih kupaca, među kojima su najveći bili [[Lufthansa]](11), [[Swissair]](11), [[VARIG]](11), [[KLM]](10) i [[Iberia]](9). 
*'''DC-10-30CF''' (izrađeno 26 aviona) - konvertibilni teretno/putnički model kojeg su kupili [[Martinair Holland]](4), [[Overseas National Airways]](5), [[Sabena]](5), [[Trans International Airlines]](3) i [[World Airways]](9).
*'''DC-10-30ER''' (izrađeno 6 aviona) – inačica je s produženim doletom. Prvi zrakoplov je bio predan [[Finnair]]u [[1981.]], nakon čega slijedi Swissair s dva zrakoplova u 1982. i konačno ''Thai Airways International'' s dva u [[1987.]] i jedan u [[1988.]] godini. 30ER zrakoplovi imaju veći [[MTOW]] (263.160 kg), pokreću ih tri [[GE CF6-50C2B]] motora od kojih svaki proizvodi 54000 lb potiska. Ugrađen je i dodatni spremnk goriva u stražnjem cargo prostoru s kojim se dolet uvećao dodatnih 10.620 km. U [[1983.]] United Airlines je zakupio tri DC-10-30s od [[Canadian Pacific Airlines]]a. Zrakoplovi su bili izmijenjeni u-30ER standard što je omogućilo neprekidne letove na liniji [[Seattle]]-[[Hong Kong]]. Nakon povratka kanadska kompanija zadržala je modifikacije te je još dva svoja zrakoplova prilagodila ovim osobinama. 
*'''DC-10-30AF''' (izrađeno 10 aviona) - tereta inačica čija je proizvodnja trebala započeti u 1979. no čekala se potvrda narudžbe [[Alitalia|Alitalie]] za dva zrakoplova. Proizvodnja je ipak započela u svibnju [[1984.]] s prvom potvrđenom narudžbom za pet zrakoplova iz [[FedEx]]a. Ovaj prijevoznik naručio je ukupno 12 DC-10-30AF do srpnja 1985. ali je kasnije od dva zrakoplova odustao. 
*'''DC-10-40''' (izrađeno 42 aviona) – model proizvođen od [[1973.]] do 1983. godine<ref name="Waddington_p137">Waddington 2000, pp. 137-144.</ref>. Prva je inačica velikog doleta opremljena [[Pratt & Whitney JT9D]] motorima. Izvorno određen kao DC-10-20, ovaj model je preimenovanu  DC-10-40 nakon posebnog zahtjeva Northwest Orient Airlinesa. Northwest (22 aviona) i [[Japan Airlines]] (20 aviona) bili su jedini prevozitelji koji su naručili ovu inačicu. Prvi DC-10-40 isporučeni Northwestu opremljeni su s tri Pratt & Whitney JT9D-15 motora s po 45.700 lb potiska, nakon čega se uvode JT9D-25W motori koji daju 50.000 lb potiska a MTOW aviona se povećava na 251.815 kg. Avioni proizvedeni za Japan Airlines bili su opremljeni s [[P&W JT9D-49A]] motorima s potiskom od 53.000 lb i MTOW-om od 256.350 kg. 
*'''DC-10-50''' – predložena inačica s [[Rolls-Royce RB211]] motorima. S ovim motorima ciljalo se na narudžbe [[British Airways]]a no kako do njih nikada nije došlo projekt je napušten. 
*'''KC-10A Exstender''' (izrađeno 60 aviona) - vojna inačica DC-10-30 (avio-cisterna) koja se koristi za [[Nadopuna goriva tijekom leta|nadopunu goriva zrakoplova tijekom leta]]. Zrakoplovi su naručeni od strane [[USAF|Ratnog zrakoplovstva SAD-a]] a izrađivani su od 1981. godine. Ovaj model ima najveći dolet od svih do sada proizvedenih zrakoplova u svijetu.
*'''KDC-10''' (izrađeno 4 aviona) – avio-cisterna izrađena za ''Royal Netherlands Air Force''. Modificirana je inačica civilnog DC-10-30CF. Osim [[Ratno zrakoplovstvo Nizozemske|Ratnog zrakoplovstva Nizozemske]] komercijalne tvrtke ''Omega Air'' i [[Airtanker Global Service]] djeluju s dva KDC-10 tankera koje iznajmljuju<ref>[http://www.omegaairrefueling.com/FAQs.htm#Question3 Omega Air Refuelling FAQs], Omega Air Refueling.</ref><ref>[http://www.globalairtankerservice.com/kdc10.html KDC-10 Air Refueling Tanker Aircraft], Global Airtanker Service.</ref>. 
*'''MD-10''' – inačica je DC-10 s redizajniranom pilotskom kabinom. Modernizacija uključuje napredni [[Pilotska kabina#EFIS sustav|EFIS sustav]] kakav se koristi i na MD-11. Novi kokpit eliminira potrebu za inženjerom leta što posadu pilotske kabine svodi na dva člana i izjednačuje je s onim na MD-11. To kompanijama koje lete i MD-10 i MD-11 omogućuje zajedničku bazu pilota za oba zrakoplova. 
*'''10 Tanker''' - DC-10-10 pretvoren u protupožarni zrakoplov.

==Usporedba==
{| style="text-align: center; font-size:100%; color:black"
|- bgcolor="#87CEEB"
! 
!DC-10-10
!DC-10-15
!DC-10-30
!DC-10-40
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Posada pilotske kabine 
| colspan="4" | Tri
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Putnici 
|colspan="4"| 380 (1 klasa), 250 (2 klase)
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Dužina trupa 
|colspan="4"| 51,97 m
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Visina
| colspan="4" | 17,7 m
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Razmah krila 
| colspan="2" | 47,34 m|| colspan="2" |50,4 m
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Širina trupa 
| colspan="4" |6,02 m
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Visina trupa 
| colspan="4" | 6,02 m
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Unutarnji promjer trupa 
| colspan="4" | 5,54 m
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Operativna težina 
| colspan = 2 | 108,940 kg || 120,742 kg || 122,567 kg
|- bgcolor="#EEEEEE"
![[MTOW ]]
|| 195.045 kg || 206,385 kg || 259,459 kg ||259,459 kg
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Putna brzina 
| colspan="4" | 908 km/h
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Maksimalna brzina
| colspan="4" | 982 km/h
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Dolet (utovaren avion) 
|| 6,114 km|| 7.000 km|| 10.010 km|| 9.252 km
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Kapacitet goriva 
|| 82.134 l || 100,859 l || 138.720 l || 138.720 l
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Zalet pri MTOW 
|| 2.625 m|| 2.212 m || 2.847 m || 2.817 m
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Visina leta 
| colspan="4" | 12.802 m
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Motori (x 3) 
|| GE CF6-6D || GE CF6-50C2F || GE CF6-50C || PW JT9D-59A 
|- bgcolor="#EEEEEE"
!Potisak motora (x 3) 
|| 177,9 kN || 206,8 kN|| 226,9 kN || 235,8 kN
|}

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|McDonnell Douglas DC-10}}
* [http://www.boeing.com/commercial/dc-10/ DC-10 - Boeing.com ]
* [http://www.boeing.com/history/mdc/dc-10.htm DC-10 povijest - Boeing.com ]
* [http://www.airliners.net/aircraft-data/stats.main?id=279 McDonnell Douglas DC-10 i Boeing MD-10b - airliners.net/ ]
* [http://www.trijet.net/ McDonnell Douglas Trijet Network ]

[[Kategorija:Širokotrupni zrakoplovi]]