Vidi kôd stranice Savezno izvršno vijeće

<!--'''Savezno izvršno vijeće'''-->{{Institucije SFRJ}}
[[Datoteka:Novi Beograd - The SIV building.jpg|mini|350px|Zgrada SIV u [[Novi Beograd|Novom Beogradu]].]]
'''Savezno izvršno vijeće''' je bilo izvršni organ Savezne narodne skupštine [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]].<ref name="vl">Borislav Ratković, 1981., str. 549, 550</ref>

==Povijest do 1974.==
Savezno izvršno vijeće (SIV) je osnovano [[1953.]] godine, umjesto dotadašnje [[Vlada|vlade]] [[Federativna Narodna Republika Jugoslavija|Federativne Narodne Republike Jugoslavije]]. U razdoblju od [[1953.]] do [[1963.]] godine funkciju predsjednika SIV -a obnašao je, po tadašnjem ustavu, predsjednik FNR Jugoslavije (u tom razdoblju [[Josip Broz  Tito]]).<ref>{{sr icon}}{{Citiranje www|naslov=Premijeri|url=http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/licnosti/premijeri.html|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=www.arhivyu.gov.rs|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto= 5. studenoga 2013.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> Od [[1963.]] godine predsjednika SIV-a birala je [[Skupština SFRJ|Savezna narodna skupština SFR Jugoslavije]]. Donošenjem [[Ustav Jugoslavije iz 1963. godine|Ustava iz 1963.]] SIV je i zakonski postao najviše izvršno tijelo zemlje, a od izmjena [[Ustav Jugoslavije iz 1974. godine|Ustava iz 1974.]] broj članova SIV-a je smanjen sa 29 na 19.<ref name="cd">{{eng icon}}{{Citiranje www|naslov=Yugoslavia Federal Executive Council|url=http://www.country-data.com/cgi-bin/query/r-14888.html|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=www.country-data.com (Encyclopedia of the Nations)|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto= 5. studenoga 2013.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> Sjedište SIV-a se nalazilo u [[Novi Beograd|Novom Beogradu]].

==Ustrojstvo, karakteristike i akti==
SIV je bio odgovoran za svakodnevni rad savezne administracije (provođenje zakona, nadzor nad radom savezne administracije, itd.). Koristeći se smjernicama [[Savez komunista Jugoslavije|Saveza komunista Jugoslavije]] (SKJ) i vlastitih komiteta, SIV je bio glavni predlagatelj zakona i mjera, a o kojima je kasnije raspravljala od Savezna skupština SFRJ. U okviru prava i dužnosti utvrđenih ustavom SFR Jugoslavije, te zakonom o narodnoj obrani 1974., odgovorno je za provođenje politike obrane zemlje, zakona, drugih propisa i zakona Skupštine SFR Jugoslavije u vezi sa narodnom obranom. SIV je utvrživao osnove priprema gospodarstva i društvenih djelatnosti za funkcioniranje u ratu, te je poduzimalo mjere za osiguravanje saveznih robnih rezervi za potrebe zemlje u slučaju ratnog stanja. U slučaju neposredne ratne opasnosti i u vrijeme rata, SIV  je bio zadužen za utvrđivanje općih režima upotrebe i korištenja veza, organiziranje kriptozaštite, osiguranje prijenosa povjerljivih podataka i informacija, naređivanje sprovođenja cenzure i ograničavanje kretanja građana i međunarodnog prometa preko granica SFRJ.<ref name="vl"/>

Na čelu SIV-a bio je predsjednik (premijer) sa dva potpredsjednika, njih je na tu funkciju predlagalo [[Predsjedništvo SFRJ]], a potvrđivala [[Skupština SFRJ]]. Uz njih, članovi SIV-a bili su i dvanaest saveznih sekretara (ministri), i to redom sekretari; financija, vanjskih poslova, obrane, rada, poljoprivrede, industrije i energetike, unutarnjih poslova, vanjske trgovine, unutarnje trgovine, prometa i veza, razvoja, prava i uprave. Sekretare pojedinih sekretarijata predlagao je premijer, a odobravala Savezna skupština. Četiri sekretara (sekretari bez portfelja) dodana su od republika koje nisu imale savezne sekretare među 15 regularnih.<ref name="cd"/>

Savezni sekretarijat za financije dodan je 1988., a sekretarijati za razvoj i domaću trgovinu 1989. godine. Kod izbora predsjednika SIV-a nije se držalo do Titovog principa rotacije po republikama SFRJ, ali se kod izbora saveznih sekretara ipak koliko toliko vodilo računa o jednakoj zastupljenosti republika. Članovi SIV-a osnivali su razne komitete za rješavanje složenih problema, pripremu zakona i mjera koje su se kasnije odabravali u Saveznoj skupštini. Stalno je postojalo pet komiteta za najvažnija pitanja federacije, njihovi članovi su bili savezni, ali i republički sekretari.<ref name="cd"/>

Zakone i mjere koje je predlagao SIV, prolazili su kroz proceduru usuglašavanja, a koja je ponekad trajala i po godinu dana (i više). Nakon usuglašavanja su slani u odgovarajući dom Savezne skupštine na raspravu i izglasavanje.<ref name="cd"/>

Od 1970-ih SIV je uz samog Tita bio vodeća snaga u vođenju zemlje, i glavni arbitar u postizanju međurepubličkih kompromisa o spornim pitanjima, te drugo po snazi političko tijelo nakon SKJ. SIV je  po definiciji to i bio, a njegovi savezni sekretari imali su ekskluzivni pristup stručnim informacijama potrebnim za izradu politike. SIV je imao zakonsko pravo na zakazivanje rasprava o zakonodavstvu i politici. Nakon Titove smrti je moć SIV-a da usuglasi stavove republika i pokrajina oko nekih predloženih mjera postala nemoguća misija. SIV se tako počeo sve više oslanjati na ustavom propisane privremene mjere, a koje republičke delegacije nisu mogle blokirati (u Vijeću republika i pokrajina Skupština SFRJ, koje je inače odlučivalo konsenzusom delegacija svih republika i pokrajina i koje je bilo nadležno za donošenje proračuna, monetarni, porezni i najveći dio gospodarskog sustava Federacije; ako se konsenzus ne bi mogao postići, na prijedlog SIV-a i Predsjedništva SFRJ, Vijeće bi donosilo tzv. privremene mjere dvotrećinskom većinom delegata, a ako se ni takva većina nije mogla postići, većinom svih delegata; takve privremene mjere ostajale su na snazi maksimalno godinu dana, a mogle su se ponovno donositi nakon isteka rokova za donošenje propisa konsenzusom). Takav način rada je postao pravilo po kojem SIV djeluje, pa su mnogi privremeni zakoni i mjere ostali na snazi dugi niz godina. Nemoć SIV-a da ostvari međurepubličke kompromise, pojačala se tijekom 1980-ih kada je imao problema formulirati praktične uvjete dugoročnog programa ekonomske stabilizacije.<ref name="cd"/>

==Predsjednici Saveznog izvršnog vijeća==
*[[Josip Broz Tito]] - od 14. siječnja 1953. do 29. siječnja 1963.
*[[Petar Stambolić]] - od 29. siječnja 1963. do 16. svibnja 1967.
*[[Mika Špiljak]] - od 16. svibnja 1967. do 18. svibnja 1969.
*[[Mitja Ribičič]] - od 18. svibnja 1969. - do 30. srpnja 1971.
*[[Džemal Bijedić]] - od 30. srpnja 1971. do 18. siječnja 1977.
*[[Veselin Đuranović]] - od 14. veljače 1977. do 16. svibnja 1982.
*[[Milka Planinc]] - od 16. svibnja 1982. do 15. svibnja 1986.
*[[Branko Mikulić]] - od 15. svibnja 1986. do 16. ožujka 1989.
*[[Ante Marković]] - od 16. ožujka 1989. do 20. prosinca 1991.
*[[Aleksandar Mitrović]] - od 20. prosinca 1991. do 28. travnja 1992.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* {{Citiranje knjige|last=Ratković|first=Borislav|title=Vojni leksikon|year=1981.|publisher=Vojno izdavački zavod|location=Beograd|isbn=|ref=harv}}

{{Predsjednici SIV-a}}

[[Kategorija:Povijest druge Jugoslavije]]
[[Kategorija:Državne institucije]]
[[Kategorija:Predsjednici Saveznog izvršnog vijeća]]