Vidi kôd stranice Banat, Bačka i Baranja

<!--'''Banat, Bačka i Baranja'''-->[[Datoteka:Banat backa baranja 02 map.png|mini|Banat, Bačka i Baranja 1918. godine]]
'''Banat, Bačka i Baranja''' je bio naziv za pokrajinu, koja je postojala u sastavu [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]] i [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]] od studenog [[1918.]] do [[1922.]] godine. Pokrajina je imala vlastite organe vlasti (vladu i skupštinu), a uključivala je zemljopisne regije: [[Banat]], [[Bačka|Bačku]] i [[Baranja|Baranju]]. Administrativno sjedište bilo je u [[Novi Sad|Novom Sadu]].

== Ime ==
Službeno ime pokrajine, koje je koristila pokrajinska vlada (narodna uprava), bilo je „Banat, Bačka i Baranja“, ali se neslužbeno koristio i naziv "Vojvodina".

== Povijest ==
Poslije propasti [[Austrougarska monarhija|Austrougarske monarhije]] u listopadu 1918. godine, Banat, Bačku i Baranju zauzela je vojska Kraljevine Srbije. Faktičku upravu nad ovim područjima preuzeli su lokalni vojvođanski [[Srbi]], a na čelu ove uprave nalazio se Srpski Narodni Odbor iz Novog Sada.

[[25. studenog]] 1918. godine, sazvana je Velika narodna skupština Srba, Bunjevaca i ostalih [[Slaveni|Slavena]] u Banatu, Bačkoj i Baranji, koja je proglasila sjedinjenje Kraljevini Srbiji. Na njoj je bilo ukupno 757 delegata, od kojih 578 Srba, 84 Bunjevca, 62 Slovaka, 21 Rusin, 6, Nijemaca, 3 Šokca, 2 Hrvata i 1 Mađar. [[1. prosinca]] 1918. godine, Kraljevina Srbija se ujedinila s [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Državom Slovenaca, Hrvata i Srba]] i formirala Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.

Velika narodna skupština od 25. studenog nije samo proglasila sjedinjenje Banata, Bačke i Baranje Kraljevini Srbiji, već je donijela i odluku o formiranju pokrajinske uprave (vlade i skupštine) u ovim regijama. Pokrajinska vlada je službeno nazvana „Narodna uprava za Banat, Bačku i Baranju“, a za njenog predsjednika izabran je [[Jovan Lalošević]], dok je pokrajinska skupština službeno nazvana „Veliko narodno vijeće“, za čijeg je predsjednika izabran [[Slavko Miletić]].

Iako je vlada u [[Beograd]]u prihvatila odluku o pripajanju Banata, Bačke i Baranje Kraljevini Srbiji, ona nije priznala Narodnu upravu, koja je upravljala ovim područjima sve do [[11. ožujka]] [[1919.]] godine, kada je održala svoju posljednju sjednicu. Vlast Narodne uprave protezala se ne samo u onim dijelovima Banata, Bačke i Baranje koji su na mirovnoj konferenciji priznati kao dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, već u svim dijelovima ovih regija, koje je kontrolirala vojska Kraljevine Srbije od studenog 1918. godine, uključujući i dijelove koji danas pripadaju [[Rumunjska|Rumunjskoj]] i [[Mađarska|Mađarskoj]].

Iako od 1919. godine Narodna uprava Banata, Bačke i Baranje nije bila aktivna, ovaj teritorij je službeno tvorio jednu od pokrajina Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, sve do podjele zemlje na oblasti [[1922.]] godine.

== Administrativna podjela ==
Pokrajina se administrativno dijelila na županije. [[3. prosinca]] 1918. godine, Narodna uprava je imenovala velike župane za oblasti:

* Torontalsku županiju
* Bačko-bodrošku županiju
* Tamišku županiju (s dijelovima Karaško-severinske županije)
* Grad Baju i Baranju

[[15. siječnja]] 1919. godine, imenovani su posebni veliki župani za sljedeće dvije oblasti:

* Baranju (s dijelovima Tolne i Šomođa)
* Grad Baju (s okolicom)

Nakon razgraničenja s Rumunjskom, u Banatu je formirana Torontalsko-tamiška županija, a 1920. godine cijelo područje Banata, Bačke i Baranje bilo je podijeljeno na tri županije:
* Baranjsku
* Bačko-bodrošku
* Torontalsko-tamišku

Nakon razgraničenja s Mađarskom, formirana je Bačko-baranjska županija, pa je 1921. godine područje Banata, Bačke i Baranje bilo podijeljeno na dve županije:
* Bačko-Baranjsku
* Torontalsko-tamišku (odnosno Banatsku)

== Stanovništvo ==
Iako su Srbi, [[Bunjevci]] i drugi Slaveni naseljavali veći dio pokrajine, oni su živjeli pomiješano s Rumunjima, Mađarima i Nijemcima, tako da je etnički sastav ovog teritorija bio veoma složen. Poslije uspostavljanja konačnih državnih granica na mirovnoj konferenciji, u dijelovima Banata, Bačke i Baranje koji su priznati kao dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, živjelo je 1.365.596 stanovnika, od kojih:
* 29% Srba, 
* 27,7% Mađara, 
* 23,8% Nemaca, 
kao i pripadnici drugih naroda.

== Ustanove ==
Veliko narodno vijeće (parlament) pokrajine imalo je 50 članova, od kojih 35 Srba, 8 Bunjevaca, 5 Slovaka, 1 Krašovana i 1 unijatskog svećenika.

U nadležnosti narodne uprave (vlade) pokrajine nalazili su se sljedeći odsjeci: politički poslovi, unutrašnji poslovi, pravosuđe, prosvjeta (škola i crkva), financije, promet, ekonomija, prehrana i opskrba, socijalne reforme, narodno zdravlje i narodna obrana.

== Literatura ==
* Malović Gojko (2010). Seoba u Maticu: Otpiranje Srba u  Mađarskoj, 1920-1931. Matica Srpska.
* Drago Njegovan, Prisajedinjenje Vojvodine Srbiji, Novi Sad, 2004.
* Lazo M. Kostić, Srpska Vojvodina i njene manjine, Novi Sad, 1999.
* Dimitrije Boarov, Politička istorija Vojvodine, Novi Sad, 2001.
* Čedomir Popov - Jelena Popov, Autonomija Vojvodine - srpsko pitanje, Srijemski Karlovci, 2000.

[[Kategorija:Povijest Srbije]]