Vidi kôd stranice Vladimir Frajtić

<!--'''Vladimir Frajtić'''-->{{Jubilarni članak|152.000}}
{{Infookvir životopis
| ime            = Vladimir Frajtić
| slika          = Vladimir-Frajtić.jpg
| veličina       = 200px
| opis slike     = Vladimir Frajtić
| pseudonim      = ''Gazda''
| rođenje        = [[17. srpnja]] [[1910.]], [[Bjelovar]]
| smrt           = [[20. lipnja]] [[1989.]], [[Zagreb]]
| nacionalnost   = [[Hrvati|Hrvat]]
| poznat_po      = hrvatski politički uznik
| zanimanje      = konobar
}}

''' Vladimir Frajtić''' ([[Bjelovar]], [[17. srpnja]] [[1910.]] - [[Zagreb]], [[20. lipnja]] [[1989.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] nacionalni borac i politički uznik. Političkim uznikom bio je kroz tri države: u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]] (10 godina), za vrijeme [[NDH]] (1 godina) te nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] i u [[komunisti]]čkoj [[SFRJ|Jugoslaviji]] (12 godina){{fusg|1}}.

== Životopis ==
Vladimir Frajtić rodio se 1910. godine u Bjelovaru. Nakon svršene osnovne škole u rodnome Bjelovaru preselio se k rođakinji u Zagreb gdje je polazio i svršio ugostiteljsku školu te je dobio zvanje [[konobar]]a. Godine [[1927.]] upisao se je u "Podoficirsku školu" u Zagrebu, a 1928. godine postao je podnarednik-pitomac.

Dne [[1. prosinca]] [[1928.]] godine na [[Zagrebačka katedrala|Zagrebačkoj katedrali]], na dan planirane proslave ujedinjenja, [[Ivan Bernardić]] izvjesio je s dvojicom prijatelja ([[Šime Dračar]] i [[Vladimir Rožić]]) tri crna barjaka koji su bili napravljeni od crnoga platna kojim je bio ovijen Hrvatski seljački dom prigodom smrti i sprovoda [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] i drugova. U reakciji vojske i policije nakon toga smrtno je ranjen sedamnaestogodišnji Stanko Petrić. Vladimir Frajtić odbio je tada pucati na prosvjednike pozvavši i ostale vojnike, rekavši: "Mi smo se zakleli za kralja i za domovinu, da ćemo ih štititi, ali se nismo zakleli da ćemo pucati u goloruk narod!".<ref>[[Pavle Kalinić]], ''Andrija Hebrang - svjedoci govore'', 3. izd., Profil International, Zagreb, 2008., {{ISBN|978-953-12-0761-4}}, str. 63.</ref>

=== Uhićenje, sud i robija u Kr. Jugoslaviji ===
Sudionici te akcije privedeni su na saslušanje te nakon nekoliko dana pušteni su braniti se sa slobode, a na osnovu ukaza [[Kraljevina Jugoslavija|jugoslavenskoga]] [[kralj]]a [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra I. Karađorđevića]] [[Amnestija|amnestirani]] su [[6. veljače]] [[1929.]] godine. Vladimir Frajtić je, zbog svoga djela sudjelovanja u prosvjedu, bio osuđen na 7 godina robije, a nakon što se žalio kazna mu je povišena na 12 godina.<ref name="daz">[http://www.daz.hr/vodic/site/article/hr-dazg-1009-frajtic-vladimir Vodič kroz fondove i zbirke Državnog arhiva u Zagrebu: HR-DAZG-1009 Frajtić Vladimir], pristupljeno 24. veljače 2015.</ref>

Kaznu je izdržavao u kaznionici u Lepoglavi (1929.-1935.) te u Srijemskoj Mitrovici (1935.-1937.), a zatim od druge polovice 1938. godine ponovno u kaznionici u Lepoglavi gdje je bio premješten zajedno s Ivanom Bernardićem.

Iz kaznionice u Srijemskoj Mitrovici pobjegao je 1937. godine. Vratio se u Zagreb i javio dru [[Pavle Gregorić|Pavlu Gregoriću]] koji ga je 1938. godine poslao za [[Španjolska|Španjolsku]]. Put u Španjolsku nije uspio, te se Frajtić vratio u Zagreb. Uskoro je otkriven i vraćen u kaznionicu u Srijemskoj Mitrovici. Iz kaznionice je izišao 1939. godine, kada je pušten nakon potpisivanja sporazuma Cvetković-Maček i amnestije koja je potom uslijedila.<ref>Pavle Kalinić, ''Andrija Hebrang - svjedoci govore'', 3. izd., Profil International, Zagreb, 2008., {{ISBN|978-953-12-0761-4}}, str. 20.</ref>

=== Drugi svjetski rat ===
Nakon uspostave [[NDH]] na [[Andrija Hebrang (otac)|Hebrangov]] nagovor ustupio je svoj stan na raspolaganje CK KPH i u njemu su se održavali sastanci CK KPH. Istodobno u tome stanu bilo je skladište oružja i sanitetskoga materijala te su se u njemu skrivali i članovi CK KPH, među njima i Andrija Hebrang.<ref name="daz"/> Frajtić je obavljao i dužnosti tjelohranitelja pojedinih članova CK KPH te dužnosti glasonoše. Zajedno s njim bila je angažirana i njegova supruga Margita. Andrija Hebrang uhićen u akciji ustaške policije [[25. veljače]] 1942. godine i pri tome je teško ranjen u glavu. Nakon toga uhićen je i Vladimir Frajtić te je bio osuđen na dvije godine logora no ipak, ne dospijeva u [[Sabirni logor Jasenovac|Jasenovac]] jer mu je pomogao zatvorski liječnik koji ga je zadržao u zatvorskoj bolnici.<ref name="daz"/> Nakon godine dana provedenih u ustaškome zatvoru na intervenciju tadašnjega ministra NDH [[Janko Tortić|Janka Tortića]], u ožujku [[1943.]] godine, Frajtić je pušten na slobodu, a početkom sljedeće godine, prodao je stan, preselio ženu i dvoje djece u [[Sisak]] i otišao u [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|partizane]].<ref name="daz"/> Odmah po dolasku povezao se s Andrijom Hebrangom i u početku je obavljao poslove ekonoma CK KPH a nakon toga postao je i instruktorom [[OZNA|OZNE]].<ref name="daz"/>

=== Nakon Drugoga svjetskog rata ===
Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], do [[1947.]] godine, vodio je "Narodnu gostionu" za potrebe OZNE, a nakon toga postao je šef milicionarskih menzi u Zagrebu.<ref name="daz"/> Dne [[1. kolovoza]] [[1948.]] godine uhićen je po nalogu [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]] i [[UDBA|UDBE]] iz [[Beograd]]a. U beogradskome zatvoru [[Glavnjača|Glavnjači]] bio je četiri godine saslušavan i mučen jer nije htio lažno svjedočiti o "izdaji" Andrije Hebranga.<ref name="daz"/> Njegova supruga Margita, koja je isto bila uhićena, tri godine provela je u zatvoru (1948.-1951.).{{fusg|2}}

U Glavnjači su ga istražitelj [[Mile Milatović]] i njegovi pomoćnici pripremali za glavnoga svjedoka protiv Andrije Hebranga, a nakon četiri godine samice, mučenja i ucjenjivanja, pristao je na svjedočenje prema njihovom scenariju.<ref name="ah">[http://www.andrija-hebrang.com/vfrajtic.htm andrija-hebrang.com: Vladimir Frajtić (17.7.1910. - 20.6.1989.)], pristupljeno 24. veljače 2015.</ref> Naučio je ono što su od njega tražili no kada je bio suočen s Andrijom Hebrangom, čuvši od njega izgovoreno: ''Dakle, i njega ste uhapsili za zasluge koje nam je učinio'', predomislio se i odbio je "svjedočiti".<ref name="ah"/> Kada je Frajtić rekao Hebrangu da je i njegova žena Margita ovdje, Hebrang je Milatoviću rekao: ''E, sad nemojte reći da ljude ne prisiljavate.''<ref name="ah"/>

Suđenje Vladimiru Frajtiću održano je [[1952.]] godine i na [[Montirani politički sudski proces|montiranome političkome procesu]] osuđen je na kaznu smrti strijeljanjem. Nakon žalbe ta mu je kazna zamijenjena doživotnim zatvorom. Kasnije mu je zatvorska kazna smanjena na 20 godina.<ref name="PK">[[Pavle Kalinić|Kalinić, Pavle]]. ''Andrija Hebrang i hrvatsko pitanje'' // ''Politička misao'', br. 2.-3., (1996.), str. 281.-296., {{Hrčak|id=155968}}, [[fusnota]] 31 na str. 290.</ref> Od toga proveo je 12 godina u zatvorima, potpuno nevin.<ref name="PK"/> Kaznu je izdržavao u kaznionicama u Srijemskoj Mitrovici i Staroj Gradišci. Uvjetno je otpušten [[1960.]] godine, a amnestiran je [[1962.]] godine. Nakon toga zaposlio se je u ugostiteljskom poduzeću "Jelen" u [[Dubrava (kvart)|Dubravi]]. U mirovinu je otišao 1964. godine.

{{citat2|Nevino osuđeni Vladimir Frajtić tražio je 1980. obnovu postupka s opsežnom dokumentacijom o Milatovićevom opskurnom scenariju špijunaže. Zahtjev za rehabilitacijom ponovno je 1990. podnijela njegova žena Margita. Ni ovaj puta nije prihvaćen! Vladimir je na robiji proveo ukupno 23 godine. Zagrebački mediji nisu objavili vijest o smrti Vladimira Frajtića, premda je i u svjetskim razmjerima rijetka takva dugotrajna robija. [[Šime Balen|Šimi Balenu]], svjedoku ratnih zbivanja, odbili su objaviti plaćeni oglas s Posljednjim pozdravom jer je u njemu opisan Vladimirov povijesni čin pred Katedralom.}}<ref name="ah"/>

[[Partizanska spomenica 1941.]] koja mu je oduzeta na početku procesa protiv njega nije mu bila vraćena.<ref name="daz"/>

Godine [[1984.]] [[Ivan Supek]] objavio je [[roman]] o Andriji Hebrangu, ''Krunski svjedok u Hebrangovom slučaju'', koji razvija kroz sudbine njegovih prijatelja Marina (Šime Balen) i Mateka (Vladimir Frajtić).<ref name="sd">[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20030118/sdmagazin01.asp ''Sudbine: Slučaj Hebrang. Frapantno marginaliziran''], ''[[Slobodna Dalmacija]]'', 18. siječnja 2003., pristupljeno 24. veljače 2015.</ref>

Umro je u Zagrebu, 20. lipnja 1989. godine.

== Spomen ==
* Jedna ulica u Bjelovaru nazvana je po njemu, Ulica Vladimira Frajtića.

== Bilješke ==
#{{fusd|1}}''"(...) od tih dvanaest godina u novoj Jugoslaviji bio je osam i pol godina neprekidno u samici."''<ref>Pavle Kalinić, ''Andrija Hebrang - svjedoci govore'', 3. izd., Profil International, Zagreb, 2008., {{ISBN|978-953-12-0761-4}}, str. 74.</ref>
#{{fusd|2}}''"Margita Frajtić je u Glavnjači bila zatvorena 33 mjeseca. Nevina. [[Olga Hebrang]] je osuđena na 12 godina, a odrobijala je osam i pol. Nevina. Bogdanka Podunavac optužena je kao dio Hebrangove grupe, tj. kao ustaška - gestapovska špijunka. “Umrla” 1951. godine u Glavnjači. Nevina. Frančiška Srebrenjak uhićena je 20. rujna 1948. pod “osnovanom sumnja” da je radila kao agent ustaške policije. “Samoubojstvo” u zatvoru (datum i godina nepoznati). Nevina. Još su mnogi nevini uhićeni kao: Lujo Čačić, Bojan Kugler, Milan Žugelj, Ivan Skomrak, Marica Đoić, Mito Despotović, itd. Svi navedeni, osim Kuglera, Skomraka i Opićeve, ubijeni su u zatvoru. Vidi: Ivanković Vonta, Zvonko, Hebrang, Zagreb, 1988., str.295-319."''<ref>Kalinić, Pavle. ''Andrija Hebrang i hrvatsko pitanje'' // ''Politička misao'', br. 2.-3., (1996.), str. 281.-296., {{Hrčak|id=155968}}, fusnota 31 na str. 290.</ref>

== Literatura ==
* Ivan Bernardić, ''Život iza željeznih rešetki. Prema vlastitom iskustvu i neposrednom opažanju napisao Ivan Bernardić'', Gradjanska tiskara, Zagreb, bez godine izdanja, [1940.?]

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Frajtić, Vladimir}}
[[Kategorija:Životopisi, Bjelovar]]