Vidi kôd stranice Kraljevsko hrvatsko domobranstvo

<!--'''Kraljevsko hrvatsko domobranstvo'''-->{{izdvojeni članak|prosinac 2015.}}
{{Infookvir vojna postrojba
|naziv                            = Kraljevsko hrvatsko domobranstvo<br>Kraljevsko hrvatsko-ugarsko domobranstvo
|slika                            = [[Datoteka:Coat of Arms of the Royal Croatian Home Guard.svg|200px]]
|opis slike                       = Oznaka na kapi časnika kraljevskog hrvatskog domobranstva u [[1. svjetski rat|1. svjetskom ratu]]
|osnovana datum                   = [[5. prosinca]] [[1868.]]  
|ukinuta datum                    = [[1918.]] 
|period                           = 
|država                           = {{ZD+X/A|A-U}}<br>{{ZD+X/T|TRO}}
|odanost                          = [[File:Wappen Habsburg-Lothringen Schild.svg|23px|link=]] [[Habsburg|Habsburška kuća]]
|grana                            = 
|vrsta                            = 
|uloga                            = 
|specijalizacija                  = 
|veličina                         = 
|zapovjedna struktura             =
|vojarna oznaka                   = 
|sjedište                         = Zagreb
|nadimak                          = 
|zaštitnik                        = 
|geslo                            = ''Za kralja i Domovinu''
|boje                             = [[File:Colors k.k. Domobranstvo.PNG|140px]]
|marš                             = 
|maskota                          = 
|obljetnica                       = 
|oprema                           = 
|oprema oznaka                    = 
|bitke                            = [[Zaposjedanje BiH 1878.]]<br>[[Prvi svjetski rat]]<br>[[Oslobađanje Međimurja]]
|bitke oznaka                     = 
|odlikovanja                      = 
|raspuštena                       =  
|zapovjednik1                     = [[Vilim Klobučar]] (zadnji)
|zapovjednik oznaka               = Vrhovni zapovjednik kraljevskog ugarskog domobranstva
|trenutačni zapovjednik           =
|trenutačni zapovjednik oznaka    =
|zapovjednik2                     = [[Mihael Mihaljević]] (zadnji)
|zapovjednik2 oznaka              = Zapovjednik
|ceremonijalni zapovjednik        = 
|ceremonijalni zapovjednik oznaka = 
|istaknuti zapovjednici           = [[Miroslav Kulmer]]<br>[[Stjepan Sarkotić]]<br>[[Svetozar Borojević]]
|simbol raspoznavanja             = 
|simbol raspoznavanja oznaka      = 
|simbol raspoznavanja 2           = 
|simbol raspoznavanja 2 oznaka    = 
|simbol raspoznavanja 3           = 
|simbol raspoznavanja 3 oznaka    = 
|simbol raspoznavanja 4           = 
|simbol raspoznavanja 4 oznaka    = 
}}
'''Kraljevsko hrvatsko domobranstvo'''<ref name="Kuk"/><ref name="prim"/><ref name="bra"/><ref name="sabor">Saborski dnevnik Kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Opseg 2, LXXI. sjednica održana 12. siječnja 1884., str. 1001.</ref> ili '''Kraljevsko hrvatsko-ugarsko domobranstvo''',<ref name="spomenica"/><ref name="krl"/> ponegdje (uglavnom u stranoj literaturi) i '''Hrvatsko-slavonsko domobranstvo''',<ref>[http://www.ffzg.unizg.hr/pov/pov2/file.php?folder=silabusi0809&file=izb_zemlje_ugarske_krune ''Zemlje ugarske krune 1880.-1914. u svjetlu statističkih izvora'', Odsjek za povijest [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu]]]</ref><ref>[http://othes.univie.ac.at/5455/1/2009-06-15_0400191.pdf Ewelina Suchorzebska: ''Zur Geschichte der polnischen Militärsprache in der Habsburgermonarchie'', [[Bečko sveučilište|Universität Wien]], 2009.]{{Citat|...ein gemeinsames Heer und eine gemeinsame Marine unter einem Reichskriegsminister vor, außerdem drei Landwehren, eine österreichische, eine ungarische und eine kroatisch-slawonische.|Zur Geschichte der polnischen Militärsprache in der Habsburgermonarchie, s.16}}</ref> ([[Njemački jezik|njem.]] ''Kroatisch-slawonische Landwehr'',<ref>[http://www.biographien.ac.at/oebl?frames=yes Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950, Bd. 4 (Lfg. 19, 1968), S. 343; Friedrich (Miroslav) Gf. (1814-1877), Generalmajor]</ref> [[Mađarski jezik|mađ.]] ''Horvát-szlavon Honvédség''<ref>{{hu icon}} ''A Pallas nagy lexikona'' IX, (1895.), Budimpešta: Pallas; [http://mek.oszk.hu/00000/00060/html/049/pc004915.html "Horvát-Szlavonország"]</ref>) bile su teritorijalne snage na području [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Kraljevine Hrvatske i Slavonije]] u sastavu [[Austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]] od 1868. do 1918. Nastalo je nakon [[Hrvatsko-ugarska nagodba|hrvatsko-ugarske nagodbe]], a posebnost hrvatskog domobranstva odražavala je autonomiju Hrvatske i Slavonije u sklopu [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]. Kraljevsko hrvatsko domobranstvo je, uz austrijsko i ugarsko, ''de facto'' bilo jedno od tri posebna domobranstva u sastavu Austro-ugarske vojske.<ref>István Deák: Der k. (u) k. Offizier 1848– 1918, Beč – Köln – Weimer, 1991., str. 72.{{citat|Oba zakona predviđaju zajedničku vojsku i mornaricu podčinjenu državnom ratnom ministru, te tri domobranstva, naime austrijsko, ugarsko i hrvatsko-slavonsko (Die beiden Wehrgesetze sahen ein gemeinsames Heer und eine gemeinsame Marine unter einem Reichskriegsminister sowie drei Landwehren, nämlich eine östrreichische, eine ungarische und eine kroatisch-slawonische, vor.)|István Deák}}</ref> Postrojbe domobranstva sudjelovale su u [[Zaposjedanje BiH 1878.|zaposjedanju Bosne i Hercegovine]] 1878., no najvažniju ulogu odigrale su u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]]. Domobranstvo je (kao prva moderna vojska s hrvatskim obilježjima) zbog tradicijske važnosti dvaput kasnije obnavljano (1941. – 1944. i 1991. – 2003.).

== Nastanak 1868. ==
[[Datoteka:Miroslav Kulmer (stariji).jpg|180px|minijatura|lijevo|[[Miroslav Kulmer (stariji)|grof Miroslav Kulmer]] (1814. – 1877.), podmaršal i prvi zapovjednik hrv.-slav. domobranstva]]
[[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarskom nagodbom]] [[1867.]] osnovana je zajednička [[austro-ugarska vojska]], koja se dijeli na stalnu vojsku i [[Austro-ugarska ratna mornarica|bojno pomorstvo]], domobranstvo (posebno za [[Cislajtanija|austrijski]], posebno za [[Translajtanija|ugarski dio]] [[Austro-Ugarska|Monarhije]]) te isto tako i [[Pučki-ustaše|pučki ustanak]].<ref name="ustroj">[http://hrcak.srce.hr/10513 Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868. – 1914., Arhivski vjesnik, No.43 Ožujak 2001.]</ref> Zajednička vojska ima zadaću braniti [[Austro-Ugarska|dvojnu monarhiju]] protiv ''"izvanjskog neprijatelja i uzdržavati red i sigurnost u zemlji"''.<ref name="ustroj"/> Domobranstvu je zadaća podupirati zajedničku vojsku i braniti granice od napada te iznimno za održavanje reda i sigurnosti.<ref name="ustroj"/> Pučki se ustanak predviđa kao krajnja obrambena mjera u ratu u slučaju prodora neprijatelja na teritorij [[Austro-Ugarska|Monarhije]].<ref name="ustroj"/> Vojna obveza u zajedničkoj vojsci traje 10 godina (3 godine u postrojbi i 7 godina u pričuvi), a u domobranstvu 12 godina (2 godine u postrojbi i 10 godina u pričuvi).<ref name="ustroj"/>

Sukladno tome, ustrojeno je ugarsko kraljevsko (pod imenom ''[[Kraljevsko Ugarsko Domobranstvo|honvédség]]'') i austrijsko carsko (pod imenom ''landwehr'') domobranstvo. Međutim, bilo je izuzetno osjetljivo pitanje vojne organizacije [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Hrvatske i Slavonije]] (tada u ugarsko-hrvatskoj polovici države) jer [[Hrvati]] ne bi prihvatili biti dio honvédséga, zapravo vojske protiv koje su se pod [[Josip Jelačić|Jelačićem]] borili [[Hrvatska u Revoluciji 1848.|1848]]. Ipak, [[Hrvatsko-ugarska nagodba|hrvatsko-ugarskom nagodbom]] u ljeto 1868. vojni i poslovi obrane postali su zajednička ugarsko-hrvatska nadležnost. Tako je pri rješavanju ovih dvojbi došlo do žestokih prijepora, gdje se posebno istakao grof [[Miroslav Kulmer]], [[general]], rođeni [[Popis poznatih osoba grada Zagreba|Zagrepčanin]]. On je predložio da se nova vojska u Hrvatskoj ne zove ''"honvédség"'' nego "domobranstvo". Tu svoju zamisao vrlo uspješno je obranio i pred samim carom [[Franjo Josip I.|Franjom Josipom I]].

Pregovori oko stvaranja hrvatsko-slavonskog domobranstva su dugo trajali i bili vrlo tegobni. Hrvati su ustrajali u svoja četiri osnovna zahtjeva:
# hrvatski vojni obveznici moraju služiti svoj obvezni vojni rok isključivo na području Hrvatske i Slavonije,
# izobrazba pripadnika domobranstva odvijat će se isključivo na [[Hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]],
# dopuna domobranstva časništvom i dočasništvom obavljat će se školovanjem u domobranskoj akademiji i kadetskim školama,
# hrvatske postrojbe nosit će hrvatska imena i imena hrvatskih gradova u kojima će biti posada zapovjedništva.
[[Datoteka:Levin Rauch.jpg|mini|200px|Ban [[Levin Rauch]] predvodio je [[Hrvatsko-ugarska nagodba|pregovore]] oko domobranstva. Augustu Dutkoviću, vladinom izaslaniku u Budimpešti, napominjao je: ''"Nastojite izposlovati, da se novo ustrojena inštitucija prozove hrvatsko-ugarskim domobranstvom, jer tako ponos naše zemlje i interes države zahtieva..."''<ref>Pliverić, 1907., str. 21.</ref>]]
U početku su takvi zahtjevi bili jednostavno neprihvatljivi drugoj pregovaračkoj strani, ali se upornost hrvatskih pregovarača s vremenom isplatila. Članci 7. i 57. hrvatsko-ugarske nagodbe potvrđene od vladara [[8. studenoga]] [[1868.]] godine bili su temelj osobitog položaja postrojbi [[Kraljevsko ugarsko domobranstvo|kraljevskog ugarskog domobranstva]] u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, koji će biti utvrđen i u svim zakonima o domobranstvu do sloma Austro-Ugarske.<ref>Pojić, Milan: [http://hrcak.srce.hr/10513 "Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868. – 1914."], Arhivski vjesnik, No.43 Ožujak 2001.{{Citat|Čl. 7. "Zajednički su poslovi nadalje: dozvoljavanje novaka, zakonodavstvo za obranbeni sustav i vojnu dužnosti ... b) da se novaci iz kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije uvrstiti imadu u vojne pukovnije istih kraljevina ..." <br>čl. 57. "Za organe zajedničke vlade ustanovljuje se također hrvatski jezik službenim jezikom unutar granica kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije."|[[Hrvatsko-ugarska nagodba]], 1868.}}</ref> Time su u cijelosti prihvaćeni zahtjevi hrvatske strane. Završni čin formiranja domobranstva na području Hrvatske i Slavonije dogodio se [[5. prosinca]] 1868. godine, kada je zajednički [[Ugarsko-hrvatski sabor]] donio zakonski članak 41. o Domobranstvu. Zakon je potvrđen ([[Sankcija|sankcioniran]]) i proglašen u donjem domu (kući zastupnika) [[5. prosinca]], a [[6. prosinca]] u gornjem domu (kući velikaša) zajedničkog Hrvatsko-ugarskog sabora u [[Budimpešta|Budimpešti]].<ref name="ustroj"/> Tim Zakonom je bilo određeno da je zapovjedni jezik u domobranstvu u Hrvatskoj i Slavoniji [[hrvatski]], da časnici mogu biti samo državljani Hrvatske i Slavonije, a zastava postrojbi bila je uokvirena [[Hrvatska zastava|hrvatskom trobojnicom]].

U [[Cislajtanija|austrijskom dijelu monarhije]] u svim domobranskim postrojbama zapovjedni jezik je bio [[njemački]], tako da su, pored [[Mađari|Mađara]], Hrvati bili jedini narod u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] koji je imao vojne postrojbe s imenima na svom jeziku, s povlasticom posebnih pukovnijskih zastava, (barem na papiru) pod svojim časnicima i sa svojim zapovjednim jezikom. U postrojbama hrvatskog domobranstva, hrvatski nije bio samo vojno-zapovjedni jezik, već i jedini jezik komunikacije unutar i između pukovnija i njiihovih nadređenh.<ref name="ch"/> U usporedbi sa Zajedničkom vojskom, vojnici i časnici domobranstva živjeli su u gotovo jednojezičnom svijetu.<ref name="ch">Catherine Horel: [http://hw.oeaw.ac.at/?arp=0x0022dcf3 Soldaten zwischen nationalen Fronten;  Die Auflösung der Militärgrenze und die Entwicklung der königlich-ungarischen Landwehr (Honvéd) in Kroatien-Slawonien 1868–1914], Der Soldat, Nr. 21, 04.11, 2009, S.  177 - 202, {{ISBN|978-3-7001-6496-8}}</ref>

=== Ime domobranstva ===

Različita stajališta hrvatske i ugarske strane odrazila su se i na nazivu i znakovlju postrojbi. Ni u jednom zakonskom članku nije navedeno službeno ime domobranstva, pa su od 1868. do 1870. hrvatske postrojbe i zapovjedništva koristile nazive ''kraljevsko hrvatsko domobranstvo'', ''hrvatsko-slavonsko domobranstvo'' i sl.<ref name="spomenica">Josip Pliverić: Spomenica o državnopravnih pitanjih hrvatsko-ugarskih, Zagreb, Kraljevsko zemaljska tiskara, 1907., str. 20.-31.</ref> Nakon toga, hrvatska i ugarska strana su se dogovorile te je domobranstvo kompromisno službeno nazvano ''hrvatsko-ugarskim'' ili ''ugarsko-hrvatskim''.<ref name="spomenica"/> Između 1870. i 1874. taj dogovor je dosljedno provođen.<ref name="spomenica"/> No, već [[1875.]] u Hrvatskoj [[Narodna stranka|narodnjaci]] se bune zbog jednostrane [[Ugarska|ugarske]] odluke o nazivanju hrvatskog domobranstva ''ugarskim''.<ref name="prim">[http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=58a00cbc-c373-4c09-b766-57e319c53bc3 "Narodnjačka čestitka hrvatskoj domovini"], Primorac, list za politiku, narodno gospodarstvo i pomorstvo, br. 117., Kraljevica, 30. prosinca 1875., str. 1 (231)</ref> Na [[sabor]]skoj sjednici [[7. studenog]] [[1878.]] [[Ivan Kukuljević]] upozorio je da je ugarska vlada domobranstvo pri njegovom stvaranju [[1868.]] nazvala Kraljevskim hrvatskim domobranstvom, kasnije je počela koristiti naziv Kraljevsko ugarsko-hrvatsko domobranstvo, da bi ga vrlo brzo jednostavno nazvala Kraljevsko ugarsko domobranstvo.<ref name="Kuk">[http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=325ad28f-770e-476d-9c70-237b6c1a3447 "Izvještaj sa sjednice Sabora"], Primorac, list za politiku, narodno gospodarstvo i pomorstvo, br. 136., Kraljevica, 12. studenog 1876.,</ref> Istu interpelaciju banu na sjednici sabora 1884. podnio je i zastupnik [[Josip Majcen]], upozorivši i na kršenje zakona s ugarske strane što se tiče nametanja mađarskog jezika, premještanja hrvatskih časnika u Ugarsku i nemogućnosti napredovanja hrvatskim časnicima ukoliko ne znaju mađarski.<ref name="sabor"/>

=== Znakovlje ===

[[Hrvatski grb]]ovi na kapama domobrana i [[časnik]]a oko 1870. zamijenjeni su [[Zemlje Krune sv. Stjepana|ugarsko-hrvatskima]].<ref name="Kuk"/><ref name="grb">[http://public.carnet.hr/hpm/p0139002.htm [[Hrvatski povijesni muzej]], Čako (tvrda kapa) domobranskog časnika, 1868. g.]</ref> Saborski zastupnik [[Milan Amruš]] u svojoj interpelaciji [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|hrvatskoj vladi]] na [[sabor]]skoj sjednici [[19. studenog]] [[1896.]] zatražio je reakciju vlade zbog toga što su hrvatski domobrani na taborskim kapama nosili mađarizirane, a ne hrvatske [[inicijal]]e imena [[Franjo Josip I.|cara i kralja Franje Josipa I.]]<ref>[http://books.google.hr/books?id=72MtAQAAMAAJ&pg=PA2851&lpg=PA2851&dq=53+infanterie+regiment+zagreb&source=bl&ots=IKs9dcF2nA&sig=FEPLPJb7dxqT6NPJn9CiQmRb9e0&hl=hr&sa=X&ei=nn-kUOeoKeer0AH2woCACQ&ved=0CDcQ6AEwBQ#v=onepage&q=53%20infanterie%20regiment%20zagreb&f=false Stenografski zapisnici Sabora Kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, petogodište 1892. – 1897., od CXLII do uključivo CLXXVIII saborske sjednice, od 19. studenoga 1896. do 29. travnja 1897., Svezak V, Godina 1896./7., str. 2840., 142. sjednica, 19. studenog 1896.]</ref> Naime, na [[Mađarski jezik|mađarskom]] one glase I.F.J., a na hrvatskom F.J.I.

=== Vojno nazivlje ===

Pošto je u [[Trojednica|Hrvatskoj]] uvedeno domobranstvo, a u službi mu bio ozakonjen [[hrvatski jezik]], trebalo je prevesti cijeli vojnički pravilnik i sve naredbe na [[hrvatski]]. Tadašnji zapovjednik domobranstva [[Miroslav Kulmer]] smatrao je da bi to najbolje mogao učiniti [[Bogoslav Šulek]].<ref name="sulek"/>

{{citat|On dodje jednom sam k Šuleku, te mu se potuži, kako se s magjarske strane hoće silom, da u naše domobranstvo uvedu kao zapovjedni magjarski jezik, tobože da se hrvatskim jezikom ne bi moglo zapovijedati, ne imajući vojničke literature. Zato ga je došao moliti, ne bi li on, budući i magjarskom jeziku vješt, htio prevesti njekoliko knjiga, koje su namijenjene domobranstvu. Šulek se lati posla i prevede za kratko vrijeme 20 takvih knjižica.<ref name="sulek">[http://kovceg.tripod.com/sulek_vince.htm Zlatko Vince, Putovima hrvatskog književnog jezika, SNL, Zagreb 1978; Vince, Zlatko, 1990: Putovima hrvatskoga književnog jezika, Lingvističko-kulturnopovijesni prikaz filoloških škola i njihovih izbora, Nakladni zavod Matice hrvatske: Zagreb.]</ref>|J. Torbar. Ljetopis, knj. II. str. 175—176.}} 
[[Datoteka:Sluzbovnik.JPG|200px|mini|desno|[[Bogoslav Šulek|Šulekov]] ''Službovnik'', [[1897.]]]]
Od [[1870.]], nekoliko godina prevodio je i objavljivao [[Bogoslav Šulek|Šulek]] niz knjižica iz vojničkoga područja koje su postupno izlazile pod naslovom ''Naredbenik za kraljevsko hrvatsko-ugarsko domobranstvo''.  One su se u Šulekovu prijevodu kasnije pretiskavale, npr. ''Službovnik za Kraljevsko ugarsko domobranstvo, Dio drugi.'',  ''Drugo izdanje Službovnika od god. 1875. Budimpešta, 1888'' ili ''Službovnik za kraljevsko ugarsko domobranstvo, Dio treći, Pješačtvo. Budimpešta 1890''.

[[Krleža]] u djelu [[Hrvatski bog Mars]] dodaje na kraju ''Tumač domobranskih i stranih riječi i pojmova''.<ref name="krl"/> Među ostalim tu ćemo naći protumačene i ove riječi: ''budnica'', ''čarkar'' (domobranski naziv za vojnika pojedinca u streljačkom lancu, strijelac), ''čašće'' (domobranski naziv za podoficirske činove, "šarže"; obuhvaćale su sljedeće činove: razvodnik, desetnik, vodnik, narednik), ''daljinar'' (domobranski naziv za podoficira kod infanterije, koji utvrđuje udaljenosti od ciljeva), ''desetnik'', ''domobranstvo'', ''dvočlan'', ''glavokret'', ''hodna satnija'', ''jednogodišnji dobrovoljac'', ''letica'' (balistička krivulja, koju opisuje ispaljeno tane), ''mazda'' (odmazda, domobranski naziv za onu plaću, što su je primali vojnici), ''nabojnjača'', ''na prevjes'' (domobranska zapovijed za skidanje puške s ramena), ''odstup'', ''oramiti pušku'' (pušku na rame baciti), ''postroj'', ''puškohvat'' (domobranski naziv za vježbe s puškom), ''razvodnik'', ''roj'' (odred od nekoliko vodnika u vodu, desetina), ''rojna pruga'', ''rukovati'', ''satnija'', ''satnik'', ''službovnik'', ''ščetani red'' (zatvorena trupna formacija. Od četa, s-četan, ščetan), ''udjelba'' (vojnikovo mjesto u formaciji — vodu, četi), ''unovačiti'', ''ustupiti'' (domobranski naziv za: stupiti u red, svrstati se u stroj; germanizam prema ''eintreten''), ''vitlači'' (domobranski naziv za uvijače, suknene vrpčaste gamaše, kojima se obavija potkoljenica), ''vježbovnik'' itd.<ref name="krl"/>

Mnoge riječi koje je [[Bogoslav Šulek|Šulek]] preuzeo iz naroda, preveo ili sam stvorio ([[bojnik]], bojovnik, [[desetnik]], [[razvodnik]], [[vodnik]]) trajno su ostale u hrvatskom jeziku te i danas čine osnovu hrvatskog vojnog nazivlja.

== Prijepori ==
{{U wikicitat}}
[[Datoteka:Čako 1878.png|150px|mini|desno|Tvrda kapa (čako) hrvatskog domobranstva od 1870-ih s [[Zemlje Krune sv. Stjepana|ugarsko-hrvatskim]] grbom umjesto grba [[Trojednica|Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]]]]

Zbog iznimno složenog položaja Hrvatske te državnopravnog uređenja Austro-Ugarske u cijelosti, što se odrazilo i na oružane snage, Kraljevsko hrvatsko domobranstvo tijekom svog postojanja pokušavalo je pomiriti brojne suprotnosti i paradokse. O tome najbolje svjedoči [[Miroslav Krleža]] u svojoj noveli ''Smrt Florijana Kranjčeca'', a isti se odlomak nalazi i pod natuknicom ''"domobran"'' u rječniku pojmova zbirke pripovijesti ''[[Hrvatski bog Mars]]''.

{{citat4|2=U smislu madžarske [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Nagodbe]] s [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojednom Kraljevinom Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom]] ([[1868.]]), bilo je doista problematično što da se učini s [[honved|honvéd]]skim četama između Save i Drave, na području kraljevstva koje je [[Toma Bakač|Bakačevu]] devizu: "regnum regno" smatralo aksiomom. Poslije [[Hrvatska u Revoluciji 1848.|sloma četrdeset osme]], crno-žuti stupovi međaši s Korduna jednostavno su se protegli do Drave, i sve su romantične ilirske puntarije o slavenskom carstvu nestale s dnevnoga reda kao izbrisane u dvadeset i četiri sata. Sada je bila vrlo delikatna stvar tu nesretnu kraljevinu zaprisegnuti na crveno-bijelo-zelene trobojnice i tu na njenom kraljevskom suverenom području osnivati [[Lajos Kossuth|košutovske]] honvédske kadere, kada se dobro znalo da je [[Narodni pokret 1903. godine|kraljevina planula sva od mora do posavskih šuma i močvara baš protiv tih istih madžarskih barjaka]]. Tako se u bečkim mozgovima (poslije dugog razmišljanja) rodila neobična, zapravo ingeniozna misao i tako su se u smislu naredaba i paragrafa "Reda i Rada i Zakona" osnovali na teritoriju Kraljevine Hrvatske madžarski honvédski bataljoni, nazvani tu između Save i Drave domobranskim, madžarskim, hrvatsko-slavonskim bataljonima sa hrvatskim službenim jezikom i hrvatskim zastavama, žigosanim tzv. zajedničkim madžarskim anđeoskim grbom Szent Istvána. Narod je ove honvédske nakaze u svijetlocrvenim čakširama primio po čitavoj zemlji sa smijehom i nitko nije kod nas živ vjerovao da će ovi "crvendači i jopci" ili "paradajzeri" - "gromobrani" dugo dizati galamu svojim magarećim bubnjevima po slavnoj nam kraljevini. (...) Honvédi su dakle kod nas primljeni kao smiješna operetna domobranska glupost, i nitko nije kod nas znao što je zapravo s njima? Jesu li hrvatski domobrani naši crveno-bijelo-modri domobrani haramije graničari ili su crno-žuti soldati carski? Zašto domobranski oficiri nose carske porte-épée kada nisu carski oficiri nego madžarski i kraljevski i hrvatski? Zašto nose madžarske grbove kada su pukovnijske zastave hrvatske i kada je to evidentna povreda naših ustavnih prava u smislu [[Sabor u Cetinu|cetinskog izbora]], [[Pragmatička sankcija (1713.)|pragmatike]] i [[Listopadska diploma|listopadske diplome]]? Zašto im komandira madžarski kralj, a domobran se zaklinje na [[Carevka|carevku]], a madžarski kralj po ustavu nije krunjen hrvatskom krunom, i madžarska je himna protuzakonita? I što će onda biti s domobranstvom ako se dogodi da naše čete opet [[Austrijsko-sardinijski rat|pođu u Lombardiju, na Veronu i Sommacampagnu]], i kad u tome slučaju, izvan svake sumnje, ne će igrati ulogu domobrana, jer ne će braniti dom, kao što to nije bilo ni četrdeset osme ni šezdeset šeste, ni prije ni poslije toga, pak prema tome ne će biti domobrani nego jurišnici i navalnici? Ako su naši domobrani doista pravi hrvatski domobrani, trebalo bi da brane naš hrvatski dom protiv Madžara, jer je taj naš dom od madžarske supremacije stalo ugrožen. A što će biti s njima ako madžarski kralj navijesti rat austrijskome caru? Kamo će hrvatski domobrani u tom međunarodnopravno neobično zanimljivom slučaju? Jedanput su išli za cara četrdesetosme pak su zato danas proglašeni veleizdajnicima! Ako su domobrani doista naša narodna vojska, onda bi trebalo da pjevaju: ''"Prosto zrakom ptica leti"'' i ''"[[Još Hrvatska ni propala]]"'', a ne neku madžarsku himnu, koju nitko ne razumije, a zvuči neobično smiješno i sjeća nas debrecinskih kobasica i paprika-špeka i [[MÁVAG|madžar-alam-vašutaka]].<ref name="krl">[[Miroslav Krleža]], [[Hrvatski bog Mars]] 1965, str. 456.</ref>}}

== Ustroj ==
[[Datoteka:Mapa c.k. garnizonow (Landwehra) 1898.jpg|200px|mini|desno|Razmještaj [[austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]], [[1898.]]]]
U [[Hrvatska i Slavonija|Hrvatskoj i Slavoniji]] temeljnim zakonom o domobranstvu iz [[1868.]] uspostavljeno je VI. hrvatsko-slavonsko okružno zapovjedništvo u Zagrebu. Ono je bilo najviša vojno-upravna oblast za domobranske postrojbe na ozemlju [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Kraljevina Hrvatske i Slavonije]]. Godine [[1871.]] povećanjem broja domobranskih okružja zagrebačko hrvatsko-slavonsko okružje postaje VII. U početku su od vojnih obveznika na području [[Hrvatska i Slavonija|Hrvatske i Slavonije]] ustrojene četiri [[Bojna|bojne (bataljona)]]: Varaždin (79.), Zagreb (80.), Virovitica (81.) i Vukovar (82.). Sve četiri domobranske [[Satnija|satnije]] su se nalazile u [[Zagreb]]u i prvo su imale karakter pomoćnih pješačkih formacija. Nedugo potom su osnovana i četiri konjanička eskadrona u Varaždinu (29. i 30.) i Vinkovcima (31. i 32.).<ref name="ustroj"/> Razvojačenjem preostalih graničarskih pukovnija [[1873.]] godine i uspostavom [[Bjelovarska županija|Bjelovarske županije]] [[1872.]] ustrojeno je još 8 domobranskih pješačkih bojni, i to u Sisku (83.), Bjelovaru (84.), Gospiću (87.), Ogulinu (88.), Švarči (89.), Glini (90.), Novoj Gradiški (91.) te Mitrovici (92.)<ref name="ustroj"/> Preustrojem [[1874.]] osnovane su četiri polubrigade. 79., 80. i 83. satnija činile su [[25. domobranska pješačka pukovnija|25. polubrigadu u Zagrebu]], a 87., 88. i 89. [[satnija]] [[26. domobranska pješačka pukovnija|26. polubrigadu u Karlovcu]]. 81., 84. i 90. satnija ušle su u sastav [[27. domobranska pješačka pukovnija|27. polubrigade u Sisku]], a 82., 91. i 92. u sastav [[28. domobranska pješačka pukovnija|28. polubrigade u Osijeku]]. Dotadašnji 10. konjanički odjel u Zagrebu te 29. i 31. samostalna konjanička satnija ustrojene su u [[10. husarska domobranska pukovnija|10. konjaničku pukovniju sa zapovjedništvom u Varaždinu]]. Zakonskim člankom o domobranstvu iz [[1890.]] godine umjesto polubrigada uvode se pješačke [[Pukovnija|pukovnije]]. Od [[1912.]] godine pri zapovjedništvu VI. zagrebačkog hrvatsko-slavonskog domobranskog okružja počinje se ustrojavati topnička [[brigada]] koja je trebala imati 8 [[bitnica|topničkih bitnica]]. Uoči početka [[1. svjetski rat|1. svjetskog rata]] [[1914.]] u [[Zagreb]]u se nalaze zapovjedništva 7. i 8. topničkog sklopa (''Feldkanonen Division''), od kojih je iste godine ustrojena [[6. domobranska poljska topnička pukovnija|6. topnička pukovnija]].<ref name="ustroj"/> Pred [[Prvi svjetski rat]] Kraljevsko hrvatsko domobranstvo izgledalo ovako:<ref name="ustroj"/>

{|align=center class=wikitable width=100%
|-
|colspan=4|<center>'''VII. Hrvatsko-Slavonsko okružno zapovjedništvo u Zagrebu ([[42. pješačka "Vražja" divizija|42. dom. pješ. divizija]])'''</center>
|-
|colspan=2|<center>[[83. domobranska pješačka brigada|83. pješačka brigada, Zagreb]]</center>
|colspan=2|<center>[[84. domobranska pješačka brigada|84. pješačka brigada, Osijek]]</center>
|- 
| [[25. domobranska pješačka pukovnija]], [[Zagreb]]
| [[26. domobranska pješačka pukovnija]], [[Karlovac]]
| [[27. domobranska pješačka pukovnija]], [[Sisak]]
| [[28. domobranska pješačka pukovnija]], [[Osijek]]
|-
|colspan=4|<center>[[10. husarska domobranska pukovnija|10. domobranska husarska pukovnija, Varaždin]]</center>
|-
|colspan=4|<center>[[6. domobranska poljska topnička pukovnija|6. domobranska poljska topnička pukovnija, Zagreb]]</center>
|-
|colspan=2|<center>7. topnički sklop, Zagreb</center>
|colspan=2|<center>8. topnički sklop, Zagreb</center>
|- 
|}

U [[Prvi svjetski rat|rat]] su dignute i 11. domobranska doknadna (hodna) pukovnija (25., 26. i 43. doknadna [[bojna]]) i 12. domobranska doknadna (hodna) pukovnija (27., 28. i 44. doknadna bojna), koje su se vodile kao doknadne postrojbe [[42. domobranska pješačka divizija|42. domobranske divizije]].<ref>Charwath, Philipp: [http://books.google.hr/books?id=VUVVKrU28FoC&hl=hr&source=gbs_navlinks_s ''Der Untergang einer mittelmassigen Macht, die Grossmacht sein wollte''], s. 573</ref> Zbog velikih ratnih potreba tijekom [[1916.]] godine ustrojene su i nove postrojbe: [[33. domobranska pješačka pukovnija]] ([[Zagreb]], [[Sisak]] i [[Karlovac]]) i [[311. domobranska pješačka pukovnija]] [[Nova Gradiška]] (''"[[trahom]]aši"'').<ref>Nikola Tominac,[http://www.stajnica.com/povijest-i-kulturno-stvaralastvo/u-pripremi-spomen-knjiga-o-sudjelovanju-licana-u-prvom-svjetskom-ra  U pripremi spomen knjiga o sudjelovanju ličana u Prvom svjetskom ratu]</ref>

=== Zapovjednici ===
[[Datoteka:Liposcak2.JPG|mini|desno|180px|[[Anton Lipošćak]], zapovjednik za vrijeme rata]]
{{Commons|Category:Military people of Royal Croatian Home Guard|Zapovjednici Kraljevskog hrvatskog domobranstva}}
Domobranstvo je u upravnom smislu bilo podređeno zajedničkom hrvatsko-ugarskom ministru za zemaljsku obranu, a u vojničkom vrhovnom zapovjedniku [[Kraljevsko ugarsko domobranstvo|kraljevsko ugarskog domobranstva]].<ref>[http://arhinet.arhiv.hr/_Generated/Pages/Stvaratelji.PublicDetails.aspx?ItemId=10912 Domobransko okružno zapovjedništvo u Zagrebu, arhinet]</ref> Osim zapovjednika, Domobranstvo je imalo i Glavni stožer te načelnika glavnog stožera. Svi zapovjednici Zagrebačkog hrvatsko-slavonskog domobranskog okružja (u miru, odnosno [[42. domobranska pješačka divizija|42. divizije]] u ratu) u činu [[podmaršal]]a bili su iz Hrvatske:<ref>[http://zagreb.arhiv.hr/hr/novosti/pregled/izlozbe/download/KATALOG_BOROEVIC.pdf Katalog izložbe: Vojskovođa Svetozar Boroević, 1856 – 1920, povodom 150. obljetnice rođenja], Hrvatski državni arhiv, 2006.</ref>
*grof [[Miroslav Kulmer]] 1869. – 1875.
*[[Dragutin Višnić]] 1875. – 1880.
*[[Emil Musulin|Milan (Emil) Musulin]] 1881. – 1890.
*[[Matija Raslić]] 1890. – 1893.
*[[Eduard Lukinac]] 1893. – 1897.
*[[Josip Bach (general)|Josip Bach]] 1897. – 1901. 
*[[Đuro Čanić]] 1901. – 1903. 
*[[Radoslav Gerba]] 1903. – 1907. 
*[[Svetozar Borojević]] 1907. – 1912. 
*[[Stjepan Sarkotić]] 1912. – 1914.
*[[Ivan Salis Seewis]] 1915. – 1915.
*[[Anton Lipošćak]] 1915. – 1916.
*[[Luka Šnjarić]] 1916. – 1917.
*[[Mihael Mihaljević]] 1917. – 1918.
*[[Teodor Soretić]] 1918. – 1918.
*[[Mihael Mihaljević]] 1918. – 1918.

== Izobrazba ==

U početku je postojala kadetska škola za hrvatsko-slavonsko domobranstvo u Zagrebu, u kojoj su se svi predmeti i kompletna nastava izvodili na hrvatskom jeziku.<ref name="sabor"/><ref name="gim">Goran Miljan, Ivica Miškulin: Povijest 4, udžbenik povijesti za 4. razred gimnazije, Zagreb, 2009., {{ISBN|978-953-12-1096-6}}</ref> I predavači su uglavnom bili časnici Hrvati, poput kasnijih [[podmaršal]]a [[Josip Bach (podmaršal)|Josipa Bacha]] ili Ivana Tomičića.<ref name="pliveric584">dr. Josip Pliverić, Sabor Kralj. Hrvatske Slavonije i Dalmacije, 85. sab. sjed. držana dne 10. veljače 1904., [https://books.google.com/books?id=mndFAQAAMAAJ&lpg=PA585&ots=67IMKTgJRd&pg=PA584# ''Stenografički zapisnici i prilozi Sabora Kralj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije''], Opseg 4, Tisak Zemaljske tiskare, 1904.; str. 584.</ref> No, već 1872. – 1873. posebna hrvatska domobranska škola je zajedno s profesorima prenesena u ''Ludoviceum'', ugarsko-hrvatsku domobransku akademiju u [[Budimpešta|Budimpešti]].<ref name="sabor"/> Isprva su Mađari na Ludoviceumu napravili dva razreda, zasebne odjele s hrvatskim i mađarskim nastavnim jezikom, da bi 1884. ukinuli hrvatski odjel.<ref name="sabor"/> Kako gotovo nijedan hrvatski srednjoškolac nije znao mađarski, u Ludoviceum se upisivalo iznimno malo pitomaca iz [[Hrvatska i Slavonija|Hrvatske i Slavonije]] – u akademskoj godini 1902./03. svega četiri, odnosno pet kadeta na Ludoviceumu su bili Hrvati.<ref name="pliveric584"/> To je dovelo do manjka domobranskih časnika koji su znali hrvatski, ali i manjka časnika općenito. Od 1884. taj manjak se rješavao prelaskom časnika iz [[Austro-ugarska vojska#Zajednička vojska|zajedničke vojske]] u domobranstvo i reaktiviranjem pričuvnih časnika, što je 1902. napušteno. Tako je 1904. hrvatskom domobranstvu nedostajalo ili bilo nevično hrvatskom ukupno 53,9% časnika, dok je u [[Konjanik|konjaničkim]] domobranskim pukovnijama gotovo polovica časništva "jedva za nuždu znala hrvatski".<ref>Pliverić, 85. sab. sjed. držana dne 10. veljače 1904., ''Stenografički zapisnici'', str. 585.</ref> [[Hrvatska i Slavonija#Sabor|Sabor]] je u više navrata tražio osnivanje hrvatske domobranske akademije u Hrvatskoj i Slavoniji, ali ti napori nisu urodili plodom.

== Zgrade ==

Osim glavnih vojarni u kojima su bile smješteni stožeri pukovnija i brigada, postojale su domobranske vojarne i u [[Bjelovar]]u, [[Gospić]]u i [[Varaždin]]u, gdje je bila smještena domobranska husarska vojarna.

=== Zapovjedništvo ===
[[Datoteka:Zgrada DORH Zagreb.jpg|mini|150px|lijevo|Zgrada zapovjedništva domobranstva, danas sjedište [[DORH]]-a u Zagrebu]]
Prvo sjedište domobranskog zapovjedništva bila je elegantna [[palača]] u Gajevoj ulici 30 u kojoj je danas [[Državno odvjetništvo Republike Hrvatske|Državno odvjetništvo RH]], sagrađena [[1899.]] prema projektu atelijera ''Honigsberg & Deutsch''.<ref name="lim"/> Vojska je bila smještena pokraj zgrade zapovjedništva, u adaptiranoj građanskoj kući, koja je od početka ([[1869.]]) bila pretijesna, pa se i prije podizanja palače zapovjedništva govorilo o potrebi izgradnje suvremene vojarne.<ref name="lim"/>

=== Domobranska vojarna u Zagrebu === 
[[Datoteka:Domobranska vojarna.jpg|mini|250px|desno|Domobranska vojarna u Zagrebu 1889.]]
Nakon što je nedaleko od nove paradne pješačke [[Rudolfova vojarna|vojarne princa Rudolfa]] [[1894.]] utvrđena lokacija u [[Ilica|Ilici]] 242, sam je [[Milan Lenucci|Lenuci]] preuzeo izradu generalne osnove: rasporeda zgrada i kompozicije sklopa, dok je arhitektonsko oblikovanje povjereno [[Janko Holjac|Holjcu]].<ref name="lim"/> Domobranska je vojarna prvo djelo domaćih arhitekata, najskladnija među šest velikih vojnih sklopova sagrađenih na [[Črnomerec|Črnomercu]] između [[1889.]] i [[1913.]]<ref name="lim">[http://limun.hr/main.aspx?id=805466&Page=2 Snješka Knežević: Odakle kristalni svemirac usred austrougarske vojarne?, Limun.hr, 11.4.2012.]</ref> Sagrađena je [[1899.]] godine.<ref>[http://icarusweb.arhiv.hr/_Pages/PdfFile.aspx?Id=642 Hrvatski državni arhiv, arhivski popis: Vojno-građevinski odjel [[XIII. hrvatsko-slavonski korpus|XIII. zbora]] &#91;1871&#93; 1883/1918, Broj fonda: HR HDA 466, Zagreb, 1999.]</ref> Od [[1912.]] do [[1918.]] nosila je ime [[Miroslav Kulmer (stariji)|grofa Miroslava Kulmera]], prvog zapovjednika Kraljevskog hrvatskog domobranstva.<ref name="lim"/> Nakon [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] zvala se "[[Kralj Tomislav]]". Danas postoje planovi o prenamjeni u kampus [[Hrvatsko katoličko sveučilište|Hrvatskog katoličkog sveučilišta]].<ref name="lim"/>

=== Domobranska vojarna u Karlovcu ===

Vojarna je sagrađena [[1895.]] godine u današnjoj Domobranskoj ulici.<ref>[http://www.kaportal.hr/pozdrav-iz-karlovca/domobranska-ulica kaportal.hr, Pozdrav iz Karlovca: Gradnja Domobranske ulice]</ref> U njoj su bili smješteni [[stožer]] te I i II [[bojna]] [[26. domobranska pješačka pukovnija|26. domobranske pukovnije]].<ref name="ahu">[http://www.austro-hungarian-army.co.uk/oobgalic.htm Austro-Hungarian Common Army Infantry Deployment - August 1914]</ref> 1914. dograđena je i vojarna za [[6. domobranska poljska topnička pukovnija|domobransku haubičku pukovniju]]. Do [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] zvala se "[[Petrova gora]]".<ref>[http://www.matica-hrvatska-karlovac.hr/ratkronika.pdf Matica hrvatska, Ratna kronika Karlovca]</ref> I dalje je u vojnoj službi - danas je jedna od vojarni [[Hrvatska kopnena vojska|Hrvatske kopnene vojske]], a službeni joj je naziv Vojarna "Domobranska".<ref>[http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2322009/zrinski.asp Hrvatski vojnik, broj 232, ožujak 2009., Marija Alvir: Posjet domu OS "Zrinski" u Karlovcu; obnova doma - isplativa investicija]</ref>

=== Domobranska vojarna u Sisku ===
[[Datoteka:Sisak vojarna2.jpg|mini|250px|desno|Domobranska vojarna u Sisku]]
Izgradnju Domobranske vojarne [[1880.]] potakla je [[Zemaljska vlada Hrvatske, Slavonije i Dalmacije|hrvatska Vlada]].<ref name="vv"/> Građevinski poslovi su povjereni [[Andrija Colussi|Colussiju]], jer je dao popust na radove od 8,6%. Neposredno prije  početka izgradnje vojarne kupljena su zemljišta obitelji Weiner, Mundorfer, Vučković i Ključec u [[Sisak|Novom Sisku]] (desna [[Kupa|kupska]] obala), da bi [[1891.]]/2. na njima, na Trnskijevoj obali (danas Lađarska ulica br. 28), bila dovršena velika dvokatna Domobranska vojarna.<ref name="vv"/> To je bio (i ostao) najveći vojni objekt u tadašnjem [[Sisak|Sisku]], izgrađen prema projektu i nacrtima zagrebačkog graditelja [[Kuno Weidmann|Kune Weidmanna]].<ref name="vv"/> Za izgradnju Domobranske vojarne utrošeno je 230.000 [[Mađarska forinta|forinti]].<ref name="vv"/> Voditelj gradskih građanskih poslova za Vojarnu bio je Milan Malinarić. U njoj su bili smješteni [[stožer]] i prve dvije [[bojna|bojne]] [[27. domobranska pješačka pukovnija|27. domobranske pukovnije]].<ref name="ahu"/> Danas je poprilično zapuštena.<ref name="vv">Vlatka Vukelić, Hrvatski studiji: Život i rad Andrije Colussija; prilog proučavanju građanske povijesti Siska druge polovine 19. i prve polovine 20. stoljeća</ref>

=== Domobranska vojarna u Osijeku ===

Vojarna u Osijeku je sagrađena 1891. U njoj su bili smješteni stožer i sve tri bojne [[28. domobranska pješačka pukovnija|28. domobranske pukovnije]], kao i stožer [[84. domobranska pješačka brigada|84. domobranske pješačke brigade]].<ref name="ahu"/>

== Pučki ustanak ==
{{Glavni|Pučki ustanak}}
Pučko-ustaški obveznici su "osobe između 36. i 50. godine i one koje još nisu služile vojsku, dakle od 18. do 21. godine",<ref>[[Vladko Maček]], ''Memoari'', Zagreb, 1992., IV - Prvi svjetski rat, str. 37</ref> "rezervisti domobranskih jedinica, uglavnom starijih godišta; posljednja obrana"<ref name="krl"/>

Od pučko-ustaških obveznika ustrojene su u srpnju [[1914.]]:<ref>[http://zagreb.arhiv.hr/en/hr/fondovi/fondovi-i-zbirke/vojne-jedinice.htm#2-2 zagreb.arhiv.hr]</ref>
* [[25. pučko-ustaška pukovnija]] ([[Zagreb]])
* [[26. pučko-ustaška pukovnija]] ([[Karlovac]])
* [[27. pučko-ustaška pukovnija]] ([[Sisak]])
* [[28. pučko-ustaška pukovnija]] ([[Osijek]])

== Temeljna organizacija ==
[[Datoteka:Domobrani na vježbi.JPG|mini|250px|[[Časnik]] vrši pregled domobranskog postroja]]
Domobransku pješačku [[Satnija|satniju]], kao osnovnu vojnu postrojbu, činila su 4 [[časnik]]a, stražmeštar, 4 vodnika, 12 [[desetnik]]a, 18 vodiča te 180 domobrana. [[Časnički namjesnik|Časnički zamjenik]], računski stražmeštar, 2 bubnjara, 2 trubača, 4 odkopnika, 3 nositelja ranjenih i četvero časničkih slugu (posilnih) nisu dužili oružje. Ukupno je [[satnija]] imala 236 [[časnik]]a, [[dočasnik]]a i domobrana.

[[Konjaništvo|Konjanička]] [[satnija]] imala je 4 [[časnik]]a te 167 [[dočasnik]]a i domobrana ili ukupno 171 vojnika, ali samo 150 konja - 13 kopljanika/[[husar]]a, 5 časničkih slugu, [[kovač]], vidar i remenar nisu imali konje.

[[Bojna|Bojnu]] su činili stožer i 4 satnije ili ukupno 952 ljudi. Polubrigada (kasnije [[pukovnija]]) s tri bojne imala je sa stožerom ukupno 2.918 ljudi. Kako su pod zapovjedništvo VII. hrvatsko-slavonsko domobranskog okružja spadale dvije [[Brigada|brigade]], svaka s po dvije polubrigade/pukovnije, to se može računati da su "hrvatske" pješačke [[Pukovnija|pukovnije]] [[Kraljevsko ugarsko domobranstvo|kraljevskog ugarskog domobranstva]] zajedno sa stožerima [[brigada]] imale preko 11.500 ljudi. Osim toga, pri svakoj polubrigadi/pukovniji bio je organiziran povoz sa 70-ak konja i 15-ak kola.<ref name="ustroj"/>

== Naoružanje ==
[[Datoteka:1672 - Salzburg - Festung Hohensalzburg - Repetierstutzen M95-30.JPG|mini|250px|Steyr-Mannlicher M95/30, puška domobranstva]]
Časnici su od naoružanja imali sablju M.1861/69 (kojoj je tijekom rata pridodana i praktičnija M.1895) i automatski pištolj Steyr-Roth od 8&nbsp;mm.<ref name="mt">Ive Mažuran, Mladen Trnski: Hrvati, slike iz ratničke prošlosti, Zagreb, 1993., {{ISBN|953-6013-00-2}}</ref> Vojnici su imali pušku Steyr-Mannlicher M95/30 (M1895) od 8&nbsp;mm i sablju M.1869.<ref name="mt"/>

== Činovi ==
{{Glavni|Austro-ugarska vojska#Činovi|l1=Činovi u Austro-ugarskoj vojsci}}

== Djelovanje domobranstva  ==
=== Zaposjedanje BiH 1878. ===
{{Glavni|Zaposjedanje BiH 1878.}}
{{Wikisource|Pazi care na Hrvate !}}
Po završetku  [[Rusko-turski rat 1877.-1878.|rusko-turskoga rata]], [[1878.]] je održan [[Berlinski kongres]] na kojem je donesena odluka da će Bosnu i Hercegovinu, koja je još bila formalno pod [[Osmanlijsko carstvo|turskim vrhovništvom]], zauzeti [[Austro-Ugarska]] i dovesti pod svoju jurisdikciju. Austrijskim postrojbama, jačine 82.000 ljudi, suprotstavila se slabo organizirana pretežno [[islam u BiH|muslimanska]] milicija od 40.000 vojnika (uz određen broj pridruženih [[Pravoslavlje|pravoslavnih]] harambaša), koju je vodio [[Sarajevo|sarajevski]] agitator Hadži Lojo.<ref name="or"/> [[20. kolovoza]] [[1878.]] Kraljevsko hrvatsko domobranstvo stavljeno je "na ratnu nogu" - u stanje pripravnosti.<ref name="bra">[http://dnc.nsk.hr/DataServices/ImageView.aspx?id=a3723652-cefe-4588-9d34-88ddb7d495d0 Branislav, list za politiku i narodno gospodarstvo, Osijek, 21. kolovoza 1878.]</ref> To se odnosilo na [[83. domobranska pješačka brigada|43. pješačku domobransku brigadu]] s ukupno 6.144 ljudi pod zapovjednikom [[Emil Musulin|Milanom pl. Musulinom]].<ref name="bra"/> Poslani su na granicu prema BiH i u tvrđave, kako bi bili podrška redovnoj vojsci u napadnim operacijama.<ref name="bra"/> Musulinu, koji se sa svojom brigadom nalazio u [[Donji Lapac|Donjem Lapcu]], [[22. rujna]] [[1878.]] predstavila su se desetorica [[beg]]ova iz [[Cazinska krajina|Cazinske krajine]], koji su mu se tada predali izjavom vjernosti caru i kralju.<ref name="beg">[http://dnc.nsk.hr/newspapers/Search.aspx?text=musulin# Branislav, list za politiku i narodno gospodarstvo, Osijek, 25. rujna 1878.]</ref> Osvajanje BiH je trajalo manje od tri mjeseca, tijekom kojih su ukupni gubitci austrijskih postrojbi iznosili 946 poginulih i 3.980 ranjenih vojnika.<ref name="or">Oršolić, Tado (2000.): [http://hrcak.srce.hr/file/18799 "Sudjelovanje dalmatinskih postrojbi u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878."], ''Radovi Zavoda povij. znan. HAZU u Zadru'', sv. 42/2000, str. 287-308.</ref>

=== Prosvjedi 1903. ===
{{Glavni|Narodni pokret 1903. godine}}
Po [[Hrvatsko-ugarska nagodba|Nagodbi]], domobranstvo je moglo intervenirati u unutarnjim poslovima u iznimnim slučajevima građanskih nemira i opasnosti po javni mir i poredak. [[Ban]] [[Khuen Héderváry]] naredio je hrvatskom domobranstvu smiriti [[Narodni pokret 1903. godine|prosvjede Hrvata protiv mađarskog znakovlja]], koji su prerasli u pravu pobunu.<ref name="ln"/> [[Podmaršal]] i zapovjednik VII. hrvatsko-slavonskoga domobranskog okružja u Zagrebu, [[Đuro Čanić]], [[1. kolovoza]] [[1903.]] odbio je naredbu [[ban]]a [[Khuen Héderváry|Hedervaryja]] da s domobranskim četama pomogne gušenju [[Narodni pokret 1903. godine|demonstracija u Zagrebu]].<ref name="ln">[http://www.licke-novine.hr/vrime/vremeplov.htm Ličke novine, vremeplov]</ref> Ubrzo nakon toga je smijenjen s tog položaja i umirovljen.<ref name="ln"/>

=== Prvi svjetski rat ===
{{Glavni|42. domobranska pješačka divizija}}
[[Datoteka:Bitnica u rovu.JPG|200px|mini|lijevo|Topnička [[bitnica]] hrvatskog domobranstva u rovu na bojištu na [[Soča|Soči]]]]
[[Datoteka:Prijelaz kod batara.JPG|250px|mini|desno|Prijelaz [[25. domobranska pješačka pukovnija|25. dom. pukovnije]] preko [[Drina|Drine]] kod [[Batar]]a [[1914.]], [[Oton Iveković]]]]
[[Datoteka:Domobrani odmor.JPG|250px|mini|desno|Domobrani u trenutku odmora pri gradnji rova u [[Galicija (srednja Europa)|Galiciji]]]]
[[Datoteka:Domobranska letacka satnija.jpg|200px|mini|lijevo|Letačka [[satnija]] [[42. domobranska pješačka divizija|42. domobranske divizije]] na bojištu na [[Soča|Soči]], [[18. kolovoza]] [[1918.]]]]
OD VII. domobranskog vojnog okružja, neposredno uoči [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], ustrojena je od 25., 26., 27. i 28. pješačke pukovnije [[42. pješačka "Vražja" divizija|42. domobranska pješačka divizija]]<ref>[[Hrvatska revija]] Br. 2., 2004., str. 40.</ref>, koja se vrlo brzo pročula po uzornoj disciplini i iznimnim vojničkim vještinama, pa je prozvana "Vražjom divizijom". Divizija je imala 14.000 ljudi i bila je pod zapovjedništvom [[general-pukovnik]]a [[Stjepan Sarkotić|Stjepana Sarkotića]]. To je jedna od najpoznatijih vojnih postrojba hrvatske ratne prošlosti. Svoj ratni put počela je na srbijanskom ratištu, na [[Drina|Drini]], kao dio snaga prvog udara.<ref name="vp"/> Kasnije sudjeluje u [[Cerska bitka|bitkama na Ceru]] i [[Kolubarska bitka|Kolubari]], a zatim je upućena u [[Galicija (srednja Europa)|Galiciju]]. Početkom [[1918.]] godine u sklopu 11. armije<ref name="ve"/> bila je prebačena na talijansko ratište, gdje ostaje do kraja rata.<ref name="vp">[http://www.vojnapovijest.hr/clanak/broj-3/izvidacki-zrakoplov-42-divizije-u-italiji-85 Vojna povijest: Izviđački zrakoplov 42. divizije u Italiji]</ref> 42. divizija sudjelovala je u  operacijama na visoravni Sette Communi.<ref name="ve"/>  [[22. listopada]] [[1918.]] [[83. domobranska pješačka brigada|83. brigada]] je odbila zamijeniti [[84. domobranska pješačka brigada|84. brigadu]] na položaju radi smjene, što je bio znak za masovno otkazivanje neposlušnosti ostalih naroda u austro-ugarskoj vojsci.<ref name="ve"/> Odstupivši 30./[[31. listopada]] s položaja, [[84. domobranska pješačka brigada|84. brigada]] je zajedno s [[83. domobranska pješačka brigada|83. brigadom]] prevezena preko [[Koruška (Slovenija)|Koruške]] u domovinu.<ref name="ve"/>

Početkom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i u [[Trojednica|Hrvatskoj]] je također provedena opća [[mobilizacija]], pa je od 25., 26., 27. i 28. pučko-ustaške pukovnije, zajedno s dvije dopunske pukovnije (38. i 10.), koje su tijekom rata popunjavane [[Hrvati]]ma i [[Srbi u Hrvatskoj|Srbima]] s područja [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Hrvatske i Slavonije]], oblikovana [[104. domobranska pučko-ustaška brigada|104. pučko-ustaška brigada]] pod zapovjedništvom [[general bojnik]]a [[Theodor Bekić|Theodora Bekića]].<ref>[http://www.austro-hungarian-army.co.uk/serbia.htm austro-hungarian-army.co.uk]</ref> U Osijek je, primjerice, [[26. listopada]] [[1914.]] stiglo 7.000 [[Pučki-ustaše|pučkih ustaša]] unovačenih iz godišta [[1892.]], [[1893.]] i [[1894.]]<ref>[[Hrvatska obrana (dnevni list, Osijek)|Hrvatska obrana]], "Dolazak pučkih ustaša"  Br. 255. 26. listopada 1914., str. 2</ref>

Ukupni hrvatski vojni gubitci u ratu su najvjerojatnije iznosili oko 190.000 ljudi<ref name="vjesnik">[http://dns1.vjesnik.hr/html/2006/12/05/Clanak.asp?r=kul&c=1 Vjesnik.hr]</ref>, dok se negdje navode i podatci od 137.000 vojnih i 109.000 civilnih žrtava.<ref>Nenad Jovanović: [http://www.novossti.com/2011/11/veliki-rat-za-jos-vece-presucivanje/ "Veliki rat za još veće prešućivanje"], ''Novosti'', Br. 621., 12. studenog 2011.{{Citat|Od 1914. do 1918. stradalo je oko 137.000 vojnika iz Hrvatske, a još oko 109.000 stanovnika, uglavnom civila, umrlo je od raznih epidemija i gladi. Za usporedbu, u Drugome je svjetskom ratu stradalo ukupno oko 299.000 hrvatskih građana|[[Ivo Goldstein]], 12. studenog 2011.}}</ref> Samo je iz [[Međimurje|Međimurja]] poginulo 4.363 ljudi.<ref>[http://www.evarazdin.hr/u-prvom-svjetskom-ratu-poginulo-je-cak-4363-medimuraca/ "U Prvom svjetskom ratu poginulo je čak 4363 Međimuraca"], evarazdin.hr</ref> Do točnih podataka posebno za hrvatsko-slavonsko domobranstvo je teško doći, jer su oni zametnuti i rasuti po arhivima u [[Beč]]u, [[Budimpešta|Budimpešti]] i [[Beograd]]u.

== Nakon Prvog svjetskog rata  ==
[[Datoteka:Domobrani studeni 1918.jpg|mini|250px|Domobranska postrojba polaže prisegu [[Narodno vijeće SHS|Narodnom vijeću SHS]] pred [[hrvatska zastava|hrvatskom zastavom]], [[Zagreb]], studeni [[1918.]]]]
[[Datoteka:Prosvjedi 5 prosinca 1918 MGZ 080209.jpg|mini|250px|[[Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918.|Prosvjedi 5. prosinca 1918. godine]]]]
Neposredno prije proglašenja [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Države Slovenaca, Hrvata i Srba]] vodstvo [[Narodno vijeće SHS|Narodnog vijeća]] je prišlo pregovorima s dvojicom, u tom trenutku najviših austrougarskih časnika u Hrvatskoj, [[podmaršal]]om [[Mihovil Mihaljević|Mihovilom Mihaljevićem]] (zapovjednikom domobranstva) i [[general]]om [[Luka Šnjarić|Lukom Šnjarićem]] (zapovjednikom [[XIII. hrvatsko-slavonski korpus|XIII. korpusa]]).<ref name="broj">[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=62427 Čapo, Hrvoje: Broj primljenih časnika bivše austrougarske vojske u vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3 Prosinac 2008.]</ref> Oni su podnijeli izvješće [[Karlo I. Austrijski|kralju Karlu I.]] koji im je i dao otpuštenje iz vojske uz slobodu djelovanja, nakon čega su prišli vojsci nove države. 29. listopada vojnicima su uputili proglas kojim su, miješajući osjećaje domoljublja, isticanjem političke snage i obećanjima egzistencijalne sigurnosti pokušali privući vojnike u krilo [[Država SHS|Države SHS]]. Međutim, vlada [[Narodno vijeće SHS|Narodnog vijeća]] nije mogla računati na previše vojnika.<ref name="broj"/> Hrvatski domobrani su uglavnom mirno razoružani od strane narodne zaštite nakon povratka kućama, a većina gradova im je priredila doček.<ref name="balta">Balta, Ivan: [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=7739 ''Slavonija i slavonske vojne postrojbe u Prvom svjetskom ratu''], POLEMOS: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol. VIII, No.15-16, Prosinac 2005.</ref>

Vojnici 25. zagrebačke domobranske pukovnije i 53. puk. zajedničke austro-ugarske vojske [[5. prosinca]] pod hrvatskim zastavama uputili su se na [[Trg bana Jelačića (Zagreb)|Jelačićev trg]], gdje su proklamirali hrvatsku republiku, na što je uzvraćeno mitraljeskom vatrom s okolnih zgrada. Poginuli domobrani i čitav događaj poznati su pod nazivom [[Prosinačke žrtve 5. prosinca 1918.|Prosinačke žrtve]].

[[Narodno vijeće SHS|Narodno vijeće]] je uslijed mađarske represije i terora nad Hrvatima odlučilo [[Oslobađanje Međimurja|zaposjesti Međimurje]] hrvatskim vojnim postrojbama, sastavljenim od 25. i [[26. domobranska pješačka pukovnija|26. domobranske pukovnije]], zajedno s vojnicima [[53. pješačka pukovnija|53.]] i [[96. pješačka pukovnija|96. pukovnije]] zajedničke [[austro-ugarska vojska|austro-ugarske vojske]], dobrovoljcima i domobranima iz ostalih postrojbi, pod zapovjedništvom potpukovnika [[Slavko Kvaternik|Slavka Kvaternika]], Stjepana Sertića, majora Mirka Pogledića te satnika Josipa Špoljara.<ref name="horvat">Horvat, Damir, prof.:[http://povijest.net/sadrzaj/hrvatska/regionalno/826-pripreme-za-konacno-oslobodenje-medimurja.html "Pripreme za konačno oslobođenje Međimurja"], ''Hrvatski povijesni portal''</ref> Potpukovnik [[Slavko Kvaternik|Kvaternik]] je odredio da akcija za oslobađanje [[Međimurje|Međimurja]] počne [[24. prosinca]] u 6 sati te je bez gubitaka uspješno dovršena isti dan.<ref name="horvat"/>

Raspuštanje domobranstva počelo je u studenome, a stvaranjem Kraljevine SHS u prosincu 1918. ubrzan je proces demobilizacije. Početkom siječnja 1919. naređeno je ukidanje domobranskih i ostalih nekadašnjih austro-ugarskih pukovnija s područja Hrvatske, a ubrzo nakon njihova ukidanja, krajem siječnja, proglašeno je i osnivanje četiriju novih pješačkih [[pukovnija]] na području Hrvatske: Zagrebačke, Karlovačke, Petrovaradinske i Splitske.<ref name="broj"/> Vojno okružna i domobransko-popunidbena te [[Pučki-ustaše|pučko-ustaška]] zapovjedništva prestrojena su u pukovske okružne komande prema modelu koji je postojao u [[Kraljevina Srbija|Kraljevini Srbiji]]. U [[Kraljevska jugoslavenska vojska|vojsku Kraljevstva SHS]] primljeno je 64% [[Časnik|časničkog]] kadra kojim je raspolagala [[Država SHS]], ukupno 2.590 časnika.<ref name="broj"/> Uglavnom su primani niži časnici jer se na više časnike gledalo nepovjerljivo te kao na konkurenciju srbijanskom kadru.<ref name="broj"/>

== Odore i folklor ==
{{multiple image
| align     = right
| direction = vertical
| header    = 
| width     = 150

| image1    = Colors k.k. Domobranstvo.PNG
| caption1  = Zastava pukovnija hrvatsko-slavonskog domobranstva<ref>[http://www.stkpula.hr/hpm/p0132002.htm Zastava Carsko-kraljevske ugarsko-hrvatske domobranske pukovnije, [[Hrvatski povijesni muzej]]]</ref>
| image2    = Colors k.k. Domobranstvo R.png
| caption2  = Stražnja strana pukovnijske zastave s kraljevim monogramom
}}
[[File:Marsirala, marsirala Jelacica vojska.ogg|thumb|lijevo|[[Orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske|Puhački simfonijski orkestar Oružanih snaga Republike Hrvatske]]: Marširala, marširala Jelačića vojska]]
Vojničke odore pripadnika hrvatskih domobranskih snaga u početku su se sastojale od svijetlocrvenih hlača, plavog kaputa i crvenih kapa.<ref>Tomislav Aralica – Višeslav Aralica: ''Hrvatski ratnici kroz stoljeća'', 1. knjiga, od oko 800. do 1918. godine, Znanje, Zagreb, 1996., Domobran</ref> Kasnije su odore pravljene od plave čohe, ukrašene na hlačama, i crvene gajtane, dok su u ostalim [[austro-ugarska vojska|austro-ugarskim postrojbama]] gajtani bili žute boje. Plave i crvene odore uskoro su zamijenjene "štuka-sivima", koje su korištene i u početnim stadijima [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]].<ref name="rot"/> U rujnu [[1915.]] tamnija, "poljska siva" je prihvaćena kao službena boja odore.<ref name="rot">Rothenburg, G.: The Army of Francis Joseph, West Lafayette, Purdue University Press, 1976., p 128.</ref>

Na glavi su, pored [[Austro-Ugarska|austro-ugarskog]] amblema u obliku [[Kruna|krune]], pripadnici domobranstva u početku nosili grb [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]].<ref name="Kuk"/><ref name="grb"/><ref name="ve">"Vojna enciklopedija", drugo izdanje, II svezak, ''Vojnoizdavački zavod'', Beograd, 1973.</ref> No, već 1870-ih [[ugarska|ugarska strana]] ga je zamijenila zajedničkim, [[Zemlje Krune sv. Stjepana|hrvatsko-ugarskim]] grbom. Na kapama su domobrani nosili i poluslužbene značke postrojbi, obično više njih. Za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] domobrani su na svojim kapama ponovno slobodno počeli isticati [[hrvatski grb]].<ref name="vp"/> Na taborskim i tvrdim kapama domobrani i časnici su nosili stilizirani monogram cara i kralja, u početku FJI, a kasnije KI.

Vojničke zastave svih postrojbi bile su, pored dotadašnjih austro-ugarskih, dopunjene [[Hrvatska zastava|hrvatskom trobojnicom]].<ref name="ve"/> Određeno je da domobranske postrojbe nose oznaku (monogram) imena vladara i boje [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]] uz grb [[Zemlje Krune sv. Stjepana|hrvatsko-ugarske države]].<ref>[http://hrcak.srce.hr/10513 Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868. – 1914., Arhivski vjesnik, No.43 Ožujak 2001.]{{Citat|U kraljevinah Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji zapoviedni jezik domobranstva je hrvatski jezik, barjak mu nosi (...) oznaku imena Nj. Veličanstva sjedinjene boje kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, te grb ugarske države.|Članak 18. Zakonskog članka XLl., 1868.}}</ref>

Poznata je [[42. domobranska pješačka divizija|divizijska]] pjesma za rata bila ''"Kiša pada, Srbija propada, vjetar piri, Hrvatska se širi"'',<ref name="krl"/> a česta koračnica je bila ''"[[Marširala, marširala, Jelačića vojska]]"'',<ref>[http://www.youtube.com/watch?v=NiCRhEm4oS8 [[Miroslav Krleža]]-[[Ivo Štivičić]], [[Putovanje u Vučjak]], 4/15 32:30]</ref> koja se često pjevala i ''"Marširala, marširala [[25. domobranska pješačka pukovnija|dvadeset i peta]]"''.<ref>[[Miroslav Krleža]], [[Hrvatski bog Mars]], Zagreb, 1965., str. 467.{{Citat|[[Zeleni kadar|Zelenokaderaški]] štimung javljao se (...) u raznim političkim budnicama, od kojih se jedna pjevala na poznati domobranski carski i kraljevski napjev: "Marširala, marširala dvadeset i peta"|[[Miroslav Krleža]], [[Hrvatski bog Mars]], Zagreb, 1965., str. 467.}}</ref>

<gallery perrow="8">
K.u. Honved Infanterie.png|Domobran u paradnoj odori 1901.
K.u. Honved Husar.png|Domobranski husar; hrvatski husari imali su crveni ''čako''
Austro-ugarske odore.jpg|"Kr. ug.-hrv. domobran u zimskoj paradnoj odori" drugi slijeva, 1912.
42. domobranska 1917.jpg|Značka 42. dom. divizije, 1917.
Hussar Royal Croatian Home Guard.jpg|Husar u domobranstvu, Prvi svjetski rat
</gallery>

== Naslijeđe ==
[[Datoteka:Bog i Hrvati memorial.gif|250px|mini|Spomenik poginulima [[25. domobranska pješačka pukovnija|25. dom. pj. zagrebačke pukovnije]] kod Kulačkova, okolica Kolmeje u Ukrajini, [[1916.]], uz poklič [[Bog i Hrvati!|Bog i Hrvati]]]]
Kako je nakon 1918. Hrvatska gradila zajedničku državu sa zemljama protiv kojih su domobrani ratovali (Srbija i Crna Gora), domobranstvo te njegove žrtve i veterani nisu bili komemorirani ni isticani. Spomenici poginulim domobranima tijekom vremena su bili zapušteni ([[Spomenik Palim hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu 1914. - 1918.|spomenik]] na [[Mirogoj]]u), pa čak i uklonjeni (npr. u [[Međimurje|Međimurju]] za vrijeme [[Kraljevina Mađarska|mađarske]] okupacije). Tek su nacionalistički i pravaški krugovi koristili domobranstvo, prikazujući ga kao izraz hrvatske autonomije i vojne tradicije. 1928. počeo je u [[Zagreb]]u izlaziti [[Ustaše|proustaški]] časopis [[Hrvatski Domobran]].<ref>[http://www.ustaskipokret.com/world-mainmenu-26/poviest-pokreta-mainmenu-36/498-hrvatski-domobran.html Ustaški pokret, povijest pokreta: Hrvatski domobran, 1928.]</ref> I sam [[ustaški pokret]] se u ranim fazama nazivao ustaško-domobranskim pokretom.<ref>Mario Jareb: [http://books.google.hr/books/about/Usta%C5%A1ko_domobranski_pokret.html?id=2essPQAACAAJ&redir_esc=y Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941.], Zagreb, Hrvatski institut za povijest - Školska knjiga, 2006.</ref> Slijedom toga, Hrvatsko domobranstvo obnovljeno je [[1941.]] kao [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|službena vojska NDH]]. Za vrijeme [[NDH]] jedna [[369. hrvatska "Vražja" divizija|hrvatska divizija Wehrmachta]] nazivala se i ''"Vražjom"'' u spomen [[42. pješačka "Vražja" divizija|42. dom. pješ. divizije]].

Domobranstvo je ponovno obnovljeno [[1991.]] kao teritorijalna, mobilizirana [[Domobranstvo (HV)|sastavnica Hrvatske vojske]], a tijekom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u BiH]] i kao [[Domobranstvo (HVO)|dio HVO-a]]. Usto, nazivi vojnih činova iz razdoblja [[1868.]] – [[1918.]] preuzeti su u [[HV|Hrvatskoj vojsci]]. [[1993.]] održane su prigodne komemoracije povodom 125. obljetnice osnutka hrvatskog domobranstva, a [[Hrvatska pošta]] je izdala prigodnu [[Poštanska marka|poštansku marku]].<ref>[http://www.posta.hr/main.aspx?id=148&idmarke=87 Poštanska marka, 125. godina domobranstva], Hrvatska pošta, pristupljeno 29.11.2015.</ref> Raspušteno nakon Domovinskog rata, domobranstvo je u RH konačno ukinuto 2003. Desničarska udruga "Hrvatski domobran" koja okuplja veterane [[Domobranstvo (NDH)|Domobranstva]] iz Drugog svjetskog rata te njihove potomke/simpatizere obilježava [[5. prosinca]] u spomen na dan osnivanja domobranstva 1868. polaganjem vijenaca po svojim ograncima.

=== Kulturni utjecaj ===
[[Datoteka:Hrvatski bog Mars.jpg|250px|mini|desno|[[Miroslav Krleža]]: [[Hrvatski bog Mars]]]]
Najveći kulturni utjecaj Kraljevsko hrvatsko domobranstvo ostavilo je kroz tzv. ''domobranski opus'' [[Miroslav Krleža|Miroslava Krleže]], koji je, i sam domobran, najbolje osjetio strahote [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i vojnički život hrvatskih domobrana. Brojne njegove novele, drame, filmovi, televizijske serije bavile su se hrvatskim domobranima i njihovim sudjelovanjem u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]]. Snažan utjecaj koji je ostavio upisao je hrvatske domobrane u kolektivno sjećanje hrvatskog naroda. Uz njega, domobranstvom su se bavili i drugi pisci. [[Mile Budak]] je u romanu ''Ratno roblje'' opisao križni put zarobljenih domobrana kroz [[Kraljevina Srbija|Srbiju]], [[Albanija|Albaniju]] i [[Kraljevina Crna Gora|Crnu Goru]] do [[Kraljevina Grčka|Grčke]], a sačuvano je i mnogo svjedočanstava drugih zarobljenika.

* ''[[Hrvatski bog Mars]]'' (zbirka novela, [[Krleža]])
* ''Galicija'' (drama, [[Krleža]])
* ''Hiljadu i jedna smrt'' (zbirka novela, [[Krleža]])
* ''U logoru'' (drama, Krleža)
* ''Ratno roblje'' (pripovijetka, [[Mile Budak]])
* ''Ljubav pod zastavom, novela o borbi 25. dom.pješ. puk.'' (roman, [[1936.]] Lav Lović)
* ''[[Putovanje u Vučjak]]'' (drama, kasnije i serija, [[1986.]] [[Krleža]], Eduard Galić)
* ''[[Put u raj (1970)|Put u raj]]'' (serija, [[1970.]], [[Krleža]], Mario Fanelli)
* ''[[Josef (2011)|Josef]]'' (film, [[2011.]], redatelj Stanislav Tomić)

== Galerija ==
<gallery>
Datoteka:25. dom. pukovnija.jpg|Vojnici [[25. domobranska pješačka pukovnija|25. domobranske pukovnije]] na bojištu primaju odličja
Datoteka:Inžinjerija.JPG|Domobranske ''opkoparske'' ([[Inženjerija|inženjerske]]) postrojbe
Datoteka:Hrvatski domobran.JPG|Domobran u borbenoj odori
Datoteka:Sarkotic.jpg|[[Stjepan Sarkotić]], zapovjednik [[1912.]] – [[1914.]]
Military Barracks Royal Croatian Home Guard 1915.jpg|"govor bataljunskog zapovjednika momčadi u vojarni", Zagreb, 1915. Na pozornici se nalazi grb [[Hrvatska i Slavonija|Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]] sa sloganom "Za domovinu!"
Navala domobranskih husara.jpg|Navala [[10. husarska domobranska pukovnija|domobranskih husara]], razglednica iz Prvog svjetskog rata
Lipošćak, 1917., 26 pp.jpg|General [[Anton Lipošćak|Lipošćak]] u posjetu [[26. domobranska pješačka pukovnija|26. dom. puk.]], čije je zapovjedništvo okićeno hrvatskim zastavama, [[Istočno bojište (Prvi svjetski rat)|Istočno bojište]] 1917.
Prisega novaka domobranstvo.jpg|"Prisega novaka i odlazeće momčadi doknadnog bataljuna" s hrvatskim zastavama, Zagreb, Domobranska vojarna, 1915.
</gallery>

== Poznati pripadnici ==
* [[Josip Broz Tito]] (1892. – 1980.), vodnik 25. dom. pj. pukovnije,<ref>Vojna Enciklopedija II, str 132</ref><ref>[[Titov životopis, 1892. – 1913.]]</ref> kasnije maršal Jugoslavije i njen predsjednik do smrti 1980.
* [[Miroslav Krleža]] (1893. – 1981.), pričuvni časnik u 25. dom. pj. pukovniji,<ref name="mk">[http://www.lzmk.hr/images/krleza/zivotpis%20krleze%20iz%20krlezijane.pdf Krležijana, Miroslav Krleža, životopis]</ref> književnik i pisac
* [[Vladko Maček]] (1879. – 1964.), satnik u karlovačkoj 26. dom. pj. pukovniji; političar, predsjednik HSS-a (1928. – 1964.)
* [[Slavko Kvaternik]] (1878. – 1945.), stožerni časnik; kasnije vojskovođa u NDH, jedan od prvaka [[Ustaše|ustaškoga]] pokreta
* [[Mile Budak]] (1889. – 1945.), dočasnik; jedan od ideologa [[Ustaše|ustaškoga]] pokreta, dužnosnik [[NDH]], pisac
* [[Ante Matasić]] (1862. – 1942.), kasnije general NDH
* [[Slavko Štancer]] (1872. – 1945.), stožerni časnik, kasnije general NDH
* [[Fran Galović]] (1887. – 1914.), hrvatski književnik, zastavnik 27. domobranske pukovnije, poginuo 1914. na srpskom bojištu u [[Mačva|Mačvi]]

== Literatura ==
*{{cite journal |last=Čapo |first=Hrvoje |author=Hrvoje Čapo |authorlink= |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date= |year=2008. |month=prosinac |title= Broj primljenih časnika bivše austrougarske vojske u vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca|trans_title= |journal=Časopis za suvremenu povijest |volume=40 |series= |issue=3 |page= |pages= |at= |chapter= |location=Zagreb |publisher= |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |language= |format= |type= |arxiv= |id= |isbn= |issn=  |oclc= |pmid= |pmc= |bibcode= |doi= |accessdate= |url=http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=62427 |archiveurl= |archivedate= |layurl= |laysource= |laydate= |quote= |ref=refčapo |separator= |postscript= }}
*{{Citiranje knjige   | first= Filip | last=Hameršak  | title=Hrvatska autobiografija i Prvi svjetski rat (doktorski rad) | at= Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu  | pages=  | location=Zagreb | publisher=  | year=2013.   | isbn= | url=http://bib.irb.hr/datoteka/625479.Doktorski_rad_Filip_Hamersak_minimum.pdf   | ref=refhamersak }}
*{{Citiranje knjige   | first= Catherine | last=Horel  | title=Soldaten zwischen nationalen Fronten: Die Auflösung der Militargrenze und die Entwicklung der königlich-ungarischen Landwehr (Honved) in Kroatien-Slawonien 1868-1914    | at=   | pages=  | location=Beč | publisher=Austrijska akademija znanosti  | year=2009.   | isbn=978-3700-164-968 | url=http://hw.oeaw.ac.at/6496-8   | ref=refhorel }}
*{{cite journal |last=Huzjan |first=Vladimir |author=Vladimir Huzjan |authorlink= |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date= |year=2005. |month=prosinac |title= Raspuštanje Hrvatskog domobranstva nakon završetka Prvog svjetskog rata|trans_title= |journal=Časopis za suvremenu povijest |volume=37 |series= |issue=2 |page= |pages=445.-446 |at= |chapter= |location=Zagreb |publisher= |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |language= |format= |type= |arxiv= |id= |isbn= |issn=  |oclc= |pmid= |pmc= |bibcode= |doi= |accessdate= |url=http://hrcak.srce.hr/file/151825 |archiveurl= |archivedate= |layurl= |laysource= |laydate= |quote= |ref=refhuzjan |separator= |postscript= }}
*{{cite journal |last=Oršolić |first=Tado |author=Tado Oršolić |authorlink= |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date= |year=2000. |month=travanj |title= Hrvatsko domobranstvo kao "separatum corpus" ugarskog domobranstva (1868.-1914.)|trans_title= |journal=Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru |volume=39 |series= |issue=26 |page= |pages=165-190 |at= |chapter= |location=Zadar |publisher=Sveučilište u Splitu, FF Zadar |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |language= |format=PDF |type= |arxiv= |id= |isbn= |issn=0352-6712  |oclc= |pmid= |pmc= |bibcode= |doi= |accessdate= |url=http://www.scribd.com/doc/107505824/Hrvatsko-domobranstvo-kao-separatum-corpus-ugarskog-domobranstva-1868-1914 |archiveurl= |archivedate= |layurl= |laysource= |laydate= |quote= |ref=refgross |separator= |postscript= }}
*{{cite journal |last=Pojić |first=Milan |author=Milan Pojić |authorlink= |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date= |year=2001. |month=ožujak |title= Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914.|trans_title= |journal=Arhivski vjesnik |volume=43|series= |issue= |page= |pages=147.-169. |at= |chapter= |location=Zagreb |publisher=Hrvatski državni arhiv |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |language= |format=PDF |type= |arxiv= |id= |isbn= |issn=0570-9008  |oclc= |pmid= |pmc= |bibcode= |doi= |accessdate= |url=http://hrcak.srce.hr/10513 |archiveurl= |archivedate= |layurl= |laysource= |laydate= |quote= |ref=refgross |separator= |postscript= }}
*{{Citiranje knjige   | first= | last=  | title=Vojna enciklopedija | at=2. izdanje, II svezak | pages=  | location=Beograd | publisher=Vojnoizdavački zavod  | year=1973. | ref=refven }}

===Primarna literatura===
*{{Citiranje knjige   | first=Miroslav | last= Krleža  | title=Hrvatski bog Mars | at=   | pages=  | location=Zagreb/Sarajevo | publisher=Mladost/Oslobođenje  | year=1982. | ref=refkrleza }}
*{{Citiranje knjige   | first=Vladko | last= Maček  | title=Memoari | at=   | pages=  | location=Zagreb | year=2003. |publisher=Dom i svijet |isbn=953-6491-93-1  |ref=refmaček }}

=== Daljnja čitanja ===
*{{Citiranje knjige   | first=Zvonko, mr.| last= Orešković  | title=Die zeitgenössische Kroatische Militärterminologie und die Geschichte ihrer Entstehung Verfasser  | at=   | pages=  | location=Beč | publisher=[[Bečko sveučilište|Universität Wien]] | year=2010. |url=http://othes.univie.ac.at/8614/1/2010-01-15_8708134.pdf}}
*{{cite journal |last=Oršolić |first=Tado |author=Tado Oršolić |authorlink= |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date= |year=2004. |month=kolovoz |title=Vojno-teritorijalna podjela i reorganizacija Austrougarske vojske 1867.–1890.|trans_title= |journal=Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru |volume=|series= |issue=46 |page= |pages=369.-394 |at= |chapter= |location=Zagreb |publisher= |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |language= |format= |type= |arxiv= |id= |isbn= |issn=  |oclc= |pmid= |pmc= |bibcode= |doi= |accessdate= |url=http://hrcak.srce.hr/12085 |archiveurl= |archivedate= |layurl= |laysource= |laydate= |quote= |ref= |separator= |postscript= }}
*{{Citiranje knjige   | first=Zlatko et al.| last= Stublić  | title=Hrvatsko domobranstvo: 1868-1993.  | at=   | pages=  | location=Zagreb | publisher=MORH | year=1994.}}
*{{cite journal |last=Zorko |first=Tomislav |author=Tomislav Zorko |authorlink= |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date= |year=2006. |month= |title=Hrvatsko domobranstvo i oružništvo kao odrednice hrvatske autonomije 1868.-1914.|trans_title= |journal=Lovrećki libar |volume=8|series= |issue= |page= |pages=33.-40 |at= |chapter= |location=Zagreb |publisher= |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |language= |format= |type= |arxiv= |id= |isbn= |issn=  |oclc= |pmid= |pmc= |bibcode= |doi= |accessdate= |url= |archiveurl= |archivedate= |layurl= |laysource= |laydate= |quote= |ref= |separator= |postscript= }}

==Izvori==
{{izvori|3}}

==Vanjske poveznice==
{{Commons|Category:Royal Croatian Home Guard|Kraljevsko hrvatsko domobranstvo}}
*[http://www.austro-hungarian-army.co.uk/infunif.htm Odore domobrana]
*[http://www.bezrumanemasturma.hismus.hr/wwi/o%20kolanderu.htm Ratni dnevnik ] Stjepana Kolandera, časnika [[25. domobranska pješačka pukovnija|25. dom. pj. puk.]] (1914.-1918.)
*[https://archive.is/20130707075157/img232.imageshack.us/g/42vd48.jpg/ Spomen-album portreta časnika] [[42. pješačka "Vražja" divizija|42. domobranske pješačke divizije]]
*[http://www.vojnapovijest.hr/clanak/broj-3/izvidacki-zrakoplov-42-divizije-u-italiji-85 Izviđački zrakoplovi ] 42. domobranske pješačke divizije na bojištu u Italiji, Vojna povijest
*[http://www.militaryphotos.net/forums/showthread.php?100433-Austro-Hungary-Croatia-in-WWI Galerija fotografija ] odora i znakovlja hrvatskih domobrana
*[http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/0842006/podlistak.asp Balkansko bojište, Prvi svjetski rat], ''Hrvatski vojnik'', podlistak:

{{Hrvatska u Prvom svjetskom ratu}}
{{Oružane snage Austro-Ugarske}}

[[Kategorija:Hrvatska vojna povijest]]
[[Kategorija:Austro-ugarske vojne postrojbe u 1. svjetskom ratu]]