Vidi kôd stranice Cinkov sulfid

<!--'''Cinkov sulfid'''-->{{Infookvir kemijski spoj
| formula                = ZnS 
| slika                  = ZnS powders2.jpg
| slika_opis             = Prah cinkovog sulfida s različitim koncentracijama slobodnog sumpora.
| slika1                 = 
| slika_opis1            = 
| IUPAC nomenklatura     = Cinkov sulfid
| ostala imena           = 
| CAS                    = 1314-98-3
| EC                     = 
| UN                     = 
| RTECS                  = ZH4810000
| molarna masa           = 97,474 g·mol<sup>−1</sup> 
| molekulska masa        = 
| izgled                 = bijela krutina
| gustoća                = 4,090 g·cm<sup>−3</sup>
| tališteK               = 2 120 K
| tališteC               = 1 850 °C
| vrelišteK              = 
| vrelišteC              = 
| tlak para              = 
| topljivost             = Neznatna
| dipolni moment         = 
| slika2                 =
| slika_opis2            = 
| oblik molekule         = Tetraedarski 
| izvor znkops           = 
| znakovi opasnosti      = Odvoji od jakih kiselina
| NFPA 704               = {{NFPA 704 |H = 1 |F = 0| R = 0}}
}}

'''Cinkov sulfid''' (ZnS) u prirodi se javlja u dvije [[Kristalna rešetka|kristalne modifikacije]]: kubičnoj kao [[sfalerit]] (sa strukturom analognoj [[dijamant]]u) i u heksagonskoj kao [[vurcit]], čija se struktura razlikuje od sfaleritne samo u uzajamnoj orijentaciji pojedinih tetraedara. Cinkov sulfid se dobiva iz otopine cinkova sulfata taloženjem topljivim sulfidima. Koristi se kao bijela [[boja]], sâm ili kao sastojak [[litopon]]a, smjese cinkova sulfida i barijeva sulfata. Kristalizirani cinkov sulfid koji sadrži malo teških [[metal]]a služi za izradu [[detektor]]a za [[Ionizirajuće zračenje|ionizirajuće]] i [[rendgensko zračenje]] te za [[zaslon]]e [[Katodna cijev|katodnih cijevi]], jer svjetluca djelovanjem toga zračenja, odnosno [[Katodne zrake|katodnih zraka]].

Cink i njegovi spojevi [[otrov]]ni su, no bez cinka život nije moguć jer se on nalazi u mnogim [[enzim]]ima važnima za život. U [[kemijski spoj|kemijskim spojevima]] je cink [[Valencija (kemija)|dvovalentan]]. <ref> '''cink''', [https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11896] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 22. 6. 2020. </ref>

== Dobivanje ==
Dobiva se iz otopine cinkova sulfata [[taloženje]]m topljivim sulfidima. Također se može dobiti miješanjem cinka u prahu u rastaljenom sumporu u stehiometrijskom omjeru.

== Upotreba ==
Sam se koristi kao bijeli [[pigment]] plastičnim masama (na primjer [[linoleum]]u, mliječnome staklu), al najčešće kao sastojak bijele boje [[litopon]]a (smjesa cinkova sulfida i barijeva sulfata). Dodatkom [[mangan]]a i [[Bakar (element)|bakra]] u tragovima u sfaleritnu strukturu ZnS postaje vrlo osjetljiv na ionizirajuće zračenje pokazujući učinak [[Luminiscencija|luminiscencije]]. Takav kristaliziran cinkov sulfid, koji sadrži malo teških metala, služi za izradbu [[detektor]]a za ionizirajuće i rendgensko zračenje, te za zaslone katodnih cijevi (na primjer [[televizija|televizijski]] zaslon, rendgenski zaslon), jer svjetluca djelovanjem toga zračenja, odnosno katodnih zraka.

=== Cinkov sulfid kao pigment ===
{{glavni|Bijeli pokrivni pigment}}

'''Cinkov sulfid''' ZnS pojavljuje se u prirodi kao mineral [[sfalerit]], rjeđe kao vurcit. Proizvodi se reakcijom otopine [[natrij]]evog sulfida s otopinom neke cinkove [[soli]], obično cinkovog sulfata:

:<math> \mathrm{Zn^{2+}} + \mathrm{SO_4^{2-}} + 2\,\mathrm{Na^{+}} + \mathrm{S^{2-}} \rightarrow \mathrm{ZnS}+ 2\,\mathrm{Na^{+}} + \mathrm{SO_4^{2-}} </math> 

Kako se takve otopine cinkovih soli dobivaju iz [[Mineralne sirovine|ruda]], sadrže i primjese soli različitih metala. Te se primjese moraju iz otopine prije reakcije praktički kvantitativno ukloniti jer su sulfidi ostalih metala obojeni, pa bi inače bijeli cinkov sulfid, onečišćen tim primjesama, bio kao pigment potpuno neupotrebljiv. Stoga se otopina cinkove soli prvo obrađuje [[plin]]ovitim [[klor]]om, pri čemu se uklanjaju [[željezo]] i [[mangan]], a zatim se [[Redukcija|redukcijom]] pomoću cinkova praha odstranjuju svi još prisutni teški metali plemenitiji od cinka (kadmij, olovo, [[nikal]], [[kobalt]], [[Bakar (element)|bakar]], [[srebro]] i tako dalje). Nakon reakcije s natrijevim sulfidom iz otopine se istaloži cinkov sulfid s prosječnim promjerom čestica oko 0,015 [[metar|μm]]. Talog se filtrira, suši i peče na temperaturi 650 °C pri čemu se prosječna veličina čestica poveća na 0,35 μm, što je prijeko potrebno da bi cinkov sulfid poprimio svojstva pigmenata. Kalcirani proizvod se pere razrijeđenom kiselinom da se uklone zaostale soli i ako je slučajno nastao cinkov oksid. Pigment se filtrira, suši, melje i pakuje u vreće. 

Cinkov sulfid ima niži indeks loma svjetlosti od titanijevog dioksida i manje je otporan prema djelovanju kiselina i atmosferilija. Međutim, cijenjen je zbog svojih vrlo dobrih optičkih svojstava, čistoće bijelog tona, postojanosti na svjetlu i zbog povoljnih [[Reologija|reoloških]] svojstava. Zbog toga se cinkov sulfid upotrebljava kao bijeli pigment u proizvodnji [[plastika|plastičnih masa]] (posebno poliolefina), [[papir]]a, [[emajl]]a, tiskarskih boja te boja i lakova za unutarnju upotrebu. U pečenim lakovima pokriva žućkasti ton veziva koji nastaje na visokim temperaturama pečenja, osobito u akrilnim i silikonskim [[nalič]]ima. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}
* ''Tehnički leksikon'', Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. {{ISBN|978-953-268-004-1}}, str. 112.

[[Kategorija:Spojevi cinka]]
[[Kategorija:Boje]]