Hrvatska internetska enciklopedija - Doprinosi suradnika [hr]

Grčki genocid

2026-07-06T03:06:14Z

Suradnik10: Suradnik10 premješta stranicu Grčki genocid na Pontski grčki genocid

#Preusmjeri [[Pontski grčki genocid]]

Pontski grčki genocid

2026-07-06T03:06:14Z

Suradnik10: Suradnik10 premješta stranicu Grčki genocid na Pontski grčki genocid

[[Slika:Smyrna-vict-families-1922.jpg|mini|desno|Prikaz žrtava pokolja u Smirni (1922.)]]
'''Grčki''' ili '''Pontski genocid''' naziv je za sustavno [[deportacija|raseljavanje]], masovna ubojstva, progone i pokolje kršćanskog [[Grci|grčkog stanovništva]] u njegovoj pradomovini [[Anatolija|Anatoliji]] tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i poraća (do 1922.)<ref> Jones, Adam (2010.). ''Genocide: A Comprehensive Introduction''. Routledge, str. 163 </ref> od ruke [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] i njegove pravne nasljednice [[Turska|Turske]] u sklopu tada raširene ideologije [[panturkizam|panturkizma]]. Uz pokolje i nasilna raseljavanja, osmanske i turske vlasti provodile su i uništenje kulturno-povijesnog naslijeđa i baštine Pontskih i Kapadocijskih Grka te rušenje [[pravoslavna crkva|pravoslavnih crkvi]] i [[manastir]]a.<ref> I. Law (17. listopada 2014.). ''Mediterranean Racisms: Connections and Complexities in the Racialization of the Mediterranean Region''. Palgrave Macmillan UK, str. 54 </ref>

Od 1914. do 1923. grčko stanovništvo Ponta pretrpjelo je deportacije, prisilni rad i masovna ubojstva. Otprilike 350 tisuća pontskih Grka umrlo je ili je protjerano iz svojih domova. U Trapezundu su tisuće Grka natjerani u improvizirane logore čekale su deportaciju. U pomoći Grcima se je angažirao [[Ćiril Ivan Zograbjan]], kasniji armenokatolički biskup, koji je ljeta 1920. stigao u Trapezund. Organizirao je pomoć pontskim Grcima, prikupljavši hranu, odjeću i lijekove te je u ime zatvorenika podnosio peticije vlastima.<ref name=ćiz>Artur Bagdasarov: [https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bagdasarov-artur/47720-a-bagdasarov-armenokatolicki-biskup-ciril-ivan-zograbjan.html ''Armenokatolički biskup Ćiril Ivan Zograbjan '']. Portal HKV. 28. lipnja 2026. Pristupljeno 6. srpnja 2026.</ref>

Procjene broja ubijenih Grka kreću se od 289 do 750 000, uz 750 000 nasilno raseljenih.<ref> Jones, Adam (2010.). ''Genocide: A Comprehensive Introduction''. Routledge, str. 150-151 </ref> Prema [[Rudolph J. Rummel|Rudolphu Rummelu]], koji je uspoređivao različite procjene, ubijeno je 648 000 Grka, od čega 264 000 za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]].<ref> Rummel, Rudolph. [https://www.hawaii.edu/powerkills/SOD.CHAP5.HTM ''Statistics Of Turkey's Democide Estimates, Calculations, And Sources''] Havajsko sveučilište (pristupljeno 1. kolovoza 2018.) </ref> Prema istraživanjima skupine armenskih istraživača broj ubijenih u genocidu mogao je iznositi i do 900 000<ref>Jones, Adam (2010.). ''Genocide: A Comprehensive Introduction''. Routledge, str. 166 </ref>, dok grčka vlada i [[Grčka pravoslavna crkva]] navode brojku od milijun žrtava genocida.<ref> Jones, Adam (2010.). ''Genocide: A Comprehensive Introduction''. Routledge, str. 150 </ref> Različite procjene navode brojke između 300 i 360 000 žrtava genocida, uz još barem toliko raseljenih.<ref> Jones, Adam (2010.). ''Genocide: A Comprehensive Introduction''. Routledge, str. 166 </ref>

Nakon što je [[Turska]] odbila potpisati [[Mirovni ugovor u Sèvresu]] prema kojem su progoni i ubojstva (Pontskih) Grka prozvani [[terorizam|terorističkim činom]], Mirom u Lausanni, mnogo povoljnijim za Tursku, [[amnestija|pomilovani]] su svi naglodavci i izvršitelji progona uz uvjet razmjene ratnih zarobljenika s obje strane (''Proglas o pomilovanju'' ne spominje progone, ubojstva ili pokušaj genocida). Time su propala sva nastojanja za priznanjem [[genocid]]a na međunarodnoj razini.

Grčko-turska razmjena stanovništva i ratnih zarobljenika 1923. ishodovala je u gotovo potpunom [[etničko čišćenje|etničkom čišćenju]] grčke zajednice na tlu Turske. Prema grčkom popisu 1928. u [[Grčka|Grčku]] je prebjeglo oko 1,14 milijuna "Osmanskih Grka".<ref> Kontogiorgi, Elisabeth (17. kolovoza 2006.). ''Population Exchange in Greek Macedonia: The Forced Settlement of Refugees 1922–1930''. Oxford University Press, str. 96 </ref> S druge strane, ne postoje popisi ili [[statistika|statistike]] vezane uz (Pontske) Grke izbjegle prema [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]] (današnjoj [[Rusija|Rusiji]]), uglavnom iz okolice [[Trabzon]]a, jednog od okupljališta grčke manjine u Turskoj.

Grčki parlament 24. veljače 1994. priznao nadnevak 19. svibnja kao Dan sjećanja na žrtve genocida nad pontskim Grcima.<ref name=ćiz/>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Prvi svjetski rat}}

[[Kategorija:Genocidi]]
[[Kategorija:Prvi svjetski rat]]
[[Kategorija:Povijest Grčke]]
[[Kategorija:Povijest Turske]]

Pontski grčki genocid

2026-07-06T03:05:21Z

Suradnik10:

Matija Ivančić

2026-07-06T02:52:31Z

Suradnik10: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Matija Ivančić''', hrvatski književnik i prevoditelj. Predaje na zagrebačkome Filozofskome fakultetu češku književnost i kulturu. 2026. je dobio Nagradu Tin Ujević za pjesničku zbirku ''Kumulonimbus''.<ref name=hrt26>[https://teletekst.hrt.hr/253-01.HTML ''Tin Ujević Matiji Ivančiću'']. HRT Teletekst, str. 253-01. 5. srpnja 2026. Pristupljeno 6...«.

'''Matija Ivančić''', hrvatski [[književnik]] i [[prevoditelj]]. Predaje na zagrebačkome [[FFZG|Filozofskome fakultetu]] [[češka književnost|češku]] književnost i kulturu. [[književnost u 2026.|2026.]] je dobio [[Nagrada Tin Ujević|Nagradu Tin Ujević]] za pjesničku zbirku ''Kumulonimbus''.<ref name=hrt26>[https://teletekst.hrt.hr/253-01.HTML ''Tin Ujević Matiji Ivančiću'']. HRT Teletekst, str. 253-01. 5. srpnja 2026. Pristupljeno 6. srpnja 2026.</ref>

==Izvori==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Ivančić, Matija}}
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]]
[[Kategorija:Bohemistika]]

Nagrada Tin Ujević

2026-07-06T02:49:22Z

Suradnik10:

'''Nagrada ''Tin Ujević'' ''' je nagrada koja se dodjeljuje za doprinose u hrvatskom pjesništvu. Smatra ju se najprestižnijom nagradom u hrvatskom pjesništvu. Ime nosi u čast hrvatskog pjesnika [[Tin Ujević|Tina Ujevića]].

Nagrada je utemeljena [[književnost u 1981.|1980.]] godine. Dodjeljuje ju [[Društvo hrvatskih književnika]] od 1981. Do 1993. nagrada se dodjeljivala u [[Zagreb]]u, a od 1993. u Ujevićevu rodnom [[Vrgorac|Vrgorcu]], na 5. srpnja, na dan njegova rođenja, na vrgoračkoj manifestaciji "[[S Tinom u Vrgorcu]]", odnosno ''Tinovo kulturno ljeto'' u Rodnoj kući Tina Ujevića.<ref name=hrt26/>

== Dosadašnji dobitnici ==

*1981.: [[Nikica Petrak]], za zbirku pjesama "''Tiha knjiga''"
*1982.: [[Slavko Mihalić]], za knjigu pjesama "''Pohvala praznom džepu''"
*1983.: [[Irena Vrkljan]], za zbirku pjesama "''U koži moje sestre''"
*1984.: [[Nikola Milićević]], za zbirku pjesama "''Nepovrat''"
*1985.: [[Branimir Bošnjak]], za zbirku pjesama "''Semantička gladovanja''"
*1986.: [[Igor Zidić]], za zbirku pjesama "''Strijela od stakla''"
*1987.: [[Dragutin Tadijanović]], za zbirku pjesama "''Kruh svagdanji''"
*1988.: [[Tonko Maroević]], za zbirku pjesama "''Trag roga ne bez vraga''"
*1989.: [[Tonči Petrasov Marović]], za zbirku pjesama "''Moći ne govoriti''"
*1990.: [[Luko Paljetak]], za zbirku pjesama "''Snižena vrata''"
*1991.: [[Vlado Gotovac]], za zbirku pjesama "''Crna kazaljka''"
*1992.: [[Zvonimir Golob]], za zbirku pjesama "''Rana''"
*1993.: [[Mate Ganza]], za zbirku pjesama "''Knjiga bdjenja''"
*1994.: [[Dražen Katunarić]], za knjigu pjesama "''Nebo/Zemlja''"
*1995.: [[Vladimir Pavlović]], za zbirku pjesama "''Gral''"
*1996.: [[Dubravko Horvatić]], za zbirku pjesama "''Ratnoa noć''"
*1997.: [[Boris Domagoj Biletić]], za pjesničku knjigu "''Radovi na nekropoli''"
*1998.: [[Gordana Benić]], za zbirku pjesama "''Laterna magica''"
*1999.: [[Andrijana Škunca]], za zbirku pjesama "''Novaljski svjetlopis''"
*2000.: [[Mario Suško]], za zbirku pjesama "''Versus axsul''"
*2001.: [[Ivan Slamnig]], za poetsku zbirku "''Ranjeni tenk''" (posmrtno)
*2002.: [[Petar Gudelj]], za zbirku pjesama "''Po zraku i po vodi''"
*2003.: [[Vesna Parun]], za zbirku soneta "''Suze putuju''"
*2004.: [[Alojzije Majetić]], za zbirku pjesama "''Odmicanje paučine''" 
*2005.: [[Borben Vladović]], za zbirku pjesama "''Tijat''"
*2006.: [[Željko Knežević]], za zbirku pjesama "''Kopito trajnoga konja''"
*2007.: [[Ante Stamać]], za zbirku pjesama "''Vrijeme, vrijeme''"
*2008.: [[Miroslav Slavko Mađer]], za zbirku pjesama "''Stihovi dugih naziva''"
*2009.: [[Tomislav Marijan Bilosnić]], za zbirku pjesama ´´Molitve´´
*2010.: [[Jakša Fiamengo]], za zbirku pjesama ''Jeka''
*2011.: [[Dunja Detoni-Dujmić]], za zbirku ''Tiha invazija''<ref>[http://www.glas-slavonije.hr/vijest.asp?rub=5&ID_VIJESTI=143367 Glas Slavonije] Nagrada “Tin Ujević” Dunji Detoni-Dujmić, 7. srpnja 2011. Povjerenstvo je izdvojilo 6 knjiga za koje su smatrali da temeljem svojih poetoloških i pjesničkih obilježja mogu dobiti nagradu: Osim Dunjine, tu su joj knjige Vesne Krmpotić: Rijeka blaženstva, Maje Gjerek ''Nebo'', Ive Kalinskog ''Četverolisni četveropreg'', Slavka Jendrička ''Diktatura ljubavi'', Enerike Bijač ''Riječ do riječi'' i Roberta Bebeka ''Vulkano''. </ref><ref>Povjerenstvo su činili [[Jakša Fiamengo]], [[Ante Stamać]] i [[Borben Vladović]]. [http://www.dhk.hr/Clanak.aspx?id=398 DHK] Izvješće prosudbenog povjerenstva</ref>.
*2012.: [[Neda Miranda Blažević-Krietzman]] za zbirku pjesama ''Vezuvska vrata'' (prosudbeno povjerenstvo: [[Ivan Božičević]], predsjednik, [[Dunja Detoni-Dujmić]] i [[Željko Knežević]]<ref>Nives Gajdobranski: [http://www.akademija-art.hr/scena/11276-nagrada-tin-ujevi-za-2012-predana-nedi-mirandi-blaevi-krietzman Nagrada „Tin Ujević“ za 2012. predana Nedi Mirandi Blažević-Krietzman], Akademija Art, 8. srpnja 2012. </ref>
*2013.: [[Vesna Krmpotić]], za zbirku pjesama ''Žar ptica'' (predsjednik prosudbenog povjerenstva [[Boris Domagoj Biletić]])<ref>http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti-clanak&tx_ttnews[tt_news]=215331&cHash=269c554041 HRT: Vesni Krmpotić nagrada "Tin Ujević", 6. srpnja 2013.</ref>
*2014.: [[Slavko Jendričko]], za zbirku pjesama ''Evolucija ludila''
*2015.: [[Ivan Babić]], za zbirku pjesama ''Koncepcija vrta''
*2016.: [[Drago Čondrić]], za zbirku pjesama ''Sedam velikih biblijskih poema''
*2017.: [[Ernest Fišer]], za zbirku pjesama ''Preludij za anginu pectoris''
*2018.: [[Milko Valent]], za zbirku pjesama ''Otvorena rosa''
*2019.: [[Božica Jelušić]], za zbirku pjesama ''Kotačev slavopoj''<ref>[https://radio.hrt.hr/radio-split/clanak/bozici-jelusic-nagrada-tin-ujevic/202731/ Hrvatski radio - Radio Split] Mladen Vuković: ''Božici Jelušić nagrada "Tin Ujević"'', 6. srpnja 2019. (pristupljeno 6. srpnja 2019.)</ref>
*2020.: [[Drago Štambuk]], za zbirku pjesama ''Angjeo s bakljom, Atahualpa''<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.vecernji.hr/kultura/drago-stambuk-dobio-nagradu-tin-ujevic-za-najbolju-pjesnicku-zbirku-1415104|title=Drago Štambuk dobio nagradu "Tin Ujević" za najbolju pjesničku zbirku|author=HINA|date=6. srpnja 2020.|work=|language=|publisher=Večernji list|accessdate=7. srpnja 2020}}</ref>
*2021.: [[Evelina Rudan]], za djelo ''Smiljko i ja si mahnemo''<ref name=dhk0806>[https://dhk.hr/nagrade-i-natjecaji/nagrade/tin-ujevic/ ''DHK > Nagrade > Tin Ujević'']. DHK. Pristupljeno 8. lipnja 2025.</ref>
*2022.: [[Krešimir Bagić]], za djelo ''Ponornice''<ref name=dhk0806/>
*2023.: [[Ivan Klarić]], za djelo ''Magnitude''<ref name=dhk0806/>
*2024.: [[Stanko Krnjić]], za djelo ''Krljušti''<ref name=dhk0806/>
*2025.:
*2026.: [[Matija Ivančić]], za djelo ''Kumulonimbus''<ref name=hrt26>[https://teletekst.hrt.hr/253-01.HTML ''Tin Ujević Matiji Ivančiću'']. HRT Teletekst, str. 253-01. 5. srpnja 2026. Pristupljeno 6. srpnja 2026.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://dhk.hr/nagrade-knjizevnika/nagradeni-knjizevnici/nagrada-tin-ujevic Društvo hrvatskih književnika], dobitnici nagrade

{{GLAVNIRASPORED:Ujević, Tin}}

[[Kategorija:Hrvatska lirika]]
[[Kategorija:Hrvatske književne nagrade]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Tin Ujević| ]]

Nagrada Tin Ujević

2026-07-06T02:48:07Z

Suradnik10:

'''Nagrada ''Tin Ujević'' ''' je nagrada koja se dodjeljuje za doprinose u hrvatskom pjesništvu. Smatra ju se najprestižnijom nagradom u hrvatskom pjesništvu. Ime nosi u čast hrvatskog pjesnika [[Tin Ujević|Tina Ujevića]].

Nagrada je utemeljena [[književnost u 1981.|1980.]] godine. Dodjeljuje ju [[Društvo hrvatskih književnika]] od 1981. Do 1993. nagrada se dodjeljivala u [[Zagreb]]u, a od 1993. u Ujevićevu rodnom [[Vrgorac|Vrgorcu]], na 5. srpnja, na dan njegova rođenja, na vrgoračkoj manifestaciji "[[S Tinom u Vrgorcu]]", odnosno ''Tinovo kulturno ljeto'' u Rodnoj kući Tina Ujevića.<ref name=hrt26/>

== Dosadašnji dobitnici ==

*1981.: [[Nikica Petrak]], za zbirku pjesama "''Tiha knjiga''"
*1982.: [[Slavko Mihalić]], za knjigu pjesama "''Pohvala praznom džepu''"
*1983.: [[Irena Vrkljan]], za zbirku pjesama "''U koži moje sestre''"
*1984.: [[Nikola Milićević]], za zbirku pjesama "''Nepovrat''"
*1985.: [[Branimir Bošnjak]], za zbirku pjesama "''Semantička gladovanja''"
*1986.: [[Igor Zidić]], za zbirku pjesama "''Strijela od stakla''"
*1987.: [[Dragutin Tadijanović]], za zbirku pjesama "''Kruh svagdanji''"
*1988.: [[Tonko Maroević]], za zbirku pjesama "''Trag roga ne bez vraga''"
*1989.: [[Tonči Petrasov Marović]], za zbirku pjesama "''Moći ne govoriti''"
*1990.: [[Luko Paljetak]], za zbirku pjesama "''Snižena vrata''"
*1991.: [[Vlado Gotovac]], za zbirku pjesama "''Crna kazaljka''"
*1992.: [[Zvonimir Golob]], za zbirku pjesama "''Rana''"
*1993.: [[Mate Ganza]], za zbirku pjesama "''Knjiga bdjenja''"
*1994.: [[Dražen Katunarić]], za knjigu pjesama "''Nebo/Zemlja''"
*1995.: [[Vladimir Pavlović]], za zbirku pjesama "''Gral''"
*1996.: [[Dubravko Horvatić]], za zbirku pjesama "''Ratnoa noć''"
*1997.: [[Boris Domagoj Biletić]], za pjesničku knjigu "''Radovi na nekropoli''"
*1998.: [[Gordana Benić]], za zbirku pjesama "''Laterna magica''"
*1999.: [[Andrijana Škunca]], za zbirku pjesama "''Novaljski svjetlopis''"
*2000.: [[Mario Suško]], za zbirku pjesama "''Versus axsul''"
*2001.: [[Ivan Slamnig]], za poetsku zbirku "''Ranjeni tenk''" (posmrtno)
*2002.: [[Petar Gudelj]], za zbirku pjesama "''Po zraku i po vodi''"
*2003.: [[Vesna Parun]], za zbirku soneta "''Suze putuju''"
*2004.: [[Alojzije Majetić]], za zbirku pjesama "''Odmicanje paučine''" 
*2005.: [[Borben Vladović]], za zbirku pjesama "''Tijat''"
*2006.: [[Željko Knežević]], za zbirku pjesama "''Kopito trajnoga konja''"
*2007.: [[Ante Stamać]], za zbirku pjesama "''Vrijeme, vrijeme''"
*2008.: [[Miroslav Slavko Mađer]], za zbirku pjesama "''Stihovi dugih naziva''"
*2009.: [[Tomislav Marijan Bilosnić]], za zbirku pjesama ´´Molitve´´
*2010.: [[Jakša Fiamengo]], za zbirku pjesama ''Jeka''
*2011.: [[Dunja Detoni-Dujmić]], za zbirku ''Tiha invazija''<ref>[http://www.glas-slavonije.hr/vijest.asp?rub=5&ID_VIJESTI=143367 Glas Slavonije] Nagrada “Tin Ujević” Dunji Detoni-Dujmić, 7. srpnja 2011. Povjerenstvo je izdvojilo 6 knjiga za koje su smatrali da temeljem svojih poetoloških i pjesničkih obilježja mogu dobiti nagradu: Osim Dunjine, tu su joj knjige Vesne Krmpotić: Rijeka blaženstva, Maje Gjerek ''Nebo'', Ive Kalinskog ''Četverolisni četveropreg'', Slavka Jendrička ''Diktatura ljubavi'', Enerike Bijač ''Riječ do riječi'' i Roberta Bebeka ''Vulkano''. </ref><ref>Povjerenstvo su činili [[Jakša Fiamengo]], [[Ante Stamać]] i [[Borben Vladović]]. [http://www.dhk.hr/Clanak.aspx?id=398 DHK] Izvješće prosudbenog povjerenstva</ref>.
*2012.: [[Neda Miranda Blažević-Krietzman]] za zbirku pjesama ''Vezuvska vrata'' (prosudbeno povjerenstvo: [[Ivan Božičević]], predsjednik, [[Dunja Detoni-Dujmić]] i [[Željko Knežević]]<ref>Nives Gajdobranski: [http://www.akademija-art.hr/scena/11276-nagrada-tin-ujevi-za-2012-predana-nedi-mirandi-blaevi-krietzman Nagrada „Tin Ujević“ za 2012. predana Nedi Mirandi Blažević-Krietzman], Akademija Art, 8. srpnja 2012. </ref>
*2013.: [[Vesna Krmpotić]], za zbirku pjesama ''Žar ptica'' (predsjednik prosudbenog povjerenstva [[Boris Domagoj Biletić]])<ref>http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti-clanak&tx_ttnews[tt_news]=215331&cHash=269c554041 HRT: Vesni Krmpotić nagrada "Tin Ujević", 6. srpnja 2013.</ref>
*2014.: [[Slavko Jendričko]], za zbirku pjesama ''Evolucija ludila''
*2015.: [[Ivan Babić]], za zbirku pjesama ''Koncepcija vrta''
*2016.: [[Drago Čondrić]], za zbirku pjesama ''Sedam velikih biblijskih poema''
*2017.: [[Ernest Fišer]], za zbirku pjesama ''Preludij za anginu pectoris''
*2018.: [[Milko Valent]], za zbirku pjesama ''Otvorena rosa''
*2019.: [[Božica Jelušić]], za zbirku pjesama ''Kotačev slavopoj''<ref>[https://radio.hrt.hr/radio-split/clanak/bozici-jelusic-nagrada-tin-ujevic/202731/ Hrvatski radio - Radio Split] Mladen Vuković: ''Božici Jelušić nagrada "Tin Ujević"'', 6. srpnja 2019. (pristupljeno 6. srpnja 2019.)</ref>
*2020.: [[Drago Štambuk]], za zbirku pjesama ''Angjeo s bakljom, Atahualpa''<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.vecernji.hr/kultura/drago-stambuk-dobio-nagradu-tin-ujevic-za-najbolju-pjesnicku-zbirku-1415104|title=Drago Štambuk dobio nagradu "Tin Ujević" za najbolju pjesničku zbirku|author=HINA|date=6. srpnja 2020.|work=|language=|publisher=Večernji list|accessdate=7. srpnja 2020}}</ref>
*2021.: [[Evelina Rudan]], za djelo ''Smiljko i ja si mahnemo''<ref name=dhk0806>[https://dhk.hr/nagrade-i-natjecaji/nagrade/tin-ujevic/ ''DHK > Nagrade > Tin Ujević'']. DHK. Pristupljeno 8. lipnja 2025.</ref>
*2022.: [[Krešimir Bagić]], za djelo ''Ponornice''<ref name=dhk0806/>
*2023.: [[Ivan Klarić]], za djelo ''Magnitude''<ref name=dhk0806/>
*2024.: [[Stanko Krnjić]], za djelo ''Krljušti''<ref name=dhk0806/>
*2025.:
*2026.: [[Matija Ivančić]], za djelo ''Kumulonimbus''<ref name=hrt26>[https://teletekst.hrt.hr/253-01.HTML ''Tin Ujević Matiji Ivančiću''.] HRT Teletekst, str. 253-01. 5. srpnja 2026. Pristupljeno 6. srpnja 2026.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://dhk.hr/nagrade-knjizevnika/nagradeni-knjizevnici/nagrada-tin-ujevic Društvo hrvatskih književnika], dobitnici nagrade

{{GLAVNIRASPORED:Ujević, Tin}}

[[Kategorija:Hrvatska lirika]]
[[Kategorija:Hrvatske književne nagrade]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Tin Ujević| ]]

Milivoj Solar

2026-07-05T05:13:01Z

Suradnik10:

[[Datoteka:HAZU 25 Milivoj Solar 17 lipnja 2008.jpg|mini|Milivoj Solar]]
'''Milivoj Solar''' ([[Koprivnica]] [[8. travnja]] [[književnost u 1936.|1936.]] – [[16. rujna]] [[književnost u 2025.|2025.]] <ref name=crnom/>), [[Hrvatska|hrvatski]] teoretičar književnosti, [[HAZU|akademik]].

== Životopis ==
Studirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu filozofiju i jugoslavistiku.<ref name=crnom>Martina Gelenčir: [https://www.srednja.hr/faks/vijesti/11748/akademska-zajednica-u-crnom-u-dva-dana-preminula-dvojica-profesora-zagrebackih-fakulteta/vijest '' Akademska zajednica u crnom: U dva dana preminula dvojica profesora zagrebačkih fakulteta '']. Srednja.hr. 17. rujna 2025. Pristupljeno 5. srpnja 2026.</ref>

Doktorirao [[1964.]] disertacijom o [[Fran Galović|Franu Galoviću]] na Filozofskom fakultetu u [[Zagreb]]u.<ref>[http://www.matica.hr/knjige/autor/213/ Matica Hrvatska - Milivoj Solar]</ref> Suutemeljitelj znanstvene discipline teorije književnosti. Zaslužan za reformu studija komparativne književnosti ak. god. 1972./1973. prema načelu izbornih kolegija. Redovni profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 1976. godine. Od 1987. do 1990. bio je ministar prosvjete i kulture SR Hrvatske. Objavio je mnoštvo kapitalnih studija s područja teorije i povijesti književnosti te nezaobilazne priručnike.<ref name=crnom/>

Od 2007. nosi naslov professor emeritus. <ref name=crnom/> Akademik je od [[17. lipnja]] [[2008.]]<ref>[http://www.matica.hr/knjige/autor/213/ Matica Hrvatska - Milivoj Solar]</ref> 2016. je dobio Državnu nagradu za znanost za životno djelo. <ref name=crnom/>

Njegova knjiga ''[[Teorija književnosti (Milivoj Solar)|Teorija književnosti]]''. prvi put je izdana [[knjige u 1976.|1976.]], 20-ti put 2005.

== Djela ==

* Pitanja poetike, Školska knjiga, Zagreb, 1971.
* Ideja i priča, Liber, Zagreb, 1974.
* Književna kritika i filozofija književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1976.
* Teorija književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1976.
* Uvod u filozofiju književnosti, Teka, Zagreb, 1978.
* Smrt Sancha Panze, MH, Zagreb, 1981.
* Suvremena svjetska književnost, Školska knjiga, Zagreb, 1982.
* Mit o avangardi i mit o dekadenciji, Nolit, Beograd, 1985.
* Eseji o fragmentima, Prosveta, Beograd, 1985.
* Filozofija književnosti, Liber, Zagreb, 1985.
* Roman i mit, August Cesarec, Zagreb, 1988.
* Teorija proze, SNL, Zagreb, 1989.
* Laka i teška književnost, MH, Zagreb, 1995.
* Vježbe tumačenja. Interpretacije lirskih pjesama, MH, Zagreb, 1997.
* Edipova braća i sinovi, Naprijed, Zagreb, 1998.
* Granice znanosti o književnosti , Zagreb : Naklada Pavičić, 2000.
* Povijest svjetske književnosti: kratki pregled , Zagreb : Golden marketing, 2003.
* Predavanja o lošem ukusu: obrana estetičkog uma, Zagreb: [[Politička kultura]], 2004.
* Ideja i priča (Izabrana djela 1), Zagreb: Golden marketing - tehnička knjiga, 2004.
* Uvod u filozofiju književnosti (Izabrana djela 2), Zagreb: Golden marketing - tehnička knjiga, 2004.
* Retorika postmoderne, Zagreb: MH, 2005.

== Nagrade ==

Milivoj Solar je dobitnik:
* Nagrade Grada Zagreba [[1972.]] godine,
* Nagrade "Božidar Adžija" [[1975.]] godine,
* Nagrade "Vladimir Nazor" [[1977.]] i [[2004.]] godine
* Nagrade [[HAZU]] za knjigu ''Povijest svjetske književnosti'',
* Nagrade grada [[Koprivnica|Koprivnice]] za životno djelo [[2007.]] godine i
* Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo [[2010.]]<ref>[http://www.matica.hr/knjige/autor/213/ Matica Hrvatska - Milivoj Solar]</ref>
* Državna nagrada za znanost za životno djelo 2016.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Dobitnici nagrade Vladimir Nazor za književnost}}

{{GLAVNIRASPORED:Solar, Milivoj}}
[[Kategorija:Hrvatski znanstvenici]]
[[Kategorija:Akademici HAZU]]
[[Kategorija:Hrvatski esejisti]]
[[Kategorija:Filolozi]]
[[Kategorija:Hrvatski filolozi]]
[[Kategorija:Dobitnici nagrade Vladimir Nazor]]
[[Kategorija:Životopisi, Koprivnica]]
[[Kategorija:Dobitnici_nagrade_HAZU]]

Marko Trogrlić

2026-07-05T05:03:25Z

Suradnik10:

{{Infookvir kršćanski čelnici
| vrsta = svećenik
| počasni-prefiks = Velečasni
| ime = Marko Trogrlić
| počasni-sufiks =
| naslov =
| image =
| image_size = 200px
| alt =
| opis =
| crkva = [[Katolička Crkva]]
| nadbiskupija =
| pokrajina =
| metropolija =
| biskupija = [[Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj|Vojni ordinarijat u RH]]
| stolica =
| imenovan =
| početak_službe =
| kraj_službe =
| ukinuto =
| prethodnik =
| nasljednik =
| druge_službe =
| ređenje = [[5. siječnja]] [[2019.]]
| zareditelj = [[Jure Bogdan]]

| datum_rođenja = [[19. svibnja]] [[1972.]]
| mjesto_rođenja = [[Zadvarje]]
| datum_smrti =
| mjesto_smrti =
| pokopan =
| koordinate_groba =
| nacionalnost = [[Hrvat]]
| roditelji =
| prethodna_služba =
| obrazovanje =
| alma_mater =
| moto =
| potpis =
}}
'''Marko Trogrlić''' ([[Zadvarje]], [[19. svibnja]] [[1972.]]), hrvatski [[povjesničar]] i [[svećenik]].

== Životopis ==

Diplomirao je povijest, [[1997.]] godine, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beču. Tamo je [[2001.]] i doktorirao tezom „[[Ivan Skakoč]] (1752–1837): život i djelo”.{{sfn|Enciklopedija}} Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu je [[1997.]] diplomirao kršćansku filozofiju te teologiju na Papinskom Sveučilištu Svetoga Križa u [[Rim]]u ([[2002.]]).{{sfn|Enciklopedija}} U [[Rim]]u je apsolvirao i iz liturgijske teologije.{{sfn|Studenci}}

Od [[2002.]] do [[2006.]] radio je na Odsjeku za povijest [[Sveučilište u Zadru|Sveučilišta u Zadru]], a zatim na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta [[Sveučilište u Splitu|Sveučilišta u Splitu]].{{sfn|Enciklopedija}} Od [[2014.]] godine redoviti je profesor. U razdoblju od [[2009.]] do [[2013.]] bio je dekan fakulteta. Bio je gostujući profesor na poslijediplomskom doktorskom studiju Europskog sveučilišta u Rimu od [[2013.]] do [[2016.]] godine.{{sfn|Enciklopedija}}

Dobitnik je nagrade [[HAZU]]-a za područje društvenih znanosti ([[2019.]]) te skupne nagrade [[Split|Grada Splita]] ([[2019.]]). Od [[2022.]] godine dopisni je član Austrijske akademije znanosti.{{sfn|Enciklopedija}}

Za [[đakon]]a je zaređen u [[Zagreb]]u, [[30. lipnja]] [[2018.]] godine.{{sfn|Studenci}} Dana [[5. siječnja]] [[2019.]] zaređen je za svećenika [[Vojni ordinarijat u Hrvatskoj|Vojnog ordinarijata Republike Hrvatske]].{{sfn|Enciklopedija}}

Koncem svibnja 2026. postao je novi akademik [[HAZU]].<ref>Bruno De Zan: [https://www.srednja.hr/faks/vijesti/84659/novi-clan-hazu-a-je-svecenik-razgovarali-smo-s-njime-crkva-ne-zeli-biti-udaljena-od-znanosti/vijest '' Novi član HAZU-a je svećenik, razgovarali smo s njime: 'Crkva ne želi biti udaljena od znanosti' '']. Srednja.hr. 3. lipnja 2026. Pristupljeno 5. srpnja 2026.</ref><ref>Bruno De Zan: [https://www.srednja.hr/novosti/vijesti/84351/hrvatska-je-dobila-12-novih-akademika-evo-tko-su-oni-nakon-dugo-vremena-uvrsten-i-svecenik/vijest '' Hrvatska je dobila 12 novih akademika, evo tko su oni: Nakon dugo vremena uvršten i svećenik '']. Srednja.hr. 22. svibnja 2026. Pristupljeno 5. srpnja 2026.</ref>

== Djela ==

'''Autor''':{{sfn|Enciklopedija}}

{{Refbegin}}
* „''Ivan Skakoč (1752–1837): život i djelo''” (2013.)
* „''Dostojan vojnik Jelačića bana: autobiografski zapisi dalmatinskog namjesnika Gabrijela Rodića''” (Split, 2017.)
{{refend}}

{{Refbegin}}
'''Suautor''':{{sfn|Enciklopedija}}
* „''Iz korespondencije Josipa Franka s Bečom: 1907. – 1910.''” (Zagreb–Split, 2014.)
* „''Dalmacija i Istra u 19. stoljeću''” (Zagreb, 2015.)
* „''Dalmacija – neizbrušeni dijamant: habsburška pokrajina Dalmacija u opisu namjesnika Lilienberga''” (Zagreb–Split, 2015.)
{{refend}}

{{Refbegin}}
'''Urednik''':{{sfn|Enciklopedija}}
* „''Političke bilješke Ante Trumbića: 1930. – 1938.''” (I–II, Zagreb–Split, 2019.)
{{refend}}

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==

=== Mrežna sjedišta ===
{{refbegin}}
* {{citiranje weba |naslov=Svećeničko ređenje don Marka Trogrlića |url=http://studenci.hr/svecenicko-redenje-don-marka-trogrlica/ |jezik= |web_stranica=www.studenci.hr |preuzeto=9. lipnja 2023. |ref={{harvid|Studenci}} |archive-date=29. lipnja 2023. |archive-url=https://web.archive.org/web/20230629071820/http://studenci.hr/svecenicko-redenje-don-marka-trogrlica/ |url-status=dead }}
* {{citiranje weba |naslov=Trogrlić, Marko |url=https://enciklopedija.hr/clanak/71438 |jezik= |web_stranica=www.enciklopedija.hr |preuzeto=9. lipnja 2023. |ref={{harvid|Enciklopedija}}}}
{{refend}}

{{GLAVNIRASPORED:Trogrlić, Marko}}
[[Kategorija:Hrvatski povjesničari]]
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]

Marko Trogrlić

2026-07-05T04:59:41Z

Suradnik10: preuzeto s hr.wikipedije

{{Infookvir kršćanski čelnici
| vrsta = svećenik
| počasni-prefiks = Velečasni
| ime = Marko Trogrlić
| počasni-sufiks =
| naslov =
| image =
| image_size = 200px
| alt =
| opis =
| crkva = [[Katolička Crkva]]
| nadbiskupija =
| pokrajina =
| metropolija =
| biskupija = [[Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj|Vojni ordinarijat u RH]]
| stolica =
| imenovan =
| početak_službe =
| kraj_službe =
| ukinuto =
| prethodnik =
| nasljednik =
| druge_službe =
| ređenje = [[5. siječnja]] [[2019.]]
| zareditelj = [[Jure Bogdan]]

| datum_rođenja = [[19. svibnja]] [[1972.]]
| mjesto_rođenja = [[Zadvarje]]
| datum_smrti =
| mjesto_smrti =
| pokopan =
| koordinate_groba =
| nacionalnost = [[Hrvat]]
| roditelji =
| prethodna_služba =
| obrazovanje =
| alma_mater =
| moto =
| potpis =
}}
'''Marko Trogrlić''' ([[Zadvarje]], [[19. svibnja]] [[1972.]]), hrvatski [[povjesničar]] i [[svećenik]].

== Životopis ==

Diplomirao je povijest, [[1997.]] godine, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beču. Tamo je [[2001.]] i doktorirao tezom „Ivan Skakoč (1752–1837): život i djelo”.{{sfn|Enciklopedija}} Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu je [[1997.]] diplomirao kršćansku filozofiju te teologiju na Papinskom Sveučilištu Svetoga Križa u [[Rim]]u ([[2002.]]).{{sfn|Enciklopedija}} U [[Rim]]u je apsolvirao i iz liturgijske teologije.{{sfn|Studenci}}

Od [[2002.]] do [[2006.]] radio je na Odsjeku za povijest [[Sveučilište u Zadru|Sveučilišta u Zadru]], a zatim na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta [[Sveučilište u Splitu|Sveučilišta u Splitu]].{{sfn|Enciklopedija}} Od [[2014.]] godine redoviti je profesor. U razdoblju od [[2009.]] do [[2013.]] bio je dekan fakulteta. Bio je gostujući profesor na poslijediplomskom doktorskom studiju Europskog sveučilišta u Rimu od [[2013.]] do [[2016.]] godine.{{sfn|Enciklopedija}}

Dobitnik je nagrade [[HAZU]]-a za područje društvenih znanosti ([[2019.]]) te skupne nagrade [[Split|Grada Splita]] ([[2019.]]). Od [[2022.]] godine dopisni je član Austrijske akademije znanosti.{{sfn|Enciklopedija}}

Za [[đakon]]a je zaređen u [[Zagreb]]u, [[30. lipnja]] [[2018.]] godine.{{sfn|Studenci}} Dana [[5. siječnja]] [[2019.]] zaređen je za svećenika [[Vojni ordinarijat u Hrvatskoj|Vojnog ordinarijata Republike Hrvatske]].{{sfn|Enciklopedija}}

== Djela ==

'''Autor''':{{sfn|Enciklopedija}}

{{Refbegin}}
* „''Ivan Skakoč (1752–1837): život i djelo''” (2013.)
* „''Dostojan vojnik Jelačića bana: autobiografski zapisi dalmatinskog namjesnika Gabrijela Rodića''” (Split, 2017.)
{{refend}}

{{Refbegin}}
'''Suautor''':{{sfn|Enciklopedija}}
* „''Iz korespondencije Josipa Franka s Bečom: 1907. – 1910.''” (Zagreb–Split, 2014.)
* „''Dalmacija i Istra u 19. stoljeću''” (Zagreb, 2015.)
* „''Dalmacija – neizbrušeni dijamant: habsburška pokrajina Dalmacija u opisu namjesnika Lilienberga''” (Zagreb–Split, 2015.)
{{refend}}

{{Refbegin}}
'''Urednik''':{{sfn|Enciklopedija}}
* „''Političke bilješke Ante Trumbića: 1930. – 1938.''” (I–II, Zagreb–Split, 2019.)
{{refend}}

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==

=== Mrežna sjedišta ===
{{refbegin}}
* {{citiranje weba |naslov=Svećeničko ređenje don Marka Trogrlića |url=http://studenci.hr/svecenicko-redenje-don-marka-trogrlica/ |jezik= |web_stranica=www.studenci.hr |preuzeto=9. lipnja 2023. |ref={{harvid|Studenci}} |archive-date=29. lipnja 2023. |archive-url=https://web.archive.org/web/20230629071820/http://studenci.hr/svecenicko-redenje-don-marka-trogrlica/ |url-status=dead }}
* {{citiranje weba |naslov=Trogrlić, Marko |url=https://enciklopedija.hr/clanak/71438 |jezik= |web_stranica=www.enciklopedija.hr |preuzeto=9. lipnja 2023. |ref={{harvid|Enciklopedija}}}}
{{refend}}

{{GLAVNIRASPORED:Trogrlić, Marko}}
[[Kategorija:Hrvatski povjesničari]]
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]

Antun Vuković Vučidolski

2026-07-05T04:59:01Z

Suradnik10:

'''Ante (Antun) vitez Vuković pl. Vučidolski'''<ref>[http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-YLATUOCJ/d5b11b87-6ed4-4fc9-a9e5-7acdaaae741e/PDF P.o. gospodi članovima "Dalmatinskoga Skupa"], Edinost, Trst, 21. siječnja 1902., str. 4. (slovenski) </ref><ref name="Edinost4lip08">[http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-8JPR5BN6/763f3698-77e1-4407-b9fe-f08b0c966d12/PDF Društvene vesti. Dalmatinski Skup v Trstu], [[Edinost]], Trst, 4. lipnja 1908., str. 2.-3. (slovenski)</ref> je bio hrvatski [[političar]].

== Životopis ==

Godine 1903. spominje ga se kao darovatelja žrtvama u Hrvatskoj.<ref name="Edinost19ruj03">[http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-NENKPRZ9/951ea515-5878-4177-aaa3-2b9b06e1758f/PDF Darovi za žrtve na Hrvatskem], [[Edinost]], Trst, 19. rujna 1908., str. 3. (slovenski)</ref>
Bio je predsjednik društva ''[[Dalmatinski skup]]'' u [[Trst]]u od početka postojanja tog društva, a lipnja 1908. izabran je za počasnog predsjednika.<ref name="Edinost4lip08"/>

Bio je u Zastupničkom domu [[Carevinsko vijeće|Carevinskog vijeća]] 1903. godine koje je 8. siječnja 1903. sazvao car i kralj Franjo Josip I.. Kraljevinu Dalmaciju su pored Vukovića Vučidolskog koji je bio u Narodnoj hrvatskoj stranci, zastupali iz Stranke prava [[Juraj Biankini]], [[Josip Virgil Perić]], iz [[Narodna hrvatska stranka|Narodne hrvatske stranke]] [[Ante Šupuk]], [[Petar Klaić]], [[Lovro Borčić]], [[Josip Zaffron]], [[Vicko Ivčević]], [[Juraj Ferri]], a [[Srpska stranka|Srpskoj narodnoj stranci]] [[Andrija Vujatović-Šarov]] i [[Radoslav Kvekić]].<ref>[[Marko Trogrlić]]: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 679. </ref> Od aktivnosti valja spomenuti supotpisivanje [[interpelacija|interpelacije]] Jurja Bijankinija 15. svibnja 1903. na ministra obrane Zena von Welsersheimba glede angažmana vojske u [[nemiri u Hrvatskoj 1903.|nemirima u Hrvatskoj]], s obzirom na neopravdanost uporabe takve sile, čak i prema ženama i djeci (potpisali su ju 19 hrvatskih i slovenskih zastupnika Zafronn, Šupuk, Spinčić, Berks, Šusteršič, Gregorčič, Žičkar, Vuković, Borčić, Ferri, Perić, Klaić, Ivčević, Pogačnik, Ferjančič, Hajek, Breznovsky, Chok, Koudela, ali ne i dvojica zastupnika Srpske stranke iz Dalmacije)<ref>Marko Trogrlić: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 686.-687. </ref> te ''prešni prijedlog'' od 19. svibnja i.g. u svezi s redarstvenim mjerama koje su u Ljubljani poduzeli policijski agenti [[Khuen Héderváry|Khuena Hedérvarya]] u Ljubljani (policijski agenti su tragali za osumnjičenim Hrvatima zbog objave antikhuenovskih plakata te proveli predistragu protiv jedne ljubljanske tiskare koju su vlasti osumnjičile zbog njihova tiskanja).<ref>Marko Trogrlić: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 688. </ref>

Bio je predloženik [[Hrvatska stranka (1905.)|Hrvatske stranke]] na izborima za [[Carevinsko vijeće]] [[Izbori za Carevinsko vijeće 1907.|1907.]] (9. izborni kotar Makarska – Vrgorac – Metković – Pelješac), na kojima je prošao.<ref>Marjan Diklić: [http://hrcak.srce.hr/file/18700 Dvije pobjede don Ive Prodana na izborima za Carevinsko vijeće u Beču], Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 45/2003., str. 378., 387.</ref>

Borio se je za očuvanje znanja kućnih rukotvorina. Da bi se spasilo znanje izrade narodnih veziva, zajedno s [[Kamilo Tončić|Kamilom Tončićem]] pokušao je nešto napraviti po tom pitanju. U sklopu muzeja za ženske ručne radnje postojala je škola s besplatnim tečajima, a njih dvojica pokušali su nešto slično napraviti u Dalmaciji. Sastavili su posebni program koji su dostavili velikoj zaljubljenici u narodnu umjetnost Kraljevine Dalmacije nadvojvotkinji [[Marija Josipa Saska|Mariji Josipi Saskoj]] da bi se to ostvarilo. <ref>Stanko Piplović: [http://hrcak.srce.hr/file/159845 Marija Jozefa, zaštitnica narodne umjetnosti Dalmacije], Ethnologica Dalmatica sv. 9, Split, 2000., str. 148</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Vuković Vučidolski, Ante}}
[[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.]]
[[Kategorija:Hrvatski narodni preporod]]
[[Kategorija:Hrvati u Italiji]]
[[Kategorija:Životopisi, Trst]]

Juraj Ferri

2026-07-05T04:58:17Z

Suradnik10:

'''Juraj Ferri''' (? {{--}} [[Imotski]], ožujka 1917.)<ref name="Edinost"> [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:DOC-KKUFI6BD/4096b62b-1a34-46d0-b721-ce15ec292da6/PDF Razne politične vesti], Edinost, Trst, 22. ožujka 1917., str. II (slovenski) </ref> je bio hrvatski [[političar]] i pravnik, borac za [[hrvatski narodni preporod|hrvatski jezik]]. Rodom je iz [[Trpanj|Trpnja]].<ref name="Lukežić">Irvin Lukežić: [http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=60&C=25 Posljednji riječki dvoboj], Sušačka revija br.60 </ref>

== Životopis ==
Studirao je pravo u [[Graz|Gradcu]]. Djelovao je pri Družtvu Hrvatska.<ref name="Lukežić"/>

Kao mladi djelatnik na sudu usudio se je pisati hrvatskim, iako je to nosilo rizik da će ga proganjati talijanaši. Ustrajno je pisao hrvatski, trpeći i kazne, sve dok ga nisu umirovili.<ref name="Edinost"/> Zabilježeno je da ga je 1898. osudio sud zbog uporabe hrvatskog jezika kao uredovnog, a kad se [[pristav]] žalio Vrhovnom sudu u Beču, taj je sud 1900. potvrdio odluku lokalnog suda jer da je to "kršenje discipline".<ref>[http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-HKGS5SD2/7898c99f-5c51-4b6d-a7eb-33fb471c571a/PDF Obsojen hrvatski sodnik], Gorica (zjutranje izdanje), Gorica, 28. srpnja 1900., str. 3 (slovenski)</ref> Ipak, Ferrijev rad nije bio uzaludan. Bečki je Vrhovni sud istaknuo da "''unutarnji saobraćaj u sudstvu može biti uregjen bez ikakvog obzira na jezike koji su u običaju u dotičnoj zemlji''". Ta je odluka bila sudski presedan i potakla je ine sudce u Dalmaciji služiti se hrvatskim u unuarnjem poslovanju. <ref> J. Lučić: [http://www.historiografija.hr/hz/1964/HZ_17_28_LUCIC.pdf Ocjene i prikazi: Radovi Instituta JAZU X, Zadar 1963.], Historijski zbornik, 1964., 17 28, str. 477-478</ref>

Bio je u Zastupničkom domu [[Carevinsko vijeće|Carevinskog vijeća]] 1903. godine koje je 8. siječnja 1903. sazvao car i kralj Franjo Josip I.. Kraljevinu Dalmaciju su, pored Ferrija koji je bio u Narodnoj hrvatskoj stranci, zastupali iz Stranke prava [[Juraj Biankini]], [[Josip Virgil Perić]], iz [[Narodna hrvatska stranka|Narodne hrvatske stranke]] [[Ante Šupuk]], [[Ante Vuković Vučidolski]], [[Lovro Borčić]], [[Josip Zaffron]], [[Vicko Ivčević]], [[Petar Klaić]], a [[Srpska stranka|Srpskoj narodnoj stranci]] [[Andrija Vujatović-Šarov]] i [[Radoslav Kvekić]].<ref>[[Marko Trogrlić]]: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 679. </ref> Od aktivnosti valja spomenuti supotpisivanje [[interpelacija|interpelacije]] Jurja Bijankinija 15. svibnja 1903. na ministra obrane Zena von Welsersheimba glede angažmana vojske u [[nemiri u Hrvatskoj 1903.|nemirima u Hrvatskoj]], s obzirom na neopravdanost uporabe takve sile, čak i prema ženama i djeci (potpisali su ju 19 hrvatskih i slovenskih zastupnika Zafronn, Šupuk, Spinčić, Berks, Šusteršič, Gregorčič, Žičkar, Vuković, Borčić, Ferri, Perić, Klaić, Ivčević, Pogačnik, Ferjančič, Hajek, Breznovsky, Chok, Koudela, ali ne i dvojica zastupnika Srpske stranke iz Dalmacije)<ref>Marko Trogrlić: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 686.-687. </ref> te ''prešni prijedlog'' od 19. svibnja i.g. u svezi s redarstvenim mjerama koje su u Ljubljani poduzeli policijski agenti [[Khuen Héderváry|Khuena Hedérvarya]] u Ljubljani (policijski agenti su tragali za osumnjičenim Hrvatima zbog objave antikhuenovskih plakata te proveli predistragu protiv jedne ljubljanske tiskare koju su vlasti osumnjičile zbog njihova tiskanja).<ref>Marko Trogrlić: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 688. </ref>

== Radovi o njemu ==
*[[Vjekoslav Maštrović]]: [http://katalog.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=023625&Baza=1 Završna faza uvođenja narodnog jezika u dalmatinsko sudstvo i slučaj dra Jurja Ferrija], Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. 10 (1963) (ur. [[Grga Novak]] i Vjekoslav Maštrović), str. 67-87.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Ferri, Juraj}}
[[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.]]
[[Kategorija:Hrvatski pravnici]]
[[Kategorija:Hrvatski narodni preporod]]
[[Kategorija:Pelješac]]

Petar Klaić

2026-07-05T04:57:33Z

Suradnik10:

'''Petar Klaić''' ([[Zadar]], [[1862.]] - [[Beč]], [[1910.]]) je bio hrvatski [[političar]] i [[odvjetnik]].

== Životopis ==
Rodio se je 1862. godine od oca [[Miho Klaić|Mihe]] i majke Ane Marije r. Baša. Studirao je pravo u Zagrebu i Beču. U Beču je i doktorirao. Poslije smrti oca Mihe 1896. aktivniji je u politici. Bio je zastupnikom u [[Dalmatinski sabor|Dalmatinskom saboru]]. Zastupao je u kuriji vanjskih općina.<ref name="Marinović">Ivo Marinović: [http://hrcak.srce.hr/file/121206 Reminiscencije na doktora Emanuela Luxarda (1848.–1905.) i obitelj Mihe Klaića (1829.–1896.)], Acta med-hist Adriat 2008;6(1), str. 109.,112.</ref>

Bio je u Zastupničkom domu [[Carevinsko vijeće|Carevinskog vijeća]] 1903. godine koje je 8. siječnja 1903. sazvao car i kralj Franjo Josip I.. Kraljevinu Dalmaciju su pored Klaića koji je bio u Narodnoj hrvatskoj stranci, zastupali iz Stranke prava [[Juraj Biankini]], [[Josip Virgil Perić]], iz [[Narodna hrvatska stranka|Narodne hrvatske stranke]] [[Ante Šupuk]], [[Ante Vuković Vučidolski]], [[Lovro Borčić]], [[Josip Zaffron]], [[Vicko Ivčević]], [[Juraj Ferri]], a [[Srpska stranka|Srpskoj narodnoj stranci]] [[Andrija Vujatović-Šarov]] i [[Radoslav Kvekić]].<ref>[[Marko Trogrlić]]: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 679. </ref> Od aktivnosti valja spomenuti supotpisivanje [[interpelacija|interpelacije]] Jurja Bijankinija 15. svibnja 1903. na ministra obrane Zena von Welsersheimba glede angažmana vojske u [[nemiri u Hrvatskoj 1903.|nemirima u Hrvatskoj]], s obzirom na neopravdanost uporabe takve sile, čak i prema ženama i djeci (potpisali su ju 19 hrvatskih i slovenskih zastupnika Zafronn, Šupuk, Spinčić, Berks, Šusteršič, Gregorčič, Žičkar, Vuković, Borčić, Ferri, Perić, Klaić, Ivčević, Pogačnik, Ferjančič, Hajek, Breznovsky, Chok, Koudela, ali ne i dvojica zastupnika Srpske stranke iz Dalmacije)<ref>Marko Trogrlić: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 686.-687. </ref> te ''prešni prijedlog'' od 19. svibnja i.g. u svezi s redarstvenim mjerama koje su u Ljubljani poduzeli policijski agenti [[Khuen Héderváry|Khuena Hedérvarya]] u Ljubljani (policijski agenti su tragali za osumnjičenim Hrvatima zbog objave antikhuenovskih plakata te proveli predistragu protiv jedne ljubljanske tiskare koju su vlasti osumnjičile zbog njihova tiskanja).<ref>Marko Trogrlić: [http://hrcak.srce.hr/file/12728 Bečki odjeci nemira u Hrvatskoj 1903. godine: aktivnosti dalmatinskih zastupnika u Carevinskom vijeću u Beču], [[Časopis za suvremenu povijest]], god. 37., br. 3./2005., str. 688. </ref>

Bio je prvi [[starosta]] (predsjednik) [[Hrvatski sokol|hrvatske sokolske župe Bana Paližne]] u Zadru. Na dužnost je stupio 25. travnja 1909., a godinu poslije dužnost je predao zbog slaba zdravstvenog stanja. <ref>Pavao Jerolimov: [http://www.zadarskilist.hr/clanci/25042009/u-zadru-je-25-travnja-1909-osnovana-hrvatska-sokolska U Zadru je 25. travnja 1909. osnovana hrvatska sokolska], Zadarski list, 25. travnja 2009.</ref>

== Obitelj ==
Sin je poznatog hrvatskog preporoditelja [[Miho Klaić|Mihe Klaića]] <ref name="Marinović"/>
Stariji je brat poznatog splitskog i zadarskog kirurga Ljube (1871. - ?), sestra mu je Ana, supruga poznatog splitskog liječnika i pomagača hrvatskog narodnog preporoda dr [[Emanuel Luxardo|Emanuela Luxarda]] (1848. - 1905.).<ref name="Marinović"/>

== Priznanja ==
Zabilježen je u knjizi [[Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925]].<ref name="Marinović"/>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Klaić, Petar}}
[[Kategorija:Hrvatski političari do 1918.]]
[[Kategorija:Hrvatski pravnici]]
[[Kategorija:Hrvatski narodni preporod]]

Planištarenje

2026-07-05T04:56:05Z

Suradnik10:

[[Datoteka:Ovce uz cestu, Morine 7635.JPG|mini|300px|Ovce uz cestu, [[Morine (visoravan u BiH)|Morine]] ]]
'''Planištarenje''' je vrsta [[stočarstvo|stočarske]] djelatnosti. Oblik je pokretnog stočarenja. Pobravičar svoju stoku povjerava planištaru,<ref>[http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=eVxnWxQ%3D&keyword=pobravi%C4%8Dar Hrvatski jezični portal] ''pòbravičār'' (pristupljeno 16. lipnja 2017.)</ref> koji [[stoka|stoku]] goni u [[planina|planinu]].<ref>[http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=eV1iXBA%3D&keyword=plani%C5%A1tar Hrvatski jezični portal] ''planìštār'' (pristupljeno 16. lipnja 2017.)</ref>

Planištarenje je bila jedna od važnijih grana gospodarstva [[Donja Hercegovina|Donje Hercegovine]], možda već od [[Hrvatski povijesni prostor u prapovijesti|pretpovijesti]], od doba [[Iliri na tlu Bosne i Hercegovine|Ilira]]. Opstao je i nakon [[Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu|osmanske]] vlasti i planištarenje je odigralo ključnu ulogu u vraćanju [[Hrvati u Bosni i Hercegovini|Hrvata]] u [[Nevesinje|nevesinjski]] kraj.<ref name="Šarac, Planištarenje">[http://rb-donjahercegovina.ba/tekstovi/nevesinje-i-zupa-uznesenja-blazene-djevice-marije-3-toni-sarac-2648.aspx Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina] Toni Šarac: Nevesinje i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije (3), Planištarenje, osnutak župe u Nevesinju i unutarnja kolonizacija biskupa Buconjića. 15. listopada 2009. (pristupljeno 16. lipnja 2017.)</ref><ref name="Iz vremena planištarenja">[http://www.zupa-nevesinje.com/index.php?mod=vijest&vijest=179 Župa Uznesenja BDM - Nevesinje] ''Iz vremena planištarenja'' 5. lipnja 2010. (pristupljeno 16. lipnja 2017.)</ref> Slaba i mala zemljišta u [[kamenjar]]u nisu pružala dostatne uvjete za život pa se u stočarstvu tražila znatna potpora. Obitelji su uzgajale veća ili manja stada ovaca i [[kozarstvo|koza]], znatan broj [[goveda]] i [[konj]]a. Okupljali su ih u velike "ohmutove" sa oko 1000 grla pa i više koja su onda brojne obitelji izgonile na ljetnu ispašu u planine sjeverne Hercegovine i Bosne tijekom ljetnih mjeseci da bi se uzdržali na životu: [[Velež]], [[Crvanj]], Busovaču, [[Morine (visoravan u BiH)|Morine]], [[Somine]], [[Zelengora|Zelengoru]], [[Bjelašnica|Bjelašnicu]] i dr.<ref>[http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=578233 Autori: Puljić, Ivica Naslov: Planištarenje: zašto i kako?]</ref> Planištari su bile hrvatske obitelji iz Donje Hercegovine – Humnjaci, koje su sa stokom, cijela stada tisuća [[Ovčarstvo|ovaca]], ljetne mjesece provodili po planinama sjeveroistočne Hercegovine i jugoistočne Bosne. Planištari su odlazili na [[pasište|pasišta]] udaljena od mora prema unutrašnjosti uvijek nekoliko dana hoda. Pobravičari su bili oni čija su stada planištari gonili na planinu. Pratidžije su bili ono koji su stoku pratili do planinskih odredišta. (Humski zbornik V, 28.str.). <ref name="Šarac, Planištarenje"/><ref name="Iz vremena planištarenja"/>
Svoje "planine" stanovnici Humske zemlje odnosno Donje Hercegovine, humnjački Hrvati, imali su na sjeveroistočnim predjelima Hercegovine. Poznate planine u vlasništvu humnjačkih Hrvata su Morine, Crvanj, Zelengora, a nešto manje Hrvata je na Treskavici i Visočici. Poznato je i tko je imao koju planinu: Lokva Trebinja na Crvnju planini, [[Zažablje]] na Morinama, [[Hrasno]] u [[Kladovo polje|Kladovu Polju]], Burmazi na Treskavici, pa iz Boljuna od Stoca išli su u Boljune planinu, [[Bjelojevići]] u Bjelojevićima itd. <ref name="Šarac, Planištarenje"/><ref name="Iz vremena planištarenja"/>
U Gornjem Hrasnu planištarili su i Hrvati, i Srbi i muslimani, a u Bobanima samo Hrvati. Hrvati iz Hrasna planištarili su osim [[Kladovo polje|Kladova polja]] i u Bukovu dolu i Bukovoj ravni, Srbi na Kladovu polju, a muslimani na Visočici.<ref name="vidović">[http://hrcak.srce.hr/file/231284 Folia onomastica croatica 24 (2015)] Domagoj Vidović: ''Pogled u toponimiju sela Hrasno u istočnoj Hercegovini'', str. 94 (pristupljeno 23. lipnja 2017.)</ref>

Planištarenje je bilo toliko važno da je čak i jedna Austro-Ugarska zbog velikog stočnog fonda obitelji Raguž Robonić promijenila prvotno zamišljenu trasu [[Željeznička pruga Gabela – Zelenika|pruge Gabela - Dubrovnik]] te umjesto kroz [[Hrasno]], prošla je južnije.<ref name="vidović"/>

Različiti su načini [[sezonska ispaša|sezonske]] [[ispaša|ispaše]], a u znanosti su posebno obrađivani razlikovni elementi uočeni počevši od organizacije izlaska na [[planinski pašnjak|planinske]] [[pašnjak]]e, života i rada na njima, pa sve do povratka u matična [[selo|sela]] i raspodjele prihoda. Obrađivani su i opisivani i tzv. [[stočarski stan|stočarski stanovi]] (stočarska naselja) i stočarske nastambe (pojedinačni objekti za ljude i blago). U Hrvata su znanstveno zanimljivi istovrsni, zajednički i slični elementi u životu i radu [[pastir]]a u stočarskim stanovima u svim područjima i regijama gdje su postojali ili su u tragovima zadržani do našeg vremena, a tu su pored planištarenja, planšarstvo, pobravičarstvo, sumjesništvo i suponištvo, bačijanje, salašništvo i kolibarenje, katunsko stočarenje. Nazivi stanova u izravnoj vezi s [[pokretno stočarenje|pokretnim stočarenjem]] i ljetnim izdigom stoke na planinske pašnjake su "[[stanovi]]" odnosno ''stani'' (stočarska naselja) poznati pod nazivima: planina, [[katun]], [[staja|staje]], [[koliba|kolibe]], [[pojata|pojate]].
Nazivi "bačija, trio, stina, salaš, mandra, dvor" su iz skupine koja po pravilu označava dnevni izgon na pašu priplodne, jalove ali i muzne stoke, no također se odnose i na duži boravak stoke u stanovima koji su bliži matičnim selima.<ref>[http://hrcak.srce.hr/59866 Studia ethnologica Croatica, Vol.7/8 No.1 Ožujak 1999.] Branko Đaković: ''Stočarski stanovi: rasprostranjenost i nazivi'' (pristupljeno 16. lipnja 2017.)</ref>

Ova je tisućljetna tradicija prekinuta koncem 20. stoljeća. Od nekadašnjih sto domaćinstava i više od 100 000 grla sitne stoke i oko 4 000 grla krupne stoke, spalo je na ništa. Izgledi za obnovu su mali. Stočarstvo u Donjoj Hercegovini zapalo je u veliku ekonomsku krizu čemu je razlog uzurpacija posjeda koje je napravila bivša Jugoslavija, zatim nesigurnost za planištare u tom dijelu države i ugrozilo je dotad siguran izvor prihoda. Prekid planištarenja ugrozilo je proizvodnju posebne vrste [[sir]]a iz [[mijeh]]a, [[maslo|masla]], kajmaka.<ref>[http://rb-donjahercegovina.ba/tekstovi/nekad-100-000-grla-stoke-a-danas-604.aspx Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina] ''Nekad 100 000 grla stoke, a danas... '' 6. kolovoza 2004. (pristupljeno 1. srpnja 2017.)</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2014/09/HumskiZBORNIK.pdf Kamenjar.com] Humski zbornik
* B.Š.: [https://bljesak.info/gospodarstvo/turizam/gdje-su-hercegovacki-stanovi-i-koliko-danas-vrijede/567306 ''Gdje su hercegovački stanovi i koliko danas vrijede? '']. Bljesak.info. 27. lipnja 2026.

[[Kategorija:Stočarstvo]]

Franjo Hanaman

2026-07-05T04:51:28Z

Suradnik10: /* Vanjske poveznice */

{{Infookvir znanstvenik
| ime = Franjo Hanaman
| slika = Hanaman Ferenc.jpg
| slika_širina =
| naslov = Franjo Hanaman
| datum_rođenja = [[30. lipnja]] [[1878.]]
| mjesto_rođenja = [[Drenovci]]
| datum_smrti = [[23. siječnja]] [[1941.]]
| mjesto_smrti = [[Zagreb]]
| prebivalište =
| državljanstvo =
| narodnost = [[Hrvati|Hrvat]]
| etnicitet =
| polje = [[kemija]]
| radna_institucija =
| alma_mater =
| doktorski_mentor =
| poznat_po =
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade =
| fusnote =
}}
'''Franjo Hanaman''' ([[Drenovci]], [[Vukovarsko-srijemska županija]], [[30. lipnja]] [[1878.]] - [[Zagreb]], [[23. siječnja]] [[1941.]]), znameniti hrvatski [[kemija|kemičar]] i [[metalurgija|metalurg]], [[izum]]itelj prve ekonomične električne [[žarulja|žarulje]] s metalnom niti.

== Životopis ==
Franjo Hanaman se rodio u hrvatskoj obitelji kao drugo dijete Gjure Hanamana i Emilije Mandušić.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.hep.hr/hep/publikacije/vjesnik/132.pdf |accessdate=9. veljače 2008. |title=Franjo Hanaman i njegovo djelo |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140714165707/http://www.hep.hr/hep/publikacije/vjesnik/132.pdf |archivedate=14. srpnja 2014. }}</ref>
Pučku školu završio je u [[Brčko]]m 1887. godine, a maturirao je 1895. u [[Zemun]]u na Realnoj gimnaziji. Nakon mature otišao je studirati u [[Beč]], gdje je 1899. diplomirao na Kemijskom odjelu Tehničke visoke škole. Sljedeće godine postaje asistentom dr. Georga Vortmanna na katedri analitičke kemije, gdje upoznaje dr. Alexandera Justa, znanstvenika koji ga je zainteresirao za rad na poboljšanju električne žarulje s metalnom žarnom niti. U travnju 1903. godine dr. Just i Hanaman su u Beču zaštitili svoj prvi postupak za dobivanje [[volfram]]ovih žarnih niti (postupak supstitucije) [[patent]]om D. R. P. No. 154262. Patent je nazvan ''Verfahren zur Herstellung von Glühlkörpern aus Volfram oder Molybdän für elektrische Glühlampen''.
Žarulje s nitima dobivenim ovim postupkom trošile su samo oko 1,5 W po jednoj Hefnerovoj svijeći, za razliku od žarulja s [[ugljen]]om niti, koje su trošile 3-4 W. Glavni nedostatak žarulja s volframovim nitima dobivenih tim postupkom bila je krhkost niti.

Njegov izum volframove žarne niti upotrijebljen je i u unaprjeđivanju ranih [[dioda]] i [[trioda]] dok su još bile u obliku [[Elektronska cijev|vakuumskih cijevi]] jer volframova žarna nit ima bolja svojstva od ugljenove žarne niti koja se do tada rabila. Poslije studija u [[Beč]]u i [[Berlin]]u, te višegodišnje asistenture na ''Tehničkoj visokoj školi u Beču'', došao je za profesora kemijske tehnologije i metalurgije na ''Tehničkom fakultetu u Zagrebu''. Sa svojim suradnikom [[Aleksandar Just|Aleksandrom Justom]] unaprijedio je rasvjetnu tehniku i pronašao metodu nitriranja [[željezo|željeza]] plinovitim [[amonijak]]om.

Godine 1922. izabran je za redovitog profesora anorganske kemijske [[Tehnologija|tehnologije]] i [[Metalurgija|metalurgije]], kada osniva i Zavod za anorgansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju na tadašnjem [[Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu|Kemičko-inženjerskom odjelu]]. Iste godine postaje dekan Kemičko-inženjerskog odjela Tehničke visoke škole. Nakon [[31. kolovoza]] [[1926.]] godine kada Tehnička škola postaje Tehnički fakultet, postaje prodekan. Od 1939. pa do kraja života bio je pročelnik Odjela za [[rudarstvo]] i [[metalurgija|metalurgiju]] Tehničkog fakulteta.

Vodio je institut za ispitivanje materijala u tzv. ''Aeronautičkom arsenalu u Beču'', te bio generalni direktor Jugoslavenske industrije motora d.d. u Zagrebu. Bio je i glavni urednik ''"Arhiva za kemiju i tehnologiju"''.

Pokopan je na zagrebačkom [[Mirogoj]]u.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

* ''[https://tehnika.lzmk.hr/hanaman-franjo/ Hanaman, Franjo].''Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine
* M. M.: [https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/franjo-hanaman-hrvat-iz-drenovaca-covjek-koji-je-osvijetlio-svijet/ '' Franjo Hanaman, Hrvat iz Drenovaca, čovjek koji je osvijetlio svijet'']. Maxportal. 30. lipnja 2026.

{{GLAVNIRASPORED:Hanaman, Franjo}}
[[Kategorija:Hrvatski kemičari]]
[[Kategorija:Hrvatski izumitelji]]
[[Kategorija:Hrvatski masoni]]

Hrvatska juniorska vaterpolska reprezentacija

2026-07-05T04:47:54Z

Suradnik10:

{{infookvir vaterpolska reprezentacija
| ime = Hrvatska juniorska vaterpolska reprezentacija
| grb = Hrvatski vaterpolski savez.svg
| nadimak =
| savez =
| izbornik =
| kapetan =
| najviše nastupa =
| najbolji strijelac =
| FINA =
| ažurirano =

| pattern_la1= |pattern_b1= |pattern_ra1=
| leftarm1= |body1= |rightarm1=
| shorts1= |socks1=
| pattern_la2= |pattern_b2= | pattern_ra2=
| leftarm2= |body2= |rightarm2=
| shorts2= |socks2=

| prva utakmica =
| najveća pobjeda =
| najveći poraz =

| Nastupi na SP =
| Prvi put na SP =
| Najbolji rezultat na SP =

| Naziv kontinentalnog prvenstva =
| Nastupi na kontinentalnom prvenstvu =
| Prvi put na kontinentalnom prvenstvu =
| Najbolji rezultat na kontinentalnom prvenstvu =

| medalje ={{Medalje SP}}
{{Medalje zlato | Havana, Kuba 1997. | do 20 godina |}}
{{Medalje srebro | Istanbul, Turska 2001. | do 20 godina | }}
{{Medalje srebro | Mar de Plata, Argentina 2005. | do 20 godina | }}
{{Medalje bronca | Long Beach, SAD 2007. | do 20 godina | }}
{{Medalje zlato | Šibenik, Hrvatska 2009. | do 20 godina | }}
{{Medalje srebro | Sambotel, Mađarska 2013. | do 20 godina | }}
{{Medalje zlato | Podgorica,Crna Gora,2016.| do 18 godina | }}
{{Medalje srebro | Beograd, Srbija 2017. | do 20 godina | }}
{{Medalje zlato | Rio Maior, Portugal, 2026.| do 18 godina | }}
{{Medalje EP}}
{{Medalje srebro | 1994. | do 17 godina |}}
{{Medalje bronca | 1996. | do 17 godina | }}
{{Medalje bronca | 1998. | do 17 godina | }}
{{Medalje srebro | 2004. | do 17 godina | }}
{{Medalje bronca | 2010. | do 17 godina | }}
{{Medalje zlato | 2011. | do 17 godina | }}

}}
'''Hrvatska juniorska vaterpolska reprezentacija''' predstavlja državu [[Hrvatska|Hrvatsku]] u športu [[vaterpolo|vaterpolu]] u [[junior]]skoj konkurenciji. Ubraja se u jednu od najboljih svjetskih vaterpolskih reprezentacija. [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u vaterpolu|Svjetska juniorska prvenstva u vaterpolu]] održavaju se svake dvije godine od 1981. za igrače do 20 godina, a od 2012. i za igrače do 18 godina. [[Europsko juniorsko prvenstvo u vaterpolu|Europska juniorska prvenstva]] održavaju se svaku godinu ili dvije od 1970. za igrače do 17 godina. Prije osamostaljenja Hrvatske Jugoslavija je na svjetskim juniorskim prvenstvima osvojila jedno zlato, dva srebra i jednu broncu. Na europskim juniorskim prvenstvima osvojila je dva zlata i jedno srebro.

== Uspjesi ==
(popis nepotpun)

* srebro na SP 2013. u Mađarskoj u Sambotelu, u sastavu: Ivan Marcelić, Luka Bukić, [[Marko Macan]], Antun Goreta, Loren Fatović, Marino Čagalj, Luka Lozina, Antonio Buha, Ante Visković, Ivan Živković, Ante Vukičević, [[Andrija Bašić]] i Andro Gagulić. Izbornik: [[Vjekoslav Kobešćak]]. Pomoćni trener: [[Miho Bobić]]. Kondicijska trenerica Dajana Zoretić. Fizioterapeut: Filip Borković. <ref>[http://www.hrsport.net/vijesti/465144/vodeni-sportovi-reprezentacija/hrvatski-juniori-osvojili-srebro-na-svjetskom-prvenstvu-u-madjarskoj/ Hrvatski juniori osvojili srebro na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj], Sportnet, 18. kolovoza 2013.</ref>

* 4. mjesto na [[vaterpolo na Europskim igrama 2015.-muškarci|Europskim igrama]] [[2015.]] (rođeni [[1998.]] i [[1999.]]): [[Luka Podrug]], [[Petr Bratim]], [[Duje Pejković]], [[Lovro Paparić]], [[Ivan Krolo]], [[Marko Blažić]], [[Karlo Kreković]], [[Matias Biljaka]], [[Marin Dašić]], [[Franko Lazić]], [[Zvonimir Butić]], [[Jacob Merčep]], [[Mateo Saftić]]; stručni stožer [[Joško Kreković]], [[Mia Šimunić]], [[Renco Posinković]], [[Frano Karač]]<ref>[http://www.hvs.hr/index.php/component/content/article/1-novosti/4409-juniori-u-zagrebu.html www.hvs.hr], "Juniori otputovali u Baku", pristupljeno 21. lipnja 2015.</ref>

* 1.mjesto, zlato, na SP u Podgorici 2016. igrači rođeni 1998. i mlađi: [[Luka Podrug]], [[Petar Bratim]] ,[[Duje Pejković]],[[Franko Lazić]],[[Lovro Paparić]],Ivan Krolo,Karlo Kreković,[[Matias Biljaka]],[[Zvonimir Butić]],Luka Bajić,[[Marko Valečić]],Branimir Herceg,Jakob Merčep,stručni stožer: trener [[Joško Kreković]],pomoćni trener Mile Smodlaka,[[Renco Posinković]]// www.hvs.hr//<ref name=vl2026prvaci/>

* 2. mjesto, srebro na SP 2017. u Srbiji u Beogradu, u sastavu: [[Fran Čubranić]], Nikola Pavličević, Ivan Domagoj Zović, Antonijo Dužević, Rino Burić, [[Duje Pejković]],[[Franko Lazić]],[[Lovro Paparić]],[[Matias Biljaka]],[[Zvonimir Butić]],Marin Dašić,[[Luka Podrug]],Jakob Merčep . Izbornik: [[Nikica Gulin]]. Pomoćni trener: [[Renato Vrbičić]] i Hrvoje Koljanin. <ref>[http://www.hrsport.net/vijesti/465144/vodeni-sportovi-reprezentacija/hrvatski-juniori-osvojili-srebro-na-svjetskom-prvenstvu-u-Srbiji/ Hrvatski juniori osvojili srebro na Svjetskom prvenstvu u Srbiji].</ref>

* 1. mjesto, zlato, na SP 2026. u Portugalu, u Rio Maioru, u sastavu: Dragaš, Skejić, Erenda, Galušić, Šorić, Burazin, Šorić, Ferić, Rogić, Beljan, Lončar, Drobac i vratari Bajurin i Batoš. Trener Hrvoje Koljanin. <ref name=vl2026prvaci>Dražen Brajdić: [https://www.vecernji.hr/sport/neka-pati-koga-smeta-hrvatska-je-prvak-svijeta-mlade-barakude-zlatne-1975014 '' Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta? Mlade barakude zlatne!'']. Večernji list. 4. srpnja 2026. 5. srpnja 2026.</ref>

== Vidi ==
*[[Dodatak:Popis hrvatskih vaterpolskih reprezentativaca na velikim natjecanjima|Hrvatski vaterpolski reprezentativci na velikim natjecanjima]]
*[[Hrvatska ženska vaterpolska reprezentacija]]
*[[Hrvatska vaterpolska reprezentacija]]

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

[[Kategorija:Vaterpolske reprezentacije]]
[[Kategorija:Vaterpolo u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Hrvatske reprezentacije|Vaterpolo]]

Hrvatska juniorska vaterpolska reprezentacija

2026-07-05T04:45:27Z

Suradnik10: /* Uspjesi */

{{infookvir vaterpolska reprezentacija
| ime = Hrvatska juniorska vaterpolska reprezentacija
| grb = Hrvatski vaterpolski savez.svg
| nadimak =
| savez =
| izbornik =
| kapetan =
| najviše nastupa =
| najbolji strijelac =
| FINA =
| ažurirano =

| pattern_la1= |pattern_b1= |pattern_ra1=
| leftarm1= |body1= |rightarm1=
| shorts1= |socks1=
| pattern_la2= |pattern_b2= | pattern_ra2=
| leftarm2= |body2= |rightarm2=
| shorts2= |socks2=

| prva utakmica =
| najveća pobjeda =
| najveći poraz =

| Nastupi na SP =
| Prvi put na SP =
| Najbolji rezultat na SP =

| Naziv kontinentalnog prvenstva =
| Nastupi na kontinentalnom prvenstvu =
| Prvi put na kontinentalnom prvenstvu =
| Najbolji rezultat na kontinentalnom prvenstvu =

| medalje ={{Medalje SP}}
{{Medalje zlato | Havana, Kuba 1997. | do 20 godina |}}
{{Medalje srebro | Istanbul, Turska 2001. | do 20 godina | }}
{{Medalje srebro | Mar de Plata, Argentina 2005. | do 20 godina | }}
{{Medalje bronca | Long Beach, SAD 2007. | do 20 godina | }}
{{Medalje zlato | Šibenik, Hrvatska 2009. | do 20 godina | }}
{{Medalje srebro | Sambotel, Mađarska 2013. | do 20 godina | }}
{{Medalje zlato | Podgorica,Crna Gora,2016.| do 18 godina | }}
{{Medalje srebro | Beograd, Srbija 2017. | do 20 godina | }}
{{Medalje EP}}
{{Medalje srebro | 1994. | do 17 godina |}}
{{Medalje bronca | 1996. | do 17 godina | }}
{{Medalje bronca | 1998. | do 17 godina | }}
{{Medalje srebro | 2004. | do 17 godina | }}
{{Medalje bronca | 2010. | do 17 godina | }}
{{Medalje zlato | 2011. | do 17 godina | }}

}}
'''Hrvatska juniorska vaterpolska reprezentacija''' predstavlja državu [[Hrvatska|Hrvatsku]] u športu [[vaterpolo|vaterpolu]] u [[junior]]skoj konkurenciji. Ubraja se u jednu od najboljih svjetskih vaterpolskih reprezentacija. [[Svjetsko juniorsko prvenstvo u vaterpolu|Svjetska juniorska prvenstva u vaterpolu]] održavaju se svake dvije godine od [[1981.]] za igrače do 20 godina, a od [[2012.]] i za igrače do 18 godina. [[Europsko juniorsko prvenstvo u vaterpolu|Europska juniorska prvenstva]] održavaju se svaku godinu ili dvije od [[1970.]] za igrače do 17 godina. Prije osamostaljenja Hrvatske Jugoslavija je na svjetskim juniorskim prvenstvima osvojila jedno zlato, dva srebra i jednu broncu. Na europskim juniorskim prvenstvima osvojila je dva zlata i jedno srebro.

== Uspjesi ==
(popis nepotpun)

* srebro na SP 2013. u Mađarskoj u Sambotelu, u sastavu: Ivan Marcelić, Luka Bukić, [[Marko Macan]], Antun Goreta, Loren Fatović, Marino Čagalj, Luka Lozina, Antonio Buha, Ante Visković, Ivan Živković, Ante Vukičević, [[Andrija Bašić]] i Andro Gagulić. Izbornik: [[Vjekoslav Kobešćak]]. Pomoćni trener: [[Miho Bobić]]. Kondicijska trenerica Dajana Zoretić. Fizioterapeut: Filip Borković. <ref>[http://www.hrsport.net/vijesti/465144/vodeni-sportovi-reprezentacija/hrvatski-juniori-osvojili-srebro-na-svjetskom-prvenstvu-u-madjarskoj/ Hrvatski juniori osvojili srebro na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj], Sportnet, 18. kolovoza 2013.</ref>

* 4. mjesto na [[vaterpolo na Europskim igrama 2015.-muškarci|Europskim igrama]] [[2015.]] (rođeni [[1998.]] i [[1999.]]): [[Luka Podrug]], [[Petr Bratim]], [[Duje Pejković]], [[Lovro Paparić]], [[Ivan Krolo]], [[Marko Blažić]], [[Karlo Kreković]], [[Matias Biljaka]], [[Marin Dašić]], [[Franko Lazić]], [[Zvonimir Butić]], [[Jacob Merčep]], [[Mateo Saftić]]; stručni stožer [[Joško Kreković]], [[Mia Šimunić]], [[Renco Posinković]], [[Frano Karač]]<ref>[http://www.hvs.hr/index.php/component/content/article/1-novosti/4409-juniori-u-zagrebu.html www.hvs.hr], "Juniori otputovali u Baku", pristupljeno 21. lipnja 2015.</ref>

* 1.mjesto, zlato, na SP u Podgorici 2016. igrači rođeni 1998. i mlađi: [[Luka Podrug]], [[Petar Bratim]] ,[[Duje Pejković]],[[Franko Lazić]],[[Lovro Paparić]],Ivan Krolo,Karlo Kreković,[[Matias Biljaka]],[[Zvonimir Butić]],Luka Bajić,[[Marko Valečić]],Branimir Herceg,Jakob Merčep,stručni stožer: trener [[Joško Kreković]],pomoćni trener Mile Smodlaka,[[Renco Posinković]]// www.hvs.hr//<ref name=vl2026prvaci/>

* 2. mjesto, srebro na SP 2017. u Srbiji u Beogradu, u sastavu: [[Fran Čubranić]], Nikola Pavličević, Ivan Domagoj Zović, Antonijo Dužević, Rino Burić, [[Duje Pejković]],[[Franko Lazić]],[[Lovro Paparić]],[[Matias Biljaka]],[[Zvonimir Butić]],Marin Dašić,[[Luka Podrug]],Jakob Merčep . Izbornik: [[Nikica Gulin]]. Pomoćni trener: [[Renato Vrbičić]] i Hrvoje Koljanin. <ref>[http://www.hrsport.net/vijesti/465144/vodeni-sportovi-reprezentacija/hrvatski-juniori-osvojili-srebro-na-svjetskom-prvenstvu-u-Srbiji/ Hrvatski juniori osvojili srebro na Svjetskom prvenstvu u Srbiji].</ref>

* 1. mjesto, zlato, na SP 2026. u Portugalu, u Rio Maioru, u sastavu: Dragaš, Skejić, Erenda, Galušić, Šorić, Burazin, Šorić, Ferić, Rogić, Beljan, Lončar, Drobac i vratari Bajurin i Batoš. Trener Hrvoje Koljanin. <ref name=vl2026prvaci>Dražen Brajdić: [https://www.vecernji.hr/sport/neka-pati-koga-smeta-hrvatska-je-prvak-svijeta-mlade-barakude-zlatne-1975014 '' Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta? Mlade barakude zlatne!'']. Večernji list. 4. srpnja 2026. 5. srpnja 2026.</ref>

== Vidi ==
*[[Dodatak:Popis hrvatskih vaterpolskih reprezentativaca na velikim natjecanjima|Hrvatski vaterpolski reprezentativci na velikim natjecanjima]]
*[[Hrvatska ženska vaterpolska reprezentacija]]
*[[Hrvatska vaterpolska reprezentacija]]

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

[[Kategorija:Vaterpolske reprezentacije]]
[[Kategorija:Vaterpolo u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Hrvatske reprezentacije|Vaterpolo]]

Medicina u 2026.

2026-07-05T04:40:23Z

Suradnik10:

'''Medicina''' u [[2026.]] godini.

== Hrvatska i u Hrvata ==
=== Osnivanja, prvi pothvati i sl. ===
Napisani radovi, nastanak nove medicinske grane, prvi zahvat neke vrste ..., osnivanja ustanova (bolnica, instituta, klinika...), osnivanja studija medicine i podgrana, medicinskih časopisa, medicinskih emisija na radiju i televiziji, medicinski skupovi, prvi školovani medicinari iz nekog područja ...

* Regenerativna medicina: Zavod za maksilofacijalnu kirurgiju [[KBC Split|splitskog KBC-a]] prvi u Hrvatskoj primijenio matične stanice iz koštane srži (autologni koncentrat koštane srži) u liječenju čeljusnog zgloba.<ref>Romana Kovačević Barišić: [https://www.vecernji.hr/vijesti/kbc-split-prvi-u-hrvatskoj-primijenili-maticne-stanice-iz-kostane-srzi-u-lijecenju-celjusnog-zgloba-1974212 ''KBC Split: Prvi u Hrvatskoj primijenili matične stanice iz koštane srži u liječenju čeljusnog zgloba '']. Večernji list. 2. srpnja 2026. Pristupljeno 5. srpnja 2026.</ref>

=== Rođenja ===
Rođenja poznatih osoba u svezi s i srodnim djelatnostima (farmaceutika i sl.).

=== Smrti ===
Smrti poznatih osoba u svezi s medicinom i srodnim djelatnostima (farmaceutika i sl.).

*[[6. lipnja]]: [[Joško Kalilić]], hrv. ginekolog i aktivist

=== Nagrade i priznanja ===
Uvođenje i dodjele medicinskih (i srodnih) nagrada i priznanja, kao i nemedicinske nagrade osoblju u svezi s medicinom i srodnim djelatnostima za rad (n.pr. nagrada grada itd.).

== Svijet ==
=== Osnivanja ===
Napisani radovi, nastanak nove medicinske grane, prvi zahvat neke vrste ..., osnivanja ustanova (bolnica, instituta, klinika...), osnivanja studija medicine i podgrana, medicinskih časopisa, medicinskih emisija na radiju i televiziji, medicinski skupovi, prvi školovani medicinari iz nekog područja ...

=== Rođenja ===
Rođenja poznatih osoba u svezi s i srodnim djelatnostima (farmaceutika i sl.).

=== Smrti ===
Smrti poznatih osoba u svezi s medicinom i srodnim djelatnostima (farmaceutika i sl.).

=== Nagrade i priznanja ===
Uvođenje i dodjele medicinskih (i srodnih) nagrada i priznanja, kao i nemedicinske nagrade osoblju u svezi s medicinom i srodnim djelatnostima za rad (n.pr. nagrada grada itd.).

== Izvori, referencije i bilješke ==
{{izvori}}

{{medicina po godinama 2001. - 2050.}}

[[Kategorija:Medicina po godinama|2026.]]
[[Kategorija:Godine 21. stoljeća|2026.]]

Hrvatsko proljeće

2026-07-05T04:25:09Z

Suradnik10: /* Razvitak */

{{NPOV/provjeriti}}

{{Hrvatska povijest}}
'''Hrvatsko proljeće''' bilo je kulturno-politički pokret koji je ranih [[1970-ih]] tražio pripadajuća prava [[SR Hrvatska|Hrvatske]] u okviru [[SFRJ|Jugoslavije]]. Politički protivnici nazivali su ga i '''masovni pokret''', odnosno '''MASPOK'''. To je naziv za [[reforma|reformno]] razdoblje u hrvatskoj politici, društvu i kulturi, posebno obilježeno legitimiranjem [[Hrvati|hrvatskog nacionalnog]] identiteta i traženjima, koja iz njega proizlaze.<ref name="HE (LZMK)">[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26516 Hrvatska enciklopedija] - Hrvatsko proljeće</ref>

Hrvatsko proljeće bilo je nacionalni pokret nastao u redovima [[Savez komunista Jugoslavije|Saveza komunista Hrvatske]] 1970. i 1971. protiv [[jugounitarizam|unitarizma]], s kojim su išle ukorak i težnje za reformom gospodarskoga, kulturnog i političkog života u kulturnim institucijama, među intelektualcima, znanstvenicima i studentima. Nazvan od polititičkih protivnika i masovni pokret (MASPOK), hrvatsko proljeće je u užem smislu trajao od X. sjednice [[Komunistička partija Hrvatske|CK SKH]] u siječnju [[1970.]] na kojoj je osuđen [[unitarizam]] [[Miloš Žanko|Miloša Žanka]], do njegova slamanja na sjednici Predsjedništva CK [[SKJ]] u Karađorđevu, [[29. studenoga]] [[1971.]]<ref name="Proleksis">[http://proleksis.lzmk.hr/27229/ Proleksis enciklopedija] Hrvatsko proljeće</ref>

U širem smislu, hrvatsko proljeće počinje od [[Brijunski plenum|Brijunskog plenuma]] [[1966.]] na kojem se SK obračunao s tajnom policijom na čelu s [[Aleksandar Ranković|Aleksandrom Rankovićem]] i time potaknuo reformske snage unutar sebe i u društvu. Najistaknutiji protagonisti hrvatskog proljeća od političara su [[Savka Dabčević-Kučar]], [[Miko Tripalo]], [[Pero Pirker]], [[Ivan Šibl]], [[Dragutin Haramija]] i dr., od intelektualaca [[Vlado Gotovac]], [[Marko Veselica]], a među studentima [[Dražen Budiša]] i [[Ivan Zvonimir Čičak]], koji su, kao i brojni drugi osuđeni zatvorskim kaznama. Obračun s [[Hrvati]]ma rezultirao je t.zv. [[hrvatska šutnja|"hrvatskom šutnjom"]], koja je prekinuta novim demokratskim pokretom koncem 1980-ih, koji je konačno doveo do državnog osamostaljenja Hrvatske.<ref name="Proleksis" />

== Korijeni ==
Jedni proljeće smatraju pokretom koji je nastao koncem šezdesetih i 1970. i 1971. godine, a da je okončan 1. prosinca 1971. Titovom [[sječa Hrvatske u Karađorđevu|sječom Hrvatske u Karađorđevu]].<ref name="Hrvatski fokus">[http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/hrvatska/114-josipoviev-glavni-analitiar-zaziva-nove-istke Hrvatski fokus] [[Mato Dretvić Filakov]]: Josipovićev „glavni analitičar“ zaziva nove čistke. Podnaslov: Hrvatsko proljeće je zapravo bilo „sukob naljevici“ između „unitarista“ i „progresista“, koje su protivnici proglasili „nacionalistima“ i tako se lakše obračunali s njima, [[Hrvatski fokus]], 15. travnja 2010.</ref>
Komunistička vlast koju su pretežito činili [[Komunistička nomenklatura|dogmati]] i karijeristi, a koje je predvodio već ostarjeli maršal [[Tito]] - smijenila je hrvatsko komunističko, no osviješteno i politički liberalno vodstvo.<ref name="HICbr.227">[http://www.hic.hr/dom/227/dom01.htm HIC] ''[[Dom i svijet]]'', Broj 227. Željko Toth: 27-godišnjica sloma hrvatskog proljeća. Događaj koji je izmijenio smjer hrvatske povijesti</ref> Hrvatska je gušenjem Hrvatskoga proljeća zamalo utonula u dvadesetogodišnji, dugotrajan mrak i [[hrvatska šutnja|muk]],<ref name="HICbr.227"/> ali je ipak [[1980-ih]] došlo do liberalizacije komunističke vlasti.

Korijeni su mu pak nastali u prvim godinama poraća Drugog svjetskog rata. Pokret je bio iz više središta koja su djelovala neovisno jedna o drugima. To su bili KPH (SKH), hrvatska sveučilišna središta u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Sarajevu, Mostaru i Osijeku, Katolička Crkva, HAZU (ondašnja JAZU), [[Hrvatska matica iseljenika]] (ondašnja Matica iseljenika Hrvatske), [[Matica hrvatska]], [[Hrvatski institut za povijest|Institut za povijest radničkog pokreta]], razni nakladnici te velika poduzeća.<ref name="Cerovac">[http://pollitika.com/masovni-pokret-u-hrvatskoj-1971-godine-0 Pollitika] [[Ivan Cerovac]]: Masovni pokret u Hrvatskoj 1971.godine, 16. srpnja 2007.</ref> Nezadovoljnici u vladajućoj stranci su stvorili oporbu nakon što je ubijen [[Andrija Hebrang (otac)|Andrija Hebrang]]. Daljnji poticaj zbijanju redova bila su očita izigravanja hrvatskih gospodarskih i političkih interesa u komunističkoj Jugoslaviji.<ref name="Cerovac"/> Od 1955. na čelu tog pokreta je [[Većeslav Holjevac]], a onda uz njega se pojavljuju djelom [[Ivan Šibl]], [[Marko Koprtla]], generali JNA dr. [[Franjo Tuđman]], [[Nikola Kaić]], [[Ivan Rukavina]], [[Janko Bobetko]], admiral JRM [[Srećko Manola]], pukovnik JNA [[Ivan Mutak]], [[Zvonimir Komarica]], razni hrvatski partizanski borci, brojni umjetnici, novinari te mlađi politički radnici. Cilj te nacionalno svjesne struje u SKH bio je sukladno mogućnostima i ideoloških ograničenja u SR Hrvatskoj obrazovati stranačke kadrove koji će biti nacionalno orijentirani te ih razmjestiti diljem važnih mjesta u državnoj, gospodarskoj i stranačkoj upravi a radi suzbijanja centralističkih tendencija iz Beograda.<ref name="Cerovac"/>

[[Datoteka:Deklaracija.jpg|200px|minijatura|desno|'''''[[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]]''''' objavljena je [[1967.]] zbog gotovo provedenog utrnuća [[Hrvatski jezik|hrvatskog književnog jezika]]]]
[[Datoteka:Savka, Tripalo i Tito.gif|200px|mini|desno|[[Savka Dabčević-Kučar]] i [[Miko Tripalo]] s [[Tito|Josipom Brozom Titom]] 1968. godine]]

Privredna reforma 1965. dala je veće mogućnosti stručnjacima i nacionalnim rukovodstvima kojima je odriješilo ruke od središnje stranačke stege koja je dolazila iz Srbije, a političko je oslobođenje se sve više osjećalo nakon pada šefa tajne policije [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]].<ref name="Cerovac"/> Daljnji motivi koji su podigli intenzitet hrvatskog homogeniziranja za hrvatsku stvar bio je devizni sustav i brutalni prodor beogradskih reeksportera u hrvatsko gospodarstvo.<ref name="Cerovac"/>
Usporedno sa borbom na gospodarskom polju, hrvatski su se književnici i kulturni radnici borili za [[hrvatski jezik]] koji je zatirao [[Novosadski dogovor]] i [[jugounitarizam|jugounitaristička]],<ref name="Cerovac"/> ponegdje i otvoreno velikosrpska praksa,{{Nedostaje izvor}} koja je preko pokušaja nasilnog guranja [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskog jezika]] namjeravala hrvatski jezik izložiti nepopularnim izmjenama u korist srpskog govornog područja.

Teme koje su se pokrenule bile su i revalorizacija hrvatske povijesti, problem naglog pada nataliteta u Hrvatskoj, pitanje hrvatskih muslimana, zabrinutosti zbog odlaska stotina tisuća hrvatskih radnika na rad u inozemstvo, zapostavljenosti hrvatske politike i gospodarstva unutar Jugoslavije, pitanje broja žrtava Drugog svjetskog rata.<ref name="Cerovac"/>

No, Hrvatska se suočila tijekom 1970. i početkom 1971. s još većim problemom. Liberalna rukovodstva u gotovo svim republikama izborila su da se donesu odluke o amandmanima na republičke i savezni Ustav kojima se trebalo uspostaviti nove (gospodarske) odnose u SFRJ, kako republika prema federaciji, tako i republika međusobno. Unitaristi iz SRH su ponudili rješenje ustavnih amandmana koje bi Hrvatsku dovelo u još nepovoljniji položaj; primjerice, predložili su da se u ustavnom članku o [[suverenitet]]u stavi da je SRH država hrvatskog i srpskog naroda, zatražili su da "[[Lijepa naša]]" ne bude više himna SR Hrvatske, jer da "spominje samo Hrvate a ne i Srbe" itd.<ref name="Cerovac"/>

== Pokretači ==
Pokretači su bili dio hrvatske partijske (SKH) elite te ondašnje organizacije, koje bi prema današnjem kriteriju bile organizacije civilnog društva: [[Matica hrvatska]], [[Društvo hrvatskih književnika]] (onda pod imenom Društvo književnika Hrvatske), [[Zajednica pisaca TIN]] te pripadnici humanističke inteligencije i studenti. Većina protagonista bili su ondašnji ili bivši članovi SK.<ref name="Hrvatski fokus"/>

== Razvitak ==


Prve naznake reformnoga gibanja u političkom životu [[SRH|SR Hrvatske]] bile su uočljive već 1966. nakon Brijunskoga plenuma i potpisivanja Protokola između [[SFRJ]] i [[Sveta Stolica|Svete Stolice]]. Vodstvo SKH, u kojem su [[Miko Tripalo]] i [[Savka Dabčević-Kučar]], uz hijerarhijski eksponiranoga [[Vladimir Bakarić|Vladimira Bakarića]], počeli obnašati rukovodeće dužnosti, brzo je, nakon vala kritike protiv nezakonitih postupaka u tajnoj policiji i poboljšanja u odnosima između države i [[Katoličanstvo u Hrvatskoj|Katoličke crkve]], otvorilo raspravu unutar partijskih foruma o nizu do tada tabuiranih tema – od bilance SFRJ do međunacionalnih odnosa u Hrvatskoj. Unatoč kasnijim sporenjima, ono je posredno odobrilo i ''[[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]]'', pa je i na taj način unosilo nove tonove u rasprave o nacionalnom pitanju. Odbijanje vodstva [[SKH]] da provodi represivne mjere protiv disonantnih tendencija zaštitilo je niz disidentskih pojava – od kritika ''Pregleda historije SKJ'' sa strane [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] do djelatnosti skupine T. I. N. i ''Hrvatskoga književnog lista'' (iako je represija, otkaza, smjena i sl. bilo).<ref name="HE (LZMK)" />

[[Datoteka:Pravopis Londonac.jpg|200px|mini|desno|''"[[Londonac]]"'' je izdan [[1971.]] godine. Nakon osamostaljenja Hrvatske, njegova nova, dopunjena izdanja uvriježit će se kao standardni [[hrvatski pravopis]].]]
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-1990-0701-011, Währungsumstellung, Deutsche Mark, 100 DM.jpg|200px|minijatura|desno|Hrvatsku ekonomiju grubo je izrabljivala federalna vlada u korist drugih republika, poglavito Srbije: 50% deviza ulazilo je preko Hrvatske dok je Hrvatska zadržavala samo 7 %, isto tako od federalne vlade [[SR Hrvatska]] je dobivala samo 16,5 % proračuna dok je [[SR Srbija]] dobivala oko 46,6 % (1965. do 1970.)]]

Objavljivanjem ''[[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]]'' [[1967.]] pokrenuta je javna rasprava o položaju [[Hrvati|hrvatskog]] naroda u drugoj [[SFRJ|Jugoslaviji]]. Hrvatsko proljeće je bio pokret koji je bio prihvaćen od naroda; i mnoge studentske skupine podržavale su ovaj pokret. Jedan od glavnih ciljeva pokreta bila su vraćanje civilnih prava Hrvatima, tj. vraćanje ponosa pripadnosti hrvatskom narodu oduzetog nakon rata sustavnom negativnom [[Jugokomunistička propaganda|propagandom jugoslavenskog režima]] usmjerenom protiv cijelog hrvatskog naroda pod izlikom grijeha neizabranog ratnog režima iz [[NDH]]. Ovo sustavno podržano i organizirano te kontinuirano provođeno potiskivanje nacionalne pripadnosti Hrvata i zatiranje hrvatske kulture režim je opravdavao i maskirao potrebom očuvanja mira među dvama najbrojnijim narodima u Jugoslaviji: Hrvatima i [[Srbi]]ma, no te mjere su išle iznad očuvanja "delikatnog mira". U to vrijeme u Jugoslaviji hrvatsku je ekonomiju grubo izrabljivala federalna vlada u korist drugih republika, poglavito Srbije: 50 % deviza ulazilo je preko Hrvatske dok je Hrvatska zadržavala samo 7 %, isto tako od federalne vlade [[SR Hrvatska]] je dobivala samo 16,5 % proračuna dok je [[SR Srbija]] dobivala oko 46,6 % (1965. do 1970.). Mnogo puta SR Hrvatska se nametnuto "odricala" svoje alokacije u korist "nerazvijenih krajeva".

Do razdoblja kada je tijekom [[1971.]] godine došlo do događaja vezanih uz Hrvatsko proljeće, [[Matica hrvatska]] se jasno isprofilirala kao jedna od najvažnijih kulturnih, pa i [[Znanost|znanstvenih]] ustanova u Hrvatskoj, koja je svojim programom, aktivnostima, izdavačkom djelatnošću privukla velik broj uglednih intelektualaca, studenata i radnika. Matica hrvatska je u zbivanjima vezanim uz Hrvatsko proljeće odigrala jednu od najvažnijih uloga iznimno aktivno zastupajući [[Kultura|kulturne]], gospodarske, ali i političke interese SR Hrvatske i [[Hrvati|hrvatskoga naroda]]. Upravo zbog te činjenice tu su ustanovu najviši hrvatski politički krugovi tijekom tog razdoblja promatrali s osobitim interesom, osjećajući da ona odražava stajališta cijelog hrvatskog naroda. Na koncu, zbog takve svoje uloge Matica hrvatska kao ustanova, a osobito pojedini njezini najistaknutiji članovi, nakon sloma Hrvatskog proljeća doživjeli su teške trenutke: otpuštanja, progoni, dugogodišnje zatvorske kazne.<ref>[http://www.matica.hr/Kolo/kolo2005_4.nsf/AllWebDocs/kuncic Matica hrvatska]</ref>

Godine 1969. Hrvati su činili u saveznoj upravi države 8,6 % osoblja, iako je njihov udio u SFRJ bio 22 %. Srba je u administraciji bilo 73,6 % iako je njihov udio u stanovništvu iznosio 39,6 %. U upravnim strukturama savezne države bilo je 7,2 % Crnogoraca, dakle gotovo kao Hrvata. U [[JNA]] je u časničkoj strukturi bilo 62,5 % Srba a 10,4 Hrvata.<ref>[[Mirko Valentić]] "Rat protiv Hrvatske 1991.-1995.: velikosrpski projekti od ideje do realizacije", Zagreb 2010., str. 62.</ref>
Te su se diskriminatorske nejednakosti doživljavale kao nepovjerenje zbog nacionalne pripadnosti. Hrvatima se što prikriveno što otvoreno nametalo [[Jugoslaveni|jugoslavenstvo]] za napredovanje u državnim i civilnim službama i vojsci.

Desetom sjednicom CK SKH nacionalna se struja unutar CK stala obračunavati s jugounitarističkim snagama. Obračun nije bio temeljit, jer je smijenjen samo [[Miloš Žanko]]. Ova je sjednica probudila nade hrvatskom puku zbog čega je hrvatsko vodstvo steklo snažnu i veliku potporu gotovo svih slojeva hrvatskoga društva. Odatle je naziv "masovni pokret" ili sovjetskom kraticom "maspok".<ref name="Cerovac"/>

Dužnosnici koji su se protivili procesima koje nazivamo hrvatskim proljećem bili su [[Dušan Dragosavac]], [[Ema Derossi-Bjelajac]], [[Jure Bilić]], [[Ante Josipović]], [[Milka Planinc]], [[Josip Vrhovec]], [[Jelica Radojčević]], svi iz članovi IK CK SKH, predsjednik Saveza sindikata Hrvatske [[Milutin Baltić]], [[Čedo Grbić]], iz [[SUBNOR]]-a [[Pero Car]], iz JNA general [[Rade Bulat]].<ref name="Hrvatski fokus"/> Iz hrvatskog partijskog vrha to su bili [[Vladimir Bakarić]] te predsjednik Sabor SRH [[Jakov Blažević]].<ref name="Hrvatski fokus"/> Od studenata to su bili "[[Žarko Puhovski]]..., [[Damir Grubiša]]..., [[Lino Veljak]], ...[[Dušan Čizmić Marović]], [[Stipan Marović]] i drugi."<ref name="Hrvatski fokus"/>

== Vrhunac ==
Pravi je zamah reformnoga pokreta počeo s Desetom sjednicom CK [[SKH]] (siječanj 1970.) kada je u sukobu s Milošem Žankom hrvatska partijska organizacija osudila [[jugounitarizam|jugoslavenski unitarizam]] kao ništa manje opasan za stabilnost sustava od hrvatskog [[nacionalizam|nacionalizma]]. Nova je formulacija predstavljala političku revoluciju u hrvatskom javnom životu. Nakon Desete sjednice bilo je moguće osporavati protuhrvatsko unitarističko [[jugoslavenstvo]], a time afirmirati i neovisan hrvatski politički kurs. Hrvatska je bila definirana kao posebna i uvjetna politička zajednica, što se još više produbilo u raspravi o ustavnim amandmanima 1971., posebno u pravno–politološkim prijedlozima Nerkeza Smailagića.<ref name="HE (LZMK)" />

[[Datoteka:Savka Trg Republike 1971..jpg|mini|[[Savka Dabčević-Kučar]] 7. svibnja 1971. na Trgu Republike (danas [[Trg bana Jelačića]]), Zagreb]]
[[Datoteka:Tripalo Drniš 1971..jpg|mini|[[Miko Tripalo]] u Drnišu, 25. srpnja 1971.]]

Reformno se razdoblje poklopilo s otvaranjem niza konzervativnih ustanova (reforma [[SKH]], koncilska reforma u [[Katoličanstvo u Hrvatskoj|Katoličkoj crkvi]], sveučilišna reforma) i s početkom studentskih i drugih socijalnih gibanja unutar zapadnih liberalnih demokracija, i to u uvjetima globalne kulturne demokratizacije i prvih najava informatičke revolucije. Hrvatsku je zahvatio velik zamah kreativnosti. Razdoblje od polovice 1960-ih do početka 1970-ih bilo je – u drugoj polovici XX. stoljeća – doba najvažnijih dostignuća u hrvatskoj znanosti, [[hrvatska književnost|književnosti]] i gotovo svim granama umjetnosti. To je razdoblje najznačajnijih programskih listova i časopisa (''[[Hrvatski tjednik (Zagreb)|Hrvatski tjednik]]'', ''[[HGG]]'', ''[[Hrvatsko sveučilište]]'', ''[[Kritika (časopis)|Kritika]]'', ''[[Omladinski tjednik]]'', ''[[Studentski list]]'', ''[[Telegram (novine)|Telegram]]'', a na svoj način i filozofski časopis ''[[Praxis]]'') i velike slobode u svim medijima. ''[[Vjesnik]]'', ''[[Vjesnik u srijedu]]'' i drugi listovi, kao i središnje katoličko glasilo ''[[Glas koncila]]'', prenosili su oštra zapažanja mnogih reformnih novinara. Predvodio je [[Matica hrvatska|Matičin]] ''[[Hrvatski tjednik]]'', posebno pod uredništvom [[Vlado Gotovac|Vlade Gotovca]]. Istodobno su se promišljali sustavniji oblici gospodarske reforme, koji su neminovno otvorili pitanja slobodnoga tržišta i kontrole nad ostvarenim »dohotkom«, odnosno profitom.<ref name="HE (LZMK)" />

Hrvatsko je proljeće imalo tri aspekta. Prvo, taj je pokret potekao iz potrebe dijela hrvatske političke elite da relegitimira svoju vlast u novim društvenim okolnostima – u kriznom razdoblju, kada je stari komunistički model gubio uvjerljivost, a izazovno mu je oponirala radikalna nova ljevica, sa svim pretpostavkama nove ideologizacije. Drugo, upravo zbog toga što je inicijativa bila u rukama dijela političke elite, taj je pokret bio reformski, tj. nužno je djelovao unutar zadanoga političkog i državnog sustava, te iz njega crpio različite ideologeme u funkciji njegove temeljite promjene. Treće, taj je pokret poprimio masovan oblik, što znači da je [[SKH]] svoj politički legitimitet prvi put tražio u masovnoj podršci, preko novih transmisijskih organizacija.<ref name="HE (LZMK)" />

{{Quote box|width=70%|align=center|quote=Ova se republika ne zove slučajno Hrvatska /.../ I kad govorimo o nacionalnoj državi, podrazumijevamo da je, ovdje u Hrvatskoj, to izraz prava hrvatskog naroda na svoju državu.<ref name="AnteM" />|source=[[Miko Tripalo]]: ''Hrvatsko proljeće'', str. 136.}}

Reformni se pokret u Hrvatskoj obično dijeli na tri segmenta. Prvi je segment krug reformnoga SKH, s dominantnim utjecajem na velik dio partijsko–državnog aparata i gospodarstvo, drugi obuhvaća krug [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]], koja je stvaranjem mnogih svojih ogranaka omasovila podršku reformnomu kursu u SKH, ali i dijelu kulturne elite vezane uz Matičine časopise i novopokrenuti ''[[Hrvatski tjednik (Zagreb)|Hrvatski tjednik]]'', a treći je segment bio studentski pokret, koji je preuzeo vodstvo studentske organizacije [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]], kao i Saveza studenata Hrvatske. Takva shema ujedno preuveličava neovisnost, ali i unutarnje sukobe u svakome segmentu.<ref name="HE (LZMK)" />

Unutar SKJ/SKH jasno su se lučile dvije struje, koje je dijelio odnos prema samomu sustavu. Za reformiste sustav je bio elastičan, premda ne i otvoren, pa se mogao nadograđivati i iznova tumačiti. Taj "desnorevizionistički" odnos implicirao je ograničeni koncepcijski pluralizam, koji je išao u smjeru pluraliziranja cijeloga društva. Protivnici te struje, premda skloniji stanovitim promjenama sustava od svojih ekvivalenata u državama [[Varšavski pakt|Varšavskoga pakta]], nisu dopuštali nekvalificirane rasprave o sustavu. Zato su protivnici reformne struje i iznjedrili sintagmu "'''maspok'''". Na taj su način željeli upozoriti na opasnost od širenja kruga političkog odlučivanja, s neželjenim posljedicama za opstanak sustava. Problem pluralizacije društva bio je prisutan i u Matičinu krugu, gdje je, kao i u studentskome pokretu, proizveo podjele oko stupnja odanosti reformnomu vodstvu SKH.<ref name="HE (LZMK)" />

== Odjeci ==
Premda je Hrvatsko proljeće bilo tipičan reformni pokret u kasnoj fazi [[socijalizam|socijalističkog poretka]], njegove su posebnosti bile izražene u fetišizaciji međuodnosa klasnoga i nacionalnoga. Delegitimiranje hrvatskog identiteta i njegovih obilježja u [[SFRJ]], moglo se osporiti samo uz unošenje nacionalnoga kao legitimne kategorije unutar službene ideologije. Pritom se tek iznimno, kao u zbirci ''Svi smo odgovorni?'' [[Petar Šegedin|Petra Šegedina]], ulazilo u višeslojne analize jugoslavenstva kao nacionalne ideologije. Ni pitanje [[SFRJ|Jugoslavije]] nije moglo biti riješeno. Umjesto toga, reformna je publicistika kroatizirala povijest lijevoga pokreta, [[NOB]]-a i Jugoslavije, unoseći nacionalna tumačenja u razdoblja u kojima nacionalni motivi nisu igrali primarnu ulogu.<ref name="HE (LZMK)" />

Na toj su platformi brisani trajni učinci nacionalnih podjela iz ratnih vremena, što je prihvaćeno i u dijelu emigrantskoga novinstva. Reformno je razdoblje smirilo pitanje emigracije preko pokušaja [[Većeslav Holjevac|Većeslava Holjevca]] u Matici iseljenika Hrvatske i niza drugih postupaka. Hrvatsko je proljeće uzdrmalo strukture integralistički koncipirane SFRJ, kao i monolitnost partijske države. Unatoč iluzijama o pokroviteljstvu [[Josip Broz Tito|Josipa Broza]] nad reformnim pokretom, on i vodstvo SKJ u njemu su sve više vidjeli opasna suparnika.<ref name="HE (LZMK)" />

Moćne skupine unutar [[JNA]] i srpske zajednice u Hrvatskoj također su dominantno djelovale protiv proljećara. Inozemni prigovori, sa sovjetske i zapadne strane, bitno su odredili strategiju slamanja pokreta, iako on ni u jednom trenutku nije mogao promijeniti ustaljeni hladnoratovski poredak i mjesto [[SFRJ]] u blokovskome rascjepu. [[Tito]] je 4. srpnja 1971. u razgovoru s hrvatskim vodstvom već zagovarao mjere protiv "divljanja nacionalizma". Početak studentskoga štrajka, u drugoj polovici studenoga 1971., dao je izliku za intervenciju protiv hrvatskog reformnog vodstva, koje je već bilo izgubilo povjerenje državnog i partijskog vrha. Upravo je studentski štrajk, pod vodstvom [[Dražen Budiša|Dražena Budiše]] i [[Ivan Zvonimir Čičak|Ivana Zvonimira Čička]], bio zalog za jačanje pluralizma unutar oslabljenoga reformnoga bloka.<ref name="HE (LZMK)" />

== U ostatku SFRJ ==

=== SR BiH ===

[[Aleksandar Ranković|Padom Rankovića]], za Hrvate u [[SRBiH|Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini]] se nije mnogo toga promijenilo. [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvati]] se nisu mogli upisati u časničku školu, a nešto lakše u policijsku. Posao se u društvenim i državnim djelatnostima teško dobivao. Tijekom 1968. i 1969., privremeni rad u Njemačkoj je uzeo toliki zamah, tako da većina punoljetnih Hrvata tijekom proljeća, ljeta i jeseni bila u Njemačkoj. Obitelji su bile na okupu tek za [[Božić]]. Pojedine obitelji su čitave odselile u Njemačku. Studentski prosvjedi, koji su se preko željezne zavjese proširili i u Jugoslaviji, imali su slab odjek u BiH 1968. Skup u Sarajevu je završio mirno. Nekoliko je profesora i studenata privedeno u pritvor čime se stanje primirilo. Državni mediji su šutjeli, a među Hrvate su stizale točne informacije.<ref name="Marijan">Marijan Mandić, [http://www.marijanmandic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=53:krvava-bjelopoljska-poljana&catid=35&Itemid=37 Krvava bjelopoljska poljana], Mostar, 1996.</ref>

Saznali su ih od svojih sunarodnjaka na privremenom radu, koji su pratili inozemne medije. Tako se doznalo da [[Savka Dabčević-Kučar]], [[Miko Tripalo]], [[Pero Pirker]] i drugi traže ustupke za [[SRH|Socijalističku Republiku Hrvatsku]], u gospodarskom pogledu. U jednom trenutku, hrvatski narod je dobio krila nacionalne svijesti. Hrvatska riječ vraćala se u uporabu, a oživjeli su suveniri poput [[hrvatski grb|hrvatskog grba]] s likom [[Josip Jelačić|bana Jelačića]], kralja [[Tomislav]]a, [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]] i hrvatske trobojnice. Kod intelektualaca su se pojavili rječnici hrvatskog jezika, knjige hrvatske povijesti, a bile su i popularne pjesme poput: [[Ustani bane]], [[Vila Velebita]], [[Marjane, Marjane]] i dr.<ref name="Marijan" />

U svibnju 1968.u Grudama je bio je objavljen prvi broj revije OGLEDALO (glavni i odgovorni urednik i pokretač: Mile Pešorda), koju su vlasti zaplijenile i trajno zabranile zbog uredničkoga poziva na kulturni preporod i borbu protiv "samoživaca i žderonja".Za vrijeme Hrvatskoga proljeća pokrenuta je u proljeće 1970.i prvi put održana u Grudama i Drinovcima 30.-31. svibnja književno-kulturna manifestacija ŠIMIĆEVI SUSRETI, na kojima su sudjelovali književnici i pjesnici iz svih jugoslavenskih republika, a glavnim govornicima su bili prof. dr. Ivo Frangeš, predsjednik Društva književnika Hrvatske i Saveza društava književnika Jugioslavije i Branko Mikulić predsjednik CK SKBiH ("Kršni zavičaj" br. 1., Drinovci 1970., ''Vjesnik'', 16. lipnja 1970.), dok su nagrade za najbolje pročitane pjesme na Susretima dobili Nikola Martić i Mile Pešorda (''Oslobodjenje'', 6. lipnja 1970.) Zauzeti za opstanak šIMIĆEVIH SUSRETA, politički napadnutih kao "klerofašističkih", i za nacionalnu i kulturnu suverenost hrvatskoga naroda i njegovu jednakost i ravnopravnost s drugim narodima u BiH te za slobodnu uporabu hrvatskoga jezika, hrvatski književnici u Bosni i Hecegovini, sedmorica njih potpisanih (Vitomir Lukić, Mile Pešorda, Nikola Martić, Veselko Koroman, Mirko Marjanović, Stanko Bašić, Vladimir Pavlović), objavili su SARAJEVSKU DEKLARACIJU O HRVATSKOM JEZIKU 28. siječnja 1971., sestrinsku zagrebačkoj Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.

Tijekom zime 1971. jugoslavenske tajne službe su počele odlučnu bitku protiv MASPOK-a. Za Božić i Novu godinu u pojedinim hrvatskim mjestima, pojavili su se provokatori, koji su bacali letke, pisane parole i na skupovima izvikivali: "Živio Ante Pavelić!", "Živjela NDH!", "Srbe na vrbe!", "Hrvatska do Zemuna!" i sl. Na kućama uglednijih Hrvata osvanuli su kukasti križevi i slova U. Vrlo brzo uslijedila su [[UDBA]]-ina saslušanja Hrvata koji su radili u inozemstvu. Tako je skupljeno ''bogatstvo'' razgovora, kojima su poslije terećeni brojni [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvati u Hercegovini i Bosni]], jedni za ''ustaške'' pjesme, drugi za uporabu [[hrvatska zastava|hrvatske zastave]] itd.<ref name="Marijan" />

Nakon sječe Hrvatske u Karađorđevu, na udar su došli Hrvati, koji rade u inozemstvu, a i domaći nisu pošteđeni privođenja, maltretiranja i zastrašivanja. Prvi su na udar došli članovi Matice hrvatske, a potom i drugi. Brojni su spas pronašli u Njemačkoj i drugim zemljama zapadne Europe. Statistika zaposlenih Hrvata u gospodarstvu ili drugim ustanovama tijekom 1972. bila je poražavajuća.<ref name="Marijan" />

Ipak, u drugoj polovici 1970-ih pokazat će se rezultati procesa, započetog [[Mostar]]skim savjetovanjem 1966. Tada je [[Džemal Bijedić]] počeo skidati etiketu "ustaškoga", "klerikalnog" i "neprijateljskog" područja, a poslije je došlo i do gospodarskog preporoda [[Zapadna Hercegovina|zapadne Hercegovine]]. Daljnjim jačanjem, [[SR Bosna i Hercegovina]] (i [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvati u njoj]], koji su ju prihvatili) postat će ravnopravna članica jugoslavenske federacije. Do toga napretka došlo je i smjenom starog partizanskog vodstva i dovođenjem novih kadrova na čelu političkih i gospodarskih institucija. Jedan od njih, Hrvat [[Branko Mikulić]] uspio je dovesti [[ZOI 1984.|Olimpijske igre u Sarajevo 1984.]]<ref name="Marijan" />

=== SAP Vojvodina ===
U razdoblju od 1968. do 1972. u području kulture, [[Hrvati u Vojvodini|vojvođanski Hrvati]] su uspjeli ostaviti traga. Objavili su oko 20 knjiga i antologija hrv. pisaca, od kojih su neke djela kapitalne vrijednosti, obnovili javnu proslavu žetvenog običaja bačkih Hrvata, [[Dužijanca|Dužijance]] koja se nakon 1945. održavala samo kao crkvena. Obnovilo se manifestaciju [[Veliko prelo]], kalendar [[Subotička Danica|Subotičku Danicu]], književni časopis [[Rukovet]] je dobio hrvatski karakter, a Narodno kazalište postavlja djela hrv. autora<ref name="Sjećanje">[http://www.hrvatskarijec.rs/source/index.php/Sjecanje-na-burne-sedamdesete.html Hrvtska riječ] Sjećanje na burne sedamdesete, 27. veljače 2009.</ref>. Štaviše, kultura je bilo jedino čime su se vojvođanski hrvatski proljećari bavili. Vrlo su dobro znali što sve nedostaje u očuvanju identiteta Hrvata u Bačkoj, Srijemu i Banatu, kao što su "''škole na hrvatskom jeziku, radio emisije, novine''", jer toga doslovno nije bilo. Budući da nisu bili politički organizirani, niti su imali ikakvi forum na kojem bi mogli o tome govoriti, jedino područje gdje su djelovali bilo je kulturno. 
S druge strane, bački Hrvati nisu imali nikakvih političkih akcija, niti su istupali s političkih pozicija. Unatoč svemu tome, konzervativni komunistički krugovi (Općinski komitet SK, SUP) koji su bili nastrojeni protiv ikakvog podizanja hrvatske samosvijesti bačke su proljećare etiketirali, optuživali teškim optužbama, saslušavali na brojnim "informativnim razgovorima". Čak i benigna prijateljska sastajanja su bila okarakterizirana kao "urotnička" i "neprijateljsko djelovanje", a unatoč isključivoj kulturnoj orijentiranosti pokreta, ti su krugovi proljećare vidjeli kao nešto "''negativno, društveno opasno i rušilačko''"<ref name="Posljedice">[http://www.hrvatskarijec.rs/source/index.php/Posljedice-necemo-nikad-ukloniti.html Hrvatska riječ] Posljedice nećemo nikad ukloniti, 13. ožujka 2009. (knjiga Nace Zelića »Hrvatsko proljeće i bački Hrvati«, izdanje Matice hrvatske, ogranak Subotica)</ref>.
Slomom proljeća se situacija još više pogoršala, posebice u Subotici. Uslijedile su progoni, hajke i prozivanja svih Hrvata koji su bili istaknutije osobe prigodom organiziranja "proljećarskih" priredaba i djelatnosti, a u njihovim domovima i na njihovim radnim mjestima su rađene premetačine, a suci Hrvati su izgubili radna mjesta sudaca na Okružnim sudovima, kao što je bio slučaj sa [[Naco Zelić|Nacom Zelićem]], [[Balint Vujkov|Balintom Vujkovim]], Ivanom Stantićem i inima. <ref name="Posljedice"/>.
"''Bila je to sudbina i Marka Horvackog, Ivana Tikvickog, Ivana Vukovića, [[Ivan Tikvicki Pudar|Ivana Tikvickog Pudara]], Jakova Kujundžića i Zvonimira Budimira''". Na udaru su bili i Hrvati u drugim strukama. Konzervativne komunističke snage su u antihrvatskoj histeriji proganjali i poznate liječnike, kao što je bio prim. dr. [[Vinko Perčić]], dr. sc. [[Stjepan Skenderović]], dr. [[Krešimir Glavina]] i dr. [[Zvonimir Kiš]]. Onemogućili su rad novinarima [[Lazar Merković|Lazaru Merkoviću]] i [[Milivoj Prćić|Milivoju Prćiću]], a u Gradskoj knjižnici [[Bela Gabrić|Beli Gabriću]], Milivoju Prćiću, Amaliji Kulešević, Gezi Antunoviću, Josipu Prćiću i drugima. I u inim službama proganjalo se (prosvjetne radnike, članove pokrajinskog vodstva)<ref name="Sjećanje"/>, pa je preko stotinu ljudi bilo šikanirano i izbacivano iz svih mogućih udruga i radnih mjesta, a oni koji su bili u SKJ, izbacili su ih iz članstva. Pojedine se kazneno progonilo, kao primjerice [[Matija Poljaković|Matiju Poljakovića]] i [[Grgo Bačlija|Grgu Bačliju]], a neke kulturne djelatnike se uhitilo i sprovelo u zatvore kao najokorjelije kriminalce, sa lisičinama na rukama, kao Antu Sekulića, Belu Gabrića i [[Juraj Lončarević|Jurja Lončarevića]]<ref name="Posljedice"/> Progonjen je također bio [[Ante Pokornik]], koji je poput brojnih "matičara" isključen 1972. iz organizacijskog odbora [[Dužijanca|Dužijance]] i više nije sudjelovao.<ref>[https://www.youtube.com/watch?v=RbCr-Z2vGTw YouTube: Naco Zelić Odlazak Matičara sa scene 1972.], kanal Nikola Tumbas, dio stranica www.subotica.info. Književna večer na temu Dužijance. Odlazak "Matičara" sa scene 1972. Govori [[Naco Zelić]], član OO Dužijance 1968. godine, [[HKC Bunjevačko kolo]], Subotica, 10. kolovoza 2011. Preuzeto 8. veljače 2016.</ref><ref>[http://www.hrvatskarijec.rs/vest/A6901/In%C2%ADsti%C2%ADtu%C2%ADci%C2%ADja-hr%C2%ADvat%C2%ADske-kul%C2%ADtu%C2%ADre/ Hrvatska riječ broj 73] Institucija hrvatske kulture. Povodom jubileja 35 godina od osnutka »Bunjevačkog kola« Objavljeno 21. siječnja 2005. Preuzeto 8. veljače 2016.</ref>

Prava težina ove državne represije i antihrvatske histerije konzervativnih komunista je bila u tome što je kod vojvođanskih Hrvata izazvala veliki strah i pomutnju, "''jer tada reći da si Hrvat odmah je značilo i upletenost u te događaje.''"<ref name="Posljedice"/>.
Ta represija je proizvela takve [[ostracizam|ostracističke]] učinke na progonjene, jer se obični puk povlačio u sebe, a kada bi obilježene hrvatske proljećare primjećivali na ulici, izbjegavali su susret prelaskom na drugu stranu, jer u suprotnom bi već sljedećeg dana zbog susreta sa njima "''imali velike šanse biti privedeni na saslušanje i biti optuženi da su i oni "društveno opasni".''"<ref name="Posljedice"/>

Hajka je polako popuštala, ali nije prestala sve do [[1990-ih]]<ref name="Sjećanje"/>.

[[22. ožujka]] [[1969.]] godine mjesni su Hrvati dogovorili osnivačku skupštinu ogranka Matice hrvatske. Članovi tog Inicijativnog odbora za osnivanje ogranka i održavanje osnivačke skupštine su bili suci Okružnog suda u Subotici Balint Vujkov, [[Ivan Stantić]], [[Ivan Tikvicki]], [[Naco Zelić]] i prof. [[Bela Gabrić]]<ref name="Posljedice"/>. Taj je taj pokušaj bio osujećen<ref>[http://www.suboticadanas.info/html/index.php?module=Pagesetter&func=viewpub&tid=5&pid=7496 Radio Subotica] Obilježavanje 40. obljetnice inicijative za osnutak Ogranka Matice hrvatske u Subotici, 25. travnja 2009. </ref>. Govor Josipa Broza Tita u Titogradu, u kojem je »osudio« čin osnivanja ogranka u Subotici, koji je zapravo bio zapovijed, učinio je to da su Matica hrvatska i političko vodstvo SR Hrvatske odustali od potpore osnivanja ogranka pa su mjesni proljećari, umjesto ogranka, godinu kasnije, [[18. siječnja]] [[1970.]] osnovali [[HKUD Bunjevačko kolo, Subotica|HKUD "Bunjevačko kolo"]] <ref name="Posljedice"/>.

Najslikovitije stvari oslikava Titova izjava, dana iz političkih razloga Tito u jednom govoru na Kosovu: "''A što se ovi Bunjevci na sjeveru Bačke bune?''". Proturječna situacija se rasplela na štetu bačkih Hrvata: subotički stranački odbor (partijski komitet) SKJ je čak sugerirao utemeljenje hrvatsko kulturno-umjetničkog društva, koje je i osnovano početkom [[1970-ih]]. Onda stvari kreću naopako po hrv. zajednicu, jer je popis utemeljitelja ogranka Matice hrvatske stigao u ruke antihrvatskih histerika. Sve skupa je rezultiralo žestokim udarom na subotičku hrvatsku inteligenciju: brojni su ostali bez posla, proglašeni nepoželjnima za izdavanje njihovih radova, brojni su iselili u SR Hrvatsku itd. Ta kretanja su dovela do toga da je Subotica izgubila jedan duhovno-kulturni i politički kontinuitet.

Slikovit opis udara je dao Vojislav Sekelj u razgovoru sa [[Ivan Zvonimir Čičak|Ivanom Zvonimirom Čičkom]]: "''Zagreb je manje stradao u tom kontekstu od Subotice, jer je za Suboticu odlazak stotinu intelektualaca teško nadoknadiv gubitak, a opet oni koji su ostali, bili su ušutkani.''"<ref>[http://www.hrvatskarijec.co.yu/arhiva.php?zg=1719540&no=63 "Hrvatska riječ"] Razgovor sa Vojislavom Sekeljem, 22. travnja 2004.</ref>

Ondašnji predsjednik [[SKJ|Saveza komunista]] u Subotici, [[Antun Milodanović]]-Dela, istaknuti komunist Hrvat, nije se poveo za "sječom" i progonom bačkih Hrvata uglednika (koja je poprimala oblik i razmjere srednjovjekovnih "progona vještica"), nego ih je štoviše štitio. Ipak, antihrvatski nastrojenim komunističkim moćnicima takvi postupci nisu mogli proći nezapaženo, pa je Milodanović uskoro smijenjen.<ref>[http://www.hrvatskarijec.co.yu/index.php?zg=2217989&no=112 "Hrvatska riječ"] Kulturno ili političko pitanje?, 1. travnja 2005.</ref>

Od poznatijih imena tadašnjih hrvatskih kulturnih preporoditelja iz Vojvodine, valja navesti [[Ivo Škrabalo|Ivu Škrabala]], [[Balint Vujkov|Balinta Vujkova]], [[Matija Poljaković|Matiju Poljakovića]], [[Petar Šarčević (redatelj)|Petra Šarčevića]], [[Ante Sekulić|Antu Sekulića]] i dr.

== Proljeće izvan SFRJ ==
Hrvatsko je proljeće nastavljeno u emigraciji. Val političkog, policijskog i obavještajnog terora u Hrvatskoj potkraj 1971. i tijekom 1972. prouzročio je najveći egzodus Hrvata sve od [[svibanjska katastrofa|propasti NDH]] nakon svršetka Drugog svjetskog rata.<ref name="HICbr.227"/> U inozemstvo su bili prisiljeni otići hrvatski intelektualci poput [[Bruno Bušić|Brune Bušića]], [[Ivan Cerovac|Ivana Cerovca]], [[Zlatko Markus|Zlatka Markusa]] i drugih.<ref name="HICbr.227"/>

== Poznati proljećari ==
Popis poznatih proljećara.<ref name="Hrvatski fokus"/>
* SKH, SSRNH, SOH, SUBNOR, SSH, generali JNA
{| cellpadding=12
| valign=top |
* [[Savka Dabčević-Kučar]] (SKH)
* [[Miko Tripalo]] (SKH)
* [[Dragutin Haramija]] (SKH)
* [[Srećko Bijelić]] (SKH)
* [[Pero Pirker]] (SKH)
* [[Marko Koprtla]] (SKH)
* [[Većeslav Holjevac]] (SKH)
* [[Petar Kriste]] (SKH)
| valign=top |
* [[Stjepan Ivić]] (SSRNH)
* [[Ivica Vrkić]] (SOH - omladina)
* [[Ivan Šibl]] (SUBNOR)
* [[Franjo Tuđman]] (kasniji hrvatski predsjednik)
* [[Janko Bobetko]] (partizanski general)
* [[Ivan Rukavina]]-Siđo (partizanski general)
* [[Viktor Bubanj]]
* [[Jure Sarić]] (SSH)

|}

* humanistička inteligencija
{| cellpadding=12
| valign=top |
* [[Marko Veselica]]
* [[Vlado Veselica]]
* [[Franjo Tuđman]] (hrvatski predsjednik)
* [[Šime Đodan]]
* [[Vlado Gotovac]]
* [[Hrvoje Šošić]]
* [[Petar Šegedin]]
* [[Ivan Supek]]
| valign=top |
* [[Vlatko Pavletić]]
* [[Jozo Ivičević]]
* [[Ante Glibota]]
* [[Grgo Gamulin]]
* [[Ljudevit Jonke]]
* [[Igor Zidić]]
|}

* mediji
{| cellpadding=12
| valign=top |
* ''[[Hrvatski književni list]]''
* ''[[Hrvatski tjednik]]''
* ''[[Studentski list]]''
* ''[[Hrvatski gospodarski glasnik]]''
* ''[[Tlo (časopis)|Tlo]]''
| valign=top |
* ''[[Hrvatsko sveučilište (časopis)|Hrvatsko sveučilište]]''
* ''[[Kritika (časopis)|Kritika]]''
* ''[[Kolo (časopis)|Kolo]]''
* ''[[Dubrovnik (časopis)|Dubrovnik]]''
* ''[[Vidik (časopis)|Vidik]]''
* ''[[Vjesnik u srijedu]]''
|}

* novinari, urednici
{| cellpadding=12
| valign=top |
* [[Bruno Bušić]]
* [[Krešimir Džeba]], VUS
* [[Neda Krmpotić]], VUS
* [[Božo Novak]], Vjesnik
* [[Milovan Baletić]], Vjesnik
* [[Ivo Bojanić]], TVZ
* [[Vlado Pavlinić]], Glas Koncila
|}

* studenti
{| cellpadding=12
| valign=top |
* [[Tomislav Janko Šagi-Bunić]]
* [[Ivan Zvonimir Čičak]]
* [[Ante Paradžik]], predsjednik Saveza studenata SR Hrvatske
* [[Dražen Budiša]], predsjednik Saveza studenata grada Zagreba
* [[Goran Dodig]]
* [[Stjepan Sučić]], ''Studentski list''
* [[Ferdo Bušić]]
* [[Veljko Božikov]]
* [[Ante Štambuk]]
* [[Ivan Boras]], studentski predstavnik u Saboru SRH
|}

* umjetnici i ostali
{| cellpadding=12
| valign=top |

* [[Vice Vukov]]
* [[Zlatko Tomičić]]
| valign=top |
* [[Vlado Mutak]]
* [[Zvonimir Komarica]]
* [[Ante Bačić]]
|}

== Progoni proljećara ==

Udar i medijska hajka na Hrvatsku, Hrvate i hrvatske proljećare bili su postojali cijelo vrijeme hrvatskog proljeća, i prije same prosinačke sjednice u Karađorđevu koja je označila sječu Hrvatske. Srbi u Hrvatskoj su 27. srpnja 1971. održali [[velikosrpski miting u Srbu 27. srpnja 1971.|miting]] u [[Srb]]u. Po sličnom su obrascu održali [[velikosrpski miting u Srbu 25. srpnja 1990.|miting]] 19 godina poslije.<ref>[http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/2010/07/21/savka-u-srbu-miting-velikosrpske-mrznje/ ''Večernji list''] [[Zvonimir Despot]]: Savka: U Srbu miting velikosrpske mržnje, 21. srpnja 2010.</ref>
Iz sindikalnog je vodstva isključeni nacionalni vođe i to prije karađorđevske sječe.<ref name="Cerovac"/>

Unitaristički krugovi su se ljeta 1971. nastavili izdajnički ponašati. Inscenirali su slučaje kojima je bio cilj da se javnosti u nehrvatskim dijelovima SFRJ i cijelom svijetu pokaže da su politički zahtjevi hrvatskog masovnog pokreta zapravo "oživljavanje fašizma", "fašizam kojem je cilj uništiti srpsku manjinu u Hrvatskoj",<ref name="Cerovac"/> iako je hrvatsko proljeće bio jedan romantičarski projekt. Isti obrazac etiketiranja jugounitaristi i velikosrbi primijenili su 20 godina poslije za [[balvan-revolucija|balvan-revolucije]] i [[Domovinski rat|velikosrpske agresije]] na Hrvatsku, kad su svijetu prikazivali sliku "dobroćudne Srbije" i "nedužnih Srba" "koji brane Jugoslaviju" (miljenicu svjetskih moćnika koja je okončanjem hladnog rata postala beskorisna rupa, kao što je i bila te prepuštena zaboravu i gospodarskom propadanju) od "zločestih Hrvata". Realizacijom zahtjeva hrvatskog proljeća unitaristi, velikosrbi i "vječno nerazvijeni" izgubili bi političku moć u Hrvatskoj, gospodarsku moć i mogućnost iznuđivanja, ucjenjivanja i parazitiranja na Hrvatskoj.

[[Datoteka:Nixontito19712.jpg|minijatura|200px|desno|[[Josip Broz Tito]] u posjetu [[Nixon]]u, mjesec dana prije Sječe Hrvatske.]]

U studenome 1971. održan je 22. plenum CK SKH na kojem su se razišle nacionalna i unitaristička struja hrvatskih političara. Potonje su činili [[Vladimir Bakarić]] (čelni), [[Dušan Dragosavac]], [[Jakov Blažević]], [[Jure Bilić]], Milutin Baltić i [[Josip Vrhovec]]. Tjedan poslije održan je plenum Saveza sindikata Hrvatske, na kojem je unitarist [[Milutin Baltić]], predsjednik te organizacije, uspio isključiti iz sindikalnog vodstva nacionalne vođe [[Jure Sarić|Juru Sarića]] i [[Marko Veselica|Marka Veselicu]].<ref>[http://www.narodni-list.hr/articles/5RkJNrBV9Kz Narodni list] N:K. Četiri desetljeća od hrvatskog proljeća (4): Studentski pokret otpora</ref> [[Karađorđevo]] je poljoprivredno dobro i lovište u Vojvodini, u kojem je 30. studenog i 1. prosinca 1971. održana 21. sjednica Predsjedništva [[SKJ]] kojom je počeo politički obračun s nacionalno-demokratskim pokretom u Hrvatskoj. U uvodnom izlaganju predsjednik SKJ [[Josip Broz Tito]] osudio je nacionalno-demokratski pokret kao “kontrarevolucionarni”, a [[Miko Tripalo]], [[Savka Dabčević-Kučar]], [[Pero Pirker]] i drugi bili su prisiljeni dati ostavku.<ref>[[Opća i nacionalna enciklopedija]] - [http://proleksis.lzmk.hr/30059/ Karađorđevo]</ref> Taj je događaj poznat pod nazivom '''Sječa Hrvatske u Karađorđevu'''.<ref>[[Dragutin Pavličević]], ''[http://www.hic.hr/books/pavlicev/ Kratka politička i kulturna povijest Hrvatske]'', Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1998. {{citat|Stoga je sastanak šefova Komunističke partije u Karađorđevu dobio naziv "sječa" hrvatskih kadrova.|[http://www.hic.hr/books/pavlicev/10.htm|U drugoj ili socijalističkoj Jugoslaviji (1945.-1990.) - Početci hrvatskog otpora 1967.-1971.]}}</ref><ref>[http://www.sajam-knjiga.com/ProductDetails.aspx?Product=54423 Sajam knjiga] Sječa Hrvatske u Karađorđevu</ref>

{{Quote box|width=100%|align=center|quote=Karađorđevo nije bila procedura, nego izravni državni udar protiv Hrvatske.<ref name="AnteM">Ante Miletić, [http://www.matica.hr/vijenac/423/O%20temeljima%20hrvatske%20neovisnosti/ ''O temeljima hrvatske neovisnosti''], ''Vijenac'', br. 423, 20. svibnja 2010.</ref>|source=[[Savka Dabčević-Kučar]]: ''Hrvatski snovi i stvarnost'', str. 1027.}}

[[Datoteka:Police brutality.svg|200px|minijatura|desno|[[Narodna milicija]] koristila je brutalne metode nad hrvatskim studentima]]

Nakon sječe Hrvatske na toj sjednici, uhićeno je i osuđeno više od dvije tisuće Hrvata zbog sudjelovanja u hrvatskom proljeću. Matica hrvatska se u siječnju 1971. godine našla na osobitom udaru<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.glas-koncila.hr/uz-zbornik-radova-hrvatska-i-hrvatsko-proljece-1971/|title=UZ ZBORNIK RADOVA »HRVATSKA I HRVATSKO PROLJEĆE 1971.« Partija je »provjerila« svih 50 000 »matičara«|author=Đurđica Ivanišević Lieb|date=6. veljače 2018.|work=|language=|publisher=Glas Koncila|accessdate=11. kolovoza 2020.}}</ref>, te je ugašena silom i rad joj je zabranjen; mnogi su njeni članovi završili u zatvoru ili bili socijalno degradirani. Obnovila se tek raspadom Jugoslavije.<ref> [http://www.narodni-list.hr/articles/6xnck1VV6FF Narodni list] N.K.: Četiri desetljeća od hrvatskog proljeća (7): Ginulo se za slobodu, 14. lipnja 2011.</ref> [[Savez studenata Hrvatske]] vlasti su raspustile.<ref name="Cerovac"/> Zabranjen je [[Studentski list]]. Ugašeni su brojni drugi listovi. Brojnim su tiskovinama promijenjena uredništva. Iako nije proglašena, uvedena je [[cenzura]]. Brojni hrvatski domoljubi su uhićeni, otpušteni i dugo se nisu nigdje mogli zaposliti. Mnogi nisu smjeli javno istupati. Poticalo se novo iseljavanje Hrvata u inozemstvo na način da se ljude prisililo u političku emigraciju, tako da se nisu smjeli vratiti. U [[Savez komunista Hrvatske|SKH]] su napravljene čistke. Brojni su izbačeni ili degradirani. Brojni dužnosnici u gospodarskim sustavima, ako nisu otpušteni, smijenjeni su ili degradirani do ponižavajuće niskih položaja. [[Miko Tripalo]] u svojim memoarima precizno navodi da je dvije tisuće ljudi bilo uhićeno, a preko sto tisuća ljudi je smijenjeno, izbačeno sa posla, maknuto ili šikanirano na bilo koji način.<ref>[http://www.dnevno.hr/kolumne/tihomir-dujmovic/76701-slovenijo-ime-ti-je-srbija.html Dnevno.hr] [[Tihomir Dujmović]]: Slovenijo, ime ti je Srbija</ref>

{{Quote box|width=100%|align=center|quote=Računa se da je bilo oko sedamdeset tisuća isključenih! Tijekom prvog polugodišta 1972. bilo je isključeno ili je samo otišlo oko 60–70 posto političkih, privrednih i drugih partijskih funkcionara. Ni u jednoj komunističkoj partiji do tada,... nije bio tako drastičan progon.<ref name="AnteM" />|source=[[Savka Dabčević-Kučar]]: ''Hrvatski snovi i stvarnost'', str. 996.}}

{{Quote box|width=100%|align=center|quote=Da bi se mogli shvatiti razmjeri političke čistke u Hrvatskoj, treba iznijeti podatak da je u toku tri godine poslije 1971. SKH napustili, skinuto s evidencije ili isključeno oko 50.000 članova. U toku nekoliko mjeseci smijenjeno je preko 5.000 privrednih i političkih funkcionara. Za krivična djela protiv naroda i države bilo je u Hrvatskoj 1972. i 1973. osuđeno 2.000 osoba.<ref name="AnteM" />|source=[[Miko Tripalo]]: ''Hrvatsko proljeće'', str. 198.}}

[[Datoteka:Hrvatska šutnja.gif|mini|200px|Ilustracija [[hrvatska šutnja|hrvatske šutnje]] u drugom broju časopisa [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] ''[[Hrvatska revija|Hrvatska revija]]'' iz 2011. godine povodom [[Hrvatsko proljeće#U medijima|40. godišnjice Hrvatskoga proljeća]].]]

Tad je nametnuto eutanaziranje Hrvatske na način da je uspostavljena tzv. "'''[[hrvatska šutnja]]'''" koja je potrajala sve do 1989.<ref name="Hrvatski fokus"/><ref name="Cerovac"/> Uz pomoć vojske i milicije (iz SR Srbije i SR Makedonije dovedeni su desetci tisuća milicionera) jugounitaristi su preuzeli vlast u cijeloj SRH te zapravo u SR Hrvatskoj je uvedeno [[opsadno stanje]].<ref name="Cerovac"/> Povrh svega toga, na čelo vladajuće stranke u Hrvatskoj, SK te inih republičkih organa, jugounitaristi su na vlast postavili dotad najomraženije političare kao što su [[Dušan Dragosavac]], [[Milka Planinc]], [[Jure Bilić]] i ine.<ref name="Hrvatski fokus"/> U Hrvatskoj je zapravo napravljen [[državni udar]], a glede obujma i slojevitosti udara na svu kremu hrvatskog društva, izvršen je [[aristocid]].

Hrvatska i Hrvati su i desetljećima poslije bili etiketirani kao neprijateljski i nacionalistički. [[Slavko Eseš]] je u [[Obnovljeni život|Obnovljenom životu]] primijetio "''Ne znam i sumnjam da li su pisane knjige o nacionalizmu bilo kojeg jugoslavenskog naroda osim hrvatskog; da li uz knjigu Suvremeni hrvatski nacionalizam ima nešto slično npr. o makedonskom, slovenskom ili srpskom nacionalizma, i da li su autori i izdavači iz iste republike, dapače i nacije. Čini se da su taj "privilegij" stekli samo Hrvati. I to ih prati desetljećima. Nacionalizam, "maspok", ostat će, čini se, vječni hrvatski "epiteton ornans",kojim će se stalno upozoravati "šutljivu republiku" da ima da "ćuti", odnosno prigovarati joj da se ti "vampiri maspoka" ponovo javljaju, a "šutljiva republika" (istaknuto u originalu - S. E.) uglavnom "ćuti", kako se to navodi u ''[[NIN]]-u'' (br. 1993, od 12.3.1989) u članku "Vampiri maspoka"''".<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/83413 ''Obnovljeni život'', sv. 45. br. 1.-2., 1990] Slavko Eseš: Vampiri maspoka</ref>

Sve su krabulje o bajnoj demokratskoj Jugoslaviji pale na slučaju hrvatskog proljeća i razotkrilo se demonsko totalitarističko lice jugoslavenskog režima koji nije prezao od najgrubljih kršenja ljudskih prava ni od faktičnog suspendiranja suverenosti jedne svoje republike koja je formalno trebala biti ravnopravna. Pokazalo se da je Jugoslavija policijska država. Tito je rekao da je u Jugoslaviji i previše demokracije («Ja sam uvijek govorio da za klasnog neprijatelja nema demokracije). Milicijske patrole, blokiranja ulica, pendrečenje studenata, odvođenje u zatvor, kazne... U nekima od milicijskih automobila sjede i politički potpornji te gnusne rabote, neki članovi Izvršnoga komiteta. Inspiratori milicijske racije. Rade pendreci. Stotine je studenata isprebijano, drugi su pohapšeni. Sve obavještajne službe radile su punom parom, s ovlastima u džepu za uhićenje svakoga. Bili su u pripravi i oružani teror i pojedinačna smaknuća. Božo Novak u članku o 1971., ne citirajući o kojim se osobama radi, iznosi "kako su se neki egzekutori sa žaljenjem kasnije osvrtali na to što nisu i nas tad uhvatili". Znalo se za tu praksu u komunističkim zemljama, ali većina je mislila: «Neće se to dogoditi i nama.» No, dogodilo se nakon 1971.! Za djela protiv naroda i države tijekom 1972. i 1973. po izjavama nekih osoba iz pravosuđa, izrečeno je najmanje 2000 osuda! Kroz procese prošli su, ne više desetci i stotine, nego tisuće ljudi. Najprije su u prosincu uhićeni [[Ivan Zvonimir Čičak]], [[Dražen Budiša]], [[Goran Dodig]]; 13. siječnja uhićeni su dr. [[Marko Veselica]], [[Vlado Gotovac]], dr. [[Vlatko Pavletić]], [[Ante Bruno Bušić]], dr. [[Franjo Tuđman]], dr. [[Šime Đodan]], dr. [[Hrvoje Šošić]], [[Jozo Bakulić Ivičević]], [[Zvonko Komarica]], [[Ante Glibota]] i [[Ante Bačić]]. Nešto poslije uhićeni su inž. [[Ante Todorić]] (direktor "[[Agro-kombinat]]a"), [[Mate Gabrić]] (direktor "[[Oriolik]]a"), [[Ante Marin]] (direktor "[[Školska knjiga|Školske knjige]]"), te mnogi drugi izvan Zagreba; Aco Aras, Pero Kriste i mnogi drugi. Inscenirani procesi nisu prestali 1972. i 1973. Nastavljeni su i poslije, a među njima je najdrastičniji proces [[Đuro Perica|Đuri Perici]], što je javnosti donekle poznato. Da bi sugovornici razumjeli Titovu rečenicu "kod nas ima previše demokracije" odnosno da demokracija u Jugoslaviji postoji samo za istomišljenike, Tito je nadodao da «''isključenje iz Partije ne vrijedi ni pišljiva boba ako ga pustiš da bude na položaju. On treba da ide s tog mjesta''». U tom duhu nastavio se masovni lov na ljude nastavio se. Ostavka do ostavke. Prozivke su išle u valovima. Najprije su zahvatile prvu liniju vodstva, pa sve dublje i dalje. Pljuštale su ostavke: [[Marko Koprtla]], [[Srećko Bijelić]], [[Janko Bobetko]] (kojega je Vrhovni komandant JNA još i suspendirao), [[Stjepan Ivić]], zatim i [[Antun Krajnović]], [[Dragutin Haramija]], i potpredsjednici Sabora Hrvatske: [[Maks Baće]] i [[Milivoj Rukavina]], [[Josip Đerda]] (potpredsjednik Savezne skupštine); članovi tadašnjeg Izvršnoga vijeća Hrvatske: [[Vjekoslav Prpić]], [[Josip Šentija]], [[Paško Periša]]; iz sudske vlasti i tužiteljstva: [[Dražen Sesardić]], [[Željko Dežmar]], [[Slobodan Budak]], [[Aco Vidović]], itd.; iz vojske: (osim onih još od prije u nemilosti kao general [[Ivan Rukavina]] i spomenuti Janko Bobetko) [[Srećko Manola]], [[Joža Skočilić]], [[Vladimir Mutak]], [[Šime Ivas]], [[Vlado Lončarić]], pukovnik Srnec i mnogi drugi; iz novinarstva: osim [[Neda Krmpotić|Nede Krmpotić]], [[Božidar Novak (novinar)|Božidara Novaka]], [[Ivo Bojanić (televizijski novinar)|Ive Bojanića]], M. Baletića, Krešimira Džebe, [[Srećko Freundlich|Srećka Freundlicha]], [[Ivo Horvat (novinar)|Ive Horvata]] i mnogobrojni drugi novinari.<ref>[http://www.hkv.hr/vijesti/hrvatska/3694-krug-za-trg-subota-13-prosinca-u-11-sati.html Krug za trg - subota, 13. prosinca u 11 sati. 1.Tito i Hrvatsko proljeće 1971.], [[Hrvatsko kulturno vijeće]], 12. prosinca 2008. (izvadci iz knjige dr. Savke Dabčević-Kučar, «Hrvatski snovi i stvarnost '71», Zagreb 1997.)</ref>

== Inozemne reakcije ==
Slovensko je vodstvo bilo u početku podupiralo Hrvatsku, jer su činili neformalni blok razvijenih republika. 1971. su se djelimice poveli za stavom vodstva inih republika u kojem su zaključili da hrvatsko vodstvo "popušta nacionalističkim pritiscima maspoka". Ipak, Slovenija se nije htjela upuštati u obračune s hrvatskim vodstvom, držeći se svog stava nemiješanja u unutarnje poslove inih republike.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/90549 ''ČSP'', br. 1., 7.-22. (2010.)] Aleš Gabrič: Odnos slovenske politike prema "maspoku"</ref>

Britanski je državni vrh oduševilo što je Tito odlučio slomiti hrvatsko proljeće. Sama je britanska diplomacija bila stava skoro identična stavu jugoslavenskog državnog i partijskog rukovodstva. Hrvatski zahtjevi o samostalnosti republičkih partijskih organizacija su ih zabrinjavali.Studentski su pokret smatrali nebitnim. Hrvatsko su vodstvo njihovi diplomati smatrali staljinističkim, a da je na vrhu lanca [[Miko Tripalo]]. Nisu shvaćali kako je praktično cijeli hrvatski narod bio uz svoje vodstvo, osim partijskih poslušnika. Nije im bila pojmljiva ni medijska potpora ("...kako su [[Savka Dabčević-Kučar]], [[Pero Pirker]] i [[Marko Koprtla]] uspjeli držati pod svojom kontrolom sav tisak u Hrvatskoj, u kojemu se tijekom eskalacije nacionalizma nije javio ni jedan disonantan tekst, pa čak ni eventualna Bakarićeva kritika nacionalizma.").<ref>[http://www.nacional.hr/clanak/12886/britance-odusevila-titova-odluka-da-slomi-hrvatsko-proljece Britance oduševila Titova odluka da slomi Hrvatsko proljeće]</ref>

== Kasniji utjecaj ==
[[Datoteka:Vijenac Hrvatsko proljeće.gif|mini|200px|''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', broj 474., 3. svibnja 2012.]]

Represija koja je Hrvatsku zahvatila nakon Titova sastanka s hrvatskim vodstvom i [[Sječa Hrvatske u Karađorđevu|sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu]] (1. i 2. prosinca 1971.), te nakon podnošenja ostavki istoga vodstva na sjednici CK [[SKH]] (12. prosinca 1971), imala je višestruke učinke. Uhićenje studentskih lidera te prvaka [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]], više stotina osuda za političke prekršaje, čistke više tisuća članova SKH, stvorili su traumatizirano stanje koje je trajno obilježilo novopostavljeno vodstvo SKH i do kraja oslabilo [[južnoslavenska ideja|projugoslavenske]] tendencije u hrvatskom društvu. Nakon sastanka u Karađorđevu, unatoč stanovitim koncesijama kojima se nastojalo smiriti prilike u [[SRH|Hrvatskoj]], bilo je jasno da, u nekim novim demokratskim uvjetima, reforme više neće biti dovoljne te da će u budućnosti hrvatska vodstva optirati za razdruženje i neovisnost. Nositelji reformnoga pokreta iznijeli su različite pouke iz poraza nakon sastanka u Karađorđevu.<ref name="HE (LZMK)" />

U tom razdoblju latentne radikalizacije, koja se može iščitati sa stranica emigrantskoga tiska, realnacionalisti poput [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] počeli su tragati za partnerima u državi i emigraciji. Najznačajnije ličnosti reformnoga pokreta ipak su se okrenule liberalnim popperovskim analizama, koje su ih odvele u socijaldemokraciju ([[Miko Tripalo]]), narodnjaštvo ([[Savka Dabčević-Kučar]]) i liberalizam ([[Vlado Gotovac]]). Među prvacima pokreta za ljudska prava [[1990-ih]] bilo je i mnogo proljećara ([[Ivan Zvonimir Čičak]], [[Božidar Novak (novinar)|Božo Novak]], Tripalo, [[Vjekoslav Vidović]]). Zato se reformno razdoblje s pravom smatra uvodnim čimbenikom u stvaranju neovisne [[Hrvatska|Republike Hrvatske]].<ref name="HE (LZMK)" />

== U medijima ==
[[Datoteka:Hrvatsko proljeće - Hrvatska revija.gif|mini|lijevo|200px|''[[Hrvatska revija]]'', broj 2., 2011. godina]]

U doba samostalnosti Hrvatske tema Hrvatskog proljeća opet se obrađuje u medijima, no ovaj put ne više politički nego dokumentaristički. Dokumentarni program [[HTV]]-a je [[2010.]] godine u režiji Miljenka Bukovčana snimio dokumentarnu seriju od devet epizoda o Hrvatskom proljeću, u kojoj je emitiran velik broj video-snimaka iz onog vremena koji je do 1990-ih bio ili bunkeriran ili selektivno prikazivan. Usprkos kritikama serije:<ref>"Hrvatskom vladaju potomci komunista", Ivan Zvonimir Čičak, ''Vijenac'', br. 446, 7. travnja 2011., [http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac446.nsf/AllWebDocs/Hrvatskom_vladaju_potomci_komunista članak na stranicama Matice hrvatske]</ref> {{citat|U toj seriji Proljeće je prikazano kao Titova inicijativa. Kao njegov reformski program koji su upropastili matičari, intelektualci i studenti povezani s ustaškom emigracijom. Ta je teza djelo povjesničara Hrvoja Klasića, Jakovinina asistenta... To je gadljiva serija iz koje nismo ništa saznali o progonima i hapšenjima koji su bili posljedica brutalna gušenja Hrvatskog proljeća.|Ivan Zvonimir Čičak, Vijenac, br. 446, 7. travnja 2011.}} serija zajedno s njenim komentatorima valjano informira o tom dobu i kako je ondašnja vlast bez milosti zatvarala ljude ne dopuštajući slobodu govora ili bilo kakvu demokraciju, pokazujući da iako je totalitarizam Golog otoka s kraja 1940-ih i 1950-ih godina pomalo jenjao vladajuća kasta još uvijek ima sve konce u svojim rukama i sposobna je sve svoje protivnike na brzinu smjestiti iza brave ako se zaborave i požele uvoditi demokraciju u državu za koju su mislili da je njihova. Nije bila njihova, bila je to država Tita i Partije!
{{citat3|right|
:Sedamdesetih ja bio kao ti
:procvala ruža, naše proljeće.
:A onda naglo mnogi nestali
:o tom smo šutjeli nismo ih vidjeli
:do devedesetih.|[[Miroslav Škoro]], [[Moje boje|Domovina]], 2008.}}

Radnja filma [[Zlatne godine (1993.)|''Zlatne godine'']] iz [[1993.]], za kojega je [[Zlatan Stipišić - Gibonni]] napisao glazbu, uključujući istoimenu pjesmu, smještena je u razdoblje gušenja Hrvatskog proljeća.

Za vrijeme studentskog štrajka skupina studenata filma predvođena redateljima [[Branko Ivanda|Brankom Ivandom]] i [[Zoran Tadić|Zoranom Tadićem]] počela je snimati događanja. Nakon razbijanja štrajka snimljeni materijal bio je arhiviran u policiji. Trideset godina nakon tih događaja dio originalnog materijala je pronađen i Branko Ivanda 2000. godine dovršio je film ''Poezija i revolucija - studentski štrajk 1971''.<ref>[http://web.archive.org/web/20170504233834/http://kinotuskanac.hr/movie/poezija-i-revolucija-studentski-strajk-1971 ''Poezija i revolucija - studentski štrajk 1971.''], kinotuskanac.hr, pristupljeno 21. svibnja 2021.</ref>

Hrvatsko proljeće je ukratko obrađeno u četvrtoj epizodi HTV-ove dokumentarne serije ''Jugoslavija - država za jedno stoljeće'', prikazane 2012.

U [[Jugoslavenske tajne službe (serijal)#Preuranjena samostalnost (9. ep.)|devetoj epizodi]] igrano-dokumentarnog serijala [[Jugoslavenske tajne službe (serijal)|''Jugoslavenske tajne službe'']] pod nazivom ''[[Jugoslavenske tajne službe (serijal)#Preuranjena samostalnost (9. ep.)|Preuranjena samostalnost]]'' prikazivanog [[2012.]] na [[HRT]]-u objašnjeno je kako je vojna kontraobavještajna služba ([[KOS]]) po [[Tito]]vu nalogu odigrala ključnu ulogu u gušenju Hrvatskog proljeća.

== Vidi još ==
{{col-begin}}
{{col-2}}
*[[Hrvatsko pitanje]]
*[[Hrvatska šutnja]]
*[[Sloboda 1971.]]
*[[Povijest hrvatskoga jezika u SFRJ]]
{{col-2}}
*[[Povijest ideje o srpskohrvatskom jeziku]]
*[[praško proljeće]]
*[[mađarska revolucija 1956.]]
*[[poljska revolucija]]
{{col-end}}

== Izvori ==
{{izvori|2}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.matica.hr/hr/362/r/Tema%3A%20Hrvatsko%20prolje%C4%87e/ Hrvatska revija] Tema: Hrvatsko proljeće, Broj 2-2011, 1. srpnja 2011
* [http://www.matica.hr/vijenac/468/Hrvatsko%20prolje%C4%87e%20%E2%80%93%20prvi%20korak%20ka%20hrvatskoj%20samostalnosti/ Vijenac br. 468./2012.] Tema: Hrvatsko proljeće – prvi korak ka hrvatskoj samostalnosti
* [http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/154330/Hrvatsko-proljece-40-godina-poslije.html#.UY-kTErP0Y4 Tportal.hr] [[Tvrtko Jakovina]]: Hrvatsko proljeće – 40 godina poslije
* [http://www.historiografija.hr/prikazi.php?id=235981 Historiografija.hr] Prikaz knjige Hrvatsko proljeće, 40 godina poslije
* [http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac372.nsf/AllWebDocs/Sustavno_protiv_zaborava_i_mistifikacija Vijenac br.372/2008.] [[Boris Domagoj Biletić|B. D. Biletić]]: [[Darko Dukovski|D. Dukovski]] - Istra i Rijeka u Hrvatskome proljeću - Sustavno protiv zaborava i mistifikacija
* [http://www.hnd.hr/hr/arhiva/show/60010/ Hrvatsko novinarsko društvo] Uloga i doprinos medija i hrvatskog novinstva u Hrvatskom proljeću, 1. veljače 2002.
* [http://www.vecernji.ba/vijesti/hercegovci-hrvatskom-proljecu-clanak-391423 Večernji list] Franjo Vukoja - Hercegovci u Hrvatskom proljeću, 26. ožujka 2012.

{{Hrvatski informativni centar}}

{{Matica hrvatska}}

[[Kategorija:Hrvatsko proljeće| ]]

Politika u 1971.

2026-07-05T04:23:55Z

Suradnik10: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Politika''' u 1971. godini. == Hrvatska i u Hrvata == === Osnivanja i gašenja === Osnivanja političkih stranaka, domova parlamenata, ustanova, društava, studija, učilišta, znanstvenih skupova, časopisa, manifestacija, političke emisije na radiju i televiziji, otvaranje internetskih portala, izgradnja objekata u svezi s politikom (instituti, zgrade od parlamenata...)... pojava novih, spajanje i gašenje stranaka, pojava i gašenje po...«.

'''Politika''' u [[1971.]] godini.

== Hrvatska i u Hrvata ==

=== Osnivanja i gašenja ===
Osnivanja političkih stranaka, domova parlamenata, ustanova, društava, studija, učilišta, znanstvenih skupova, časopisa, manifestacija, političke emisije na radiju i televiziji, otvaranje internetskih portala, izgradnja objekata u svezi s politikom (instituti, zgrade od parlamenata...)... pojava novih, spajanje i gašenje stranaka, pojava i gašenje političkih struja i sl.
Raspisivanja izbora i referenduma i sl.

=== Događaji ===
* [[4. srpnja]]: Na sastanku s partijskim i političkim vodstvom SR Hrvatske u Zagrebu, predsjednik SFRJ Josip Broz Tito optužio SR Hrvatsku riječima "''Hrvatska je postala ključni problem u zemlji u pogledu divljanja [[nacionalizam|nacionalizma]]''", čime je napao [[hrvatsko proljeće|pokušaje demokratizacije]] u SRH i borbu za ravnopravniji položaj Hrvatske i Hrvata u Jugoslaviji.<ref>Berislav Jandrić: [https://narod.hr/na-danasnji-dan/4-srpnja-1971-tito-i-hrvatsko-divljanje-nacionalizma ''4. srpnja 1971. – Tito i hrvatsko ‘divljanje’ nacionalizma '']. Narod.hr. 4. srpnja 2026. Pristupljeno 5. srpnja 2026.</ref>{{izvrsna}}

=== Rođenja ===
Rođenja poznatih osoba u svezi s politikom.

=== Smrti ===
Smrti poznatih osoba u svezi s politikom.

=== Nagrade i priznanja ===
Uvođenje i dodjele političkih nagrada i priznanja.

== Svijet ==
=== Osnivanja i gašenja ===
Osnivanja političkih stranaka, domova parlamenata, ustanova, društava, studija, učilišta, znanstvenih skupova, časopisa, manifestacija, političke emisije na radiju i televiziji, otvaranje internetskih portala, izgradnja objekata u svezi s politikom (instituti, zgrade od parlamenata...)... pojava novih, spajanje i gašenje stranaka, pojava i gašenje političkih struja i sl.
Raspisivanja izbora i referenduma i sl.

=== Rođenja ===
Rođenja poznatih osoba u svezi s politikom.

=== Smrti ===
Smrti poznatih osoba u svezi s politikom.

=== Nagrade i priznanja ===
Uvođenje i dodjele političkih nagrada i priznanja.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Politika po godinama 1951. - 2000.}}

[[Kategorija:Politika po godinama|1971.]]
[[Kategorija:Godine 20. stoljeća|1971.]]

Dražen Pinević

2026-07-04T05:10:19Z

Suradnik10:

'''Dražen Pinević „Pindra”''' ([[Banja Luka]], [[15. studenoga]] [[1964.]] – [[Zagreb]], [[25. lipnja]] [[2026.]]) bio je [[hrvat]]ski [[Športsko novinarstvo|športski novinar]] i izvjestitelj ''[[Sportske novosti|Sportskih novosti]]''.<ref name=HOO>[https://www.hoo.hr/post/u-62-godini-preminuo-novinarski-velikan-draen-pinevi-doajen-sna-i-esterostruki-izvjestitelj-s-olimpijskih-igara U 62. godini preminuo novinarski velikan Dražen Pinević, doajen SN-a i šesterostruki izvjestitelj s olimpijskih igara] hoo.hr, objavljeno 25. lipnja 2026.</ref> Najveća Pinevićeva zasluga je što je rukomet postao medijski najpraćeniji šport u Hrvata poslije nogometa. Kroničar [[rukomet]]a.<ref name=hrt>A.M./Hina: [https://sport.hrt.hr/rukomet/umro-istaknuti-sportski-novinar-drazen-pinevic-12784619 '' Preminuo istaknuti sportski novinar Dražen Pinević'']. HRT. 25. lipnja 2026. Pristupljeno 4. srpnja 2026.</ref>

==Životopis==
Prve novinske radove objavljuje još 1981. u ''[[Sportske novosti|Sportskim novostima]]'', u kojima je zaposlen od veljače 1991., nakon što je diplomirao politologiju na [[Fakultet političkih znanosti u Zagrebu|Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu]].<ref name=HOO/>

U novinarskoj struci je prošao razine od izvjestitelja do urednika. Pratio razne športove kao što su atletika, streljaštvo, košarka, odbojka, nogomet, vaterpolo, ali ponajviše rukomet. Počeo prateći utakmice trećih i četvrtih liga, nogometnih zona, do velikih natjecanja. Pratio sva velika rukometna natjecanja, a kao ugledan pozivan na svečanosti međunarodnih urkometnih organizacija, a na međunarodnim rukometnim natjecanjima u Hrvatskoj bio je zadužen za funkcioniranje [[press-služba|službe za novinare]].<ref name=hrt/>
Izvješćivao je sa šesterih Olimpijskih igara, u [[OI 2000.|Sydneyju 2000.]], [[OI 2004.|Ateni 2004.]], [[OI 2008.|Pekingu 2008.]], [[OI 2012.|Londonu 2012.]], [[OI 2016.|Rio de Janeiru 2016.]] i [[OI 2024.|Parizu 2024. godine]], kao i sa [[Svjetska prvenstva u rukometu|Svjetskih prvenstava u rukometu]].<ref name=HOO/> Sudjelovao je u organizaciji novinarske službe na Svjetskim prvenstvima održanima u Hrvatskoj ([[Svjetsko prvenstvo u rukometu – Hrvatska 2009.|2009.]] i [[Svjetsko prvenstvo u rukometu – Hrvatska, Danska i Norveška 2025.|2025.]]).<ref name=HOO/> Prema HOO-u, Pinević je „u višedesetljetnom praćenju rukometa, značajno doprinio sadašnjem medijskom statusu rukometa kao jednog od naših najpraćenijih sportova”.<ref name=HOO/>

Umro je 25. lipnja 2026. nakon kraće i teže bolesti.<ref name=HOO/>

==Nagrade==
Za komentar u ''Sportskim novostima'' prigodom požara na [[Vjesnikov neboder|Vjesnikovu neboderu]] 18. studenoga 2025. dobio je nagradu [[Hrvatski zbor sportskih novinara|Hrvatskoga zbora sportskih novinara]] za komentar godine.<ref name=HOO/>

==Izvori==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Pinević, Dražen}}
[[Kategorija:Životopisi, Banja Luka]]
[[Kategorija:Hrvatski športski novinari]]
[[Kategorija:Hrvatska na Olimpijskim igrama]]
[[Kategorija:Rukomet]]

Dražen Pinević

2026-07-04T05:09:40Z

Suradnik10:

'''Dražen Pinević „Pindra”''' ([[Banja Luka]], [[15. studenoga]] [[1964.]] – [[Zagreb]], [[25. lipnja]] [[2026.]]) bio je [[hrvat]]ski [[Športsko novinarstvo|športski novinar]] i izvjestitelj ''[[Sportske novosti|Sportskih novosti]]''.<ref name=HOO>[https://www.hoo.hr/post/u-62-godini-preminuo-novinarski-velikan-draen-pinevi-doajen-sna-i-esterostruki-izvjestitelj-s-olimpijskih-igara U 62. godini preminuo novinarski velikan Dražen Pinević, doajen SN-a i šesterostruki izvjestitelj s olimpijskih igara] hoo.hr, objavljeno 25. lipnja 2026.</ref> Najveća Pinevićeva zasluga je što je rukomet postao medijski najpraćeniji šport u Hrvata poslije nogometa. Kroničar rukometa.<ref name=hrt>A.M./Hina: [https://sport.hrt.hr/rukomet/umro-istaknuti-sportski-novinar-drazen-pinevic-12784619 '' Preminuo istaknuti sportski novinar Dražen Pinević'']. HRT. 25. lipnja 2026. Pristupljeno 4. srpnja 2026.</ref>

==Životopis==
Prve novinske radove objavljuje još 1981. u ''[[Sportske novosti|Sportskim novostima]]'', u kojima je zaposlen od veljače 1991., nakon što je diplomirao politologiju na [[Fakultet političkih znanosti u Zagrebu|Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu]].<ref name=HOO/>

U novinarskoj struci je prošao razine od izvjestitelja do urednika. Pratio razne športove kao što su atletika, streljaštvo, košarka, odbojka, nogomet, vaterpolo, ali ponajviše rukomet. Počeo prateći utakmice trećih i četvrtih liga, nogometnih zona, do velikih natjecanja. Pratio sva velika rukometna natjecanja, a kao ugledan pozivan na svečanosti međunarodnih urkometnih organizacija, a na međunarodnim rukometnim natjecanjima u Hrvatskoj bio je zadužen za funkcioniranje [[press-služba|službe za novinare]].<ref name=hrt/>
Izvješćivao je sa šesterih Olimpijskih igara, u [[OI 2000.|Sydneyju 2000.]], [[OI 2004.|Ateni 2004.]], [[OI 2008.|Pekingu 2008.]], [[OI 2012.|Londonu 2012.]], [[OI 2016.|Rio de Janeiru 2016.]] i [[OI 2024.|Parizu 2024. godine]], kao i sa [[Svjetska prvenstva u rukometu|Svjetskih prvenstava u rukometu]].<ref name=HOO/> Sudjelovao je u organizaciji novinarske službe na Svjetskim prvenstvima održanima u Hrvatskoj ([[Svjetsko prvenstvo u rukometu – Hrvatska 2009.|2009.]] i [[Svjetsko prvenstvo u rukometu – Hrvatska, Danska i Norveška 2025.|2025.]]).<ref name=HOO/> Prema HOO-u, Pinević je „u višedesetljetnom praćenju rukometa, značajno doprinio sadašnjem medijskom statusu rukometa kao jednog od naših najpraćenijih sportova”.<ref name=HOO/>

Umro je 25. lipnja 2026. nakon kraće i teže bolesti.<ref name=HOO/>

==Nagrade==
Za komentar u ''Sportskim novostima'' prigodom požara na [[Vjesnikov neboder|Vjesnikovu neboderu]] 18. studenoga 2025. dobio je nagradu [[Hrvatski zbor sportskih novinara|Hrvatskoga zbora sportskih novinara]] za komentar godine.<ref name=HOO/>

==Izvori==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Pinević, Dražen}}
[[Kategorija:Životopisi, Banja Luka]]
[[Kategorija:Hrvatski športski novinari]]
[[Kategorija:Hrvatska na Olimpijskim igrama]]
[[Kategorija:Rukomet]]

Pravo u 2026.

2026-06-30T23:03:41Z

Suradnik10: /* Događaji */

'''Pravo''' u [[2026.]] godini.

== Svijet ==

=== Događaji ===


=== Osnivanja ===


=== Rođenja ===


=== Smrti ===


== Hrvatska i u Hrvata ==

=== Događaji ===


* [[29. lipnja]]: Županijski sud u Zagrebu poništio presudu Vojnog suda Komande grada Zagreba iz srpnja 1945. kojom su na smrt strijeljanjem [[Montirani politički sudski postupak|osuđeni]] svećenici [[Valentin Bocak]], don [[Ivan Šabalja]], [[Antun Vrančić (žrtva jugokomunizma)|Antun Vrančić]], dr. [[Ilija Živković]] i [[Herbert Medić]]. U obrazloženju presude stoji da je postupak jugokomunističkog suda bio rezultat "''zlouporabe političke moći te da je komunistički represivni aparat sudove koristio kao sredstvo obračuna s političkim protivnicima i Katoličkom Crkvom; da su vojni sudovi bili organizirani radi brzoga preuzimanja i učvršćivanja komunističke vlasti, a ne radi nepristranog provođenja pravde; da su tadašnji [[vojni sud]]ovi djelovali kao instrument političke represije, a ne kao neovisna i nepristrana pravosudna tijela''". Sud je također ocijenio da je normativni okvir onodobnih vojnih sudova omogućavao [[arbitrarnost]]: optuženicima nije bilo zajamčeno pravo na branitelja, nisu imali pravo na žalbu, a sud je odluku mogao donositi prema vlastitoj slobodnoj ocjeni, bez vezanosti dokazima. <ref>Vigilare: [https://vigilare.info/mi/2026/06/povijesna-presuda-hrvatski-sud-ponistio-komunisticku-smrtnu-presudu-protiv-don-ivana-sabalje-i-cetvorice-svecenika/ ''Povijesna presuda: Hrvatski sud poništio komunističku smrtnu presudu protiv don Ivana Šabalje i četvorice svećenika '']. Udruga Vigilare. 29. lipnja 2026. Pristupljeno 1. srpnja 2026.</ref><ref>ij: [https://narod.hr/hrvatska/hrvatski-sud-ponistio-komunisticku-smrtnu-presudu-protiv-don-ivana-sabalje-i-cetvorice-svecenika '' Hrvatski sud poništio komunističku smrtnu presudu protiv don Ivana Šabalje i četvorice svećenika'']. Narod.hr. 30. lipnja 2026. Pristupljeno 1. srpnja 2026.</ref>

=== Osnivanja ===


=== Rođenja ===


=== Smrti ===


== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

{{pravo po godinama 2001. - 2050.}}

[[Kategorija:Pravo po godinama|2026.]]
[[Kategorija:Godine 21. stoljeća|2026.]]

Šetači

2026-06-28T04:01:26Z

Suradnik10:

{{Infookvir glazbenik
| Ime = Šetači
| Img =
| Img_capt =
| Img_size =
| Landscape =
| Background =
| Pseudonim =
| Osnivanje =
| Žanr = [[rock'n'roll]]
| Djelatno_razdoblje = [[glazba u 2017.|2017.]]
| Producentska_kuća =
| Angažman =
| URL =
| Originalna postava =
| Sadašnji članovi = Božo Gabrić Hrvoje Slipčević-Klinjo Miro Dobrović Ivan Škvorc Toni Banov
| Bivši članovi = [[Goran Borovčić Kurir]] Denis Matan Toni Gunjača Mislav Norac Bruno Pavletić
| nagrade =
| Značajni instrumenti =
}}

'''Šetači''' su hrvatski glazbeni sastav iz Splita. Sviraju [[rock'n'roll]]<ref name=klfm-šetači>Vjeran Stojanac: [http://klfm.org/setaci/ '' Šetači: Academia Club Ghetto – Galerija Live, Split, 4/3/2017., '']. KLFM. 2. ožujka 2017. Pristupljeno 26. listopada 2019.</ref> a u glazbeni izričaj uključen im je i [[novi val]].<ref name="Ušetali"/>

== Povijest ==
Osnovali su ga zime<ref name="Ušetali">MusicBox: [https://music-box.hr/2018/10/16/premijera-setaci-usetali-na-hrvatsku-rock-scenu-prvim-singlom-dok-ljubav-osjecam-blizu/ ''PREMIJERA: Šetači ušetali na hrvatsku rock scenu prvim singlom “Dok ljubav osjećam blizu” ''] Music Box. 16. listopada 2019. Pristupljeno 26. listopada 2019.</ref> 2008. godine <ref name="predstavili singl">Ž.Š.Ž.: [https://dalmatinskiportal.hr/zivot/setaci/36777 ''DOK LJUBAV OSJEĆAM BLIZU: Pogledajte najnoviji spot grupe Šetači ''] Dalmatinski portal. 16. listopada 2018. Pristupljeno 26. listopada 2019.</ref> Božo Gabrić i Hrvoje Slipčević-Klinjo.<ref name=klfm-šetači/> Sastav je djelovao u više postava i odsvirao dosta koncerata.<ref name=klfm-šetači/> Od niza nastupa od kojih ističe se kad su [[predgrupa]] na rođendanskom koncertu [[Goran Bare|Goranu Bari]]<ref name="predstavili singl"/> na [[tvrđava Gripe|tvrđavi Gripama]].<ref name="Ušetali"/> Nastupili su na festivalu [[Festival Evo ruke|Evo ruke]] u Splitu 2017. godine.<ref>I.P.: [https://www.dalmacijadanas.hr/evo-ruke-2017-sasa-antic-i-setaci-odusevili-splicane ''“EVO RUKE 2017” Saša Antić i Šetači oduševili Splićane ''] Dalmacija danas. 6. srpnja 2017. Pristupljeno 27. listopada 2019.</ref> Svoj su prvi singl ''Dok ljubav osjećam blizu'' premijerno predstavili 16. listopada 2018. godine. Produciralo ga je osoblje studija Bozon, [[Saša Antić]] i Tomislav Vukušić. Autor teksta je Božo Gabrić, glazbu i aranžman potpisuju Hrvoje Slipčević, Dragan Škundrić, Luka Žižić i Ivan Škvorc. Redatelj spota je Toni Banov<ref name="predstavili singl"/> (sin [[Zorica Kondža|Zorice Kondže]], bubnjar njena pratećeg sastava i svirač u Šetačima)<ref>Anđela Čokolić,Antonia Pešić,Ema Stipanović: [https://dalmatinskiportal.hr/sa-zoricom-na-pozornici-u-bendu-i-njeni-zgodni-sinovi ''Sa Zoricom na pozornici u bendu i njeni zgodni sinovi '']. Dalmatinski portal. 27. lipnja 2026. Pristupljeno 28. lipnja 2026.</ref>. Prvi album nosi naslov ''Galaksija'' koji su listopada 2018. objavili u izdanju Dallas Recordsa.<ref name="o albumu i glazbi">[http://klfm.org/setaci-o-albumu-i-glazbi/ ''Šetači, o albumu i glazbi''] KLFM. 25. listopada 2018. Pristupljeno 26. listopada 2019.</ref>

== Diskografija ==
*''Galaksija'', 2018.<ref name="o albumu i glazbi"/>

== Članovi ==
Članovi su do sada sve bili:<ref name=klfm-šetači/><ref name="predstavili singl"/><ref>R.Đ.: [https://dalmatinskiportal.hr/zivot/sinoc-na-rivi-bura-nije-omela-koncert-setaca/51563 ''SINOĆ NA RIVI Bura nije omela koncert Šetača ''] Dalmatinski portal. 21. rujna 2019. Pristupljeno 26. listopada 2019.</ref>

*Božo Gabrić – vokal, ritam gitara, usna harmonika
*Hrvoje Slipčević-Klinjo – bas gitara, prateći vokal
*Miro Dobrović – solo gitara
*Ivan Škvorc – saksofon, prateći vokal
*Toni Banov – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
*Goran Borovčić Kurir - solo i ritam gitara, prateći vokal
*Denis Matan - gitara
*Toni Gunjača - bas gitara
*Mislav Norac - saksofon
*Bruno Pavletić - bubnjevi

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://www.facebook.com/thesetaci/ Facebook]
*[https://www.instagram.com/setaciband/ Instagram]
*[https://www.youtube.com/watch?v=zU2Tr6Ln8eY ''Šetači na jednoj od svojih proba 2011.''], kanal Bože Gabrića na YouTubeu, postavljeno 6. svibnja 2013.

[[Kategorija:Splitski glazbeni sastavi]]

Prenj

2026-06-27T02:06:55Z

Suradnik10: /* Zaštita */

{{dz|[[Prenj (Stolac, BiH)]]|naselje u općini [[Stolac (BiH)|Stolac]], [[BiH]]}}
{{Infookvir planina
| ime = Prenj
| slika = [[Datoteka:Panorama Prenje z Lupoglavu (2102 m).jpg|250px]]
| Opis slike = Prenj
| Visina = Zelena glava - 2123 <ref name="Hrvatski planinar194008">[http://www.hps.hr/hp-arhiva/194008.pdf Hrvatski planinarski savez] I. Rengjeo: ''Južne hrvatske planine'', Hrvatski planinar, br. 8, 1940. str. 232. (pristupljeno 1. prosinca 2018.)</ref>
| Država / Pokrajina = {{ZD+X/B|BIH}}
| Dio gorja = [[Dinaridi]]
| Kordinate = {{Coord|43.5498|17.9020|region:BA_type:mountain_scale:100000|display=inline,title|format=dms}}
| Prvi uspon =
| Najlakša staza =
| Planinarski domovi = Vrutak (1650 m), Jezerce (1650 m)
| Najbliži gradovi = Mostar, Jablanica, Konjic
| Vrsta =
| Zadnja erupcija =
| Geološka starost =
| Ostali vrhovi = Lupoglav (2102 m), Otiš (2097 m), Galič (2059 m), Vjetrena brda (2053 m), Osobac (2026 m), Velika kapa (2004 m)<ref name="Hrvatski planinar194008"/>
| Top. karta = {{Lokacijska karta|BiH2|AlternativeMap=Relief Map of Bosnia and Herzegovina.svg|float=right|width=290|label=Prenj|lat=43.5498|long=17.9020|mark=Red triangle with thick white border.svg|marksize=10|border=none|caption=<center>Položaj Prenja na zemljovidu BiH</center>}}
}}

'''Prenj''' je planinski masiv u sjeverozapadnom dijelu [[istočna Hercegovina|istočne Hercegovine]] s mnogim vrhovima od kojih je najviši '''Zelena glava''' (2123 metra [[nadmorska visina|n/m]]).

== Opći podatci ==
Prenj je smješten u središnjem dijelu [[Dinaridi|Dinarida]]. Okružuju ga jezera (prirodna i umjetna) [[Boračko jezero|Boračko]], [[Jablaničko jezero|Jablaničko]], [[Grabovičko jezero|Grabovičko]], [[Salakovačko jezero|Salakovačko]] kao i rijeke [[Neretva]], [[Ljuta (pritoka Neretve)|Ljuta]], [[Neretvica]], [[Bijela (pritoka Neretve)|Bijela]] i [[Drežanka]].

Prenj započinje pored [[Glavatičevo|Glavatičeva]] (na [[Neretva|Neretvi]], uzvodno od Konjica), a proteže se sve do [[Bijelo Polje (razdvojba)|Bijelog Polja]] kod [[Mostar]]a. Okružuju ga (iza rijeke Neretve) planine [[Visočica (planina u BiH)|Visočica]] s istoka, [[Bjelašnica]] sa sjeveroistoka, [[Bitovnja]] sa sjevera, [[Čvrsnica]] sa zapada, [[Velež]] (1969 m) s juga i [[Crvanj]] (1921 m) s jugoistoka.

U podnožju planine su tri grada: [[Konjic]], [[Jablanica]] i [[Mostar]].

== Zaštita ==
Još 1980-ih se razmatralo očuvati Prenj zbog njegove iznimne prirodne vrijednosti na višoj razini. Proces je pri kraju 2026.. Federalno ministarstvo okoliša i turizma pokrenulo je proceduru donošenja Zakona o Nacionalnom parku Prenju. U pripremnoj dokumentaciji odnosno javnim raspravama dotaklo se pitanje granica [[nacionalni park|nacionalnog parka]], odnosno nametnulo se pitanje hoće li nacionalni park obuhvatiti cijeli Prenj samo određena područja. Konačna odluka ostavljena je za nastavak zakonske procedure.<ref>Bljesak.info: [https://bljesak.info/gospodarstvo/turizam/hercegovacki-himalaji-pred-povijesnim-trenutkom-planeta-prenj-na-korak-od-nacionalnog-parka/564935 '' Pred povijesnim trenutkom: Sjever Hercegovine željno čeka nacionalni park'']. Bljesak.info. 8. lipnja 2026. Pristupljeno 27. lipnja 2026.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

* [http://www.zone-2000.net/arhiv/04/0983dol/doc01.htm Zone-2000 (planinarski magazin): Priča o Prenju]

{{Mrva-zemlj}}

[[Kategorija:Planine u Bosni i Hercegovini]]

Prenj

2026-06-27T02:06:00Z

Suradnik10:

{{dz|[[Prenj (Stolac, BiH)]]|naselje u općini [[Stolac (BiH)|Stolac]], [[BiH]]}}
{{Infookvir planina
| ime = Prenj
| slika = [[Datoteka:Panorama Prenje z Lupoglavu (2102 m).jpg|250px]]
| Opis slike = Prenj
| Visina = Zelena glava - 2123 <ref name="Hrvatski planinar194008">[http://www.hps.hr/hp-arhiva/194008.pdf Hrvatski planinarski savez] I. Rengjeo: ''Južne hrvatske planine'', Hrvatski planinar, br. 8, 1940. str. 232. (pristupljeno 1. prosinca 2018.)</ref>
| Država / Pokrajina = {{ZD+X/B|BIH}}
| Dio gorja = [[Dinaridi]]
| Kordinate = {{Coord|43.5498|17.9020|region:BA_type:mountain_scale:100000|display=inline,title|format=dms}}
| Prvi uspon =
| Najlakša staza =
| Planinarski domovi = Vrutak (1650 m), Jezerce (1650 m)
| Najbliži gradovi = Mostar, Jablanica, Konjic
| Vrsta =
| Zadnja erupcija =
| Geološka starost =
| Ostali vrhovi = Lupoglav (2102 m), Otiš (2097 m), Galič (2059 m), Vjetrena brda (2053 m), Osobac (2026 m), Velika kapa (2004 m)<ref name="Hrvatski planinar194008"/>
| Top. karta = {{Lokacijska karta|BiH2|AlternativeMap=Relief Map of Bosnia and Herzegovina.svg|float=right|width=290|label=Prenj|lat=43.5498|long=17.9020|mark=Red triangle with thick white border.svg|marksize=10|border=none|caption=<center>Položaj Prenja na zemljovidu BiH</center>}}
}}

'''Prenj''' je planinski masiv u sjeverozapadnom dijelu [[istočna Hercegovina|istočne Hercegovine]] s mnogim vrhovima od kojih je najviši '''Zelena glava''' (2123 metra [[nadmorska visina|n/m]]).

== Opći podatci ==
Prenj je smješten u središnjem dijelu [[Dinaridi|Dinarida]]. Okružuju ga jezera (prirodna i umjetna) [[Boračko jezero|Boračko]], [[Jablaničko jezero|Jablaničko]], [[Grabovičko jezero|Grabovičko]], [[Salakovačko jezero|Salakovačko]] kao i rijeke [[Neretva]], [[Ljuta (pritoka Neretve)|Ljuta]], [[Neretvica]], [[Bijela (pritoka Neretve)|Bijela]] i [[Drežanka]].

Prenj započinje pored [[Glavatičevo|Glavatičeva]] (na [[Neretva|Neretvi]], uzvodno od Konjica), a proteže se sve do [[Bijelo Polje (razdvojba)|Bijelog Polja]] kod [[Mostar]]a. Okružuju ga (iza rijeke Neretve) planine [[Visočica (planina u BiH)|Visočica]] s istoka, [[Bjelašnica]] sa sjeveroistoka, [[Bitovnja]] sa sjevera, [[Čvrsnica]] sa zapada, [[Velež]] (1969 m) s juga i [[Crvanj]] (1921 m) s jugoistoka.

U podnožju planine su tri grada: [[Konjic]], [[Jablanica]] i [[Mostar]].

== Zaštita ==
Još 1980-ih se razmatralo očuvati Prenj zbog njegove iznimne prirodne vrijednosti na višoj razini. Proces je pri kraju 2026. i uskoro bi trebao postati nacionalnim parkom. U pripremnoj dokumentaciji odnosno javnim raspravama dotaklo se pitanje granica nacionalnog parka, odnosno nametnulo se pitanje hoće li nacionalni park obuhvatiti cijeli Prenj samo određena područja. Konačna odluka ostavljena je za nastavak zakonske procedure.<ref>Bljesak.info: [https://bljesak.info/gospodarstvo/turizam/hercegovacki-himalaji-pred-povijesnim-trenutkom-planeta-prenj-na-korak-od-nacionalnog-parka/564935 '' Pred povijesnim trenutkom: Sjever Hercegovine željno čeka nacionalni park'']. Bljesak.info. 8. lipnja 2026. Pristupljeno 27. lipnja 2026.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==

* [http://www.zone-2000.net/arhiv/04/0983dol/doc01.htm Zone-2000 (planinarski magazin): Priča o Prenju]

{{Mrva-zemlj}}

[[Kategorija:Planine u Bosni i Hercegovini]]

Zgrada Stare općine u Dugom Ratu

2026-06-27T02:00:26Z

Suradnik10: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Zgrada Stara općina''' je zgrada u Dugom Ratu. Nalazi se na adresi ''Poljička cesta 52'' {{coord|43.44386|16.64133|display=inline}}. Spada u najprepoznatljivije građevine u mjestu.<ref name=obnovljena>A.A.: [https://dalmatinskiportal.hr/obnovljena-stara-opcina-nastavit-cemo-ulagati ''DUGI RAT Obnovljena 'Stara općina': 'Nastavit ćemo ulagati' '']. Dalmatinski portal. 25. lipnja 2026. Pristupljeno 27. lipnja 2026.</ref> ==...«.

'''Zgrada Stara općina''' je [[zgrada]] u [[Dugi Rat|Dugom Ratu]]. Nalazi se na adresi ''Poljička cesta 52'' {{coord|43.44386|16.64133|display=inline}}. Spada u najprepoznatljivije građevine u mjestu.<ref name=obnovljena>A.A.: [https://dalmatinskiportal.hr/obnovljena-stara-opcina-nastavit-cemo-ulagati ''DUGI RAT Obnovljena 'Stara općina': 'Nastavit ćemo ulagati' '']. Dalmatinski portal. 25. lipnja 2026. Pristupljeno 27. lipnja 2026.</ref>

== Opći podatci ==
Podignuta je početkom 20. stoljeća. Prvotna namjena bila je stambena i upravna, za inženjere i ine stručnjake [[Tvornica ferolegura Dalmacija Dugi Rat|Tvornice ferolegura Dalmacije]]. Od 1993., kad je Dugi Rat postao samostalnom općinom, zgrada je službenim sjedištem općine. Općinska uprava preseljena je poslije u noviju zgradu. U zgradi Stare općine danas djeluju rane športske, kulturne i socijalne udruge.<ref name=obnovljena/>

Na zgradi je spomen-ploča [[Drago Ivanišević|Dragi Ivaniševiću]] koju je 2021. godine postavilo Društvo Poljičana sv. Jure – Priko.

==Izvori==
{{izvori}}

[[Kategorija:Dugi Rat]]
[[Kategorija:Građevine u Hrvatskoj]]

Tvornica ferolegura Dalmacija Dugi Rat

2026-06-27T01:54:24Z

Suradnik10:

{{HIEpedizirati}}
'''Tvornica ferolegura Dalmacija Dugi Rat''', tvornica u [[Dugi Rat|Dugom Ratu]].

■ Tvornica ferolegura "Dalmacija" [[ Dugi Rat]] počinje davne [[1908.]] godine kada se iskorištavanjem voda obližnje rijeke Cetine gradi hidrocentrala i tvornica karbida i cijanamida u Dugom Ratu. .

■ Tvornica je sagrađena u razdoblju [[1912.]] - 1913. Godine, a sagradilo ju je društvo Sufid.

■ Radove je izvodila tvrtka ing. F. Bastianellija

■14. ožujka [[1914.]] godine službeno je započela sa radom.

Početkom 20. stoljeća je za potrebe stručnog osoblja tvornice podignuta stambeno-upravna zgrada, današnja [[Zgrada Stare općine u Dugom Ratu|Zgrada Stare općine]].<ref name=obnovljena>A.A.: [https://dalmatinskiportal.hr/obnovljena-stara-opcina-nastavit-cemo-ulagati ''DUGI RAT Obnovljena 'Stara općina': 'Nastavit ćemo ulagati' '']. Dalmatinski portal. 25. lipnja 2026. Pristupljeno 27. lipnja 2026.</ref>

==Povijest 1914 - 1940==

Tvornica je izgrađena u razdoblju od 1913 - 1914. Godine
Uvjeti rada su bili vrlo teški, a posebno je na zlu glasu bila tzv. "Crna kuća" gdje se mlio i pakirao cijanamid. Radnici koji su tu radili bili su potpuno prekriveni crnom prašinom. A u tvornici tada nije bilo kupatila. Čak nije bilo ni pitke vode. Jedino se koristio bunar u vlasništvu Ivana Kadića.Loši su bili i stambeni uvjeti. Spavaonice radnika su bile u neposrednoj blizini "Crne kuće" iz koje su se dan i noć neprestano dizali veliki stupovi dima i prašine. Uslijed malog broja baraka, radnici u noćnoj i dnevnoj smjeni koristili su naizmjenično iste sobe.U to vrijeme društvo Sufid je u Dalmaciji posjedovalo dvije velike tvornice karbida i cijanamida i to u Crnici kod Šibenika i Dugom Ratu. Godine 1923. raspolagalo se kapitalom od 21 milijuna lira od čega je samo oko 15 posto bilo u domaćim, a ostalo u talijanskim rukama.Tvornica u Dugom Ratu je za pravljenje karbida imala četiri električne peći talijanskog sustavaMoroni od kojih je svaka davala 10 tona dnevno te dvije peći Carison koje su bile kapaciteta 20 tona. Godišnja proizvodnja je bila oko 25.000 tona karbida kojeg je ista tvornica prerađivala u [[cijanamid]].Za produkciju dušika imala je njemačko postrojenje Linde i još jedno praktičnije sustavaClaude. Bila je i velika švedska peć za proizvodnju vapna. Mogla je zaposliti oko 1000 radnika.Tvornice je prije Prvog svjetskog rata radila vrlo dobro. Nakon rata dolazilo je do kriza zbog osnivanja novih tvornica i zbog opadanja potrošnje.Tvornicu su zadesile neke nesreće i krize što se odrazilo i na njeno poslovanje.

■ 29. ožujka 1927. poslije podne izbio je požar u skladištu cijanamida, zgradi od betona u kojoj je bilo 160 vagona karbida. Neki dijelovi oko strojeva su bili drveni i oni su se upalili.Stiglo je 11 vatrogasaca pod zapovjedništvom odjelnika Marina Tudora. Vodu nisu smjeli upotrebljavati da ne dođe u doticaj s karbidom, nego su se trudili lokalizirati požar zatrpavajući ga pijeskom.

Nakon što je društvu Sufid istekla [[koncesija]] nad tvornicom, Jugoslavenska vlada je koncesiju dalaFrancuzima koji su tvornicu povoljno kupili od Talijana i ona je odmah 1929. nastavila raditi kao francusko vlasništvo pod imenom „[[La Dalmatienne]]“.Sredinom godine 1930. Uprava je podnjela molbu Direkciji pomorskog prometa za izgradnju pristaništa za potrebe tvornice. Osim toga Uprava je pripremala podizanje velike tvornice za proizvodnju amonijačkih soli. Ona se trebala izgraditi pored tvornice karbida i cijanamida.To je bilo vrijeme kada je tvrtka napredovala, a istovremeno to je značilo i poboljšanje prilika u čitavom kraju jer se stanovništvo zapošljavalo.Francusko društvo podnijelo je godine 1931. molbu vlastima za podizanje tvornice vapnenog dušika u Dugom Ratu. Lokacija je planirana s lijeve strane ceste Split - Omiš na površini od 15.000 m2 kupljenog zemljišta. Godišnja proizvodnja je planirana na 60.000 tona vapnenog hidrata s 15% dušika. Imala je 9 transformatora s 9.200 Ampera.U normalnim okolnostima trebalo je to zadovoljiti cjelokupnu potrebu za poljodjelstva dušikom u Jugoslaviji, te pored toga izvesti veće količine na strana tržišta. Predviđeno je da će se zaposliti 300 radnika.Međutim, nastupila je gospodarska kriza, pa je "La Dalmatienne" godine 1931. u dva navrata otkazala većem broju radnika. Tvornica u Dugom Ratu je 1932. godine na neko vrijeme obustavile proizvodnju i otpustila radnike. To je uveliko pogodilo stanovništvo okolnih mjesta.Međutim, već je u listopadu pogon bio upućen u rad, a očekivalo se da će uskoro biti upaljena i jedna peć u Šibeniku. Uposleno je 800 radnika. Bili su osigurani poslovi za više mjeseci, pa i cijelu godinu. Vjerovalo se da će se kroz to vrijeme prilike popraviti i tvornice nastaviti s radom punim kapacitetima.1935. i 1936. godine izvršene su preinake na pećima karbida čime se povećava kapacitet proizvodnje, te je ugrađena kaptaža plina i izgrađen plinovod rekuperiranog plina sa pećiju karbida do pećiju vapna.S vremenom su se popravili radni uvjeti. Tako je zauzimanjem radničkih socijalnih ustanova i razumijevanjem uprave tvornice 23. prosinca 1936. otvorena tvornička bolnica.

==Tvornički list "Dalmacija"==

==Izvori==
*www.dugirat.com
{{izvori}}

[[Kategorija:Hrvatske tvrtke]]
[[Kategorija:Dugi Rat]]

Tvornica ferolegura Dalmacija Dugi Rat

2026-06-27T01:53:22Z

Suradnik10:

{{HIEpedizirati}}
'''Tvornica ferolegura Dalmacija Dugi Rat''', tvornica u [[Dugi Rat|Dugom Ratu]].

■ Tvornica ferolegura "Dalmacija" [[ Dugi Rat]] počinje davne [[1908.]] godine kada se iskorištavanjem voda obližnje rijeke Cetine gradi hidrocentrala i tvornica karbida i cijanamida u Dugom Ratu. .

■ Tvornica je sagrađena u razdoblju [[1912.]] - 1913. Godine, a sagradilo ju je društvo Sufid.

■ Radove je izvodila tvrtka ing. F. Bastianellija

■14. ožujka [[1914.]] godine službeno je započela sa radom.

==Povijest 1914 - 1940==

Tvornica je izgrađena u razdoblju od 1913 - 1914. Godine
Uvjeti rada su bili vrlo teški, a posebno je na zlu glasu bila tzv. "Crna kuća" gdje se mlio i pakirao cijanamid. Radnici koji su tu radili bili su potpuno prekriveni crnom prašinom. A u tvornici tada nije bilo kupatila. Čak nije bilo ni pitke vode. Jedino se koristio bunar u vlasništvu Ivana Kadića.Loši su bili i stambeni uvjeti. Spavaonice radnika su bile u neposrednoj blizini "Crne kuće" iz koje su se dan i noć neprestano dizali veliki stupovi dima i prašine. Uslijed malog broja baraka, radnici u noćnoj i dnevnoj smjeni koristili su naizmjenično iste sobe.U to vrijeme društvo Sufid je u Dalmaciji posjedovalo dvije velike tvornice karbida i cijanamida i to u Crnici kod Šibenika i Dugom Ratu. Godine 1923. raspolagalo se kapitalom od 21 milijuna lira od čega je samo oko 15 posto bilo u domaćim, a ostalo u talijanskim rukama.Tvornica u Dugom Ratu je za pravljenje karbida imala četiri električne peći talijanskog sustavaMoroni od kojih je svaka davala 10 tona dnevno te dvije peći Carison koje su bile kapaciteta 20 tona. Godišnja proizvodnja je bila oko 25.000 tona karbida kojeg je ista tvornica prerađivala u [[cijanamid]].Za produkciju dušika imala je njemačko postrojenje Linde i još jedno praktičnije sustavaClaude. Bila je i velika švedska peć za proizvodnju vapna. Mogla je zaposliti oko 1000 radnika.Tvornice je prije Prvog svjetskog rata radila vrlo dobro. Nakon rata dolazilo je do kriza zbog osnivanja novih tvornica i zbog opadanja potrošnje.Tvornicu su zadesile neke nesreće i krize što se odrazilo i na njeno poslovanje.

■ 29. ožujka 1927. poslije podne izbio je požar u skladištu cijanamida, zgradi od betona u kojoj je bilo 160 vagona karbida. Neki dijelovi oko strojeva su bili drveni i oni su se upalili.Stiglo je 11 vatrogasaca pod zapovjedništvom odjelnika Marina Tudora. Vodu nisu smjeli upotrebljavati da ne dođe u doticaj s karbidom, nego su se trudili lokalizirati požar zatrpavajući ga pijeskom.

Nakon što je društvu Sufid istekla [[koncesija]] nad tvornicom, Jugoslavenska vlada je koncesiju dalaFrancuzima koji su tvornicu povoljno kupili od Talijana i ona je odmah 1929. nastavila raditi kao francusko vlasništvo pod imenom „[[La Dalmatienne]]“.Sredinom godine 1930. Uprava je podnjela molbu Direkciji pomorskog prometa za izgradnju pristaništa za potrebe tvornice. Osim toga Uprava je pripremala podizanje velike tvornice za proizvodnju amonijačkih soli. Ona se trebala izgraditi pored tvornice karbida i cijanamida.To je bilo vrijeme kada je tvrtka napredovala, a istovremeno to je značilo i poboljšanje prilika u čitavom kraju jer se stanovništvo zapošljavalo.Francusko društvo podnijelo je godine 1931. molbu vlastima za podizanje tvornice vapnenog dušika u Dugom Ratu. Lokacija je planirana s lijeve strane ceste Split - Omiš na površini od 15.000 m2 kupljenog zemljišta. Godišnja proizvodnja je planirana na 60.000 tona vapnenog hidrata s 15% dušika. Imala je 9 transformatora s 9.200 Ampera.U normalnim okolnostima trebalo je to zadovoljiti cjelokupnu potrebu za poljodjelstva dušikom u Jugoslaviji, te pored toga izvesti veće količine na strana tržišta. Predviđeno je da će se zaposliti 300 radnika.Međutim, nastupila je gospodarska kriza, pa je "La Dalmatienne" godine 1931. u dva navrata otkazala većem broju radnika. Tvornica u Dugom Ratu je 1932. godine na neko vrijeme obustavile proizvodnju i otpustila radnike. To je uveliko pogodilo stanovništvo okolnih mjesta.Međutim, već je u listopadu pogon bio upućen u rad, a očekivalo se da će uskoro biti upaljena i jedna peć u Šibeniku. Uposleno je 800 radnika. Bili su osigurani poslovi za više mjeseci, pa i cijelu godinu. Vjerovalo se da će se kroz to vrijeme prilike popraviti i tvornice nastaviti s radom punim kapacitetima.1935. i 1936. godine izvršene su preinake na pećima karbida čime se povećava kapacitet proizvodnje, te je ugrađena kaptaža plina i izgrađen plinovod rekuperiranog plina sa pećiju karbida do pećiju vapna.S vremenom su se popravili radni uvjeti. Tako je zauzimanjem radničkih socijalnih ustanova i razumijevanjem uprave tvornice 23. prosinca 1936. otvorena tvornička bolnica.

==Tvornički list "Dalmacija"==

==Izvori==
www.dugirat.com

[[Kategorija:Hrvatske tvrtke]]
[[Kategorija:Dugi Rat]]

Dugi Rat

2026-06-26T23:49:24Z

Suradnik10: /* Spomenici i znamenitosti */

{{Infookvir općina |
ime = Dugi Rat|
županija = [[Splitsko-dalmatinska županija|Splitsko-dalmatinska]] |
broj stanovnika2011. = 7.092 |
površina = 10,80 |
naselja = [[Duće]], Dugi Rat, [[Jesenice (Dugi Rat)|Jesenice]] |
načelnik = [[Tonči Bauk]] |
predsjednik Općinskog vijeća = Bernardin Petrić (SDP)|
poštanski broj = 21315|z. širina = 43.446|
z. dužina = 16.639|
}}
'''Dugi Rat''' je općina u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].

== Općinska naselja ==
U sastavu općine su 3 naselja (stanje 2006), to su: [[Duće]], Dugi Rat i [[Jesenice (Dugi Rat)|Jesenice]].

== Zemljopis ==
Dugi Rat smjestio se na obali Jadranskog mora, na državnoj cesti Split - Dubrovnik (D8), 15 km jugoistočno od Splita, odnosno 3 km zapadno od Omiša.

== Stanovništvo ==

=== Popis [[2011.]] ===

Prema popisu stanovništva iz [[2011.]] godine, Općina Dugi rat ima 7.092<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_03/h01_01_03_zup17.html] Popis stanovništva po gradovima/općinama 2011.</ref> stanovnika. Većina stanovništva su [[Hrvati]] s 98,43%<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_04/H01_01_04_zup17.html] Popis stanovništva prema narodnosti po gradovima/općinama 2011.</ref>, a po vjerskom opredjeljenu većinu od 96,50% čine pripadnici katoličke vjere.<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_10/H01_01_10_zup17.html] Popis stanovništva prema vjeri po gradovima/općinama 2011.</ref>

=== Popis [[2001.]] ===

Po popisu stanovništva iz [[2001.]] godine, općina Dugi Rat imala je 7.305 stanovnika, raspoređenih u 3 naselja:

* [[Duće]] - 1.640
* [[Dugi Rat]] - 3.507
* ([[Krilo (Dugi Rat)|Krilo]])-[[Jesenice (Dugi Rat)|Jesenice]] - 2.158

== Uprava ==

Zgrada Općine nalazi se u Dugom Ratu
u prizemlju se nalaze kafići, ured turističke zajednice i dvije mesnice. Na katu je poglavarstvo općine, ured načelnika, vijećnica.

== Povijest ==
Najstarija naselja u Općini nalaze se na nadmorskoj visini od 200 do 250 m, podno planine [[Perun (brdo)|Perun]] (južna kosa [[Mosor]]a), i to [[Jesenice (Dugi Rat)|Jesenice]], [[Zeljovići]], [[Krug (Dugi Rat)|Krug]] i [[Duće]]. Danas su zavidno napuštena, jer se stanovništvo godinama spuštalo na obalu, pogotovo posljednjih trideset godina, zbog sve većeg razvitka turističkog prometa.

O starosti naselja podno planine govore i arheološki nalazi u špiljama Turskoj peći i Ponistricama, koje svjedoče o postojanju života na tomu području još od kamenoga doba. Trajnu naseljenost potvrđuju [[gradina (tip naselja)|gradine]] i [[gomila|gomile]] iz kasnog [[brončano doba|brončanog]] i [[željezno doba|željeznog doba]].

Stanovnici [[Poljica]] su gradine podizali na uzvisinama, jer su s njih mogli nadzirati okolna područja. Neke su gomile služile kao groblja, a neke kao granice [[iliri|ilirskih]] plemena.

== Gospodarstvo ==
* Fornix d.o.o. - proizvodnja auto djelova
* DTD. d.o.o. - proizvodnja ribarskog pribora
* Ratkom d.o.o. - proizvodnja plastike za građevinarstvo
* Pivovara Barilo d.o.o. - proizvodnja piva

== Poznati Dugoraćani ==
*don [[Slavko Kadić]], hrv. svećenik i graditelj crkava
* [[Ivo Kadić]], hrv. kazališni i filmski glumac
* Branko Vojnović čepe, saborski zastupnik i prvi načelnik općine Dugi Rat
* [[Davor Grgat]], hrv. poznati hrvatski novinar i dopisnik [[Slobodna Dalmacija|Slobodne Dalmacije]] iz Dugog Rata, esperantist<ref>[https://www.dugirat.com/novosti/122-stil/25179-davor-grgat-najdugovjecniji-apstinent-od-alkohola]</ref><ref>[https://dugirat.com/novosti/122-stil/20211-davor-grgat-esperanto-ne-estas-morta]</ref><ref>[http://slobodnadalmacija.hr/scena/mozaik/clanak/id/259150/davor-grgat-esperanto-ne-estas-morta-naucite-ga-u-samo-nekoliko-mjeseci]</ref><ref>[http://radio.hrt.hr/radio-split/clanak/preminuo-novinar-davor-grgat-1935-2018/161942/]</ref>, dobitni osobne nagrade Grada Omiša<ref>[https://www.youtube.com/watch?v=muV7m9YHxyk]</ref><ref>[https://www.esperanto.hr/agado_grgat.htm]</ref> promotora borbe protiv alkoholizma<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/525518/najstariji-apstinent-od-alkohola-u-splitu-okusa-zestice-vise-se-ni-ne-sjecam ''Najstariji apstinent od alkohola u Splitu Okusa žestice više se ni ne sjećam!''], Slobodna Dalmacija "''prestao piti žesticu iz čiste solidarnosti i u ime promoviranja zdravih navika kod svojih prijatelja iz Kluba liječenih alkoholičara, koji za razliku od njega imaju traumatski zapis, ili čak više nisu među živima.''"</ref>
* [[Nedjeljko Špiro Erceg]], hrv. športski djelatnik, gospodarstvenik, visoko lokalni dužnosnik
* [[Petar Čulić]] , hrv. gitarist, pokretač [[Split Guitar Festival]]a<ref>[https://www.dugirat.com/kultura/69-glazba/6336-Najbolji-svjetski-gitaristi-u-Dalmaciji---po%C4%8Dinje-Split-Guitar-Festival-v15-6336 ''Najbolji svjetski gitaristi u Dalmaciji - počinje Split Guitar Festival '']. Dugi Rat Online. 7. travnja 2008. Pristupljeno 1. kolovoza 2025.</ref>
* [[Vedran Vukušić]], hrv. košarkaš<ref name=koordinator>(): [http://www.dugirat.com/sport/137-kosarka/27260-vedran-vukusic-novi-koordinator-omladinskog-pogona-kk-split ''Vedran Vukušić koordinator omladinskog pogona Splita ''] Dugirat.com. 27. srpnja 2019. Pristupljeno 15. travnja 2020.</ref>
*[[Maja Prgomet]], hrv. fotograf
*[[Goran Mladin]], hrv. blues glazbenik

== Spomenici i znamenitosti ==
* Pozdrav suncu, rad akademske kiparice [[Dijana Iva Sesartić|Dijane Ive Sesartić]]
* Križ za poginule branitelje
* Palim borcima [[narodnooslobodilačka borba|narodnooslobodilačke borbe]]. Autor spomenika kipar [[Ivan Mirković]] iz Splita.
* [[Turska peć]], pećina s prapovijesnim arheološkim nalazištem
* [[Zeljovići (ruralna cjelina)|Zeljovići]], zaseok
* [[Krug (ruralna cjelina)|Krug]], zaseok
* Pozdrav suncu, rad akademske kiparice Dijane Ive Sesartić
* Križ za poginule branitelje
* Bista Don [[Ante Škobalj]]a
* Spomenik palim borcima [[NOB|narodno oslobodilačke borbe]], rad kipara Ivana Mirkovića iz Splita.
* [[zgrada Stare općine u Dugom Ratu|zgrada Stare općine]]

== Obrazovanje ==
=== Osnovne škole ===
OŠ ''Jesenice'', Dugi Rat
: Osnovna škola "Jesenice" djeluje na području općine Dugi Rat. Obuhvaća prostor općine Dugi Rat a osim općinskog središta Dugi Rat pokriva i mjesta [[Bajnice]], [[Krilo (Dugi Rat)|Krilo]], [[Suhi Potok]], [[Sumpetar]], [[Mali Rat]], [[Orij]] i dio mjesta [[Duće|Duća]]. Škola je 2018 proslavila 150 godina postojanja. Naime, davne 1867. godine počela je redovita pouka djece s područja Jesenica, a prvi učitelj bio je Stjepan Stazić podrijetlom iz Doca.

== Kultura ==
[[Kulturno-umjetničko društvo Dalmacija, Dugi Rat|Kulturno-umjetničko društvo "Dalmacija"]] u Dugom Ratu, osnovano je 8. ožujka 1967. godine, s ciljem okupljanja slobodnih amatera, a poradi njegovanja tradicionalnih običaja, izvornih i koreografiranih plesova i pjesama hrvatskog puka, posebno [[Dalmacija|dalmatinskog]] otočnog, obalnog i zagorskog podneblja, stvarajući na taj način zavidnu riznicu naše bogate nacionalne folklorne kulture.

Tijekom minulih, nadasve uspješnih godina folklorne djelatnosti, na izučavanju i njegovanju naše bogate kulturne baštine, štujući i učeći mladež i odrasle s tradicijom i običajima od davnina kod naše djedovine, ostvarujući vrijednu umjetničku produkciju, cijenjenu kod uglednika folklornog stvaralaštva, potvrđenu brojnim visokim priznanjima u Domovini i inozemstvu, djelatnost KUD-a "Dalmacija" bila je obilježena i tradicionalnošću zborskog pjevanja, postojanjem dramske aktivnosti, [[mandolina|mandolinističkog]] i [[tamburica|tamburaškog]] orkestra i izvornog dalmatinskog [[klapsko pjevanje|klapskog pjevanja]], rado viđenog na svim pozornicama u Domovini i inozemstvu.

Gastronomska manifestacija [[Festival soparnika]] (Festival poljičkog soparnika)<ref>PR: [https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/s-mora-i-kraja/za-autentican-dozivljaj-potrebno-je-samo-zaviriti-iza-kantuna-zaljubite-se-u-skrivene-dragulje-srednje-dalmacije-1308216 '' Za autentičan doživljaj potrebno je samo zaviriti iza kantuna! Zaljubite se u skrivene dragulje Srednje Dalmacije'']. Slobodna Dalmacija. 20. srpnja 2023. Pristupljeno 29. srpnja 2023.</ref>

Dječi festival ''Glas Poljica'', u sklopu [[Dugoratsko ljeto|Dugoratskog ljeta]].<ref>DR Ljeto: [https://www.dugirat.com/kultura/67-dugoratsko-ljeto/4819-Dje%C4%8Dji-festival-'Glas-Poljica'-u-Dugom-Ratu-v15-4819 ''Dječji festival 'Glas Poljica' u Dugom Ratu ''] Dugirat.com. 25. kolovoza 2007. Pristupljeno 11. lipnja 2020.</ref>

[[Ivanjske večeri klapa]], klapska manifestacija. Prvo izdanje bilo je 24. lipnja 2025. u parku pored lučice.<ref>[https://dugirat.com/kultura/69-glazba/31077-ivanjska-vecer-klapa-u-dugom-ratu ''Ivanjska večer klapa u Dugom Ratu '']. Dugirat.com. 27. lipnja 2025. Pristupljeno 29. lipnja 2025.</ref>

[[Galerija Krug (Dugi Rat)|Galerija Krug]] i [[Likovna kolonija Krug (Dugi Rat)|Likovna kolonija Krug]].<ref>[https://www.dugirat.com/kultura/128-izlozbe/31075-15-likovna-kolonija '' 15. Likovna kolonija KRUG 2025.'']. Dugirat.com. 2. lipnja 2025. Pristupljeno 29. lipnja 2025.</ref>

U Dugom Ratu se od 2016. svake godine održava [[Međunarodni folklorni festival Kolajna od zlata]].<ref>Dalmatinski portal: [https://www.dugirat.com/kultura/67-dugoratsko-ljeto/31080-kolajna-od-zlata-9-medunarodni-folklorni-festival-u-nedjelju-u-dugom-ratu '' Mediteranski međunarodni folklorni susreti: 20-godišnja tradicija u Splitsko-dalmatinskoj županiji'']. Dugi Rat Online. 13. srpnja 2025. [https://archive.is/JWajz Arhivirano] 1. kolovoza 2025. [https://web.archive.org/web/20250801033908/https://www.dugirat.com/kultura/67-dugoratsko-ljeto/31080-kolajna-od-zlata-9-medunarodni-folklorni-festival-u-nedjelju-u-dugom-ratu Arhivirano] 1. kolovoza 2025. Pristupljeno 1. kolovoza 2025.</ref>

== Šport ==
* [[NK Orkan Dugi Rat|Nogometni klub Orkan]]
* [[RK Hrvatski dragovoljac Dugi Rat|Rukometni klub Hrvatski dragovoljac]]
* [[RK Orkan Dugi Rat|Rukometni klub Orkan]]
* [[Vaterpolski klub Korenat]]
* Karate klub Dalmacija
* Jedriličarski klub Orišac

== Zaštita i spašavanje==
* [[Dobrovoljno vatrogasno društvo "Dalmacija"]]

== Poveznice ==
* [[Dugoratsko ljeto]], kulturno-zabavna manifestacija

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.dugirat.hr Službene stranice Općine Dugi Rat]
* [http://www.dugirat.com/index.php?option=content&task=view&id=530 Dugi Rat Online!] Povijest mjesta
{{Dugi Rat}}
{{GiO SDŽ}}
[[Kategorija:Dugi Rat| ]]

Omišalj

2026-06-26T23:48:11Z

Suradnik10:

{{Infookvir općina
| ime = Omišalj
| grb = Omišalj (grb).gif
| karta2 = Primorsko-goranska županija
| naziv karte2 = Primorsko-goranske županije
| z. širina = 45.21
| z. dužina = 14.56
| županija = {{ZD+X/HŽ|PGŽ}}
| načelnik = Mirela Ahmetović

| naselja = [[Njivice]], Omišalj
| površina = 39
| broj stanovnika = 2.998
| poštanski broj = 51513
| slika = Sailboats and yachts in the harbor of Omišalj.jpg
| slika_opis = [[Jedrilica (plovilo)|Jedrilice]] i [[Jahta|jahte]] u Omišaljskoj luci.
}}

'''Omišalj''' je općina u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Nalazi se u [[Primorsko-goranska županija|Primorsko-goranskoj županiji]], na otoku [[Krk]]u.

== Zemljopis ==
Omišalj je smješten na sjeverozapadnom dijelu [[otok]]a Krka, na dijelu na kojem se otok najviše približava kopnu. Izdižući se na strmoj stijeni, Omišalj dominira okolnim prostorom [[Kvarner]]a.<ref>http://www.tz-njivice-omisalj.hr/mirine.htm (pristupljeno 8. rujna 2009.) uz [[Hrvatska internetska enciklopedija:Dopuštenja za uporabu sadržaja#Turistička zajednica općine Njivice Omišalj|dopusnicu Turističke zajednice općine Njivice Omišalj]]</ref>
== Stanovništvo ==
== Uprava ==
== Povijest ==
[[Datoteka:Glagoljaski natpis u Omislju.jpg |300px|mini|desno|Glagoljaški natpis iz 1405. na pročelju Crkve Uznesenja Marijina u Omišlju]]
Iako se Omišalj spominje u XII. st. kao "''Castri musculi''" (od [[Latinski jezik|lat.]] "''Ad musculi''" - mjesto [[školjkaši|školjaka]]) Omišalj ima prapovijesne temelje.
Njegov se razvoj može pratiti od liburnskih i rimskih vremena, pa preko krčkih knezova [[Frankapani|Frankopana]] do danas.
Na području stare gradske jezgre postojala je prapovijesna [[gradina]] (kastelijer). Na kraju prapovijesti Omišalj je naseljen [[Liburni]]ma, [[Fertinati]]ma i [[Kurikti]]ma.

Područje današnje općine Omišalj bilo je [[49. pr. Kr.|49. godine]] prije Krista poprište važne [[bitka kod rta Bejavca 49. pr. Kr.|pomorske bitke]] koja se odigrala na širem području uvale Voza (Voz), odnosno rta Bejavca (Bejaveec) i Tihog kanala, mjestu na kojem se otok Krk najviše približava kopnu. Bitka predstavlja jednu od najkrvavijih epizoda u građanskom ratu između [[Cezar]]a i [[Pompej]]a, a sam Cezar je više puta spominje u svom djelu ''[[O građanskom ratu]]'' pod nazivom ''Ad Curictam'' (pored Krka). Rimljani stanovništvu Krka krajem I.st. daju povlašten status, a njihova središta ''[[Curicum]]'' ([[Krk]]) i [[Fulfinum - Mirine|Fulfinum]] postaju rimski gradići, [[municipij]]i.

Po dolasku na ove prostore u VII. stoljeću, Hrvati najprije zaposjedaju priobalje, a nedugo nakon toga i otok Krk. Prva skupina zaposjeda sjeverni dio otoka od Omišlja sve do Dubašnice. O tome govori svjedoči karakteristično če - jedinstven i najstariji oblik čakavštine, točnije [[čekavica|čekavice]], ishodišnog prahrvatskog govora. Čekavica nije karakteristična za ostale dijelove otoka, a u Omišlju se održala do danas.

Pod hrvatskim imenom Omišal prvi se put spominje [[1453.]] godine u ispravi kojom knez Ivan Frankopan prodaje [[pasište]] Ert "našim vernim dobrim slugam popom i svemu puku od našeg grada Omišla".

Omišalj je još od XI. st. važan centar pismenosti i [[Glagoljica|glagoljaštva]], a prvi pisani spomenici potječu iz 12.st.
Prepisivanjem knjiga bavio se i Vid, «pisec z Omišla», koji je za crkvu u Roču [[1396.]] godine napisao [[brevijar]] poznat kao [[Brevijar Vida Omišljanina]] (knjiga se čuva u Nacionalnoj biblioteci u Beču). Najstariji poznati glagoljski [[misal]], koji se pod nazivom [[Ilirico IV.]] (prva četvrtina 14. stoljeća) čuva u Vatikanskoj knjižnici, također potječe iz Omišlja.

Srednji je vijek na otoku Krku obilježen je vladavinom krčkih knezova [[Frankapani|Frankopana]] koji su Krk približili najvišim civilizacijskim dosezima toga doba. Najveće su im zasluge u promicanju kulture i umjetnosti i očuvanju hrvatskog jezika i glagoljice.

Zadnji krčki knez [[Ivan VII. Frankopan]] (koji je dao izgraditi omišaljsku kulu [[Kešte]]) nije se snašao među vojnim i političkim izazovima koji su ga zadesili. Kada je vojska hrvatsko-ugarskog kralja [[Matija Korvin|Matije Korvina]] 1480., okupirala Omišalj on je bježeći «privremeno» Mlečanima predao otok. Kad su Mađari otišli Mlečani su preuzili vlast nad otokom koja je trajala sve do pada [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] 1797. Omišalj je izgubio nekadašnju važnost, nastupilo je doba ekonomske i svake druge stagnacije uz otuđenja dobara i prirodnih resursa.

Početkom [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] uprave započinje faza novog poleta koja se očituje u uređenju uprave i sudstva, izradom katastra, gruntovnice, ali i na polju školstva, zdravstva i drugih javnih potreba. <ref>[http://www.omisalj.hr/naslovna/o_opcini/39/povijest__opcine_omisalj.htm – Turistička zajednica oćine Omišalj]</ref>

== Gospodarstvo ==
[[Slika:Omisalj Hotel Ucka.JPG|mini|265px|[[Plaža]] i hotel Učka u Omišlju.]]
Današnji Omišalj, zahvaljujući podneblju, [[Klima|klimi]], blizini [[Krčki most|mosta]], [[Zračna luka Rijeka|zračne luke]] i grada [[Rijeka|Rijeke]], privlačna je destinacija za brojne [[Turizam|turiste]].<ref>http://www.tz-njivice-omisalj.hr/mirine.htm (pristupljeno 8. rujna 2009.) uz [[Hrvatska internetska enciklopedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja#Turistička zajednica općine Njivice Omišalj|dopusnicu Turističke zajednice općine Njivice Omišalj]]</ref>

== Poznate osobe ==
* [[Mila Kumbatović]] (Omišalj, [[1915.]] – [[2004.]]), slikarica i kiparica. Boravila je svake godine 6 mjeseci u Zagrebu, a 6 mjeseci u Omišlju sve do svoje smrti 2004. Tu je zajedno sa svojim suprugom akademskim slikarom [[Oton Gliha|Otonom Glihom]], stvarala svoja djela. Grad Omišalj odužio se umjetnicima postavljanjem spomen ploče na njezinu rodnu kuću koja se nalazi u samom središtu.
* [[Katica Ivanišević]], bivša [[rektor]]ica [[Sveučilište u Rijeci|Sveučilišta u Rijeci]] i predsjednica [[Hrvatski sabor|Županijskog doma Hrvatskog državnog sabora]]
* [[Anton Franki]], katolički svećenik, crkveni povjesničar
* [[Mirela Ahmetović]], saborska zastupnica

== Spomenici i znamenitosti ==
[[Slika:Mirine Omisalj 0809 6.jpg|mini|desno|260px|Mirine.]]

Osobitu spomeničku vrijednost ima župna Crkva Uznesenja Marijina. Pretpostavlja se da je njezin početak u XII. stoljeću. Građena je kao trobrodna romanička bazilika, a tijekom vremena je pregrađivana i nadograđivana. Na pročelju crkve je prozorska rozeta s glagoljskim natpisom, djelo meštra Sinoge, ugrađena 1405. godine. U luneti portala je pleterni reljef s prikazom križa i palmi u predromaničkoj maniri. Uz to, u crkvu je ugrađeno još dvadesetak kamenih ulomaka s motivima pleterne ornamentike pa je velika vjerojatnost da je na istom mjestu postojala crkva ranog srednjeg vijeka. U crkvi se nalazi romanički, renesansni i barokni namještaj, a posebnu vrijednost predstavljaju oltarna pala na oltaru Srca Isusova i drveni triptih Jacobella del Fiore iz XV. stoljeća.

[[Fulfinum - Mirine]], [[Antika|antički]] grad i ranokršćanski kompleks u uvali Sepen kod Omišlja.

== Obrazovanje ==
== Kultura ==
== Šport ==
* [[NK OŠK Omišalj]]

== Izvor ==
*[http://www.omisalj.hr/naslovna/o_opcini/39/povijest__opcine_omisalj.htm Omišalj] Povijest općine Omišlja
{{Izvori}}

== Vanjske poveznice ==

* [http://www.omisalj.hr/ Službene stranice Općine Omišalj]

{{Mrva-općina}}
{{Omišalj}}

{{GiO PGŽ}}
[[Kategorija:Općine u Primorsko-goranskoj županiji]]
[[Kategorija:Krk]]
[[Kategorija:Omišalj| ]]

Fulfinum – Mirine

2026-06-26T23:47:37Z

Suradnik10:

{{Infookvir naselje na Krku
|ime = Fulfinum - Mirine
|regija =
|županija =
|općina =
|mikroregija =otok [[Krk]]
|najgrad =
|površina =
|nadvisina =
|z. širina = 45.2055
|z. dužina = 14.5450
|brojstan =
|gustoća =
|domaćinstva =
|pošta =
|pozbroj =
|autooznaka =
|slika = Mirine Omisalj 0809 6.jpg
|slika opis = Ranokršćanski kompleks Mirine
}}
'''Fulfinum - Mirine''', antički grad i ranokršćanski kompleks u uvali ''Sepenu'' kod [[Omišalj|Omišlja]].

== Fulfinum I. st. ==
U izvorima ga je spominjao starogrčki zemljopisac [[Klaudije Ptolomej]].<ref name=zidine>N.Š.: [https://punkufer.dnevnik.hr/clanak/putovanja/mirine-fulfinum-na-krku---986594.html ''Zidine vire iz plićaka: Mirna uvala na Krku koja čuva veliku tajnu '']. Punkufer.hr. 18. lipnja 2026. 26. lipnja 2026.</ref>

U uvali Sepen na [[otok]]u [[Krk]]u kod [[Omišalj|Omišlja]], nastao je u drugoj polovici [[1. stoljeće|prvog stoljeća]] poslije Krista novoplanirani, [[Antika|antički]] rimski grad [[Fulfinum]] za potrebe veterana careva [[Flavijevci|Flavijevaca]]. ''Municipium Flavium Fulfinum'' realiziran je prema tada uhodanoj urbanističkoj shemi: na ravnom prostoru u pravokutnoj mreži komunikacija. Maritimno pogodna uvala omogućila je izgradnju dobro zaštićene [[Luka|luke]], a plodno polje s obiljem [[Voda|vode]] podlogu sudjelovanju [[grad]]a u životu klasične antike.
[[Datoteka:Mirine Omisalj 0809 2.jpg|mini|220px|lijevo|Mirine]]
Grad je posjedovao sve osnovne pretpostavke ovakvom načinu života; forum s [[kapitolij]]em i gradskom [[bazilika|bazilikom]], lučke instalacije s trgovačkom četvrti uz [[more]], hramove, [[terme]], bogato ukrašene javne prostore<ref name=zidine/>, prigradske komunikacije s grobljima i dvije faze [[vodovod]]a.

Projektiran u [[oficij]]u careva Flavijevaca napučen je njihovim veteranima i umjetno "nakalemljen" u životnom prostoru domaće liburnske zajednice ''[[Fertinates]]'' (Omišalj). Odraz je imperijalne ideje osnutka snažnog lučko-trgovačkog grada u prostranoj zavjetrini otoka, a u neposrednoj blizini magistralnih komunikacija prema Panoniji i Noriku.
[[Datoteka:Mirine Omisalj 0809 4.jpg|mini|280px|desno|Mirine]]
Tijekom rasapa antičke civilizacije Fulfinum je vjerojatno bio jedna od prvih žrtava; zamišljen kao grad vrhunskih civilizacijskih dosega, otvoren i nježan, osjetljiv na najmanje udare u standard urbanog života koje donosi nesigurnost kasne antike, dočekao je njen zaton zajedno sa svojim civilizacijskim tvorcem. Ipak, kao i nastanak tako i nestanak nekog grada, koji kao i ljudi imaju svoje sudbine, nije ostao bez onih odraza koji se očituju u metamorfozi duha i forme; život je nastavljen u novom osmišljavanju krhotina.

Identitet i lokacija Fulfinuma konačno je utvrđena s pronalaskom natpisa iz vremena cara [[Domicijan]]a, nakon višestoljetnih pokušaja lociranja Fulfinuma, odnosno, koji od brojnih ostataka rimskih gradova po Hrvatskoj jest Fulfinum.<ref name=zidine/>

== Mirine V.-VI. st. ==
Na periferiji antičkog grada, nastao je u [[5. stoljeće|V. st.]], dugo vremena poslije propasti Fulfinuma, nastao je impozantan [[ranokršćanska arhitektura|ranokršćanski]] kompleks ([[Mirine]]), čije je središte impresivna bazilika sv. Nikole, od koje su danas ostali ostatci. Uz nju je bila nekropola s brojnim grobnicama i sarkofazima.<ref name=zidine/>

Mirine se dovode u svezu s [[benediktinska opatija sv. Nikole u Omišlju|benediktinskom opatijom sv. Nikole]], koja se prvi put u vrjelima spominje 1252. u dokumentima pape [[Inocent IV.|Inocenta IV.]]. Sačuvana impresivna [[crkva]] (bazilika) sv. Nikole, križnog tlocrta sa simboličnim intimnim [[Klaustar|klaustrom]] i ranokršćanskim grobljem. Spada u najbolje očuvane primjere ranokršćanske arhitekture na istočnoj obali Jadrana. Ostatci, odnosno ruševine dale su naziv današnjem toponimu, "Mirine".<ref name=zidine/>

== Izvor ==
* http://www.tz-njivice-omisalj.hr/mirine.htm (pristupljeno 8. rujna 2009.) uz [[Wikipedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja/Ustanove#Turistička zajednica općine Njivice Omišalj|dopusnicu Turističke zajednice općine Njivice Omišalj]]
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.tz-njivice-omisalj.hr/default.asp Službene stranice TZ općine Njivice-Omišalj]
[[Datoteka:Mirine pano 1 0809.jpg|mini|center|800px|Pogled na nalazište Mirine]]

[[Kategorija:Rimski gradovi na tlu Hrvatske]]
[[Kategorija:Omišalj]]
[[Kategorija:Rimski arheološki lokaliteti u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Ranokršćanski lokaliteti u Hrvatskoj]]

NK OŠK Omišalj

2026-06-26T23:47:14Z

Suradnik10:

{{Infookvir nogometni klub
| ime kluba = NK OŠK Omišalj
| slika =
| puno ime = Omišaljski Športski Klub
| nadimak =Nk Ošk
| godina osnivanja = [[1982.]]
| igralište = Pušća
| navijači = Red Marines
| kapacitet stadiona = 1000
| direktor =Nikola Turčić
| trener = Ante Čelić
| liga = [[1. ŽNL Primorsko-goranska]]
| sezona = 2020/2021
| plasman =1 (2019)
| trenutačna sezona =
| pattern_la1= |pattern_b1=_unknown |pattern_ra1=
| leftarm1=AAAAAAA |body1=F62217 |rightarm1=FFFFFF |shorts1=FFFFFF |socks1=FFFFFF
| pattern_la2= |pattern_b2=_unknown |pattern_ra2=
| leftarm2=FFFFFF |body2=B64413 |rightarm2=FFFFFF |shorts2=FFFFFF |socks2=FFFFFF
}}

'''NK OŠK''' je nogometni klub iz [[Omišalj|Omišlja]].

== Povijest ==
'''NK OŠK''' je osnovan [[1982.]] godine i djelovao je do [[1992.]] godine. [[2006.]] godine je obnovljen.

Trenutačno se natječe u [[1. ŽNL Primorsko-goranska|1. ŽNL Primorsko-goranskoj]].

2018/2019 NK OŠK Osvojio je prvo mjesto u 1.ŽNL Primorsko-goranskoj

{{mrva-nogomet-klub-hrvatska}}
{{GLAVNIRASPORED:OŠK Omišalj, NK}}
[[Kategorija:Nogometni klubovi u Primorsko-goranskoj županiji‎|OŠK]]
[[Kategorija:Omišalj]]

Anton Franki

2026-06-26T23:47:01Z

Suradnik10:

'''Anton Franki''' ([[Omišalj]], [[2. listopada]] [[1844.]] - [[Omišalj]], [[30. siječnja]] [[1844.]]), hrvatski katolički svećenik, profesor [[crkvena povijest|crkvene povijesti]] i [[kanonsko pravo|kanonskog prava]], visoki dužnosnik [[crkveno školstvo|crkvenog školstva]]<ref name="CCP">[https://hrcak.srce.hr/file/110214 Croatica Christiana periodica] Maja Polić: Studenti Augustineuma (Frintaneuma) s područja Riječke nadbiskupije/metropolije (zapadna Hrvatska), br. 67 - lipanj 2011., str. 146.</ref>

== Životopis ==
Rodio se u Omišlju na Krku. Bogosloviju je završio u Gorici. Studirao na Augustineumu. U zadarskom sjemeništu i na zagrebačkom Bogoslovnom fakultetu bio je profesor crkvene povijesti i kanonskoga prava. Obnašao je dužnost ravnatelj [[Unijatsko sjemenište u Zagrebu|zagrebačkoga]] [[unijati|unijatskog]] [[sjemenište|sjemeništa]]. Kandidirao se neuspješno za [[Krčka biskupija|krčkog biskupa]]. Nije mu uspjela kandidatura za krčkoga biskupa. [[Sveta Stolica|Svetoj Stolici]] stigla su nepovoljna izvješća o nekim zagrebačkim svećenicima zbog čega je maknut je sa zagrebačkih dužnosti. To ga je deprimiralo i zbog toga je odbio prijeći u [[Strossmayer]]ovu biskupiju, [[kanonik]]at u [[Hrvatski zavod sv. Jeronima|Sv. Jeronimu]] u Rimu i u Krku, te se povukao na mjesto župnika u Omišlju. Napisao je više radova. Umro je u rodnom Omišlju 1908. godine.<ref name="CCP"/>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Franki, Anton}}
[[Kategorija:Životopisi, Krk]]
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Hrvatski crkveni povjesničari]]
[[Kategorija:Kanonsko pravo]]
[[Kategorija:Crkveno školstvo]]
[[Kategorija:Omišalj]]

Katica Ivanišević

2026-06-26T23:46:51Z

Suradnik10:

{{Infookvir političar
|ime= Katica Ivanišević
|datum rođenja=[[11. siječnja]] [[1935.]]
|mjesto rođenja=[[Omišalj]], [[Hrvatska]]
|datum smrti=
|mjesto smrti=
|malaslika=
|opis male slike=
|slika= Kivanisevic.JPG
|veličina= 150px
|opis slike=
|podpredsjednik=
|podpremijer=
|zamjenik=
|stranka= [[HDZ]]
|potpis=
|supruga=
|položaj= [[Hrvatski sabor|2. predsjednica Županijskog doma Hrvatskog sabora]]
|zanimanje=
|fusnote=
|nasljednik= nema - Županijski dom ukinut ustavnim promjenama 2001.
|prethodnik= [[Josip Manolić]]
|predsjednik=
|mandat_start=23. svibnja [[1994.]]
|mandat_kraj=28. ožujka [[2001.]]
|vjera=
}}
'''Katica Ivanišević''' ([[Omišalj]], [[11. siječnja]] [[1935.]]), bivša [[rektor]]ica [[Sveučilište u Rijeci|Sveučilišta u Rijeci]] i predsjednica [[Hrvatski sabor|Županijskog doma Hrvatskog državnog sabora]] ([[1994.]] - do njegovog ukidanja ustavnim promjenama [[2001.]] godine)

{{Mrva-biog-pol-hrvatska}}
{{Predsjednici_Hrvatskog_sabora}}

{{GLAVNIRASPORED:Ivanišević, Katica}}
[[Kategorija:HDZ-ovi političari]]
[[Kategorija:Predsjednici Hrvatskog sabora od 1990.]]
[[Kategorija:Životopisi, Krk]]
[[Kategorija:Omišalj]]

Predložak:Omišalj

2026-06-26T23:46:36Z

Suradnik10:

{{Navigacija
| naziv = Omišalj
| naslov = [[Omišalj|Naselja u sastavu Općine Omišalj]]
| slika = [[Datoteka:Omišalj (grb).gif|25px]]
| popis1 = [[Njivice]] • [[Omišalj]]
}}<noinclude>
{{tl-sort}}

[[Kategorija:Skupni predlošci administrativne podjele Primorsko-goranske županije|O]]
[[Kategorija:Omišalj|*]]
</noinclude>

Kategorija:Omišalj

2026-06-26T23:46:10Z

Suradnik10: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »Kategorija:Općine u Primorsko-goranskoj županiji Kategorija:Krk«.

[[Kategorija:Općine u Primorsko-goranskoj županiji]]
[[Kategorija:Krk]]

Omišalj

2026-06-26T23:45:47Z

Suradnik10: /* Povijest */

{{Infookvir općina
| ime = Omišalj
| grb = Omišalj (grb).gif
| karta2 = Primorsko-goranska županija
| naziv karte2 = Primorsko-goranske županije
| z. širina = 45.21
| z. dužina = 14.56
| županija = {{ZD+X/HŽ|PGŽ}}
| načelnik = Mirela Ahmetović

| naselja = [[Njivice]], Omišalj
| površina = 39
| broj stanovnika = 2.998
| poštanski broj = 51513
| slika = Sailboats and yachts in the harbor of Omišalj.jpg
| slika_opis = [[Jedrilica (plovilo)|Jedrilice]] i [[Jahta|jahte]] u Omišaljskoj luci.
}}

'''Omišalj''' je općina u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Nalazi se u [[Primorsko-goranska županija|Primorsko-goranskoj županiji]], na otoku [[Krk]]u.

== Zemljopis ==
Omišalj je smješten na sjeverozapadnom dijelu [[otok]]a Krka, na dijelu na kojem se otok najviše približava kopnu. Izdižući se na strmoj stijeni, Omišalj dominira okolnim prostorom [[Kvarner]]a.<ref>http://www.tz-njivice-omisalj.hr/mirine.htm (pristupljeno 8. rujna 2009.) uz [[Hrvatska internetska enciklopedija:Dopuštenja za uporabu sadržaja#Turistička zajednica općine Njivice Omišalj|dopusnicu Turističke zajednice općine Njivice Omišalj]]</ref>
== Stanovništvo ==
== Uprava ==
== Povijest ==
[[Datoteka:Glagoljaski natpis u Omislju.jpg |300px|mini|desno|Glagoljaški natpis iz 1405. na pročelju Crkve Uznesenja Marijina u Omišlju]]
Iako se Omišalj spominje u XII. st. kao "''Castri musculi''" (od [[Latinski jezik|lat.]] "''Ad musculi''" - mjesto [[školjkaši|školjaka]]) Omišalj ima prapovijesne temelje.
Njegov se razvoj može pratiti od liburnskih i rimskih vremena, pa preko krčkih knezova [[Frankapani|Frankopana]] do danas.
Na području stare gradske jezgre postojala je prapovijesna [[gradina]] (kastelijer). Na kraju prapovijesti Omišalj je naseljen [[Liburni]]ma, [[Fertinati]]ma i [[Kurikti]]ma.

Područje današnje općine Omišalj bilo je [[49. pr. Kr.|49. godine]] prije Krista poprište važne [[bitka kod rta Bejavca 49. pr. Kr.|pomorske bitke]] koja se odigrala na širem području uvale Voza (Voz), odnosno rta Bejavca (Bejaveec) i Tihog kanala, mjestu na kojem se otok Krk najviše približava kopnu. Bitka predstavlja jednu od najkrvavijih epizoda u građanskom ratu između [[Cezar]]a i [[Pompej]]a, a sam Cezar je više puta spominje u svom djelu ''[[O građanskom ratu]]'' pod nazivom ''Ad Curictam'' (pored Krka). Rimljani stanovništvu Krka krajem I.st. daju povlašten status, a njihova središta ''[[Curicum]]'' ([[Krk]]) i [[Fulfinum - Mirine|Fulfinum]] postaju rimski gradići, [[municipij]]i.

Po dolasku na ove prostore u VII. stoljeću, Hrvati najprije zaposjedaju priobalje, a nedugo nakon toga i otok Krk. Prva skupina zaposjeda sjeverni dio otoka od Omišlja sve do Dubašnice. O tome govori svjedoči karakteristično če - jedinstven i najstariji oblik čakavštine, točnije [[čekavica|čekavice]], ishodišnog prahrvatskog govora. Čekavica nije karakteristična za ostale dijelove otoka, a u Omišlju se održala do danas.

Pod hrvatskim imenom Omišal prvi se put spominje [[1453.]] godine u ispravi kojom knez Ivan Frankopan prodaje [[pasište]] Ert "našim vernim dobrim slugam popom i svemu puku od našeg grada Omišla".

Omišalj je još od XI. st. važan centar pismenosti i [[Glagoljica|glagoljaštva]], a prvi pisani spomenici potječu iz 12.st.
Prepisivanjem knjiga bavio se i Vid, «pisec z Omišla», koji je za crkvu u Roču [[1396.]] godine napisao [[brevijar]] poznat kao [[Brevijar Vida Omišljanina]] (knjiga se čuva u Nacionalnoj biblioteci u Beču). Najstariji poznati glagoljski [[misal]], koji se pod nazivom [[Ilirico IV.]] (prva četvrtina 14. stoljeća) čuva u Vatikanskoj knjižnici, također potječe iz Omišlja.

Srednji je vijek na otoku Krku obilježen je vladavinom krčkih knezova [[Frankapani|Frankopana]] koji su Krk približili najvišim civilizacijskim dosezima toga doba. Najveće su im zasluge u promicanju kulture i umjetnosti i očuvanju hrvatskog jezika i glagoljice.

Zadnji krčki knez [[Ivan VII. Frankopan]] (koji je dao izgraditi omišaljsku kulu [[Kešte]]) nije se snašao među vojnim i političkim izazovima koji su ga zadesili. Kada je vojska hrvatsko-ugarskog kralja [[Matija Korvin|Matije Korvina]] 1480., okupirala Omišalj on je bježeći «privremeno» Mlečanima predao otok. Kad su Mađari otišli Mlečani su preuzili vlast nad otokom koja je trajala sve do pada [[Mletačka Republika|Mletačke Republike]] 1797. Omišalj je izgubio nekadašnju važnost, nastupilo je doba ekonomske i svake druge stagnacije uz otuđenja dobara i prirodnih resursa.

Početkom [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] uprave započinje faza novog poleta koja se očituje u uređenju uprave i sudstva, izradom katastra, gruntovnice, ali i na polju školstva, zdravstva i drugih javnih potreba. <ref>[http://www.omisalj.hr/naslovna/o_opcini/39/povijest__opcine_omisalj.htm – Turistička zajednica oćine Omišalj]</ref>

== Gospodarstvo ==
[[Slika:Omisalj Hotel Ucka.JPG|mini|265px|[[Plaža]] i hotel Učka u Omišlju.]]
Današnji Omišalj, zahvaljujući podneblju, [[Klima|klimi]], blizini [[Krčki most|mosta]], [[Zračna luka Rijeka|zračne luke]] i grada [[Rijeka|Rijeke]], privlačna je destinacija za brojne [[Turizam|turiste]].<ref>http://www.tz-njivice-omisalj.hr/mirine.htm (pristupljeno 8. rujna 2009.) uz [[Hrvatska internetska enciklopedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja#Turistička zajednica općine Njivice Omišalj|dopusnicu Turističke zajednice općine Njivice Omišalj]]</ref>

== Poznate osobe ==
* [[Mila Kumbatović]] (Omišalj, [[1915.]] – [[2004.]]), slikarica i kiparica. Boravila je svake godine 6 mjeseci u Zagrebu, a 6 mjeseci u Omišlju sve do svoje smrti 2004. Tu je zajedno sa svojim suprugom akademskim slikarom [[Oton Gliha|Otonom Glihom]], stvarala svoja djela. Grad Omišalj odužio se umjetnicima postavljanjem spomen ploče na njezinu rodnu kuću koja se nalazi u samom središtu.
* [[Katica Ivanišević]], bivša [[rektor]]ica [[Sveučilište u Rijeci|Sveučilišta u Rijeci]] i predsjednica [[Hrvatski sabor|Županijskog doma Hrvatskog državnog sabora]]
* [[Anton Franki]], katolički svećenik, crkveni povjesničar

== Spomenici i znamenitosti ==
[[Slika:Mirine Omisalj 0809 6.jpg|mini|desno|260px|Mirine.]]

Osobitu spomeničku vrijednost ima župna Crkva Uznesenja Marijina. Pretpostavlja se da je njezin početak u XII. stoljeću. Građena je kao trobrodna romanička bazilika, a tijekom vremena je pregrađivana i nadograđivana. Na pročelju crkve je prozorska rozeta s glagoljskim natpisom, djelo meštra Sinoge, ugrađena 1405. godine. U luneti portala je pleterni reljef s prikazom križa i palmi u predromaničkoj maniri. Uz to, u crkvu je ugrađeno još dvadesetak kamenih ulomaka s motivima pleterne ornamentike pa je velika vjerojatnost da je na istom mjestu postojala crkva ranog srednjeg vijeka. U crkvi se nalazi romanički, renesansni i barokni namještaj, a posebnu vrijednost predstavljaju oltarna pala na oltaru Srca Isusova i drveni triptih Jacobella del Fiore iz XV. stoljeća.

[[Fulfinum - Mirine]], [[Antika|antički]] grad i ranokršćanski kompleks u uvali Sepen kod Omišlja.

== Obrazovanje ==
== Kultura ==
== Šport ==
* [[NK OŠK Omišalj]]

== Izvor ==
*[http://www.omisalj.hr/naslovna/o_opcini/39/povijest__opcine_omisalj.htm Omišalj] Povijest općine Omišlja
{{Izvori}}

== Vanjske poveznice ==

* [http://www.omisalj.hr/ Službene stranice Općine Omišalj]

{{Mrva-općina}}
{{Omišalj}}

{{GiO PGŽ}}
[[Kategorija:Općine u Primorsko-goranskoj županiji]]
[[Kategorija:Krk]]

Benediktinska opatija sv. Nikole u Omišlju

2026-06-26T23:40:31Z

Suradnik10: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Benediktinska opatija sv. Nikole''' u Omišlju, bivša opatija benediktinaca. Dovodi ju se u svezu s ranokršćanskom bazilikom sv. Nikole kod ruševina rimskog ''Fulfinuma'', koja je prema mjesnoj predaji bila dio te opatije.<ref name=omišaljHE> Omišalj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno...«.

'''Benediktinska opatija sv. Nikole''' u [[Omišalj|Omišlju]], bivša [[opatija]] [[benediktinci|benediktinaca]]. Dovodi ju se u svezu s [[ranokršćanska arhitektura|ranokršćanskom]] [[bazilika|bazilikom]] sv. Nikole kod ruševina rimskog ''[[Fulfinum]]a'', koja je prema mjesnoj predaji bila dio te opatije.<ref name=omišaljHE> Omišalj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 27.6.2026. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/omisalj>. </ref>

Opatija se prvi put u vrjelima spominje [[1252.]] u dokumentima pape [[Inocent IV.|Inocenta IV.]]. <ref name=zidine>N.Š.: [https://punkufer.dnevnik.hr/clanak/putovanja/mirine-fulfinum-na-krku---986594.html ''Zidine vire iz plićaka: Mirna uvala na Krku koja čuva veliku tajnu '']. Punkufer.hr. 18. lipnja 2026. 26. lipnja 2026.</ref> Opatija je bila [[glagoljaš]]ka. Od 13. stoljeća opatija sv. Nikole i gradić Omišalj bili su središta pismenosti i glagoljaštva. Opatija sv. Nikole je napuštena je u 15. stoljeću te ukinuta početkom 16. stoljeća. Omišaljski benediktinci su se [[glagoljica|glagoljicom]] služili do ukidanja opatije. Tradiciju glagoljaštva i ove opatije nastavili su mjesni omišaljski župnici koji su matične knjige vodili na glagoljici sve do druge polovice 19. stoljeća.<ref name=omišaljHE/>

==Izvori==
{{izvori}}

[[Kategorija:Glagoljaši]]
[[Kategorija:Omišalj]]
[[Kategorija:Benediktinski samostani u Hrvatskoj]]

Fulfinum – Mirine

2026-06-26T23:36:02Z

Suradnik10:

{{Infookvir naselje na Krku
|ime = Fulfinum - Mirine
|regija =
|županija =
|općina =
|mikroregija =otok [[Krk]]
|najgrad =
|površina =
|nadvisina =
|z. širina = 45.2055
|z. dužina = 14.5450
|brojstan =
|gustoća =
|domaćinstva =
|pošta =
|pozbroj =
|autooznaka =
|slika = Mirine Omisalj 0809 6.jpg
|slika opis = Ranokršćanski kompleks Mirine
}}
'''Fulfinum - Mirine''', antički grad i ranokršćanski kompleks u uvali ''Sepenu'' kod [[Omišalj|Omišlja]].

== Fulfinum I. st. ==
U izvorima ga je spominjao starogrčki zemljopisac [[Klaudije Ptolomej]].<ref name=zidine>N.Š.: [https://punkufer.dnevnik.hr/clanak/putovanja/mirine-fulfinum-na-krku---986594.html ''Zidine vire iz plićaka: Mirna uvala na Krku koja čuva veliku tajnu '']. Punkufer.hr. 18. lipnja 2026. 26. lipnja 2026.</ref>

U uvali Sepen na [[otok]]u [[Krk]]u kod [[Omišalj|Omišlja]], nastao je u drugoj polovici [[1. stoljeće|prvog stoljeća]] poslije Krista novoplanirani, [[Antika|antički]] rimski grad [[Fulfinum]] za potrebe veterana careva [[Flavijevci|Flavijevaca]]. ''Municipium Flavium Fulfinum'' realiziran je prema tada uhodanoj urbanističkoj shemi: na ravnom prostoru u pravokutnoj mreži komunikacija. Maritimno pogodna uvala omogućila je izgradnju dobro zaštićene [[Luka|luke]], a plodno polje s obiljem [[Voda|vode]] podlogu sudjelovanju [[grad]]a u životu klasične antike.
[[Datoteka:Mirine Omisalj 0809 2.jpg|mini|220px|lijevo|Mirine]]
Grad je posjedovao sve osnovne pretpostavke ovakvom načinu života; forum s [[kapitolij]]em i gradskom [[bazilika|bazilikom]], lučke instalacije s trgovačkom četvrti uz [[more]], hramove, [[terme]], bogato ukrašene javne prostore<ref name=zidine/>, prigradske komunikacije s grobljima i dvije faze [[vodovod]]a.

Projektiran u [[oficij]]u careva Flavijevaca napučen je njihovim veteranima i umjetno "nakalemljen" u životnom prostoru domaće liburnske zajednice ''[[Fertinates]]'' (Omišalj). Odraz je imperijalne ideje osnutka snažnog lučko-trgovačkog grada u prostranoj zavjetrini otoka, a u neposrednoj blizini magistralnih komunikacija prema Panoniji i Noriku.
[[Datoteka:Mirine Omisalj 0809 4.jpg|mini|280px|desno|Mirine]]
Tijekom rasapa antičke civilizacije Fulfinum je vjerojatno bio jedna od prvih žrtava; zamišljen kao grad vrhunskih civilizacijskih dosega, otvoren i nježan, osjetljiv na najmanje udare u standard urbanog života koje donosi nesigurnost kasne antike, dočekao je njen zaton zajedno sa svojim civilizacijskim tvorcem. Ipak, kao i nastanak tako i nestanak nekog grada, koji kao i ljudi imaju svoje sudbine, nije ostao bez onih odraza koji se očituju u metamorfozi duha i forme; život je nastavljen u novom osmišljavanju krhotina.

Identitet i lokacija Fulfinuma konačno je utvrđena s pronalaskom natpisa iz vremena cara [[Domicijan]]a, nakon višestoljetnih pokušaja lociranja Fulfinuma, odnosno, koji od brojnih ostataka rimskih gradova po Hrvatskoj jest Fulfinum.<ref name=zidine/>

== Mirine V.-VI. st. ==
Na periferiji antičkog grada, nastao je u [[5. stoljeće|V. st.]], dugo vremena poslije propasti Fulfinuma, nastao je impozantan [[ranokršćanska arhitektura|ranokršćanski]] kompleks ([[Mirine]]), čije je središte impresivna bazilika sv. Nikole, od koje su danas ostali ostatci. Uz nju je bila nekropola s brojnim grobnicama i sarkofazima.<ref name=zidine/>

Mirine se dovode u svezu s [[benediktinska opatija sv. Nikole u Omišlju|benediktinskom opatijom sv. Nikole]], koja se prvi put u vrjelima spominje 1252. u dokumentima pape [[Inocent IV.|Inocenta IV.]]. Sačuvana impresivna [[crkva]] (bazilika) sv. Nikole, križnog tlocrta sa simboličnim intimnim [[Klaustar|klaustrom]] i ranokršćanskim grobljem. Spada u najbolje očuvane primjere ranokršćanske arhitekture na istočnoj obali Jadrana. Ostatci, odnosno ruševine dale su naziv današnjem toponimu, "Mirine".<ref name=zidine/>

== Izvor ==
* http://www.tz-njivice-omisalj.hr/mirine.htm (pristupljeno 8. rujna 2009.) uz [[Wikipedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja/Ustanove#Turistička zajednica općine Njivice Omišalj|dopusnicu Turističke zajednice općine Njivice Omišalj]]
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.tz-njivice-omisalj.hr/default.asp Službene stranice TZ općine Njivice-Omišalj]
[[Datoteka:Mirine pano 1 0809.jpg|mini|center|800px|Pogled na nalazište Mirine]]

[[Kategorija:Rimski gradovi na tlu Hrvatske]]
[[Kategorija:Krk]]
[[Kategorija:Rimski arheološki lokaliteti u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Ranokršćanski lokaliteti u Hrvatskoj]]

Mirine

2026-06-26T23:33:49Z

Suradnik10: Preusmjeravanje stranice na Mirina

#PREUSMJERI [[Mirina]]<noinclude>
[[Kategorija:Preusmjeravanja]]
</noinclude>

Fulfinum – Mirine

2026-06-26T23:28:08Z

Suradnik10:

{{Infookvir naselje na Krku
|ime = Fulfinum - Mirine
|regija =
|županija =
|općina =
|mikroregija =otok [[Krk]]
|najgrad =
|površina =
|nadvisina =
|z. širina = 45.2055
|z. dužina = 14.5450
|brojstan =
|gustoća =
|domaćinstva =
|pošta =
|pozbroj =
|autooznaka =
|slika = Mirine Omisalj 0809 6.jpg
|slika opis = Ranokršćanski kompleks Mirine
}}
'''Fulfinum - Mirine''', antički grad i ranokršćanski kompleks u uvali ''Sepenu'' kod [[Omišalj|Omišlja]].

== Fulfinum I. st. ==
U izvorima ga je spominjao starogrčki zemljopisac [[Klaudije Ptolomej]].<ref name=zidine>N.Š.: [https://punkufer.dnevnik.hr/clanak/putovanja/mirine-fulfinum-na-krku---986594.html ''Zidine vire iz plićaka: Mirna uvala na Krku koja čuva veliku tajnu '']. Punkufer.hr. 18. lipnja 2026. 26. lipnja 2026.</ref>

U uvali Sepen na [[otok]]u [[Krk]]u kod [[Omišalj|Omišlja]], nastao je u drugoj polovici [[1. stoljeće|prvog stoljeća]] poslije Krista novoplanirani, [[Antika|antički]] rimski grad [[Fulfinum]] za potrebe veterana careva [[Flavijevci|Flavijevaca]]. ''Municipium Flavium Fulfinum'' realiziran je prema tada uhodanoj urbanističkoj shemi: na ravnom prostoru u pravokutnoj mreži komunikacija. Maritimno pogodna uvala omogućila je izgradnju dobro zaštićene [[Luka|luke]], a plodno polje s obiljem [[Voda|vode]] podlogu sudjelovanju [[grad]]a u životu klasične antike.
[[Datoteka:Mirine Omisalj 0809 2.jpg|mini|220px|lijevo|Mirine]]
Grad je posjedovao sve osnovne pretpostavke ovakvom načinu života; forum s [[kapitolij]]em i gradskom [[bazilika|bazilikom]], lučke instalacije s trgovačkom četvrti uz [[more]], hramove, [[terme]], bogato ukrašene javne prostore<ref name=zidine/>, prigradske komunikacije s grobljima i dvije faze [[vodovod]]a.

Projektiran u [[oficij]]u careva Flavijevaca napučen je njihovim veteranima i umjetno "nakalemljen" u životnom prostoru domaće liburnske zajednice ''[[Fertinates]]'' (Omišalj). Odraz je imperijalne ideje osnutka snažnog lučko-trgovačkog grada u prostranoj zavjetrini otoka, a u neposrednoj blizini magistralnih komunikacija prema Panoniji i Noriku.
[[Datoteka:Mirine Omisalj 0809 4.jpg|mini|280px|desno|Mirine]]
Tijekom rasapa antičke civilizacije Fulfinum je vjerojatno bio jedna od prvih žrtava; zamišljen kao grad vrhunskih civilizacijskih dosega, otvoren i nježan, osjetljiv na najmanje udare u standard urbanog života koje donosi nesigurnost kasne antike, dočekao je njen zaton zajedno sa svojim civilizacijskim tvorcem. Ipak, kao i nastanak tako i nestanak nekog grada, koji kao i ljudi imaju svoje sudbine, nije ostao bez onih odraza koji se očituju u metamorfozi duha i forme; život je nastavljen u novom osmišljavanju krhotina.

Identitet i lokacija Fulfinuma konačno je utvrđena s pronalaskom natpisa iz vremena cara [[Domicijan]]a, nakon višestoljetnih pokušaja lociranja Fulfinuma, odnosno, koji od brojnih ostataka rimskih gradova po Hrvatskoj jest Fulfinum.<ref name=zidine/>

== Mirine V.-VI. st. ==
Na periferiji antičkog grada, nastao je u [[5. stoljeće|V. st.]], dugo vremena poslije propasti Fulfinuma, nastao je impozantan [[ranokršćanska arhitektura|ranokršćanski]] kompleks ([[Mirine]]), čije je središte impresivna bazilika sv. Nikole, od koje su danas ostali ostatci. Uz nju je bila nekropola s brojnim grobnicama i sarkofazima.<ref name=zidine/>

Mirine se dovode u svezu s [[benediktinska opatija sv. Nikole u Omišlju|benediktinskom opatijom sv. Nikole]], koja se prvi put u vrjelima spominje 1252. u dokumentima pape Inocenta IV.. Sačuvana impresivna [[crkva]] (bazilika) sv. Nikole, križnog tlocrta sa simboličnim intimnim [[Klaustar|klaustrom]] i ranokršćanskim grobljem. Spada u najbolje očuvane primjere ranokršćanske arhitekture na istočnoj obali Jadrana. Ostatci, odnosno ruševine dale su naziv današnjem toponimu, "Mirine".<ref name=zidine/>

== Izvor ==
* http://www.tz-njivice-omisalj.hr/mirine.htm (pristupljeno 8. rujna 2009.) uz [[Wikipedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja/Ustanove#Turistička zajednica općine Njivice Omišalj|dopusnicu Turističke zajednice općine Njivice Omišalj]]
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.tz-njivice-omisalj.hr/default.asp Službene stranice TZ općine Njivice-Omišalj]
[[Datoteka:Mirine pano 1 0809.jpg|mini|center|800px|Pogled na nalazište Mirine]]

[[Kategorija:Rimski gradovi na tlu Hrvatske]]
[[Kategorija:Krk]]
[[Kategorija:Rimski arheološki lokaliteti u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Ranokršćanski lokaliteti u Hrvatskoj]]

Fulfinum

2026-06-26T23:01:08Z

Suradnik10: Preusmjeravanje stranice na Fulfinum – Mirine

#PREUSMJERI [[Fulfinum – Mirine]]<noinclude>
[[Kategorija:Zemljopisna preusmjeravanja]]
</noinclude>

Fulfinum - Mirine

2026-06-26T23:00:46Z

Suradnik10: Suradnik10 premješta stranicu Fulfinum - Mirine na Fulfinum – Mirine: razmačna crtica

#Preusmjeri [[Fulfinum – Mirine]]

Fulfinum – Mirine

2026-06-26T23:00:46Z

Suradnik10: Suradnik10 premješta stranicu Fulfinum - Mirine na Fulfinum – Mirine: razmačna crtica

{{Infookvir naselje na Krku
|ime = Fulfinum - Mirine
|regija =
|županija =
|općina =
|mikroregija =otok [[Krk]]
|najgrad =
|površina =
|nadvisina =
|z. širina = 45.2055
|z. dužina = 14.5450
|brojstan =
|gustoća =
|domaćinstva =
|pošta =
|pozbroj =
|autooznaka =
|slika = Mirine Omisalj 0809 6.jpg
|slika opis = Ranokršćanski kompleks Mirine
}}
'''Fulfinum - Mirine''', antički grad i ranokršćanski kompleks u uvali Sepen kod Omišlja.

== Fulfinum I. st. ==
U uvali Sepen na [[otok]]u [[Krk]]u kod [[Omišalj|Omišlja]], nastao je u prvom stoljeću poslije Krista novoplanirani, [[Antika|antički]] rimski grad Fulfinum za potrebe veterana careva Flavijevaca. ''Municipium Flavium Fulfinum'' realiziran je prema tada uhodanoj urbanističkoj shemi: na ravnom prostoru u pravokutnoj mreži komunikacija. Maritimno pogodna uvala omogućila je izgradnju dobro zaštićene [[Luka|luke]], a plodno polje s obiljem [[Voda|vode]] podlogu sudjelovanju [[grad]]a u životu klasične antike.
[[Datoteka:Mirine Omisalj 0809 2.jpg|mini|220px|lijevo|Mirine]]
Grad je posjedovao sve osnovne pretpostavke ovakvom načinu života; forum s kapitolijem i gradskom bazilikom, lučke instalacije s trgovačkim kvartom uz [[more]], [[terme]], prigradske komunikacije s grobljima i dvije faze [[vodovod]]a.

Projektiran u oficiju careva Flavijevaca napučen je njihovim veteranima i umjetno "nakalemljen" u životnom prostoru domaće liburnske zajednice ''Fertinates'' (Omišalj). Odraz je imperijalne ideje osnutka snažnog lučko-trgovačkog grada u prostranoj zavjetrini otoka, a u neposrednoj blizini magistralnih komunikacija prema Panoniji i Noriku.
[[Datoteka:Mirine Omisalj 0809 4.jpg|mini|280px|desno|Mirine]]
Tijekom rasapa antičke civilizacije Fulfinum je vjerojatno bio jedna od prvih žrtava; zamišljen kao grad vrhunskih civilizacijskih dosega, otvoren i nježan, osjetljiv na najmanje udare u standard urbanog života koje donosi nesigurnost kasne antike, dočekao je njen zaton zajedno sa svojim civilizacijskim tvorcem. Ipak, kao i nastanak tako i nestanak nekog grada, koji kao i ljudi imaju svoje sudbine, nije ostao bez onih odraza koji se očituju u metamorfozi duha i forme; život je nastavljen u novom osmišljavanju krhotina.

== Mirine V.-VI. st. ==
Na periferiji antičkog grada, nastao je u V. st. impozantan ranokršćanski kompleks (Mirine), koji se povezuje s benediktinskom opatijom sv. Nikole. Sačuvana je impresivna [[crkva]], križnog tlocrta sa simboličnim intimnim [[Klaustar|klaustrom]] i ranokršćanskim grobljem.

== Izvor ==
* http://www.tz-njivice-omisalj.hr/mirine.htm (pristupljeno 8. rujna 2009.) uz [[Wikipedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja/Ustanove#Turistička zajednica općine Njivice Omišalj|dopusnicu Turističke zajednice općine Njivice Omišalj]]

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.tz-njivice-omisalj.hr/default.asp Službene stranice TZ općine Njivice-Omišalj]
[[Datoteka:Mirine pano 1 0809.jpg|mini|center|800px|Pogled na nalazište Mirine]]
[[Kategorija:Rimski gradovi na tlu Hrvatske]]
[[Kategorija:Krk]]
[[Kategorija:Rimski arheološki lokaliteti u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Ranokršćanski lokaliteti u Hrvatskoj]]

Mirina

2026-06-26T22:59:32Z

Suradnik10:

'''Mirina, Myrina''' ili '''mirine''' mogu biti:
*[[mirina (građevina)]]: zidina, razvalina, ruševina
*Mirine kod [[Omišalj|Omišlja]] na Krku
*[[Mirine u Otoku]], [[antika|kasnoantički]] sakralni kompleks s grobljem između Botičinih i Virinih kuća u [[Otok (općina)|Otok]]u na Cetini
*dramska družina „Mirina“ iz Selaca na otoku [[Brač]]u
*[[Mirina (Grčka)]], glavni grad grčkog otoka [[Lemnos]]a
*[[Mirina (Mizija)]], starovjekovni grad na obali [[Mizija|Mizije]], današnja Turska
*[[Mirina (mitologija)]], ime nekoliko ženskih osoba u [[grčka mitologija|starogrčkoj mitologiji]]
*[[Myrina]], rod iz porodice [[leptiri|leptira]]
*[[Fulfinum - Mirine]], dio zaštićenog kompleksa ''Kompleks Mirine-[[Fulfinum]] s arheološkim nalazištem'' Z-5016
*[[Arheološka zona Za Zidine-Mirine]] u Šilu, općina Dobrinj
*[[Mirine u Živogošću]], u uvali Dole
{{razdvojba}}

Potres u Sinjskom polju 2. srpnja 1898.

2026-06-26T03:16:25Z

Suradnik10: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Potres u Sinjskom polju 2. srpnja 1898.''' je bio veliki potres u Hrvatskoj. Zemlja se je zatresla 2. srpnja 1898. godine u 5:17. Po intenzitetu je bio od VIII-IX stupnjeva MSK ljestvice te je bio drugi najjači potres koji se dogodio na području Hrvatske (stanje 2. srpnja 2023.). Naselja koje su najviše stradala bila su sela Čaporice, Gardun, Grab, Košute, Turjaci, Ved...«.

'''Potres u Sinjskom polju 2. srpnja 1898.''' je bio veliki [[potres]] u [[Dodatak:Popis potresa u Hrvatskoj|Hrvatskoj]]. Zemlja se je zatresla [[2. srpnja]] [[1898.]] godine u 5:17. Po intenzitetu je bio od VIII-IX stupnjeva MSK ljestvice te je bio drugi najjači potres koji se dogodio na području Hrvatske (stanje 2. srpnja 2023.). Naselja koje su najviše stradala bila su sela [[Čaporice]], [[Gardun]], [[Grab]], [[Košute]], [[Turjaci]], [[Vedrine]], [[Vojnić Sinjski|Vojnić]] i gradić [[Trilj]]. <ref name=ndd>D.D.: [https://www.dalmacijadanas.hr/na-dansnji-dan-prije-125-godina-u-zagori-je-bio-drugi-najjaci-potres-u-hrvatskoj-bilo-je-mrtvih-10-000-ljudi-je-ostalo-bez-domova/ ''NA DANAŠNJI DAN Prije 125 godina u Zagori je bio drugi najjači potres u Hrvatskoj: Bilo je mrtvih, 10.000 ljudi je ostalo bez domova... '' ]. Dalmacija danas. 2. srpnja 2023. Pristupljeno 26. lipnja 2026.</ref>

Potres je oštetio brojne kuće, crkve i škole. Dio građevina je potpuno srušen. Zbog šteta nastalih potresom preko 10.000 ljudi nije više moglo prenoćiti u svom prijašnjem domu. Zabilježeni su odroni kamenja i pukotine u tlu, <ref name=ndd/> otvarala se zemlja, presušili su bunari, a u Vedrinama se pojavio novi izvor vode. Izdavatelj ''Potresnih izvješća'' [[Mijo Kišpatić]] zabilježio je: "''da je u svemu bilo oštećeno 2365 zgrada za stanovanje i gospodarstvenih. Od bogoštovnih zgrada, bilo je porušenih pet župničkih kuća i dvije crkve'.''".<ref name=vpp>Vlatka Polšak Palatinuš: [https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/foto-dalmatinska-zagora-posljednih-je-godina-seizmicki-vrlo-aktivna-no-evo-sto-se-zbilo-davne-1898-godine-bilo-je-mrtvih-ranjenih-otvarala-se-zemlja-presusili-bunari-20211007/print '' [FOTO] Dalmatinska zagora posljednjih godina seizmički je vrlo aktivna, no evo što se zbilo davne 1898. godine. Bilo je mrtvih, ranjenih, otvarala se zemlja, presušili su bunari...'']. Tportal. 7. listopada 2021. Pristupljeno 26. lipnja 2026.</ref>

Od velikih žrtava ljude je spasila činjenica da se je zbio dok je bilo vrijeme žetve, u zoru, kad su stanovnici uglavnom bili u poljima. Ukupno je smrtno stradalo šest osoba, troje djece i tri žene. <ref name=ndd/>

Seizmička aktivnost koja je prethodila glavnom udaru počela je 27. lipnja 1898., ukupno 17 prethodnih potresa. Nakon potresa bilo je mnoštvo naknadnih udara u narednom tjedu, ukupno više od 120.<ref name=vpp/>

==Izvori==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
*[https://www.pmf.unizg.hr/geof/popularizacija_geofizike/crtice_iz_povijesti#Turjak1898 ''Potres kod Turjaka 2. srpnja 1898. godine '']. Crtice iz povijesti - Geofizički odsjek PMF-a Zagreb

{{Potresi u Hrvatskoj}}
[[Kategorija:Potresi u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Sinjsko polje]]

Predložak:Potresi u Hrvatskoj

2026-06-26T03:14:36Z

Suradnik10:

{{Navigacija
| naziv = Potresi u Hrvatskoj
| naslov = [[Dodatak:Popis potresa u Hrvatskoj|Potresi]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]

| grupa1 =
| popis1 = [[Potres u Dubrovniku 1667.|Dubrovnik (1667.)]] • [[Potres u Rijeci 1750.|Rijeka (1750.)]] • [[Potres u Zagrebu 1880.|Zagreb (1880.)]] • [[Potres u Ljubljani 1895.|Ljubljana (1895.)]] • [[Potres u Sinjskom polju 2. srpnja 1898.|Sinsko polje (1898.)]] • [[Potres na Bilogori 1938.|Bilogora (1938.)]] • [[Potres u Crnoj Gori 1979.|Crna Gora (1979.)]] • [[Potres u Zagrebu 2020.|Zagreb (2020.)]] • [[Potres kod Petrinje 2020.|Petrinja (2020.)]]

}}<noinclude>
{{tl-sort}}
[[Kategorija:Skupni predlošci]]
</noinclude>

Srednjovjekovno groblje u Udovičiću

2026-06-26T02:19:13Z

Suradnik10:

'''Srednjovjekovno groblje''' u [[Udovičić]]u, općina [[Otok (Splitsko-dalmatinska županija)|Otok]], [[zaštićeno kulturno dobro]]<ref name="min-kulture-RH">[https://web.archive.org/web/20200608210259/https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6212&kdId=409671812 ''Udovičići, Arheološko nalazište srednjovjekovno groblje''] Ministarstvo kulture RH. Arhivirano 8. lipnja 2020. Pristupljeno 8. lipnja 2020. Sadržaj preuzet uz [[Wikipedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja/Ustanove#Ministarstvo_kulture_Republike_Hrvatske|dopusnicu]].</ref>

== Opis dobra ==
Arheološko nalazište srednjovjekovno [[groblje]] u selu Udovičiću nalazi se zapadno od zaselka Džaje uz istočnu stranu ceste koja povezuje Otok i [[Trilj]], na položaju Grebčine, nedaleko ''Bilokapića gradine''. Istraženo je 26 grobova od kojih je dio bez grobne konstrukcije ukopan direktno u zemlju, a drugi su bili obzidani i prekriveni kamenim pločama. Istražen je samo manji SZ dio većeg srednjovjekovnog groblja. S obzirom na nalaze ([[željezo|željezni]] [[nož]], [[Bronca|brončana]] vitica i brončani [[prsten]] s umetkom od staklene paste) istraženi grobovi pripadaju kasnosrednjovjekovnom razdoblju. Nalazi su pohranjeni u [[Muzej Cetinske krajine|Muzeju Cetinske krajine]] u [[Sinj]]u.<ref name="min-kulture-RH"/>

Na groblju je crkva sv. Roka, izvornih dimenuzija 13 x 9 metara, jedna od najstarijih sakralnih građevina u Cetinskom kraju. Smatra se da je podignuta na ostatcima starohrvatskog podrijetla, odnosno na crkvi sv. Vida, uništeno u doba osmanskih osvajanja. U potvrdu tezi o starohrvatskom podrijetlu svjedoče pleteri i ini uklesani simboli svugdje po selu. Najstariji zapis u o Sv. Roku je iz 1730.. Splitski nadbiskup [[Pacifik Bizza]] održao je krizmu u njoj 1750. godine. [[potres u Sinjskom polju 2. srpnja 1898.|Veliki potres 1898.]] ju je znatno oštetio te otad više nije u funkciji, te se pristupilo gradnji nove crkve.<ref>D.D.: [https://www.dalmacijadanas.hr/obnavlja-se-300-godina-stara-crkvica-u-zagori-ispod-nje-kriju-se-tragovi-starohrvatske-crkve-unistene-u-turskim-osvajanjima/ '' Obnavlja se 300 godina stara crkvica u Zagori: Ispod nje kriju se tragovi starohrvatske crkve uništene u turskim osvajanjima'']. Dalmacija danas. 10. lipnja 2026. Pristupljeno 26. lipnja 2026.</ref>

== Zaštita ==
Pod oznakom Z-5035 zavedeno je kao [[nepokretna kulturna baština|nepokretno kulturno dobro]] - pojedinačno, pravna statusa [[zaštićeno kulturno dobro|zaštićena kulturnog dobra]], klasificirano kao "arheološka baština".<ref name="min-kulture-RH"/>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Ministarstvo kulture}}

[[Kategorija:Zaštićeno kulturno dobro]]
[[Kategorija:Groblja u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Srednjovjekovni arheološki lokaliteti u Hrvatskoj]]

Udovičić

2026-06-26T02:11:54Z

Suradnik10: /* Znamenitosti */

{{Infookvir naselje u Hrvatskoj
|karta2 = Splitsko-dalmatinska županija
|naziv karte2 = Splitsko-dalmatinske županije
|ime = Udovičić
|regija =
|županija = {{ZD+X/HŽ|SDŽ}}
|općina = [[Otok (Splitsko-dalmatinska županija)|Otok]]
|mikroregija =
|najgrad = [[Split]]
|površina =
|nadvisina =
|z. širina = 43.665
|z. dužina = 16.75003
|brojstan = 416
|gustoća =
|domaćinstva =
|pošta =
|pozbroj = 021
|autooznaka = <tt>ST</tt>
|slika =
|slika_opis =
}}

'''Udovičić''' je naselje u općini [[Otok (Splitsko-dalmatinska županija)|Otok]], u [[Splitsko-dalmatinska županija|Splitsko-dalmatinskoj županiji]].

== Zemljopis ==
Naselje se nalazi južno od [[Ovrlje|Ovrlja]] i sjeverno od [[Vrabač (Trilj)|Vrabača]].

== Stanovništvo ==
{{Kretanje broja stanovnika
|naslov = '''Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.'''<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv/pxweb2003/Dialog/varval.asp?ma=Tabela4_17&ti=Splitsko%2Ddalmatinska+%9Eupanija+%2D+broj+stanovnika+po+naseljima+&path=../Database/Naselja%20i%20stanovnistvo%20Republike%20Hrvatske/4%20Stanovnistvo%20naselja/&lang=10 Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr]</ref>
|dimx =
|dimy =
|stanmax = 594
|crta1 = 200
|crta2 = 100
|a1 = 1857
|a2 = 1869
|a3 = 1880
|a4 = 1890
|a5 = 1900
|a6 = 1910
|a7 = 1921
|a8 = 1931
|a9 = 1948
|a10 = 1953
|a11 = 1961
|a12 = 1971
|a13 = 1981
|a14 = 1991
|a15 = 2001
|p1 = 190
|p2 = 551
|p3 = 339
|p4 = 277
|p5 = 332
|p6 = 478
|p7 = 594
|p8 = 411
|p9 = 488
|p10 = 546
|p11 = 562
|p12 = 570
|p13 = 513
|p14 = 462
|p15 = 416
|izvor = Državni zavod za statistiku
}}

== Znamenitosti ==
* [[Srednjovjekovno groblje u Udovičiću|Srednjovjekovno groblje]]
* crkva sv. Roka na starom groblju, jedna je od najstarijih sakralnih građevina u Cetinskom kraju. Smatra se da je podignuta na ostatcima starohrvatskog podrijetla.<ref>D.D.: [https://www.dalmacijadanas.hr/obnavlja-se-300-godina-stara-crkvica-u-zagori-ispod-nje-kriju-se-tragovi-starohrvatske-crkve-unistene-u-turskim-osvajanjima/ '' Obnavlja se 300 godina stara crkvica u Zagori: Ispod nje kriju se tragovi starohrvatske crkve uništene u turskim osvajanjima'']. Dalmacija danas. 10. lipnja 2026. Pristupljeno 26. lipnja 2026.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Naselja u Splitsko-dalmatinskoj županiji]]

{{Mrva-naselje hr}}

{{Otok (Splitsko-dalmatinska županija)}}

Otok (Sinj)

2026-06-26T02:07:42Z

Suradnik10:

#PREUSMJERI [[Otok (Splitsko-dalmatinska županija)]]<noinclude>
[[Kategorija:Zemljopisna preusmjeravanja]]
</noinclude>