Vidi kôd stranice Oslobađanje Međimurja

<!--'''Oslobađanje Međimurja'''-->{{dz|[[Hrvatska u revoluciji 1848.-1849.]]|pohod bana Jelačića kojim je Međimurje pripojeno Hrvatskoj}}
{{Bitka
|naziv        = Oslobađanje Međimurja 1918.
|sukob        = Prvi svjetski rat
|slika        = [[Datoteka:Predaja Cakovec.png|220px]]
|opis slike   = Predaja [[Povijest Mađarske#Mađarska Republika 1918.-1919.|mađarske]] posade u [[Čakovec|Čakovcu]]
|vrijeme      = [[13. studenoga]] [[1918.]] - [[24. prosinca]] [[1918.]]
|mjesto       = [[Međimurje]]
|povod        = [[raspad Austro-Ugarske]]
|teritorij    = Međimurje pripojeno Državi SHS
|ishod        = uspjeh snaga Države SHS
|strana1      = {{ZD+X/D|DSHS}}
|strana2      = {{ZD|M|MAĐ}} [[Povijest Mađarske#Mađarska Republika 1918.-1919.|Mađarska Republika]]
|strana3      =
|zapovjednik1 = {{ZD|D|DSHS}} [[Slavko Kvaternik]]<br>{{ZD|D|DSHS}} Dragutin Perko<br>{{ZD|D|DSHS}} [[Matija Čanić]]
|zapovjednik2 = {{ZD|M|MAĐ}} potpukovnik Kühn <br>{{ZD|M|MAĐ}} major pl. Györi
|zapovjednik3 =
|postrojbe1   = jedna pj. brigada (7 bojni)<br>52 mitraljeza<br>2 eskadrona konjice<br>2 bitnice poljskog topništva<br>2 bitnice teškog topništva<br>(ukupno 24 topa)
|postrojbe2   = dvije bojne<br>oružništvo<br>mitraljeski odjel
|postrojbe3   =
|gubitci1     =  nepoznato
|gubitci2     = nepoznato
|posljedice3  =
|bilješke     =
}}

'''Oslobađanje Međimurja''', dotad dijela [[Kraljevina Ugarska|Kraljevine Ugarske]], izvršile su snage [[Narodno vijeće SHS|Narodnog vijeća]] [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Države SHS]], ustrojene od dobrovoljaca i bivših pripadnika [[Austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]] i [[Austro-ugarska mornarica|mornarice]] te posebno [[Hrvatsko-slavonsko domobranstvo|hrvatskih domobrana]]. Nakon dva neuspješna pokušaja, bolje organizirane i ustrojene snage [[Vojska Države SHS|narodne vojske]] ušle su u [[Međimurje]] i nakon kratkog okršaja s [[Mađarska|mađarskim]] snagama preuzele kontrolu nad čitavim područjem. U siječnju [[1919.]] održana je i službena narodna skupština, na kojoj je potvrđeno pripajanje Međimurja novonastaloj [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Državi SHS]].

== Pozadina ==
[[Međimurje]], gotovo etnički čisti hrvatski kraj (1910.godine = 90%), stoljećima unatrag na meti mađarskih ekspanzionista, do 18. stoljeća bilo je sastavni dio Kraljevine Hrvatske. No, prateći tadašnje feudalne i administrativne podjele, godine 1720. [[Međimurje pod ugarskom vlašću|postaje dio ugarske županije]] [[Zala]]. Godine [[1848.]] [[ban Josip Jelačić]] je Međimurje ponovno oružjem vratio Hrvatskoj, da bi od 1861. do 1918. Međimurje pripadalo [[Kraljevina Ugarska|Kraljevini Ugarskoj]]. Provođena je sustavna [[mađarizacija]], zabranjena je uporaba [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]] i hrvatskih društava. Pogotovo vodio je agresivnu mađarizaciju [[Josip Margitaj]]: u Čakovcu je djelovala učiteljska škola, koja je i obučila mađarone u Međimurju. Hrvatske učitelje su poslali u mađarske kraje, dok u Međimurje su došli mađarski, ili mađaronski učitelji. Margitaj je pisao na [[kajkavsko narječje|kajkavskom narječju]] knjige, kalendare i novine, koji jezik Margitaj je zvao za ''medjumurski jezik.'' Baš ove publikacije na međimurskom jeziku su bile samo sredstva mađaronske demagogije, u kojih su psovali hrvatski narod, i ovako pokušali za asimilaciju prisiliti međimurske Hrvate. 
[[File:Zala ethnic map.png|thumb|lijevo|Etnografski zemljovid mađarske županije Zala prema popisu iz 1910. Međimurje na jugozapadu]]
Početkom studenog 1918. među lokalnim Hrvatima su izbili neredi prouzrokovani općim nezadovoljstvom. Skidani su mađarski natpisi, paljene su općinske zgrade, pljačkani su veleposjedi i trgovine. Mađarska vojska je uputila pojačane posade u Međimurje da uvedu red i mir tijekom nesigurnih mjeseci raspada [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Međutim, uskoro je uslijedila oštra represija i teror nad hrvatskim stanovništvom. Procjenjuje se da je strijeljano ili obješeno između 53 i 128 Međimuraca.<ref>[http://povijest.net/krvavi-medimurski-studeni/ Damir Horvat, Krvavi međimurski studeni], Hrvatski povijesni portal, 2. travnja 2010., pristupljeno 25. kolovoza 2015.</ref> [[Narodno vijeće SHS|Narodno vijeće]] je tražilo od srpske vojske da zaposjedne Međimurje. Ona je to odbila jer je njeno [[Kraljevina Srbija|vrhovno zapovjedništvo]] sklopilo primirje s Mađarima.<ref name="horvat">Horvat: Pripreme, 2012.</ref> [[13. studenoga]] [[1918.]] u [[Beograd]]u su Bela Linden (u ime mađarske vlade) i general Henry (u ime zapovjedništva savezničkih [[Antanta|antantinih]] armija na Istoku) potpisali vojnu konvenciju kojom je rijeka [[Drava]] određena kao demarkacijska linija od austrijske granice do [[Barča]]. Tu liniju srpska vojska nije imala namjeru prelaziti. [[Narodno vijeće SHS|Narodno vijeće]] [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Države SHS]] tražilo je tada od [[Antanta|savezničkog]] zapovjedništva u [[Solun]]u da Međimurje zaposjednu francuske trupe.<ref name="horvat"/> Kad je i to odbijeno, odlučeno je da to učine hrvatske vojne postrojbe.

== Suprotstavljene snage ==
=== Država SHS ===
[[Datoteka:Domobrani studeni 1918.jpg|mini|250px|Domobranska postrojba polaže prisegu [[Narodno vijeće SHS|Narodnom vijeću SHS]] pred [[hrvatska zastava|hrvatskom zastavom]], [[Zagreb]], studeni [[1918.]]]]
[[Datoteka:Slavko Kvaternik (2).JPG|mini|200px|desno|'''Slavko Kvaternik''' na slici iz doba 2. svjetskog vrata]]

Jezgra [[Država SHS#Vojska i redarstvo|snaga Narodnog vijeća]] bile su postrojbe sastavljene od [[Kraljevsko hrvatsko domobranstvo|domobrana]] [[25. domobranska pješačka pukovnija|25.]] i [[26. domobranska pješačka pukovnija|26. domobranske pukovnije]], zajedno s vojnicima [[53. pješačka pukovnija|53.]] i [[96. pješačka pukovnija|96. pukovnije]] zajedničke [[Austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]], dobrovoljcima i domobranima iz ostalih postrojbi, pod zapovjedništvom potpukovnika [[Slavko Kvaternik|Slavka Kvaternika]], Stjepana Sertića, majora Mirka Pogledića te satnika Josipa Špoljara (koji je organizirao Karlovačku pukovniju od 26. i 96. pukovnije).<ref name="horvat"/> Na čelu povjerenstva za obranu Narodnog vijeća Države SHS bio je [[Mate Drinković]].<ref>Ivo Perić: [http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5410 Mate Drinković], [[Hrvatski biografski leksikon]], pristupljeno 25. kolovoza 2015.</ref> 

U [[Varaždin]]u se polako skupljala hrvatska vojska. Jezgru oslobodilačke vojske činila su dva karlovačka bataljuna. Zapovjednici bataljuna bili su Tartaglia i major [[Josip Špoljar]]. Zajedničko zapovjedništva nad oba bataljuna imao je major [[Mirko Pogledić]]. Osim toga, iz [[Karlovac|Karlovca]] su u borbu pošli i pitomci kadetske škole i hrvatski sveučilištarci.<ref name="horvat"/> Bili su pod zapovjedništvom satnika Šege, satnika Izera i natporučnika Krpana. Osim Karlovca, i u drugim gradovima organizirala se vojska za oslobađanje Međimurja.<ref name="horvat"/> U [[Zagreb]]u je odvjetnik dr. [[Lav Mazzura]] organizirao ''"Dobrovoljačku sokolsku legiju"'' pod zapovjedništvom [[Poručnik fregate|poručnika fregate]] [[Robert Antić|Roberta Antića]].<ref name="horvat"/> Nju su činili hrvatski mornari bivše [[Austro-ugarska ratna mornarica|austro-ugarske ratne mornarice]].<ref name="horvat"/>  U Varaždinu su reorganizirane i pojačane snage koje su izvršile neuspjeli napad 13. i [[14. studenog]]. Satnik [[Stjepan Sertić]] pojačao je svoj domobranski bataljun i pretvorio ga u "Varaždinski bataljun". "Međimurska satnija" pod zapovjedništvom [[natporučnik]]a [[Franjo Glogovac|Franje Glogovca]] pojačavana je tijekom mjeseca studenog i prosinca dobrovoljcima koji su pobjegli iz [[Međimurje|Međimurja]]. Osim toga, u [[Varaždin]]u je stvorena i konjica.<ref name="horvat"/>  Od vojnika vše [[10. husarska domobranska pukovnija|10. husarske domobranske pukovnije]] sastavljena su 2 konjička eskadrona pod zapovjedništvom [[major]]a [[Mihajlo Georgijević|Mihajla Georgijevića]] i [[satnik]]a [[Matija Čanić|Matije Čanića]]. Major Ivo Henneberg doveo je u pomoć "Sisački bataljun". Na vrijeme za sudjelovanje u akciji stigao je i satnik [[Radoslav Rački]] koji je u [[Nova Gradiška|Novoj Gradiški]] sastavio "Novogradiški bataljun" jačine 750 vojnika i [[20. prosinca]] krenuo u borbu za oslobođenje Međimurja. Osim tih snaga, prikupljene su i 2 [[bitnica|bitnice]] poljskog topništva i 2 bitnice teškog topništva, 1 oklopni automobil, 11 kamiona i druge pomoćne snage.<ref name="horvat"/>

=== Mađarska posada ===

== Tijek kampanje ==
=== Prvi pokušaj ===
[[Datoteka:Proglas Međimurje 1918.jpg|mini|150px|desno|Proglas koji poziva na oslobođenje [[Međimurje|Međimurja]], [[13. studenoga]] [[1918.]]]]
U noći s 13. na [[14. studenoga]] Međimurski odred [[Hrvatsko-slavonsko domobranstvo|domobranskog]] [[satnik]]a Sertića i Međimurska četa, sastavljena od izbjeglica i dobrovoljaca natoporučnika Glogovca, krenuli su iz [[Varaždin]]a i prešli most preko [[Drava|Drave]]. Jačine oko 400 pripadnika, upali su u [[Nedelišće]] i oslobodili civile koje su zatočili mađarski oružnici. Glavna kolona hrvatskih snaga nastavila je dalje prema Čakovcu, zaustavivši se blizu željezničkog kolodvora. Međutim, mađarske snage su se brzo pribrale. U rano jutro [[14. studenoga]] u [[Čakovec]] su iz [[Nagykanisza|Nagykanisze]] došla četiri vlaka puna vojnika, vojne opreme i konja. Mađarska vojska je istog dana krenula u napad. Mnogobrojnija, bolje opremljena i izvježbana, uspjela je brzo iz Nedelišća potisnuti hrvatske snage, koje su se uz osjetne gubitke u ljudstvu i materijalu povukle u [[Varaždin]]. Mađarska konjica je prilikom povlačenja presjekla hrvatskim snagama odstupnicu prema Dravi, zbog čega se mnogi hrvatski vojnici i dobrovoljci nisu uspjeli preko mostova prebaciti preko Drave, nego su je prelazili plivajući. Mađarska vojska zaposjela je oba mosta na Dravi i topništvom zaprijetila Varaždinu.

[[Datoteka:Dragutin Perko (1875-1945).JPG|mini|200px|lijevo|Potpukovnik '''Dragutin Perko''']]
[[Datoteka:Hrvatska konjica Međimurje.png|200px|minijatura|lijevo|Hrvatska konjica u Međimurju]]
[[Datoteka:Hrvatske snage Međimurje.png|200px|minijatura|lijevo|Postrojba postrojena pod hrvatskom zastavom]]

Nekoliko dana nakon neuspješne akcije u Čakovcu su se sastali hrvatski i mađarski političari (načelnici, župani, gradonačelnici i saborski zastupnici) i zapovjednici lokalnih postrojbi. No, do opipljivog dogovora nije došlo.

Nakon okupljanja većih snaga u Varaždinu pod zapovjedništvom [[Slavko Kvaternik|Slavka Kvaternika]], operaciji se pristupilo ozbiljnije i taktičnije. Provedena su izviđanja te su dobivene potpunije informacije o rasporedu i brojnosti mađarskih snaga. Operacija je predviđena za [[6. prosinca]], no [[Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918.|nemiri u Zagrebu]] [[5. prosinca]] prouzrokovali su odgodu. Kako hrvatske snage nisu mogli računati na pravovremeni dolazak inženjerijskih postrojbi, uz pomoć lokalnog stanovništva organizirane su velike [[splav]]i za radni materijal i vozila te 20-ak čamaca za prijelaz preko Drave. Potpukovnik [[Slavko Kvaternik|Kvaternik]] je odredio da akcija za oslobađanje [[Međimurje|Međimurja]] počne [[24. prosinca]] [[1918.]] godine u 6 sati.<ref name="horvat"/> 

=== Druga akcija ===
[[Datoteka:Borbeni put za oslobođenje Međimurja 1918.jpg|200px|minijatura|desno|Karta borbenog puta u Međimurju, album domobrana posvećen Slavku Kvaterniku, 1941.]]

Glavna kolona je preko mosta kod [[Varaždin]]a prešla rijeku Dravu i krenula cestom prema Čakovcu. Do 10 sati glavnina ove kolone zauzela je [[Nedelišće]], a prethodnica je stigla u blizinu Čakovca. Istovremeno je bojnik Pogledić splavima i čamcima prebacio kod [[Hrženica|Hrženice]] u Međimurje svoje 2 bojne pješaštva, konjicu i topništvo i počeo napredovati prema [[Prelog]]u. Nakon osiguranja Preloga krenuo je prema Donjem Kraljevcu. Zauzevši [[Donji Kraljevec]] presjekao je željezničku prugu Budimpešta – Trst i time spriječio iznenadni mogući dolazak mađarskih pojačanja iz [[Nagykanisza|Nagykanisze]]. Konjica bojnika Pogledića doprla je oko 10 sati do [[Goričan]]a i osigurala most preko Mure.

Sisački bataljun pod zapovjedništvom majora Henneberga krenuo je u šest sati iz Dravskog Središća i napredovao uz lijevu obalu [[Drava|Drave]] prema Čakovcu. Oko deset sati nalazio se blizu naselja [[Šenkovec]] kod Čakovca. Grupa pod zapovjedništvom kapetana Jurišića prešla je u šest sati [[Štajerska (Slovenija)|štajersko]]-mađarsku granicu i preko gornjeg Međimurja spustila se prema [[Mursko Središće|Murskom Središću]]. U selu [[Sveti Martin na Muri|Sv. Martin na Muri]] sjedinila se s polubataljunom [[Slovenci|Slovenaca]] pa su obje grupe zajedno napredovale u pravcu Murskog Središća. Usput su zauzeli i [[Skela|skelu]] na [[Mura|Muri]] i osigurali se od mogućeg iznenadnog napada mađarske vojske s leđa.

Do deset sati hrvatske su snage nesmetano napredovale, bez okršaja. Mađari su se u panici povukli preko Mure mostovima kod Kotoribe, [[Letenje|Letenja]] i [[Mursko Središće|Murskog Središća]], dok je mađarska posada u Čakovcu ostala na položaju. Potpukovnik Perko počeo je pripremati napad na [[Čakovec]] i u tu svrhu je izdao zapovijed za zauzimanje borbenih položaja. No, prije početka napada Perko je odlučio pokušati izbjeći bespotrebne gubitke, pozivajući bojnika Györyja na predaju riječima: "Majore Györy! U ime starih pravica pozivam vas na predaju. Vaše su čete opkoljene!".

Bojnik Györy se odlučio posavjetovati sa svojim podčinjenima. Doznavši da je Čakovec opkoljen i da bi otpor bio uzaludan odlučio se predati. [[Kapitulacija|Kapitulirao]] je u 10.30 sati blizu čakovečkog glavnog kolodvora. Nakon toga u Čakovec je ušla hrvatska vojska i u svečanom mimohodu, praćena od tisuća građana, prošla gradom. Potpukovnik Perko obavijestio je telefonom potpukovnika Kvaternika u Varaždinu da je akcija uspjela. Tako je do 11 sati oslobođeno cijelo Međimurje, osim najistočnijeg djela oko [[Kotoriba|Kotoribe]] i [[Legrad]]a. Po nalogu potpukovnika Perka, jedan putnički vlak je zaustavljen i ispražnjen, a u njega se tada ukrcao satnik Sertić s 8 strojnica i pola Varaždinskog bataljuna. Vlakom se odvezao do [[Kotoriba|Kotoribe]] i do 13 sati zauzeo željeznički most preko [[Mura|Mure]] te skele kod Kotoribe. Time je cijelo Međimurje bilo oslobođeno mađarske vlasti, i to u roku od sedam sati. 

== Posljedice ==
[[Datoteka:Medimurska skupstina 1919.jpg|mini|250px|desno|'''Međimurska skupština''' [[9. siječnja]] [[1919.]]]]

Prilikom ulaska hrvatske vojske u Čakovec najviši mađarski civilni dužnosnik u Međimurju, [[kotar]]ski načelnik pl. Gyömörey, predao je vlast u ruke potpukovnika Perka, ali uz oštar prosvjed. U prosvjedu je izjavio da je provala  hrvatske vojske u Međimurje nezakonita. Gyömörey je rekao Kvaterniku da ne priznaje zauzimanje Međimurja od strane hrvatske vojske jer je time surovo prekršena konvencija o primirju koju je [[Mađarska]] potpisala s [[Antanta|Antantom]].

[[Datoteka:Dr_Ivan_Novak_Cakovec.gif|mini|250px|lijevo|'''Dr. Ivan Novak''']]

Istoga dana potpukovnik [[Slavko Kvaternik|Kvaternik]] je izdao proglas, čitan na [[polnoćka]]ma, kojim se narod obavještava da Međimurje od sada pripada [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Sljedećeg dana, na [[Božić]] 1918., stigao je iz [[Budimpešta|Budimpešte]] kapetan mađarske vojske. On je u ime svoje vlade zatražio od Kvaternika objašnjenje na temelju kakvog prava je hrvatska vojska ušla u Međimurje. [[Budimpešta|26. prosinca]] Kvaternik se vratio u [[Zagreb]], a svu civilnu i vojnu vlast predao je potpukovniku Dragutinu Perku, prvom guverneru oslobođenog Međimurja. Ubrzo je ponovno uspostavljen normalan život. 27. prosinca dr. [[Ivan Novak]] je s članovima [[Narodno vijeće SHS|Narodnog vijeća]] za Međimurje održao sastanak s povjerenicima međimurskih naselja. Svi mađarski činovnici, koji su se isticali u [[Mađarizacija|mađarizaciji]], koji nisu znali [[hrvatski]] ili koji su terorizirali i maltretirali narod, smjesta su bili otpušteni iz službe. Također Margitaj je pobjegao iz Međimurja i nikad više nije vidio Međimurje (u [[Budimpešta|Budimpešti]] je umro [[1934.]] godine). Učitelji osnovnih škola koji su znali [[hrvatski]], a narod nije imao ništa protiv njih, niti su se isticali u mađarizaciji, uz preporuku mjesnih odbora, ostali su u službi. Svi koji su otpušteni po hitnom su postupku, s pokretnom imovinom, utovareni na vlak i poslani u [[Nagykanisza|Nagykaniszu]].

Dana [[9. siječnja]] [[1919.]] na trgu ispred franjevačke crkve u [[Čakovec|Čakovcu]] održana je javna opća skupština. Na toj skupštini donijeta je [[Dan donošenja Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države|Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države]].<ref name="horvat"/>
{{Quote box|width=100%|align=center|quote=Kad je pobiedila ideja velikog predsjednika Wilsona o samoodređenju naroda, osjetili su i međimurski Hrvati, da i oni imaju pravo na slobodu i život. (...) Ipak je nadošao čas oslobođenja po slavnoj vojsci sinova naše krvi i jezika. Zato danas Hrvati iz cieloga Međimurja, (...) pred cielim svietom otvoreno, odlučno, jednodušno i samosviestno izjavljuju: Za uviek se odcjepljujemo od madžarske države, kojoj smo do sada pripadali samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/39787 Ladislav Heka: Hrvatsko-ugarska nagodba u zrcalu tiska, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol.28 No.2 Prosinac 2007.]</ref>|source=[[Antun Vakanović]] u Zajedničkom saboru}}

=== Vanjskopolitičke posljedice ===
[[Datoteka:Treaty of trianon negotiations.jpg|minijatura|Potpisivanje [[Trianonski sporazum|sporazuma u Trianonu]], 1920.]]

Mađari se nisu lako pomirili s gubitkom Međimurja te su sve nade polagali u diplomaciju. O ulasku hrvatske vojske u Međimurje odmah su izvijestili [[Mirovna konferencija u Parizu|Mirovnu konferenciju u Parizu]], a ona je zatražila objašnjenje od Vrhovnog zapovjedništva srpske vojske u [[Beograd]]u. Srbi su [[30. siječnja]] [[1919.]] izvijestili Mirovnu konferenciju da se vojna intervencija u Međimurju dogodila prije nego su oni preuzeli zapovjedništvo u bivšim zemljama [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] te da su vojne operacije izvršene od strane lokalne vlade.

Iako se život postupno normalizirao, ipak je hrvatska uprava tretirana kao privremeno stanje koje za svoje razrješenje čeka odluku Mirovne konferencije u Parizu. Kad je u ožujku 1919. u Mađarskoj izbila revolucija, pregovori su prekinuti. Kad su nastavljeni, u Međimurju je boravila međunarodna vojna komisija za razgraničenje, te se na licu mjesta uvjerila u hrvatski karakter Međimurja. Vodeći se principom samoodređenja naroda, Mirovna konferencija je odlučila da Međimurje pripadne Kraljevini SHS. [[Trianonski sporazum|Mirovnim ugovorom potpisanim u Trianonu]] [[4. lipnja]] [[1920.]] Mađari su se, uz protest, odrekli svih teritorija koji su pripali [[Kraljevina SHS|Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca]].

=== Drugi svjetski rat ===
[[Datoteka:Perivoj Zrinskih, Čakovec - Obelisk poginulima u 1.svj.ratu u proljeće 2014.jpg|mini|Obelisk u spomen Međimurcima poginulima u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] nalazi se u [[Perivoj Zrinskih|Perivoju Zrinskih]] u [[Čakovec|Čakovcu]] (izgled u rano proljeće 2014., u godini obilježavanja stote obljetnice početka tog rata)]]
[[Datoteka:99. Obljetnica oslobođenja Međimurja 1918. - gardist.jpg|mini|Obilježavanje obljetnice Dana donošenja [[Dan donošenja Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države|Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države]], koji je proglašen spomendanom u Republici Hrvatskoj, održano je u [[Čakovec|Čakovcu]] 9. siječnja 2018.g.]]

U [[Travanjski rat|Travanjskom ratu]], Horthyjeva Mađarska je okupirala Međimurje i jednostrano ga pripojila. To je do kraja rata ostao glavni razlog napetosti između NDH i Mađarske, a odnosi su u jednom trenutku bili tako loši da se prijetilo prijekidom diplomatskih veza. Postrojbe Bugarske vojske, Sovjetske Crvene armije i [[NOVJ]] konačno su oslobodile Međimurje u travnju 1945. godine.<ref>Vladimir Kapun, [http://www.medjimurje.hr/clanak/3127/2015-03-24/rtu-kraj-zivjela-sloboda Ratu kraj - živjela sloboda!], medjimurje.hr, 30. ožujka 2015., pristupljeno 25. kolovoza 2015.</ref>

== Vidi još ==
*[[Međimurje pod ugarskom vlašću]] 
*[[Raspad Austro-Ugarske]]
*[[Država SHS]]

== Literatura ==
*[http://povijest.net/pripreme-za-konacno-oslobodenje-medimurja/ Horvat, Damir, prof.: Pripreme za konačno oslobođenje Međimurja, Hrvatski povijesni portal], 16. travnja 2010. 
*[http://povijest.net/oslobodenje-medimurja-24-12-1918/ Horvat, Damir, prof.: Oslobođenje Međimurja 24. 12. 1918., Hrvatski povijesni portal], 23. travnja 2010. 
*{{Citiranje knjige
  | first=Pavičić
  | last=Slavko
  | title=Hrvatska vojna i ratna poviest i Prvi svjetski rat
  | at=
  | pages=
  | location=Zagreb
  | publisher=Hrvatska Knjiga
  | year=1943. 
  | isbn=
  | url=
  | ref=refPavičić
}}

== Izvori ==
{{izvori|2}}

{{Hrvatska u Prvom svjetskom ratu}}

[[Kategorija:Povijest Međimurja]]
[[Kategorija:Hrvatska povijest (1790. – 1918.)]]
[[Kategorija:Austro-Ugarska]]
[[Kategorija:Hrvatske bitke]]