Vidi kôd stranice Austro-ugarska ratna mornarica

<!--'''Austro-ugarska ratna mornarica'''-->{{Infookvir vojna postrojba
|naziv                            = Austro-ugarska ratna mornarica<br><small>kaiserliche und königliche Kriegsmarine</small>
|slika                            = [[Datoteka:Coat_of_arms_of_the_Austro-Hungarian_Navy.png|border|200px]]
|opis slike                       = grb Austro-Ugarske ratne mornarice
|osnovana datum                   = [[1786.]]  
|ukinuta datum                    = [[1918.]] 
|period                           = 
|država                           = {{ZD+X/A|A-U}}
|odanost                          = [[File:Wappen Habsburg-Lothringen Schild.svg|23px|link=]] [[Habsburg|Habsburška kuća]]
|grana                            = [[oružane snage Austro-Ugarske]]
|vrsta                            = [[ratna mornarica]]
|uloga                            = obrana [[Jadransko more|Jadranskoga mora]]
|specijalizacija                  = 
|veličina                         = 4 [[dreadnought]]a<br>9 [[pre-dreadnought]]a<br>4 [[obalni obrambeni brod|obalna obrambena broda]]<br>3 [[oklopljeni krstaš|oklopljena krstaša]]<br>6 [[laki krstaš|lakih krstaša]]<br>30 [[razarač]]a<br>36 [[torpiljarka]]<br>6 [[podmornica]]
|zapovjedna struktura             =
|vojarna oznaka                   = 
|sjedište                         = Beč
|nadimak                          = 
|zaštitnik                        = 
|geslo                            = 
|boje                             = 
|marš                             = 
|maskota                          = 
|obljetnica                       = 
|oprema                           = 
|oprema oznaka                    = 
|bitke                            = [[Bokserski ustanak]]<br>[[Prvi svjetski rat]]
|bitke oznaka                     = 
|odlikovanja                      = 
|raspuštena                       =  
|zapovjednik1                     = 
|zapovjednik oznaka               = 
|trenutačni zapovjednik           =
|trenutačni zapovjednik oznaka    =
|zapovjednik2                     = 
|zapovjednik2 oznaka              = 
|ceremonijalni zapovjednik        = 
|ceremonijalni zapovjednik oznaka = 
|istaknuti zapovjednici           = [[Wilhelm von Tegetthoff]]<br>[[Anton Haus]]<br>[[Miklós Horthy]]
|simbol raspoznavanja             =
|simbol raspoznavanja oznaka      = vojnopomorska zastava (1915.-1918.)
|simbol raspoznavanja 2           = [[File:Austria-Hungary-flag-1869-1914-naval-1786-1869-merchant.svg|120px]]
|simbol raspoznavanja 2 oznaka    = vojnopomorska zastava (1786.-1915.)
|simbol raspoznavanja 3           = 
|simbol raspoznavanja 3 oznaka    = 
|simbol raspoznavanja 4           = 
|simbol raspoznavanja 4 oznaka    = 
}}
'''Austro-ugarska ratna mornarica''' bila je pomorski dio [[Oružane snage Austro-Ugarske|oružanih snaga Austro-ugarske Monarhije]]. Službeno ime na njemačkom glasilo je ''kaiserliche und königliche Kriegsmarine'' (Carska i kraljevska ratna mornarica), poznatija pod kraticom ''[[K.u.K.]] Kriegsmarine''. Mornarica Habsburške Monarhije je postojala prije uspostave Austro-Ugarske 1867. te je nastavila služiti sve do kraja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Godine 1915. u ''K.u.K Kriegsmarine'' djelovalo je ukupno 33.735 mornaričkog osoblja, od čega su 34% bili [[Hrvati]].<ref>[http://www.radio.cz/en/section/czech-history/when-czech-mariners-sailed-the-seas Christian Falvey, Martina Bílá: When Czech mariners sailed the seas, Radio Prague, 10.05.2011.]</ref>

==Povijest==
[[Datoteka:Kircher Seeschlacht bei Lissa 1866.jpg|desno|mini|240px|[[Viška bitka]], 1866.]]
[[Datoteka:Pula_naval_yard.jpg|desno|mini|240px|Carska i kraljevska ratna luka Pula 1890.]]
=== Baze ===
Glavna austrijska baza bio je ''seearsenal'' ([[Arsenal u Puli|pomorski arsenal]]) u Puli, koji je posjedovao jedne od najvećih plutajućih [[suhi dok|suhih dokova]] na [[Mediteran]]u. U dodatne baze ubrajali su se luka Kotor, najjužnija točka Austro-Ugarskog Carstva, te [[Trst]] koji je dobrovoljno prihvatio habsburški suverenitet još 1382. godine. Trst i Pula bili su glavna sjedišta brodogradnje.<ref name="Hubmann">Hubmann, Franz, & Wheatcroft, Andrew (urednik), ''The Habsburg Empire, 1840-1916'', London, 1972, {{ISBN|0-7100-7230-9}}</ref> Trst je također bio sjedište trgovačke linije [[Austrijski Lloyd|Austrijskog Lloyda]] (osnovanog 1836. i kasnije nazvanog [[Lloyd Triestino]]), čije se sjedište nalazilo na uglu Piazze Grande i Sanite. Godine 1913. Austrijski Lloyd posjedovao je flotu od 62 broda koji su imali 236.000 tona.<ref name="Hubmann" />

Dok je Habsburška Monarhija u svom sastavu imala i dijelove sjverne Italije, [[Venecija]] je također imala austrijsko ratno brodogradilište, u kojem je 1860. porinuta topovnjača na brodski vijak ''Kerka'' (100 članova posade).  Mletačka 'lagunska flotila' austrijskih brodova bila je 1864. usidrena ispred crkve [[San Giorgio]], a u njoj su bili topovnjača na brodski vijak ''Ausluger'', parobrod na vijak ''Alnoch'', i pet topovnjača na vijak tipa 1 do tipa 4.<ref name="Hubmann" />

=== 19. stoljeće ===
Austrijski ratni bodovi svoje prvo vojno djelovanje obavili su 1840. kada su kao dio britanske ratne mornarice protjerali egipatskog potkralja Muhameda Alija iz otomanske Sirije. Godine 1863. bojni brod [[Royal Navy|kraljevske ratne mornarice]] [[HMS Marlborough|HMS ''Marlborough'']], zastavni brod admirala Fremantlea, učinili su prijateljski posjet Puli.<ref name="Hubmann" />

Tijekom pruskog i austrijskog napada na [[Schleswig-Holstein]], tada [[vojvodstvo|vojvodstvima]] u [[Danska|Danskoj]], [[kontraadmiral]] [[Wilhelm von Tegetthoff]] zapovijedao je austrijskom flotilom sa svojeg zastavnog broda na vijak [[SMS Schwarzenberg|SMS ''Schwarzenberg'']] u pomorskoj akciji blizu [[Helgoland]]a [[9. svibnja]] [[1864.]] godine.<ref name="Hubmann" /> Austrijska mornarica istakla se preventivnim [[udar na Rimini|udarom]] na ratnu luku [[Rimini]] tijekom [[Austrijsko-pruski rat|austrijsko-pruskog rata.]]

Austrijska mornarica u istom ratu se proslavila u [[Viška bitka|bitki kod Visa]] [[20. srpnja]] [[1866.]] To je bila odlučna pobjeda za nadbrojniju austrijsku pomorsku silu pod zapovjedništvom [[kontraadmiral]]a von Tegetthoffa nad nadmoćnijom talijanskom silom i prva velika europska pomorska bitka u kojoj su sudjelovali brodovi koji su koristili željezo i paru, te jedna od posljednjih koja je uključivala promišljeno probijanje brodskog trupa.

Godine 1873. nova parna fregata [[SMS Laudon|SMS ''Laudon'']] (480 članova posade) pridodana je floti koja je nastupila na Međunarodnoj izložbi ratnih mornarica blizu Gravose 1880. godine.<ref name="Hubmann" />
<!-- [[Datoteka:Erzherzog Friedrich.jpg|mini|desno|300px|Korveta na vijak ''Erzherzog Friedrich'' godine 1868., veteran Viške bitke]] -->

===Mirnodopsko vrijeme===

Tijekom mirnodopskog razdoblja austrijski su brodovi posjetili Aziju, Sjevernu Ameriku, Južnu Ameriku i [[Tihi ocean]]. Kada je brat [[Franjo Josip I.|Franje Josipa]] prihvatio kobno [[Meksiko|meksičko]] prijestolje u travnju 1864. od [[Napoleon III.|Louisa Napoleona]], postavši time [[Nadvojvoda Maksimilijan|Maksimilijan I. od Meksika]], austrijski bojni brod [[SMS Novara (1850.)|SMS ''Novara'']] prevezao ga je iz Jadrana do [[Veracruz (grad)|Vera Cruza]] uz pratnju [[fregata]] [[SMS Bellona|SMS ''Bellona'']] (austrijska) i ''Themis'' (francuska). Maksimilijan je služio u austrijskoj mornarici kao [[admiral flote]], a carska jahta ''Phantasie'' predvodila je povorku ratnih brodova iz njegova [[Miramare|Schloß Miramar]] na otvoreno more.<ref>Haslip, Joan, ''Imperial Adventurer - Emperor Maximilian of Mexico'', London, 1971, {{ISBN|0-297-00363-1}}</ref> Godine 1869. car Franjo Josip putovao je na korveti [[SMS Viribus Unitis|SMS ''Viribus Unitis'']] na otvaranje [[Sueski kanal|Sueskog kanala]]. Brod je nazvan prema njegovom osobnom geslu.<ref name="Wagner">Wagner, Walter, & Gabriel, Erich, ''Die 'Tegetthoff' Klasse'', Beč, siječanj 1979.</ref>

Austro-ugarski brodovi su također bili uključeni u istraživanje [[Arktik]]a pri čemu su otkrili [[Zemlja Franje Josipa|Zemlju Franje Josipa]]. Pomorska [[škuna]] ''Tegetthoff'' napustila je [[Tromsø]] u srpnju 1872. godine. Na kraju kolovoza ostala je zarobljena u ledu sjeverno od [[Novaja Zemlja|Novaje Zemlje]] te je nošena do dotad nepoznatih polarnih predjela. Prilikom tog nošenja istraživači su otkrili otočje koje su nazvali po [[car]]u [[Franjo Josip I.|Franji Josipu I.]] U svibnju 1874. kapetan Payer odlučio je napustiti ledom okovani brod te se pokušao vratiti saonicama i brodicama. [[14. kolovoza]] [[1874.]] ekspedicija je stigla na otvoreno more, a [[3. rujna]] je napokon stupila na [[Rusija|rusko]] kopno.

===Ustanak na Kreti===
{{Glavni|Grčko-turski rat (1897.)}}
Pri kraju 1876. izbio je ustanak na [[Kreta|Kreti]], a [[21. siječnja]] [[1897.]] [[grčka]] se vojska iskrcala na Kretu kako bi oslobodila otok od [[Otomansko Carstvo|Otomanskog Carstva]] i ujedinila ga s [[Grčka|Grčkom]]. Europske su sile, uključujući [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarsku]], intervenirale i proglasile Kretu međunarodnim [[protektorat]]om. Ratni brodovi K.u.K patrolirali su kretskim pomorjem tijekom blokade turskih pomorskih snaga. Kreta je ostala u neprirodnom položaju sve dok nije prepuštena Grčkoj 1913. godine.

===Bokserski ustanak===
[[Datoteka:Austro-Hungarian troops in China circa 1903-04.jpg|200px|minijatura|desno|Austro-ugarski mornari u Kini]]
[[Austro-Ugarska]] je bila dio [[Savez osam država|Saveza osam država]] tijekom [[Bokserski ustanak|Bokserskog ustanka]] u [[Kina|Kini]] (1899. - 1901.). Austrija je kao član savezničkih država poslala dva uvježbana broda i krstarice [[SMS Kaiserin und Koenigen Maria Theresa|SMS ''Kaiserin und Koenigen Maria Theresa'']], [[SMS Kaiserin Elisabeth|SMS ''Kaiserin Elisabeth'']], [[SMS Aspern|SMS ''Aspern'']], i [[SMS Zenta|SMS ''Zenta'']] sa skupniom mornara na sjevernokinesku obalu u travnju 1900. prilikom ustupanja Rusiji luke [[Lüshunkou|Port Arthur]].

Oni su u lipnju pomogli zadržati [[tianjin]]sku željeznicu protiv [[Pravedno skladno društvo|bokserskih]] snaga, te su također pucali na nekoliko naoružanih [[džunka|džunki]] na [[rijeka Hai|rijeci Hai]] blizu [[Tong-Tcheou]]a. Također su odigrali ulogu u zauzimanju [[utvrde u Takuu|utvrda u Taku]]u zapovjedavši prilasku [[Tianjin]]u, a [[Roger Keyes, 1st Baron Keyes|kapetan Roger Keyes]] s broda [[HMS Fame (1896.)|HMS ''Fame'' (1896)]] osvojio je četiri kineska [[razarač]]a. Tijekom čitavog ustanka K.u.K. snage pretrpjele su samo neznatnu štetu. Nakon ustanka jedna je krstarica trajno zadržana u kineskoj postaji, a odred mornara je postavljen u veleposlanstvu u [[Peking]]u. Poručnik [[Georg Ritter von Trapp]], koji se proslavio mjuziklom ''[[Moje pjesme, moji snovi (1965.)|Moje pjesme, moje snovi]]'', odlikovan je za hrabrost na palubi [[SMS Kaiserin und Koenigen Maria Theresa|SMS ''Kaiserin und Koenigen Maria Theresa'']] tijekom ustanka.

===Balkanski ratovi===
Tijekom [[Prvi balkanski rat|Prvog balkanskog rata]] [[Austro-Ugarska]] se pridružila [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Francuska|Francuskoj]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]] i [[Italija|Italiji]] u blokadi pomorskog lučkog grada [[Bar (grad)|Bar]]a u [[Kraljevina Crna Gora|Kraljevini Crnoj Gori]].

===Prvi svjetski rat===
{{Glavni|Jadransko bojište u Prvom svjetskom ratu}}
[[Datoteka:Austro-Hungarian fleet.jpg|desno|mini|200px|Manevri austro-ugarske ratne mornarice u veljači 1913]]
[[Image:Austro-Hungarian Dreadnoughts At Pula.jpg|mini|200px|desno|Austro-ugarski dreadnoughti u [[Pula|Puli]].]]
Austro-ugarska ratna mornarica djelovala je u nekoliko akcija tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], a prije ulaska Italije u rat većinu je vremena provela u svojoj glavnoj mornaričkoj bazi u [[Pula|Puli]], [[Hrvatska]]. Nakon talijanske objave rata upravo je razlog njenog postojanja privezao [[talijanska ratna mornarica|talijansku]] i [[francuska ratna mornarica|francusku ratnu mornaricu]] na [[Mediteran]]u tijekom trajanja rata.

[[15. svibnja]] [[1915.]] kada je [[Italija]] objavila rat [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]], Austro-ugarska ratna mornarica je napustila svoje luke u Puli, [[Šibenik]]u i [[Kotor]]u kako bi bombardirala istočnu talijansku obalu između [[Venecija|Venecije]] i [[Barletta|Barlette]]. Glavni ciljevi bili su gradovi [[Ancona]], [[Rimini]], [[Vieste]], [[Manfredonia]], [[Barletta]] te mostovi i željezničke pruge duž obale. Sve do 1917. Austro-ugarska ratna mornarica ostala je uglavnom neoštećena.

Nazočnost triju Antantinih mornarica na Sredozemlju učinila je bilo kakve mjere koordinacije i uobičajene doktrine izvanredno teškima. Jadransko more je bilo podijeljeno na jedanaest zona od kojih su četiri bile pod britanskom mornaričkom upravom, četiri pod francuskom i tri pod talijanskom. Različite zapovjedne strukture, nacionalni ponos i jezična barijera doprinijeli su nedostatku kohezije u primjeni Antantine pomorske sile, stvorivši situaciju u kojoj su cvali napadi njemačkih i austro-ugarskih podmornica na brodove. Primjer nedostatka koordinacije bilo je potapanje talijanskog transportnog broda ''Minas'' koji je prevozio talijanske trupe iz Italije u [[Solun]]. Brod je torpediran u jednoj od britanskih zona u veljači 1917. s gubitkom od 870 života jer Britanci nisu razumjeli poruku pa su izostali pomoći talijanskom razaraču koji se okrenuo oko zonalne barijere.

====Bitka kod Drača====
<!-- :''Glavni članak: [[Bitka kod Durazza]]'' -->

U prosincu 1915. skvadron K.u.K. krstarica pokušao je napasti [[Srbija|srpske]] trupe koje su se evakuirale iz [[Albanija|Albanije]]. Nakon potapanja francuske podmornice i bombardiranja grada [[Drač]]a skvadron je naletio na minsko polje u kojem je potopljen jedan razarač, dok je jedan oštećen. Sljedećeg dana skupina je naletila na skvadron [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskih]], [[Francuska|francuskih]] i [[Italija|talijanskih]] krstarica i razarača. Posljedica bitke bila su dva potopljena austrijska razarača i lakša šteta na još jednom, dok su Antantini ratni brodovi pretrpjeli tek neznatnu štetu.

Na konferenciji triju sila [[28. travnja]] [[1917.]] na [[Krf]]u raspravljalo se o ofenzivnijoj strategiji na Jadranu, ali Talijani nisu bili spremni razmotriti bilo kakve operacije s velikim brodovima uzimavši u obzir veličinu austro-ugarske ratne mornarice. Britanci i Francuzi bili su protiv jednostranih poteza protiv Austro-Ugara, posebice ako je to značilo sveobuhvatnu bitku. Austrijanci pak nisu bili neaktivni pa su čak tijekom održavanja same konferencije Antante planirali ofenzivnu operaciju protiv otrantske baraže.

====Bitka u Otrantskim vratima====
<!-- :''Glavni članak: [[Otrantska baraža]]'' -->
[[Datoteka:Novaral.jpg|desno|mini|240px|SMS ''Novara'' nakon bitke u Otrantskim vratima]]
[[Datoteka:Spomenik u utvrdi na Prevlaci.JPG|thumb|mini|Spomenik junacima otrantske bitke na poluotoku [[Prevlaka|Prevlaci]]]]
Kroz [[1917.]] Jadransko more ostalo je ključno u podmorničkom ratovanju na brodove na [[Mediteran]]u. [[Kotor]], nekih 140 milja sjeverno od uskog Otrantskog prolaza, bio je glavna podmornička baza iz kojeg je dolazila gotovo čitava prijetnja mediteranskom brodovlju. [[Otrantski baraž|Otrantska baraža]], koju je Antanta načinila sa 120 plovila i koristili kao mreže povlakuše i 30 motornih brodica, sve opremljene dubinskim nabojima, bila je osmišljena radi zaustavljanja prolaska podmornica iz [[Kotor]]a. Njena je namjera ipak bila neuspješna pošto su od njenog postavljanja 1916. godine ulovljene samo dvije podmornice, austrijska [[Unterseeboot VI|U-VI]] i njemačka [[Unterseeboot 44|UB-44]] od stotine mogućih prolaska.

Baraža je ipak bila učinkovita u zadržavanju austro-ugarske površinske flote koja nije mogla napustiti [[Jadransko more]]. Osim toga, kako je rat odmicao opskrba, posebno ugljena, bila je sve teža, a i dodatni strah od mina ograničio je austro-ugarsku ratnu mornaricu na bombardiranje [[Italija|talijanske]] morske i [[Srbija|srpske]] riječne obale.

Na baražu su izvršena četiri manja austro-ugarska napada: [[11. ožujka]], [[21. travnja|21]]. i [[25. travnja]], te [[5. svibnja]] [[1917.]], ali nijedan od njih nije učinio ništa značajno. Nakon toga su napravljene opsežne pripreme, a dvije podmornice opremljene su kako bi položile mine blizu [[Brindisi]]ja, dok je treća vršila ophodnju na izlazima u slučaju da anglo-talijanske snage budu povučene tijekom napada. Čitava operacija bila je tempirana za noć 14./15. svibnja što je dovelo do najveće bitke austro-ugarske ratne mornarice u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]], ''bitke kod Otrantskih vrata''.

Prvi austro-ugarski ratni brodovi koji su izvršili napad bila su dva razarača, [[SMS Czepel|SMS ''Czepel'']] i [[SMS Balaton|SMS ''Balaton'']]. Talijanski konvoj od tri broda ispraćen razaračem [[Talijanski razarač Borea|''Borea'']] približavao se [[Valona|Valoni]] kada su se iz mraka Austrijanci obrušili na njih. ''Borea'' je ostavljena u potapanju. Od tri trgovačka broda jedan je, nakrcan streljivom, pogođen i dignut u zrak, drugi je zapaljen, a treći pogođen. Dva austrijska razarača zatim su otplovila na sjever.

U međuvremenu su tri austro-ugarske [[krstarica|krstarice]] pod vrhovnim zapovjedništvom kapetana [[Miklós Horthy|Miklosa Horthyja]], [[SMS Novara (1912.)|SMS ''Novara'']], [[SMS Saida|SMS ''Saida'']] i [[SMS Helgoland|SMS ''Helgoland'']], zapravo prošle pored patrole četiriju francuskih razarača sjeverno od baraže koji su mislili da se radi o prijateljskim brodovima. Tada su zaplovile kroz baražu prije nego što su se okrenule i napale je. Svaka austrijska krstarica preuzela je jednu trećinu linije te su započeli polagano i sustavno razarati baražu sa svojim 4 inčnim topovima prisilivši Antantine mornare na palubi na brzo napuštanje njihovih brodova.

Tijekom ove bitke Antanta je izgubila dva [[razarač]]a, 14 [[parobrod]]a i jednu [[jedrilica (plovilo)|jedrilicu]] dok je austro-ugarska ratna mornaica pretrpila samo manju štetu (''Novarine'' parne opskrbne cijevi oštetila je granata) i nekoliko gubitaka. Austro-ugarska ratna mornarica vratila se u svoje baze na sjeveru radi popravka i opskrbe, a Antanta je morala ponovo izgraditi blokadu.

====Pobuna iz 1918.====
{{Glavni|Pobuna mornara u Boki Kotorskoj}}

U veljači [[1918.]] započela je pobuna u 5. floti stacioniranoj u mornaričkoj bazi u [[Boka Kotorska|Kotorskom zaljevu]]. Mornari na, kako se govori, gotovo 40 brodova pridružili su se pobuni tražeći bolje uvjete i završetak rata. Pobuna se nije uspjela proširiti izvan Kotora te je za tri dana stigao odani mornarički odred. Zajedno s obalnim bitnicama odred je ispalio nekoliko granata na pobunjeničke brodove, nakon čega su ih zauzeli [[Kraljevski austrijski marinci]] u kratkoj i uspješnoj borbi. Oko 800 mornara je zatvoreno, oko 100 ih je izvedeno pred vojni sud, a vođe pobune Čeh [[František Raš]] i Hrvati [[Antun Grabar]], [[Jerko Šižgorić]] i [[Mate Brničević]] su strijeljani.

====Završnica Prvog svjetskog rata====
[[Datoteka:Viribus unitis sunk.jpg|200px|desno|mini|SMS Viribus Unitis, prvi bojni brod koji je nosio hrvatsku zastavu, 1. studenog 1918. u pulskoj luci potopljen od strane talijanskih diverzanata]]
[[Datoteka:A Szent István csatahajó pusztulása.ogv|left|mini|thumb|Potonuće SMS Szent Iszvana]]
Drugi pokušaj slamanja otrantske blokade zbio se u lipnju 1918. pod zapovjedništvom kontraadmirala Horthyja. Iznenadni napad bio je isplaniran ali je talijanski torpedni čamac uočio flotilu i ispalio dva torpeda pogodivši jednog od četiriju austrijskih [[dreadnought]]a [[SMS Szent István|SMS ''Szent István'']]. Izgubljeni element iznenađenja naveo je Horthyja da prekine svoj napad. Posada je učinila ogromne napore kako bi sačuvali ''Szent Istvana'' koji je pogođen ispod crte vode, pa ga je ''Tegetthoff'' uzeo u tegljenje. Odmah nakon 6 sati ujutro, pošto crpke nisu bile dovoljne za zadatak, brod je bio u takvom stanju da je napušten nakon čega je ubrzo potonuo.<ref name="Wagner" />

Početkom studenog 1918., u namjeri izbjegavanja pada flote u ruke pobjednicima, austro-ugarki je car i kralj Karlo I. dao čitavu austro-ugarsku ratnu mornaricu i trgovačku flotu sa svim lukama, arsenalima i obalnim utvrdama [[Narodno vijeće SHS|Narodnom vijeću]] nove [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Države Slovenaca, Hrvata i Srba]]. Oni su zauzvrat poslali diplomatske note vladama [[Francuska|Francuske]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]], [[Italija|Italije]], [[SAD|SAD-a]] i [[Rusija|Rusije]] kako bi ih obavijestili da Država SHS nije bila u ratu s bilo kojom od njih i da je Vijeće preuzelo čitavu austro-ugarsku flotu. Mornaricu su ipak na njenim sidrištima napale talijanska [[Regia Marina]] i francuska ratna mornarica. Nakon rata brodovi su podijeljeni između zemalja Antante, dok je nova Mornarica Kraljevine SHS dobila samo manji dio, uglavnom drugorazrednih i zastarjelih brodova. Neki brodovi koje su preuzele mornarice Antante, poput novog dreadnoughta ''Prinz Eugen'', korišteni su u vježbama ciljanja na Atlantiku.<ref name="Wagner" />

====Izgubljeni brodovi====
{|class="wikitable" align="{{{align|center}}}" style="margin:{{#ifeq:{{{align}}}|desno|0 0 0.5em 1em|0 1em 0.5em 0}};"
|+'''Brodovi izgubljeni u Prvom svjetskom ratu'''
|-
! Godina
! 1914.
! 1915.
! 1916.
! 1917.
! 1918.
|-
! Brodovi
| [[SMS Kaiserin Elizabeth|SMS ''Kaiserin Elizabeth'']], [[SMS Zenta|SMS ''Zenta'']]
| [[austrijski Unterseeboot XII|U12]], [[austrijski Unterseeboot III|U3]], [[SMS Lika|SMS ''Lika'']], [[SMS Triglav|SMS ''Triglav'']]
| [[austrijski Unterseeboot VI|U6]], [[austrijski Unterseeboot XVI|U16]]
| [[austrijski Unterseeboot XXX|U30]], [[SMS Wildfang|SMS ''Wildfang'']], [[SMS Wien|SMS ''Wien'']]
| [[austrijski Unterseeboot XXIII|U23]], [[SMS Streiter|SMS ''Streiter'']], [[austrijski Unterseeboot XX|U20]], [[austrijski Unterseeboot X|U10]], [[SMS Szent Istvan|SMS ''Szent Istvan'']]
|-
! colspan="6" | <small>Izvor:<ref>Dario Petković: Ratna mornarica austro-ugarske monarhije, Pula 2004, Page 86, {{ISBN|953-6250-80-2}}</ref>
|}

==Pomorski problemi==

Osim razdoblja prije [[bitka kod Visa|bitke kod Visa]] vojskom kontrolirano austrijsko Ministarstvo rata nadziralo je troškove ratne mornarice. Ne iznenađuje činjenica da je austro-ugarska ratna mornarica bila malo zaostala u razmišljanju. Problemi mornarice bili su još više pogoršani uz jedanaest različitih [[etnička skupina|etničkih skupina]] koje su činile Austro-Ugarsko Carstvo. Časnici su trebali govoriti najmanje četiri jezika prisutna u Carstvu. [[Nijemci]] i [[Česi]] su općenito bili na dužnostima u strojarnici i signalnoj sobi, [[Mađari]] su bili topnici dok su [[Hrvati]] i [[Talijani]] bili mornari i ložači. [[Austro-Ugarska|Dvojna priroda]] države u kojoj je [[Cislajtanija|austrijski car]] istovremeno bio [[Zemlje Krune sv. Stjepana|ugarsko-hrvatski kralj]] odražavala se u imenu ratne mornarice, koja je službeno bila ''c(es)arska i kraljevska'' ([[Njemački jezik|njem.]] ''Kaiserlich und königlich'', "K. u K."). Osim problema koji su se ticali teškoće učinkovitog komuniciranja unutar takve višejezične vojske, dizajn carskih ratnih brodova bio je općenito manji i nekako manje sposoban od ratnih brodova europskih sila.{{nedostaje izvor}}

[[20. listopada]] [[1897.]] bečka je vlada odlučila u ratnu mornaricu uvesti [[hrvatski jezik]] kao [[službeni jezik]] umjesto talijanskog (sama se odluka nije u potpunosti ostvarila).<ref name="gimnazija VN, Zd">[https://web.archive.org/web/20090222022731/http://gimnazija.hr/?200_godina_gimnazije:OD_1897._DO_1921. Gimnazija Vladimira Nazora, Zadar] Gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom 1897. – 1921</ref> Ta odluka kojom se hrvatski jezik izdigao na višu razinu, koja je pravedno odražavala važnost hrvatskog jezika, nije bilo radi austrijske brige za hrvatski jezik, nego zato što im je to bilo sredstvo kojim bi u Dalmaciju uvele njemački kao službeni jezik<ref name="gimnazija VN, Zd"/> a suzbilo utjecaj talijanskog, jezika susjedne države, nove supersile koja je imala otvorene teritorijalne pretenzije na Austro-Ugarsku.

==Europska pomorska utrka u naoružanju==
[[Datoteka:Austro-ugarska mornarica, planovi 1912.jpg|250px|minijatura|desno|Mornarica 1912. i planovi za gradnju novih brodova]]
Među mnogim čimbenicima koji su pokrenuli [[Prvi svjetski rat]] bila je [[pomorska utrka u naoružanju]] između [[Velika Britanija|Velike Britanije]] i [[Njemačko Carstvo|Carske Njemačke]]. Ipak, to nije bila jedina europska pomorska utrka u naoružanju. [[Austro-Ugarsko Carstvo]] i [[Kraljevina Italija]] utrkivale su se međusobno za vladavinu nad [[Jadransko more|Jadranskim morem]]. Velika Britanija već je preuzela vodstvo u europskoj utrci: bojni brod ''[[HMS Dreadnought]]'' dovršen je 1906. te je bio toliko napredan, da su neki smatrali da sve prethodne bojne brodove treba označiti zastarjelima, iako su Britanija i ostale zemlje ipak istodobno zadržale pre-[[dreadnought]]e u službi.

Austro-ugarski mornarički konstruktori, svjesni neizbježne premoći svih vrsti dizajna velikotopnih dreadnoughta, predstavili su svoj slučaj Mornaričkom odsjeku Carskog ministarstva rata (''Marinesektion des Reichskriegsministeriums'') u [[Beč]]u koje je [[5. listopada]] [[1908.]] donijelo odluku o gradnji vlastitih dreadnoughta. Prvi ugovor sklopljen je s 'Werft das Stabilimento Tecnico Triestino (STT)', a mornaričko naoružanje osigurala je [[Škoda]] iz [[Plzeň]]a. Mornarički proračun za 1910 bio je sadržajno proširen kako bi omogućio glavne prepravke postojeće flote i više dreadnoughta. Bojne brodove [[SMS Tegetthoff|SMS ''Tegetthoff'']] i [[SMS Viribus Unitis|SMS ''Viribus Unitis'']] porinuo je [[Franjo Ferdinand|nadvojvoda Franjo Ferdinand]] u [[Trst]]u uz veliko veselje [[24. lipnja]] [[1911.]] i [[21. ožujka]] [[1912.]] Nakon njih uslijedili su [[SMS Prinz Eugen|SMS ''Prinz Eugen'']] i [[SMS Szent Istvan|SMS ''Szent Istvan'']]. Ovi bojni brodovi, konstruirani kasnije od mnogih ranijih britanskih i njemačkih dreadnoughta, bili su značajno ispred u nekim aspektima dizajna, posebice u odnosu na francuske i talijanske mornarice, te su imali [[Guglielmo Marconi|Marconi]]jeve bežične sobe kao i protuzračno naoružanje. Govori se da su to bili prvi bojni brodovi na svijetu opremeljeni torpednim lanserima ugrađenim na njihove pramce.<ref name="Wagner" /> Između 22. i 28. svibnja 1914. ''Tegetthoff'', praćen ''Viribus Unitisom'', načinio je ljubazni posjet britanskoj mediteranskoj floti na [[Malta|Malti]].<ref name="Wagner" />

Među europskim državama Carska Njemačka je usavršavala svoju ratnu mornaričku infrastrukturu, gradila je nove [[suhi dok|suhe dokove]], te je proširila [[Kielski kanal]] kako bi omogućila prolaz većim brodovima. Carska Rusija je također započela gradnju nove moderne ratne mornarice<ref>Greger, René, ''The Russian Fleet, 1914-1917'', London, 1972, {{ISBN|7-110-0255-X}}</ref> nakon svog poraza u [[Rusko-japanski rat|Rusko-japanskom ratu]]. Britanska [[kraljevska mornarica]], sa svojom velikom političkom podrškom, usprkos svemu trpjela je od nedostatka dalekovidnosti, a njezini konstruktori bojnih brodova radili su uz ograničenja dužine, širine i tonaže koje im je nametala ograničena veličina postojećih postrojenja.

==Austrijske mornaričke zračne snage==
[[Datoteka:Albatros D.III(Oef.) Brumowski.jpg|desno|mini|240px|Albatross D.III iz ''K.u.K. Seefliegerkorps''.]]
Prva sredstva za uspostavu mornaričkog zrakoplovstva osigurana su već 1911.godine kada je i osnovana prva Mornarička zrakoplovna postaja u Puli na otoku Sv.Katarina, gdje se eksperimentira s hidroavionima domaće izrade. U Travnju 1913. godine [[Austro-Ugarska]] mornarica je već koristila hidroavione u vojne svrhe, izviđanje, fotografiranje i dostavu poruka uzduž obale.<ref>= The Central Powers in the Adriatic, 1914-1918: War in a Narrow Sea  <span class="addmd" style="font-size: 11px; margin-left: 2px; left: -5px; position: relative; color: rgb(51, 51, 51); font-family: Arial, sans-serif; line-height: normal; background-color: rgb(255, 255, 255);">Napisao/la Charles W. Koburger</span> =
</ref>

U kolovozu 1916. formalno je osnovano Kraljevsko mornaričko zrakoplovstvo ili ''K.u.K. Seeflugwesen''. Godine 1917. promijenilo je naziv u ''K.u.K. Seefliegerkorps''. Zračne su snage djelovale na sljedećim zračnim lukama u [[Albanija|Albaniji]] i južnoj [[Dalmacija|Dalmaciji]]: [[Berat]], [[Kavaja]], [[Tirana]], [[Skadar]] i [[Igalo]]. Postojala je i zračna luka u [[Podgorica|Podgorici]] u [[Crna Gora|Crnoj Gori]].
*'''Flik 1''' - Igalo od lipnja - studenog 1918.
*'''Flik 6''' - Igalo od studenog 1915. - siječnja 1916.
**- Scutari od siječnja 1916. - lipnja 1917.
**- Tirana od srpnja 1917. - lipnja 1918.
**- Banja od lipnja - srpnja 1918.
**- Tirana od lipnja - rujna 1918.
**- Podgorica od rujna - studenog 1918.
*'''Flik 13''' - Berat od kolovoza - rujna 1918.
**- Kavaja od rujna - listopada 1918.

Sljedeći K.u.K skvadroni koji su služili u [[Feltre]]u jesu:
*'''Flik 11''' - od veljače 1918.
*'''Flik 14''' - od lipnja 1918. do studenog 1918.
*'''Flik 16''' - od studenog 1917. - listopada 1918.
*'''Flik 31''' - od lipnja - srpnja 1918.
*'''Flik 36''' - od lipnja - srpnja 1918.
*'''Flik 39''' - od siječnja - svibnja 1918.
*'''Flik 45''' - tijekom travnja 1918.
*'''Flik 56''' - tijekom prosinca 1917.
*'''Flik 60J''' - od ožujka - rujna 1918.
*'''Flik 66''' - od siječnja 1918. - studenog 1918.
*'''Flik 101''' - tijekom svibnja 1918.

Feltru su zauzele austrijske snage [[12. studenog]] [[1917.]] U blizini su se nalazile druge dvije K.u.K zračne luke, kod [[Arsie|Arsija]] and [[Fonzaso|Fonzasa]]. Glavna mornarička zrakoplovna postaja za K.u.K.  nalazila se u Feltri.  K.u.K. Seeflugwesen je uglavnom koristio modificirane njemačke zrakoplove, ali je razvio i nekoliko vlastitih varijacija. Poznati zrakoplovi za službu bili su sljedeći:
*[[Fokker A.III]]
*[[Fokker E.III]]
*[[Hansa-Brandenburg B.I]]
*[[Hansa-Brandenburg D.I]]
*[[Aviatik D.I]]
*[[Albatros D.III]]
*[[Phönix D.I]]
*[[Fokker D.VII]]

==Slavno osoblje==
[[Datoteka:Tegetthoff.jpg|desno|mini|240px|Dreadnought SMS '''Tegetthoff''', nazvan po admiralu von Tegetthoffu]]
*[[Wilhelm von Tegetthoff]] - austrijski admiral iz sredine 19. stoljeća
*[[Miklós Horthy]] - mađarski admiral iz Prvog svjetskog rata; regent Mađarske sve do 1944.
*[[Georg Ritter von Trapp]] - austrijski podmornički časnik; glava pjevačke obitelji [[Von Trapp]] koja se proslavila filmom ''[[Moje pjesme, moji snovi (1965)|Moje pjesme, moji snovi]]''

==Vrhovni zapovjednici austro-ugarske ratne mornarice==
*[[Ludwig von Fautz]], VAdm. (1860 - 1865)
*[[Wilhelm von Tegetthoff]], VAdm. (ožujak 1865. - travanj 1871.)
*[[Friedrich von Pöck]], Adm. (travanj 1871. - studeni 1883.)
*[[Maximilian Daublebsky von Sterneck]], Adm. (studeni 1883. - prosinac 1897.)
*[[Hermann von Spaun]], Adm. (prosinac 1897. - listopad 1904.)
*[[Rudolf Montecuccoli]], Adm. (listopad 1904. - veljača 1913.)
*[[Anton Haus]], Adm./GAdm. (veljača 1913. - veljača 1917.)
*[[Maximilian Njegovan]], Adm. (travanj 1917. - veljača 1918.)

==Vrhovni zapovjednici Flote (1914. - 1918.) (''Flottenkommandant'')==
[[Datoteka:Klasa radetzky.png|desno|mini|240px|Shematski crtež semi-dreadnoughta ''klase Radetzky''.]]
*[[Anton Haus]], Adm./GAdm (srpanj 1914. - veljača 1917.)
*[[Maximilian Njegovan]], Adm. (veljača 1917. - veljača 1918.)
*[[Miklós Horthy]], KAdm./VAdm. (veljača 1918. - studeni 1918.)

==Načelnici Mornaričkog odjela (''Chef der Marinesektion'')==
*[[Ludwig von Fautz]], VAdm. (1865-1868)
*[[Wilhelm von Tegetthoff]], VAdm. (ožujka 1868. - travanj 1871.)
*[[Friedrich von Pöck]], Adm. (listopad 1872. - studeni 1883.)
*[[Maximilian Daublebsky von Sterneck]], Adm. (studeni 1883. - prosinac 1897.)
*[[Hermann von Spaun]], Adm. (prosinac 1897. - listopad 1904.)
*[[Rudolf Montecuccoli]], Adm. (listopad 1904. - veljača 1913.)
*[[Anton Haus]], Adm./GAdm. (veljača 1913. - veljača 1917.)
*[[Karl Kailer von Kaltenfels]], VAdm. (veljača 1917. - travanj 1917.)
*[[Maximilian Njegovan]], Adm. (travanj 1917. - veljača 1918.)
*[[Franz von Hulob]], VAdm. (veljača 1918. - studeni 1918.)

==Više informacija==
* [[popis brodova austro-ugarske ratne mornarice]]
* [[popis austrijskih podmornica]]
* [[jadransko bojište u Prvom svjetskom ratu]]
* [[mediteranski pomorski angažmani tijekom Prvog svjetskog rata]]
* [[pobuna mornara u Boki Kotorskoj]]
=== Vojni objekti u Hrvatskoj ===
* [[Mornarička akademija u Rijeci]]
* [[Mornarička vojarna u Puli]]

== Izvori ==
{{izvori|2}}

==Vanjske poveznice==

*[http://www.ahoy.tk-jk.net/macslog/TheGenesisoftheAustrianNa.html Postanak austro-ugarske ratne mornarice] - Kronologija
*[http://www.kuk-kriegsmarine.at/dienstrang.htm K.u.K. Kriegsmarine] - oznake časničkih činova u austro-ugarskoj ratnoj mornarici
*[http://vojnapovijest.vecernji.hr/clanak/broj-22/veca-pozornost-vojnoj-taktici-nego-strategiji-407 Slabosti mornarice 1914.]
*[http://www.viribus-unitis.hr/index.htm Društvo za proučavanje prošlosti Carske i kraljevske mornarice (K.u.k. Marine)] "Viribus unitis" - Pula
* [https://web.archive.org/web/20080325001823/http://www.worldwar1atsea.net/WW1NavyAustrian.htm Austro-ugarska ratna mornarica u Prvom svjetskom ratu, 1914-18 uključujući gubitak brodova]
*[http://www.gwpda.org/naval/fdah0001.htm Austro-ugarski mornarički odredi, 1914.]
*[http://www.gwpda.org/naval/fdah0002.htm Austro-ugarska dunavska flotila 1914.]
*[http://www.gwpda.org/naval/ahsubs.htm Austrougarska podmornička sila]
*[http://www.viribusunitis.ca/ Viribus Unitis]

{{Hrvatska u Prvom svjetskom ratu}}
{{Oružane snage Austro-Ugarske}}

[[Kategorija:Austro-ugarska ratna mornarica| ]]