Vidi kôd stranice Pokolj u Kulen Vakufu 1941.

<!--'''Pokolj u Kulen Vakufu 1941.'''-->{{Naselje u BiH
|ime = Kulen Vakuf
|slika = 
|slika_širina = 
|slika_opis = 
|entitet = 
|regija = 
|županija = 
|općina = 
|nadvisina = 
|lat = 44.56
|long = 16.09 
|position = right
|brojstan = 
|domaćinstva = 
|pošta = 
|pozbroj = 
}}

'''Pokolj u Kulen Vakufu 6., 7. i 8. rujna 1941.''' je napad na jedno od zadnjih područja koje nije bio nastanjeno etničkim Srbima u području zahvaćenom [[Dan ustanka naroda Hrvatske|srpskim narodnim ustankom u Lici i obližnjim krajevima BiH]] 1941. godine. Napad je bio organiziran s ciljem da se posve eliminira muslimansko žiteljstvo [[Kulen Vakuf|Kulen Vakufa]] i okolnog kraja, koje je štitila manja domobranska posada.

Smatra se da su ustaničke snage, koje su zajedno vodili [[Savez komunista Jugoslavije|komunisti]] i [[četnici]], pobile nakon napada oko 2 i pol tisuće zarobljenih muškaraca, žena i djece. Preostalo stanovništvo Kulen Vakufa i ne-srpskih sela iz tog kraja se do kraja rata nije vratilo.

Prema zapisima osoba iz tog kraja koje su sudjelovale u partizanskim snagama, pokolju kojega su počinili srpski ustanici prethodili su pokolji koje su u srpskim selima u istom kraju počinili [[Paravojne ustaške postrojbe|ustaše]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.jutarnji.hr/magazin/miljenko-jergovic-istina-o-zlocinu-i-osveti-iz-1941-koja-bi-izazvala-gnjev-svih-strana-u-ratu/8697074/|title=Istina o zločinu i osveti iz 1941, koja bi izazvala gnjev svih strana u ratu|author=Miljenko Jergović|date=6. travnja 2019|work=|language=|publisher=Jutarnji list|accessdate=20. travnja 2019.}}</ref>

==Tijek događaja==
Lička brigada [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|domobranstva NDH]], čiji je stožer bio u Bihaću, bila je pokrenula akciju kojom je planirano aktivnostima u razdoblju od 17. do 20. kolovoza 1941. deblokirati Kulen Vakuf. Nakon borbi u Pištalskoj Dragi 19. kolovoza, ta je akcija obustavljena, te deblokada nije uspjela. Kulen Vakuf je branila jedna domobranska satnija, a žitelji obližnjih sela Ćukovi i Orašac su branili svoja sela od ustanika, koji su nastojali "očistiti" to područje od svih stanovnika koji nisu bili Srbi.<ref>[https://www.vecernji.hr/premium/stezu-se-klijesta-oko-kulen-vakufa-kraj-otpora-i-pokolj-590746 Stežu se kliješta oko Kulen Vakufa. Kraj otpora i – pokolj], Ivica Radoš, Večernji List, 29. srpnja 2013.</ref>

Uslijed priljeva izbjeglica iz okolnog područja - muslimana iz Ljutoćke doline (Ćukovi, Orašac, Klisa), te Hrvata iz [[Boričevac|Borićevca]]  bilo je u mjestu pored 2.000 stanovnika Kulen Vakufa još oko 3.100 stanovnika tih okolnih područja. Procjenjujući da nije moguće dalje održati obranu mjesta, zapovjednik domobranske posade satnik Blagomir Veber donosi odluku o evakuaciji prema Bihaću. U tu svrhu formira zbjeg na čijem se čelu nalaze naoružani domobrani i mještani, a za njima je slijedilo nenaoružano stanovništvo. Prvi iza domobrana su išli stanovnici Ćukova, potom Orašca, Klise i na kraju Kulen Vakufa. Izbjeglice iz Borićevca su bili izmiješani sa stanovnicima drugih mjesta. Veliki dio zbjega sačinjavala su kola s konjskom zapregom na kojima su bili članovi domaćinstava, starije osobe, djeca, a putem su se punila i ranjenicima. 

Kad su ustanici ušli u grad 6. rujna, on je bio prazan. U gradu su ostala tri mladića [[SKOJ]]-evca Vakufljanina koji su uzeli komad crvenog platna i objesili na minaret gradske džamije želeći s crvenom zastavom dočekati ustanike. Ova trojica su jedva izvukli živu glavu, jer su ustanici iz obližnjih sela naumili klati "Turke"; ustanici koji su došli iz Like su uspjeli spasiti ovu trojicu SKOJ-evaca.

Gerilci su zauzeli Kulen Vakuf, a za komandanta mjesta imenovan je [[Đoko Jovanić]], kasniji general JNA. 

Glavnina ustaničkih snaga krenula je za zbjegom koji su sustigli na Prkosima, visoravni desetak kilometara od Kulen Vakufa u pravcu Bihaća. Zbjeg je krenuo ujutro iz Kulen Vakufa pravcem Ćovka – Prkosi – Ripač. Na Ćovki su ustanici iskopali jarak na šumskom putu i time onemogućili prolazak konjskih zaprega. Mještani su put nastavljali pješice; naoružano čelo kolone i prvi dio zbjega uspjeli su se probiti kroz ustanički obruč i preko Ripča doći do Bihaća. Tako je oko polovica zbjega dospjela do Bihaća, dok su preostalu polovicu na Prkosima opkolili i zarobili ustanici, koji su ih potom poveli natrag u Kulen Vakuf. 

Ubijanja civila počela su već na Prkosima. Oko 400-500 žena i djece ubijeno je u obližnjem šumarku, a oko 70 muškaraca smaknuto je nad nedalekom jamom. Ostatak od oko 2,5 tisuća civila vraćen je u Kulen Vakuf. Oni su podijeljeni u nekoliko grupa. Oko 400-500 muškaraca odvedeno je na središnji gradski trg gdje su držani pod stražom. Oko 900 civila – žena, djece i staraca odveden je u Hanžića grahorište, lokalitet pored Kulen Vakufa i tamo poubijani, oko 400-500 civila, opet žene i djeca, odvedeno je u prostor bivše policijske stanice na Vakufskom buku gdje su im neki ustanici koji su došli iz Like i pokušali pružiti bar nekakvu zaštitu; ipak ih je oko polovine pobijeno. Zarobljene su muškarce iz Kulen Vakufa gerilci vezane sproveli u Martin Brod (udaljen oko 12 km) i tamo zaklali. Od oko 3.000 uhvaćenih ljudi iz zbjega pobijeno je, smatra se, njih između 2.300 i 2.500.<ref>[https://akos.ba/o-pokolju-u-kulen-vakufu-1941-godine-a-sto-kada-partizani-pocine-genocid/ O pokolju u Kulen Vakufu 1941. godine: A što kada partizani počine genocid?], Petar Horvatić, Narod.hr, 6. rujna 2016.</ref><ref>[https://akos.ba/o-pokolju-u-kulen-vakufu-1941-godine-a-sto-kada-partizani-pocine-genocid/ 6. rujna 1941. Kulen Vakuf – krvavi kraj „antifašističkog ustanka“ u Srbu], Tarik Kulenović, Akos.ba, 10. ožujka 2016.</ref>

==Poslije pokolja==

Nakon desetak dana pustošenja mjestom, ustanici su se povukli u planine; stanovništvo se potom u Kulen Vakuf nije vratilo do kraja rata. Život se u Kulen Vakuf vratio vrlo polako i samo djelomično nakon rata: Gradska džamija, kao simbol normalnog funkcioniranja života, obnovljena je tek 1980. godine, punih 39 godina nakon zločina. Nažalost, nije bila dugog vijeka - već 1992. je bila ponovo uništena od strane srpskih snaga u [[Rat u Bosni i Hercegovini|Ratu u Bosni i Hercegovini 1990.-ih]], u novom [[Etničko čišćenje|etničkom čišćenju]] tog područja.<ref>{{Citiranje weba|url=https://akos.ba/o-pokolju-u-kulen-vakufu-1941-godine-a-sto-kada-partizani-pocine-genocid/|title=Tarik Kulenović, op. cit.|author=|date=|work=|language=|publisher=|accessdate={{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.}}</ref> 

Istaknuti vođe ustanka iz redova komunista poslije rata su ponavljali priču o Kulen Vakufu i okolnim selima kao jakom "ustaškom uporištu", makar su mjesto branili domobrani i samo jedan dio mještana. Također se pričalo o teškim borbama za "oslobođenje" mjesta, makar se operacija u suštini svodila na proganjanje zbjega i pokolj civila. Zapovjednik ustanika u Kulen Vakufu [[Đoko Jovanić]] postao je kasnije general JNA i ađutant [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]]. [[Stojan Matić]] koji zapovijedao napadom na Ćukove i Orašac, za svoje sudjelovanje u tim akcijama odlikovan je ordenom narodnog heroja. Još jedan od zapovjednika ustanika u toj akciji, [[Nikola Kranović]], postao je general i zapovjednik kopnene vojske JNA. O pokolju - gdje se bilježi čak klanje trudne žene kojoj je rasporena utroba - se u desetljećima komunističke vladavine nije smjelo govoriti.<ref><nowiki>[http://stav.ba/sta-su-radili-narodni-heroji-1941-godine/ ŠTA SU RADILI NARODNI HEROJI 1941. GODINE]</nowiki>, Jasmin Grošić, "Stav", 03. listopada 2017.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==

*[http://dns1.vjesnik.hr/Html/2002/01/02/Clanak.asp?r=kul&c=9 MASAKR OKO 2.300 PRETEŽNO MUSLIMANA CIVILA U KULEN VAKUFU OD STRANE PARTIZANSKO-ČETNIČKIH POSTROJBI 1941.], "komunistickizlocini.net", 21. lipanj 2016.
*[https://www.cazin.net/vijesti/clanak/uz-knjigu-dr.-muje-begia-zlochini-ustanika-u-ljutochkoj-dolini-1941.-godine-djelo-koje-otvara-puteve-narodne-katarze#sthash.Ctub566y.dpbs Uz knjigu dr. Muje Begića „Zločini ustanika u Ljutočkoj dolini 1941. godine“: Djelo koje otvara puteve narodne katarze], Cazin.net, 11. kolovoza 2018.
*[http://balkans.aljazeera.net/vijesti/u-kulen-vakufu-ustanici-1941-godine-pobili-2000-muslimana-i-hrvata U Kulen Vakufu ustanici 1941. godine pobili 2.000 muslimana i Hrvata] Aljazeera.net, Max Bergolz, 5. svibnja 2019.
*[http://institut-genocid.unsa.ba/userfiles/file/Zlocini%20ustanika.pdf Zločini ustanika u Ljutočkoj dolini 1941. godine, Mujo Begić, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, 2013.]

[[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Četnički zločini u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu i poraću]]